A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 4

2 Ljetopisa 3:1-17
1. Nato poče Salomon graditi Gospodnji Hram u Jeruzalemu na brdu Moriji, koje je već bio izabrao njegov otac David, na mjestu koje je za to bio odredio David, na gumnu Jebusejca Ornana.
2. Drugoga dana drugoga mjeseca četvrte godine svoga vladanja poče graditi.
3. Salomon postavi ove mjere za temelj kod gradnje Božjega Hrama: dužina je bila šezdeset lakata po staroj mjeri, i širina dvadeset lakata.
4. Trijem pred širinom glavnoga prostora Hrama bio je dvadeset lakata dug i sto dvadeset lakata visok. Dade mu unutrašnjost prevući čistim zlatom.
5. Veliki prostor obloži čempresovim daskama, prevuče ga čistim zlatom i odozgo napravi palme i cvjetne lance.
6. I obloži Hram kako bi ga nakitio dragim kamenjem. Zlato je bilo iz Parvajima.
7. Tako prevuče zlatom Hram, grede, pragove, zidove i vrata, i dade na zidovima urezati kerubine.
8. Tada dade napraviti prostor za Svetinju nad svetinjama. Dužina je bila prema širini Hrama dvadeset lakata, isto tako širina dvadeset lakata. Prevuče ga čistim zlatom u vrijednosti od šest stotina talenata.
9. Vrijednost klina bila je pedeset šekela zlata. I gornje sobe prevuče zlatom.
10. U unutrašnjosti Svetinje nad svetinjama dade izraditi dva kerubina i prevuče ih zlatom.
11. Krila kerubina bila su duga dvadeset lakata. Pet lakata dugo krilo jednoga kerubina doticalo je zid Hrama, i drugo, isto tako pet lakata dugo, dopiralo je krilo drugoga kerubina.
12. Tako je isto jedno krilo drugoga kerubina, dugo pet lakata, dopiralo do zida i drugo, pet lakata dugo, do krila prvoga kerubina.
13. Krila tih kerubina bila su raširena dvadeset lakata. Oni su stajali uspravno na nogama, i lice im je bilo okrenuto prema glavnome prostoru.
14. Zavjesu pred njima dao je izraditi od modroga i crvenoga grimiza, od karmezina i beza i po njoj izvesti kerubine.
15. Pred Hramom dade napraviti dva stupa, trideset i pet lakata duga. Oglavlje odozgo na njima imalo je pet lakata.
16. Tada dade napraviti cvjetne lance kao u Hramu i staviti ih odozgo na stupove; i dade napraviti sto šipaka i objesiti ih na lance.\
17. Stupove dade postaviti pred Hramom, jedan s desne strane, a drugi s lijeve. Desni nazva Jahin, a lijevi Boaz.

2 Ljetopisa 4:1-22
1. Onda napravi žrtvenik od mjedi, dvadeset lakata dug, dvadeset širok i deset visok.
2. Tada postavi mjedeno more, deset lakata bilo mu je od jednoga kraja do drugoga, uokolo okruglo i pet lakata visoko. Trebao je konac dug trideset lakata da bi ga se moglo obuhvati.
3. Ispod kraja bilo je volovskim likovima? po deset na lakat? posve opkoljeno. Oni su okruživali more uokolo u dva reda.
4. Stajalo je na dvanćst volova. Tri su bila okrenuta prema sjeveru, tri na zapad, tri na jug i tri na istok. More je stajalo odozgo nad njima. Zadnja je strana svih volova bila okrenuta prema unutrašnjosti.
5. Debljina mu je bila jedan dlan. Kraj mu je bio nalik na ljiljan kao kraj čaše. Primalo je dvije tisuće bata.
6. Dalje dade napraviti deset umivaonika. Pet ih stavi s desne strane, a pet s lijeve za pranje. U njima se pralo i ono što bi se prinosilo kao žrtva paljenica. Svećenicima je služilo more za pranje.
7. I napravi deset zlatnih svijećnjaka po propisima koji su vrijedili za njih, i postavi ih u Hram, pet s desne strane, a pet s lijeve.
8. Dalje napravi deset stolova i namjesti ih u Hramu, pet s desne strane, a pet s lijeve. I napravi stotinu zdjelica od zlata.
9. Onda dade napraviti svećenički trijem, veliki trijem i vrata za veliki trijem i prevuče vrata mjeđu.
10. More namjesti na južnoj strani, na jugoistok.
11. Zatim Huram izradi lonce, lopate i zdjelice. Tako Huram dovrši radove koje je morao obaviti za kralja Salomona, za kuću Božju:
12. Dva stupa i dva oglavlja okrugla odozgo na stupovima, obje pletenice, da pokrivaju dva oglavlja navrh stupova;\
13. četiri stotine mogranja za obje pletenice; dva reda mogranja za svaku pletenicu, da prekriju dva oglavlja navrh stupova;\
14. tako i deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima;\
15. zatim more i pod njim dvanćst volova.
16. I lonce, lopate i vilice i sve potrebno za njih napravi majstor Huram kralju Salomonu za Gospodnji Hram od uglađene mjedi.
17. Kralj ih dade saliti u jordanskoj ravnici, u zemlji ilovači, između Sukota i Serede.
18. Salomon dade napraviti posuđa vrlo mnogo. Težina mjedi nije bila utvrđena.
19. Onda dade Salomon napraviti sve posuđe koje se upotrebljavalo u Božjem Hramu: zlatni žrtvenik, stolove za postavljene kruhove,
20. svijećnjake sa žišcima od čistoga zlata, što su se, po propisu, morali upaliti pred Svetinjom nad svetinjama.
21. Zlatne cvjetove, svjetiljke i usekače, i to od čistoga zlata,
22. noževe, škropionice, žarače i kadionice od čistoga zlata. I unutarnja dvokrilna vrata Hrama na ulazu u Svetinju nad svetinjama, i dvokrilna vrata Hrama na ulazu u glavni prostor bila su od zlata.

Psalmi 79:5-10
5. Dokle još, Gospodine, zar ćeš se dovijeka gnjeviti? Dokle će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6. Izlij svoj gnjev na pogane koji te ne poznaju, na kraljevstva koja ne prizivaju tvoga imena!
7. Jer proždriješe Jakova i njegovo prebivalište opustješe.
8. Ne ubrajaj nama grijehe otaca! Tvoje milosrđe nek' nam brzo dođe ususret jer smo u velikoj nevolji!
9. Pomozi nam, Bože, spasenje naše, zbog slave svoga imena, oslobodi nas i oprosti nam naše grijehe zbog svojega imena!
10. Zašto da kažu neznabošci: “Gdje je njihov Bog?” Neka se na neznabošcima, pred našim očima, pokaže kako osvećuješ prolivenu krv svojih slugu!

Izreka 20:10-12
10. Dvojak uteg i dvojaka mjera: oboje je mrsko Gospodinu.
11. Već se dječak pokazuje po svojim djelima, je li njegovo djelo čisto i čestito.
12. Uho koje čuje, oko koje vidi: to je oboje stvorio Gospodin.

Djela Apostolska 12:1-25
1. U ono vrijeme podiže kralj Herod ruke da muči neke od Crkve.
2. I pogubi mačem Jakova, Ivanova brata.
3. I vidjevši da je to po volji Židovima, uhvati još i Petra.? A bili su dani beskvasnih kruhova.?
4. Njega dakle uhvati, baci u tamnicu i dade postaviti četiri straže, svaku od četiri vojnika, da ga čuvaju. Nakon Vazma namjeravao je izvesti ga pred narod.
5. I tako su Petra čuvali u tamnici. A Crkva se usrdno molila za njega Bogu bez prestanka.
6. U noći prije nego ga je Herod htio izvesti, spavao je Petar među dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari su pred vratima čuvali tamnicu.
7. I gle, Gospodnji anđeo pristupi i svjetlost zasja po ćeliji, i kucnuvši Petra u bok, probudi ga i reče: “Ustani brže!” I spadoše mu verige s ruku.
8. Anđeo mu reče: “Opaši se i obuj svoju obuću, brzo!” I učini tako. Tada mu reče: “Obuci svoju odjeću i pođi za mnom!”
9. Izašavši, išao je za njim i nije znao da je to istina što je učinio anđeo, nego je mislio da ima viđenje.
10. A kad prođoše prvu i drugu stražu, dođoše željeznim vratima što vode u grad; ona im se sama otvoriše. I izišavši, prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah odstupi od njega.\
11. Kad Petar dođe k sebi, reče: “Sad zaista znam da Gospodin posla svojega anđela te me izbavi iz Herodove ruke i od svega što očekuje židovski narod.”
12. Razabravši to, dođe kući Marije, majke Ivana koji se je zvao Marko, gdje su bili mnogi sabrani, te su se molili.
13. A kad on pokuca na vrata u dvorištu, pristupi sluškinja po imenu Roda da čuje.
14. I prepoznavši Petrov glas, od radosti ne otvori vrata, nego utrča i kaza da Petar stoji pred vratima.
15. A oni joj rekoše: “Ti si luda!” Ali je ona odlučno tvrdila da je tako. A oni su govorili: “Anđeo je njegov.”
16. Petar je jednako kucao. A kad otvoriše, vidješe ga i začudiše se.
17. A on, mahnuvši im rukom da šute, ispripovijeda im kako ga Gospodin izvede iz tamnice, i reče: “Javite to Jakovu i braći!” I izišavši, otiđe na drugo mjesto.
18. A kad osvanu, bila je ne mala zabuna među vojnicima: što to bi od Petra.
19. Herod ga dade tražiti. Ali ga ne nađoše. Tada ispita stražare i zapovjedi da budu pogubljeni. Na to se zaputi iz Judeje u Cezareju, i ondje je boravio.
20. On se veoma ljutio na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dođoše k njemu i stekavši naklonost Blasta, kraljeva komornika, zamoliše za mir, jer je njihovu zemlju hranila kraljeva.
21. A u određeni dan obuče se Herod u kraljevsko odijelo, sjede na prijestolje i držao im je službeni govor.
22. A narod je vikao: “Ovo je Božji glas, a ne čovječji!”
23. Ali ga odmah udari Gospodnji anđeo, jer ne dade slave Bogu. Izjeden od crvi izdahnu.
24. Riječ je Gospodnja na to rasla i množila se.
25. A Barnaba i Savao, nakon što su obavili posluživanje u Jeruzalemu, vratiše se i uzeše sa sobom Ivana zvanog Marko.