A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 30

Nehemija 12:1-47
1. Ovo su svećenici i leviti koji dođoše sa Zorobabelom, Šealtielovim sinom, i s Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra,
2. Amarja, Maluk, Hatuš,
3. Šekanija, Rehum, Meremot,
4. Ido, Gineton, Abija,
5. Mijamin, Maadja, Bilga,
6. Šemaja, Jojarib, Jedaja, Salu, Amok, Hilkija,
7. Jedaja. To su bili glavari svećenikâ i njihovih drugova u Ješuino vrijeme.
8. Leviti su bili Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija. On i njegovi drugovi vodili su hvalospjev.
9. Bakbukja i Uni, njihovi drugovi, stajali su prema njima u službenim odjelima.
10. Ješua rodi Jojakima, Jojakim rodi Elijašiba, Elijašib rodi Jojadu,
11. Jojada rodi Jonatana, Jonatan rodi Jaduu.
12. U vrijeme Jojakimovo bili su sljedeći svećenici obiteljski glavari: od Serajine obitelji Meraja, od Jeremijine Hananja,
13. od Ezrine Mešulam, od Amarjine Johanan,
14. od Malukove Jonatan, od Šebanijine Josip,
15. od Harimove Adna, od Meremotove Helkaj,
16. od Idove Zaharija, od Ginetonove Mešulam,
17. od Abijine Zikri, od Minjaminove i Moadjine Piltaj,
18. od Bilgine Šamua, od Šemajine Jonatan,
19. od Jojaribove Matenaj, od Jedajine Uzi,
20. od Saluove Kelaj, od Amokove Eber,
21. od Hilkijine Hašabja, od Jedajine Netanel.
22. Od levitâ bili su popisani obiteljski glavari u vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue, a od svećenika pod vladom Perzijanca Darija.
23. Od levita bili su popisani obiteljski glavari u knjizi Ljetopisa do vremena Johanana, Elijašibova potomka.
24. Glavari levita bili su Hašabja, Šerebja i Ješua, Binuj, Kadmielov sin; zatim njihovi drugovi koji su stajali prema njima da po zapovijedi Davida, Božjega čovjeka, izmjenjujući se jedan odjel s drugim, pjevaju hvalospjeve i slavopjeve.\
25. Matanija, Bakbukja, Obadja, Mešulam, Talmon, Akub bili su vratari i stražarili su kod spremištâ na vratima.
26. Ovi su bili suvremenici Jojakima, sina Ješue, Josadakova sina, i suvremenici namjesnika Nehemije i književnika i svećenika Ezre.
27. Kod posvete jeruzalemskih zidina tražili su levite iz svih njihovih mjesta i dovedoše ih u Jeruzalem da proslave posvetu u svečanoj radosti, hvalom i pjesmama, uz cimbale, harfe i citare.
28. Tako se skupiše pjevači iz okoline Jeruzalema i iz netofatskih sela,
29. iz Bet Hagilgala i iz gepskih i azmavetskih krajeva. Pjevači su naime bili sebi sagradili sela oko Jeruzalema.
30. Kad su svećenici i leviti bili očistili same sebe, narod, vrata i zid,
31. dadoh da Judini knezovi uziđu na zid i postavih dva velika pjevačka zbora. Jedan je od njih otišao po zidu nadesno, ka gnojnim vratima.
32. Za njima je išao Hošaja i polovina Judinih knezova,
33. naime Azarja, Ezra, Mešulam,
34. Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija;\
35. i od svećenika s trubama Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafova
36. i njegovi drugovi Šemaja, Azarel, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanel, Juda i Hananija i to s glazbalima Davida, Božjega čovjeka. Književnik Ezra išao je pred njima.
37. Tako su išli k izvorskim vratima, tada uz stube Davidova grada, pokraj Davidove palače, kuda se ide na zid, i pošli su onda dalje do vodenih vrata na istoku.
38. Drugi je zbor išao nalijevo. Pošao sam za njim s polovicom naroda gore po zidu, pokraj pećske kule do širokoga zida,
39. zatim pokraj Efrajimovih vrata i vrata staroga grada, pokraj ribljih vrata, Hananelove kule i kule Meaha, pa do ovčjih vrata. Stadoše kod tamničkih vrata.
40. Onda se namjestiše oba pjevačka zbora kod Božjega Hrama; isto tako ja s polovicom knezova\
41. i svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija i Hananija s trubama
42. i Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevači su pjevali pod Jizrahjinim vodstvom.
43. Prinesoše velike žrtve klanice toga dana i veselili su se jer im je Bog bio pripravio veliku radost. I žene i djeca su se veselili. Nadaleko se čulo veselje Jeruzalema.
44. Toga su dana bili postavljeni nadzornici za spremnice što su služile kao žitnice za prinose, prvine i desetine, da se u njih skupljaju po poljskim granicama pojedinih gradova zakonite daće za svećenike i levite. Judejci su se radovali svećenicima i levitima koji su vršili službu.
45. Oni su izvršavali službu svog Boga i službu očišćenja, isto tako pjevači i vratari; po propisu Davida i njegova sina Salomona.\
46. Jer već otprije, u Davidove i Asafove dane, bilo je predstojnika nad pjevačima i nad hvalospjevima i slavopjevima u čast Bogu.
47. Sav Izrćl u Zerubabelovo i Nehemijino vrijeme davao je svaki dan pristojbe pjevačima i vratarima. Darivali su i levitima svete darove, a leviti bi davali svete desetine Aronovim sinovima.

Nehemija 13:1-31
1. U ono vrijeme čitalo se narodu iz Mojsijeve knjige. I u njoj se nađe napisano da ne smije nikada biti primljen u Božju općinu Amonac i Moabac,
2. jer oni nisu bili izišli ususret Izrćlovim sinovima s kruhom i vodom, nego su unajmili Bileama da ih prokune. Ali naš Bog obrati onu kletvu u blagoslov.
3. Kad čuše taj Zakon, odvojiše od Izrćla sav tuđi svijet.
4. Prije toga svećenik Elijašib, koji je bio namješten nad sobama u Hramu našega Boga, rođak Tobijin,
5. bio mu je uredio veliku sobu, gdje su prije bili spremali žrtvene darove, kâd, posuđe, desetinu od žita, vina i ulja, pristojbe za levite, pjevače i vratare i prinose za svećenike.
6. Dok se to zbivalo, nisam bio u Jeruzalemu; jer trideset i druge godine vladavine Artakserksa, babilonskoga kralja, bio sam otišao kralju. Poslije nekog vremena zamolih kralja za dopust\
7. i vratih se u Jeruzalem. Tada vidjeh zlo što ga je bio učinio Elijašib u korist Tobije, kad mu uredi sobu u trijemu Božjega Hrama.
8. To mi je bilo vrlo neugodno. Zato dadoh izbaciti sve Tobijino pokućstvo iz sobe
9. i zapovjedih da se očiste sobe i onda da se u njih opet unese posuđe Božjega Hrama, žrtveni dar i kâd.
10. Također doznah da se levitima nije bio davao njihov dio te da su bili otišli svojim kućama, i leviti, i pjevači koji su morali vršiti službu.
11. Prekorih predstojnike i upitah ih: “Zašto je Božji Hram ostavljen?” Nato one opet sabrah i postavih ih na njihova mjesta.
12. I sav je Juda donosio desetinu od žita, vina i ulja u spremnice.
13. Za nadzornike nad spremnicima postavih svećenika Šelemju, književnika Sadoka i Pedaju od levita, i za pomoć njima Hanana, sina Zakura, Matanijina sina. Jer ih se je smatralo ljudima pouzdanima. Zato je bio njima povjeren posao da dijele svojim drugovima.
14. Spomeni me se, Bože moj, za to i ne zaboravi dobročinstva što sam ih iskazao Božjemu Hramu!
15. U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu, nose snopove, tovare na magarce vino, grožđe, smokve i svakovrsne druge terete i to dovode u Jeruzalem u subotu. I opomenuh ih da na taj dan ne prodaju živežnih namirnica.
16. I Tirci, što su stanovali tamo, donosili bi ribe i svakovrsnu robu, i prodavali u subotu Judejcima i u Jeruzalemu.
17. Tada prekorih judejske glavare i rekoh im: “Što činite toliko zlo te oskvrnjujete subotu?
18. Nisu li to činili naši oci i nije li naš Bog pustio na nas i na ovaj grad sve ono zlo? Hoćete li još veći gnjev navaliti na Izrćla, kad oskvrnjujete subotu?”
19. I čim bi se, uoči subote, smrklo na vratima Jeruzalema, zapovjedih da se zatvore sva vrata, i naredih da se ne otvaraju do poslije subote. I postavih nekoliko svojih ljudi na vratima, da se ne unosi nikakav teret u subotu.
20. I prenoćiše trgovci i prodavači svakovrsne robe jedanput ili dvaput vani pred Jeruzalemom.
21. Opomenuh ih i rekoh im: “Zašto noćite pred zidom? Ako još jednom to učinite, stavit ću ruku na vas.” Otada nisu više dolazili u subotu.
22. Onda zapovjedih levitima da se očiste i da dođu kako bi čuvali vrata, da bi se subota držala sveto. I za to me se spomeni, Bože, i poštedi me po svom velikom milosrđu!
23. U one dane vidjeh i Judejce koji su bili uzeli žene Ašdođanke, Amonke i Moapke.
24. Njihova su djeca govorila napola ašdodski. Nisu znali govoriti judejski, nego su govorili jezikom dotičnoga naroda.
25. Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih istukoh i nalupah i zakleh ih Bogom: “Ne dajte ipak svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne od njihovih kćeri za svoje sinove i za sebe!
26. Nije li tako sagriješio Salomon, Izrćlov kralj? Među svim mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubimac svoga Boga i Bog ga je učinio kraljem nad svim Izrćlom. Pa opet ga navedoše na grijeh žene tuđinke.
27. I sad moramo o vama čuti da činite to veliko zlo i griješite našemu Bogu uzimajući žene tuđinke.”
28. Od sinova Jojade, sina Elijašiba, velikog svećenika, bio je jedan zet Sanbalatu, Horonjaninu. Ja ga odstranih iz svoje blizine.
29. Zapamti ih, Bože moj, jer oskvrnuše svećeništvo i Savez koji si sklopio sa svećenicima i levitima!
30. Ja ih očistih od svega poganskoga i uredih službene dužnosti svećenika i levita za svakoga pojedinoga.
31. I opskrbu drvima u određeno vrijeme i darove prvinâ. Spomeni me se za to, Bože moj, na moje dobro!

Psalmi 89:30-37
30. Potomstvo ću njegovo uzdržati vječno, njegovo prijestolje kao dane nebeske.
31. A ako njegovi sinovi ostave moj Zakon i ne budu hodili po odredbama mojim; \
32. ako prekrše moje zakone i moje zapovijedi ne budu čuvali,
33. kaznit ću šibom grijehe njihove i bičevima njihovo bezakonje.
34. Ali svoje milosti ne ću uzeti od njega niti ću svoje vjernosti prekršiti.
35. Nikada ne ću pogaziti svojega Saveza i što su izrekla moja usta ne ću poreći.
36. Jednom se svojom svetošću zakleh:? Davidu slagati ne ću!
37. Potomstvo će njegovo ostati dovijeka i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom!

Izreka 22:3-4
3. Pametan čovjek vidi zlo unaprijed i sakrije se; ludi idu dalje i imaju štetu. \
4. Plaća poniznosti, straha Božjega, jest bogatstvo, čast i život.

Rimljanima 1:1-32
1. Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, izabran za evanđelje Božje
2. koje je Bog unaprijed obećao preko svojih proroka u Svetim Pismima,
3. o svojemu Sinu, koji je po tijelu od Davidova roda,
4. a određen da bude silan Sin Božji, Duhom svetosti, po uskrsnuću od mrtvih; o Isusu Kristu, Gospodinu našemu.\
5. Preko njega primismo milost i apostolstvo da poslušnoj vjeri privodimo sve poganske narode na čast njegovu imenu.
6. Među njima ste i vi, pozvanici Isusa Krista.
7. Svima koji su u Rimu, Božjim ljubimcima, svetima po pozivu? milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista.
8. Najprije zahvaljujem svojemu Bogu po Isusu Kristu za sve vas što se vaša vjera razglasi po svemu svijetu.
9. Svjedok mi je Bog, kojemu služim svojim duhom u propovijedanju evanđelja njegova Sina, da vas spominjem bez prestanka,
10. moleći svagda u svojim molitvama da bi mi napokon jednom pošlo za rukom doći k vama, ako je volja Božja.
11. Jer vas želim vidjeti da vam udijelim nešto od duhovnog dara za vaše utvrđenje,
12. to jest da se zajedno s vama obodrim zajedničkom vašom i mojom vjerom.
13. Ali vam ne ću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namislio doći k vama, no bio sam dosad spriječen da i među vama steknem kakav plod, kao i među ostalim poganima.
14. Dužnik sam Grcima i barbarima, mudrima i neukima.
15. Zato, što se mene tiče, spreman sam i vama koji ste u Rimu propovijedati evanđelje.
16. Jer se ne stidim evanđelja. Božja je sila na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, pa Grku.\
17. Doista, u njemu se otkriva Božja pravda iz vjere u vjeru, kao što je pisano: “Pravednik živi od vjere.”
18. Božji gnjev s neba očituje se na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji potiskuju istinu nepravednošću.
19. Ono što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog očitovao.\
20. Doista, ono što se na njemu ne može vidjeti od postanka svijeta, moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima: njegova vječna sila i božanstvo. Nemaju dakle izgovora.
21. Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego izludješe u svojim mislima i potamni njihovo nerazumno srce.
22. Tvrdili su da su mudri, a postadoše ludi.
23. I pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica, i četveronožaca, i gmazova.
24. Zato ih predade Bog željama njihovih srdaca u nečistoću, da sramote sami svoja tjelesa.
25. Oni pretvoriše Božju istinu u laž; i više su štovali stvorenja i služili im nego Stvoritelju koji je blagoslovljen u vijeke. Amen.\
26. Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer njihove žene pretvoriše naravno općenje u ono što je protiv naravi.
27. A tako i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe se pohotom jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram te su sami na sebi dobivali zasluženu plaću za svoju zabludu.
28. I kako nisu marili za tim da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju da čine što ne valja,
29. da budu puni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti; doušnici,\
30. klevetnici, mrzitelji, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,
31. nerazumni, nevjerni, bez srca, nemilostivi.
32. Iako znaju odredbu Božju, da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt, ipak oni to čine, štoviše i odobravaju onima koji to čine.