A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 5

2 Ljetopisa 5:1-14
1. Kad su bili završeni svi radovi koje je kralj Salomon dao izvesti za Gospodnji Hram, dade on unijeti i posvećene darove svojega oca Davida. Srebro i zlato i posude stavi u riznicu Božjega Hrama.
2. Tada sabra Salomon Izrćlove starješine i sve plemenske glavare, knezove izrćlskih rodova, u Jeruzalem, da se prenese kovčeg Gospodnjega saveza iz Davidova grada, to jest Siona.
3. I tako se sabraše kod kralja svi Izrćlovi ljudi na blagdan koji pada u sedmom mjesecu.
4. Kad su se bile sastale sve Izrćlove starješine, podigoše leviti kovčeg
5. i prenesoše kovčeg, Šator svjedočanstva i sve sveto posuđe koje je bilo u Šatoru. Prenesoše ga svećenici i leviti.
6. Pritom žrtvova kralj Salomon i sva Izrćlova općina, što se bila našla kod njega, pred kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se zbog njihova mnoštva nije moglo izbrojiti niti proračunati.
7. Tada unesoše svećenici kovčeg Gospodnjega saveza na njegovo mjesto u zadnji prostor Hrama, u Svetinji nad svetinjama, pod krila kerubina.
8. Kerubini su, naime, držali krila raširena nad mjestom gdje je stajao kovčeg. Tako pokriše kerubini kovčeg i njegove poluge odozgo.
9. Poluge su bile tako duge da su se krajevi poluga od kovčega vidjeli u Svetištu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje vani nisu vidjeli. Ostadoše ondje do dana današnjega.
10. U kovčegu su bile samo dvije kamene ploče što ih je bio u nj stavio Mojsije na Horebu, kad Gospodin sklopi savez s Izrćlcima, nakon što iziđoše iz egipatske zemlje.
11. I ostaviše svi svećenici Svetište. Svi svećenici koji se nađoše bili su se naime posvetili bez obzira na redove.
12. Svi levitski pjevači, Asaf, Heman, Jedutun uz svoje sinove i drugove stajali su odjeveni u bez s cimbalima, harfama i citrama istočno od žrtvenika i s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube.
13. Trubači i pjevači morali su u isto vrijeme i jednim glasom početi slaviti Gospodina i hvaliti ga. I čim odjeknuše trube i cimbali, i ostala glazbala, i hvalospjev Gospodinu: “Jer je dobrostiv, i vječno traje milost njegova”, tada se napuni Hram, Gospodnja kuća, oblakom.
14. Svećenici nisu mogli zbog oblaka pristupiti da bi izvršili svoju službu. Jer slava Gospodnja napuni Božju kuću.

2 Ljetopisa 6:1-42
1. Tada reče Salomon: “Gospodin je rekao da će stanovati u mraku.
2. I ja sagradih tebi kuću za stan, mjesto da u njemu stanuješ na vječna vremena.”
3. Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu narodnu općinu Izrćlaca, a sva je općina Izrćlovih sinova stajala.
4. On reče: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izrćlov, koji je eto zaista ispunio obećanje što ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu kad je rekao:
5. Od vremena kad sam izveo iz Egipta svoj narod Izrćla, ne izabrah grada ni iz kojega Izrćlova plemena da se tamo sagradi Hram, u kojemu bi stanovalo moje ime. I nikoga ne izabrah da bi vladao nad mojim narodom Izrćlom.
6. Sada sam odabrao Jeruzalem da u njemu prebiva moje ime, a Davida da ga postavim za vladara svome narodu Izrćlu.
7. I bio je, doduše, naumio moj otac David sagraditi Hram imenu Gospodina, Boga Izrćlova.
8. Ali Gospodin reče mojemu ocu Davidu: Dobro si učinio što si naumio sagraditi Hram mom imenu.
9. Ali ne ćeš ti sagraditi taj Hram, nego tvoj sin koji će ti se roditi; on će sagraditi Hram mom imenu.\
10. I eto, Gospodin ispuni obećanje što ga je dao: ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na Izrćlovo prijestolje kako to obeća Gospodin, i sagradih Hram imenu Gospodina, Boga Izrćlova.
11. Namjestih tamo kovčeg u kojem je Gospodnji savez, što ga je sklopio s Izrćlovim sinovima.”
12. Potom stupi Salomon pred svom Izrćlovom općinom pred Gospodnji žrtvenik i raširi svoje ruke.
13. Salomon je, naime, bio dao napraviti podnožje od mjedi i stavio ga nasred hramskoga trijema, pet lakata dugo, pet široko i tri visoko. I stade na nj i klekne na koljena pred svom Izrćlovom općinom, raširi svoje ruke prema nebu
14. i pomoli se: “Gospodine, Bože Izrćlov! Nijedan bog gore u nebu i dolje na zemlji nije ti jednak: čuvaš savez i milost svojim slugama, koji hode pred tobom čitavim srcem.
15. Ti si svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, ispunio što si mu bio obećao. Što si izrekao svojim ustima, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.
16. A sada, Gospodine, Bože Izrćlov, drži svojem sluzi, mojemu ocu Davidu, i obećanje što si mu ga dao kad si rekao: Koliko je do mene ne će ti nikada nestati čovjeka koji bi sjedio na Izrćlovu prijestolju! Samo tvoji potomci moraju svoje ponašanje učiniti takvim da bude po mojemu zakonu, kao što si ti hodio preda mnom.
17. Sada dakle, Gospodine, Bože Izrćlov, daj da se obistini tvoje obećanje, što si ga dao svojemu sluzi Davidu!
18. A hoće li doista Bog stanovati na zemlji među ljudima? Eto, nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti? koliko manje ova kuća koju sagradih.
19. Ali obazri se na molitvu svog sluge i na njegov vapaj, Gospodine, Bože moj: čuj zaziv i molitvu koju ti upravlja tvoj sluga!
20. Daj da tvoje oči budu otvorene nad ovom kućom danju i noću, nad mjestom za koje si obećao: Moje će ime tamo stanovati! čuj molitvu koju će na ovom mjestu obavljati tvoj sluga!
21. čuj vapaj svojega sluge i svojega naroda Izrćla kada se god mole na ovom mjestu. Usliši ga na mjestu gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši ga i oprosti!
22. Ako se netko ogriješi o svojega bližnjega i njemu se naloži zakletva kojom se treba zakleti, i on se pokaže sa zakletvom pred tvojim žrtvenikom u ovoj kući,
23. onda ti čuj u nebu i zahvati i pribavi pravicu svojim slugama. Krivca osudi vraćajući njegova djela na njegovu glavu, a nedužnoga oslobodi postupajući s njim po njegovoj nedužnosti!
24. Ako tvoj narod Izrćl potuče neprijatelj, jer se narod ogriješio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi tvoje ime, i u ovoj se kući moli, i vapi k tebi,
25. onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojemu narodu Izrćlu i dovedi ih natrag u zemlju koju si dao njihovim ocima.
26. Ako se zatvorilo nebo, tako da ne pada dažd jer su se ogriješili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu, i slave tvoje ime, i obrate se od svojih grijeha, jer si ih ponizio,
27. onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojim slugama i svojemu narodu Izrćlu, upravi ih na pravi put, kojim trebaju ići, i pusti dažd na svoju zemlju, koju si dao svojemu narodu u baštinu!
28. Ako nastane glad u zemlji, ako zavlada kuga, suša i rđa, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi bilo kakvo zlo ili bolest:
29. svaku molitvu, svaki vapaj, što tada bilo koji pojedinac ili sav tvoj narod Izrćl izgovori, ako svatko osjeća bol u svojem srcu i raširi ruke prema ovoj kući,
30. onda ti to čuj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i oprosti, i podaj svakome po svemu njegovu životu, jer ti znaš njegovo srce! Jer ti jedini prozireš srce sve djece čovječje,
31. da te se uvijek boje i hode tvojim putovima, dokle god žive u zemlji koju si dao našim ocima.
32. Ali i stranca koji ne pripada tvojemu narodu Izrćlu, nego iz daleke zemlje dođe zbog tvojega svetog imena i zbog tvoje jake ruke i tvoje mišice podignute; kad on dakle dođe i pomoli se u ovoj kući,\
33. onda ga ti čuj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i učini sve za što te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju tvoje ime, da te štuju kao tvoj narod Izrćl i da doznaju da je ovaj Hram, što su ti ga sagradili, prozvan po tvojem imenu!
34. Ako tvoj narod iziđe na vojsku protiv svojih neprijatelja putem kojim ga pošalješ, i pomoli se tebi prema ovome gradu koji si izabrao, prema Hramu koji sam sagradio tvojemu imenu,
35. onda ti čuj u nebu njegovu molitvu i njegov vapaj i daj mu pobjedu.
36. Ako su se ogriješili o tebe? jer nema čovjeka koji ne griješi? i ti se razljutiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih njihovi tlačitelji zarobe i odvedu u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,
37. i ako se tad oni dozovu u zemlji u kojoj su zarobljeni, obrate se i zavape k tebi u zemlji svoga sužanjstva i priznaju: Sagriješismo i zlo učinismo, bezbožni smo bili:
38. ako se, dakle, svim srcem i svom dušom obrate k tebi u zemlji svojih neprijatelja, koji ih odvedoše, i pomole se prema zemlji koju si dao njihovim ocima, prema gradu koji si izabrao, i prema Hramu koji sam sagradio tvom imenu,
39. onda ti usliši njihovu molitvu i njihov vapaj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i pribavi im pravicu! Oprosti tada svojemu narodu što je sagriješio protiv tebe!
40. Tako, Bože moj, neka budu tvoje oči otvorene i tvoje uši prignute na molitvu na ovom mjestu!
41. I tako, Gospodine, Bože moj, podigni se prema svom počivalištu, ti sâm i tvoj silni kovčeg! Neka su tvoji svećenici, Gospodine, Bože moj, odjeveni u spasenje, i tvoji pobožnici neka se obraduju u sreći!
42. Gospodine, Bože moj, ne odbaci svog pomazanika! Spomeni se onih milosti što si ih obećao svojemu sluzi Davidu.”

Psalmi 79:11-13
11. Nek' prodre do tebe uzdah sužnja! Snagom svoje mišice oslobodi osuđene na smrt!
12. A plati sedmerostruko u njedra našim susjedima psovanje kojim te grdiše, Gospodine!
13. A mi, tvoj narod, ovce paše tvoje, zahvaljivat ćemo ti dovijeka, od koljena do koljena navješćivat ćemo tvoju slavu.

Izreka 20:13-14
13. Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; drži svoje oči otvorenima, pa ćeš imati dosta kruha! \
14. ”Loše, loše”, veli kupac; a kad ode, onda se hvali. \

Djela Apostolska 13:1-25
1. U Crkvi koja je bila u Antiohiji bili su proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvan Niger, i Lucije Cirenac i Manahen, koji je bio zajedno odgojen s Herodom četverovlasnikom, i Savao.
2. Dok su jednom obavljali bogoslužje i postili, reče Duh Sveti: “Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo na koje ih pozivam.”
3. Tada su, nakon obavljenog posta i molitve, položili ruke na njih i otpustili ih.
4. Oni dakle, poslani od Duha Svetoga, otiđoše u Seleuciju, i otamo otploviše na Cipar.
5. Došavši u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama. A imali su i Ivana u službi.
6. Oni prođoše sav otok do Pafa. Tamo nađoše nekog čovjeka vračara, lažnog proroka, Židova kome je bilo ime Bar- Jesus.
7. On je bio s namjesnikom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim. Ovaj dozva Barnabu i Savla i zatraži da čuje Božju riječ.
8. Ali Elimas, vračar? jer to znači njegovo ime? protivio im se i nastojao je odvratiti namjesnika od vjere.
9. A Savao, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, pogledavši na nj,
10. reče: “O, ti, koji si pun svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravde, zar ne prestaješ iskrivljavati pravih Gospodnjih putova?
11. I sad eto Gospodnje ruke na te: Oslijepit ćeš i ne ćeš vidjeti sunca za neko vrijeme.” I odjedanput pade na njega mrak i tama. Stade pipati naokolo i tražiti tko da ga povede.
12. Tada namjesnik, kad vidje što se zbilo, povjerova diveći se Gospodnjem nauku.
13. Kad Pavao i njegovi drugovi otploviše iz Pafa, dođoše u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih i vrati se u Jeruzalem.
14. A oni, otišavši iz Perge, dođoše u Antiohiju u Pizidiji. Tu u subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše.
15. Nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše glavari sinagoge k njima i rekoše: “Ljudi braćo, ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite!”
16. Tada ustade Pavao i mahnuvši rukom reče: “Ljudi Izrćlci i vi bogobojazni, čujte!
17. Bog našega naroda Izrćla izabra naše oce i podiže narod, kad su bili u tuđini, u egipatskoj zemlji, i rukom ih jakom iz nje izvede.
18. Oko četrdeset godina hranio ih je u pustinji.
19. I uništivši sedam naroda u kanaanskoj zemlji, dade im u posjed njihovu zemlju,
20. na četiri stotine i pedeset godina. Potom im je davao suce do proroka Samuela.
21. I otad su tražili kralja, i dade im Bog Šaula, Kišova sina, čovjeka od Benjaminova plemena, na četrdeset godina.
22. I uklonivši njega, podiže im Davida za kralja. Njemu dade svjedočanstvo: Nađoh Davida, Jišajeva sina, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti u svemu moju volju.
23. Od njegova roda podiže Bog po obećanju Izrćlu Spasitelja Isusa.
24. Ivan je prije njegova dolaska propovijedao krštenje obraćenja svemu Izrćlovu narodu.
25. I kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: Ja nisam onaj kojim me smatrate. Ali dolazi za mnom onaj kome ja nisam dostojan odvezati obuću na nogama.