A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 29

Nehemija 10:1-39
1. Na temelju svega toga sklapamo tvrd ugovor i polažemo ga pismeno. Na povelji trebaju stajati imena naših knezova, levita i svećenika.
2. Na povelji su se potpisali: Nehemija, namjesnik, Hakalijin sin, i Sidkija,
3. Seraja, Azarja, Jeremija,
4. Pašhur, Amarja, Malkija,
5. Hatuš, Šebanija, Maluk,
6. Harim, Meremot, Obadja,
7. Daniel, Gineton, Baruk,
8. Mešulam, Abija, Mijamin,
9. Maazja, Bilgaj, Šemaja. To su bili svećenici.
10. Onda leviti: Ješua, Azanijin sin, Binuj od Henadadovih potomaka, Kadmiel
11. i njihovi drugovi: Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,
12. Mika, Rehob, Hašabja,
13. Zakur, Šerebja, Šebanija
14. Hodija, Bani, Beninu.
15. Onda narodni glavari: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,
16. Buni, Azgad, Bebaj,
17. Adonija, Bigvaj, Adin,
18. Ater, Ezekija, Azur,
19. Hodija, Hašum, Besaj,
20. Harif, Anatot, Nebaj
21. Magpijaš, Mešulam, Hazir,
22. Mešezabel, Sadok, Jadua,
23. Pelatja, Hanan, Anaja,
24. Hošea, Hananija, Hašub,
25. Haloheš, Pilha, Šobek,
26. Rehum, Hašabna, Maaseja,
27. Ahija, Hanan, Anan,
28. Maluk, Harim, Baana.
29. A ostali narod, svećenici, leviti, vratari, pjevači, netinci, svi koji se odvojiše od naroda zemlje k Božjemu Zakonu, zajedno s njihovim ženama, sinovima i kćerima: svi koji znaju i razumijevaju,
30. priključuju se tim svojim zemljacima, glavarima. Oni zadaju vjeru i zaklinju se da će hoditi po Božjemu Zakonu koji je izdan preko Mojsija, Božjega sluge, i da će izvršavati i držati se svih zapovijedi Gospodina, našega Boga, i njegovih odredaba i Zakona.
31. Zato ne ćemo niti davati svojih kćeri narodima zemlje niti njihovih kćeri uzimati za svoje sinove.
32. Ne ćemo od naroda zemalja koji donose robu i svakojako žito u subotu na prodaju ništa od toga uzimati u subotu ili u koji drugi sveti dan. Mi ćemo se, nadalje, u sedmoj godini odreći poljskoga prihoda i svakoga potraživanja duga.
33. Nadalje, uzimamo na se obvezu da dajemo svake godine trećinu šekela kao porez za službu u Hramu svojega Boga:
34. za postavljene kruhove, za svagdanji prinos i za svagdanju žrtvu paljenicu, za subotne žrtve i žrtve na mlađake, za blagdanske žrtve, za zahvalne žrtve, za žrtve za grijeh, da se očisti Izrćl i za svu službu u Hramu svoga Boga.
35. Također mi, svećenici, leviti i narod, bacismo ždrijeb zbog nošenja drva, da se donose u Hram našega Boga po obiteljima od godine do godine u određeno vrijeme, da gori na žrtveniku Gospodina, Boga našega, kako je propisano u Zakonu.
36. I prvine svojih polja i prvine svih plodova od svega drveća donosit ćemo od godine do godine u Gospodnji Hram.
37. Nadalje se obvezujemo da, po propisu Zakona, svoje prvorođene sinove i prvijence svoje stoke i prvijence svojih goveda i ovaca donosimo za Hram svojega Boga svećenicima koji služe u Hramu Boga našega.
38. Zatim ćemo najbolje od svojih tjestenina i prinosa i plodova svega drveća, i vino i ulje, donositi svećenicima u sobe Hrama svojega Boga, tako isto desetinu svojih polja levitima. Jer leviti ubiru desetinu po svim mjestima gdje obrađujemo polja.
39. Svećenici, Aronovi potomci, pratit će levite kad leviti ubiru desetinu. Leviti će onda donositi desetinu od desetine u Hram našega Boga, u sobe spremišta.

Nehemija 11:1-36
1. Potom se narodni predstojnici nastaniše u Jeruzalemu. Ostali narod baci ždrijeb da od deset ljudi ždrijebom odaberu jednoga koji se morao naseliti u svetom gradu Jeruzalemu, a ostalih devet desetina ostalo bi u gradovima.
2. I narod je zahvaljivao svima koji su se dragovoljno naselili u Jeruzalemu.
3. Ovo su glavari kotara koji su se bili naselili u Jeruzalemu i u Judinim gradovima. Svaki se nastani na svojem zemljištu u tim gradovima: Izrćl, svećenici, leviti, netinci i potomci Salomonovih slugu.
4. U Jeruzalemu se naseliše Judini i Benjaminovi sinovi. Od Judinih sinova: Ataja; on vuče lozu od Uzije, on od Zaharije, on od Amarje, on od Šefatje, on od Mahalalelova iz Faresova potomstva.\
5. Zatim Maaseja; on vuče lozu od Baruha, on od Kol-Hozea, on od Hazaje, on od Adaje, on od Jojariba, on od Zaharije, on od Šelina.\
6. Faresovi potomci, koji su stanovali u Jeruzalemu, imali su svega četiri stotine šezdeset i osam ljudi valjanih za rat.
7. Sljedeći su Benjaminovi sinovi: Salu; on vuče lozu od Mešulama, on od Joeda, on od Kolaje, on od Maaseja, on od Itiela, on od Ješaje;\
8. za njim Gebaj, Selaj, svega devet stotina dvadeset i osam.
9. Joel, Zikrijev sin, bio je nadzornik nad njima, i Juda, Hasenuin sin, bio je drugi nadzornik nad gradom.
10. Od svećenika bili su tamo Jedaja, Jojaribov sin, Jakin,
11. Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, knez Božjega Hrama,12 i njihova braća što služe u Hramu, svega osam stotina dvadeset i dva; zatim Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina\
12.
13. i njegova braća, dvjesta četrdeset i dva obiteljska glavara; isto tako Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova,\
14. i njihova braća, za rat valjani ljudi, sto dvadeset i osam na broj. Njihov predstojnik bio je Zabdiel, Hagedolimov sin.
15. Od levita bili su tamo Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva
16. i Šabtaj i Jozabad, koji su bili nad vanjskim poslovima Božjega Hrama, iz broja levitskih glavara,
17. zatim Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, vođa hvalospjeva, koji je počinjao “Hvalite” u molitvi; i Bakbukja? drugi između svoje braće? i Abda, sin Šamue, sina Galala, Jedutunova sina.\
18. Ukupan broj levita u Svetom Gradu bio je dvije stotine osamdeset i četiri.
19. Kao vratari bili su: Akub, Talmon i njihova braća, što su stražarili na vratima, svega sto sedamdeset i dva.
20. Ostali Izrćlci, svećenici i leviti, stanovali su po svim Judinim gradovima, svaki na svom posjedu.
21. A netinci su stanovali na Ofelu. Siha i Gišpa bili su nadzornici nad netincima.
22. Predstojnik levita u Jeruzalemu bio je Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina, iz roda Asafovaca, pjevača, za službu u Božjemu Hramu.
23. Za njih je bila zapovijed kraljeva i bila je izdana odredba u korist svagdanje opskrbe pjevača.
24. Petahja, Mešezabelov sin, od potomaka Zeraha, Judina sina, bio je kraljev ovlaštenik u svim poslovima s narodom.
25. Što se onda tiče mjesta s njihovim seoskim kotarima, Judejci su stanovali u Kirjat Haarbi i njezinim zaseocima, u Dibonu i njezinim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim selima,
26. u Jesui, Moladi, Bet Peletu,
27. Hasar Šualu, u Beer Šebi i njezinim zaseocima,
28. u Siklagu, Mekoni i njezinim zaseocima,
29. u En Rimonu, Sori, Jarmutu,
30. Zanoahu, Adulamu i njihovim selima, u Lakišu i seoskom kotaru, u Azeki i njezinim zaseocima. Oni su se bili naselili od Beer Šebe do doline Hinoma.
31. Benjaminovi sinovi stanovali su počevši od Gebe u Mikmasa, Aju, Betelu i njegovim zaseocima,
32. u Anatotu, Nobu, Ananiji,
33. Hasoru, Rami, Gitajimu,
34. Hadidu, Seboimu, Nebalatu,
35. Lodu i Ononu, u drvodjeljskoj dolini.
36. Od levita nalazili su se odjeli u Judi i Benjaminu.

Psalmi 89:19-29
19. Jer Gospod je štit naš, Svetac Izrćlov kralj je naš.
20. Nekoć si govorio u viđenju svojim pobožnima. Ti reče: “Stavih krunu junaku, uzvisih mladića iz naroda.
21. Nađoh Davida, slugu svoga, pomazah ga svojim svetim uljem,
22. da moja ruka bude s njim, i moja mišica da ga krijepi.
23. Nikad ga ne će neprijatelj nadvladati; bezbožnik ga ne će potlačiti. \
24. Neprijatelje ću njegove pred njim satrti, mrzitelje ću njegove udariti.
25. Pratit će ga moja vjernost i moja milost! U mojem imenu rast će mu snaga.
26. Pružit ću nad more njegovu lijevu ruku, na rijeke desnicu njegovu.
27. On će me zvati: “Ti si moj Otac! Bog moj, stijena moga spasenja.”
28. A ja ću ga učiniti prvorođencem, najvišim među zemaljskim kraljevima.
29. Dovijeka ću mu sačuvati svoju milost; moj Savez s njim bit će vjeran. \

Izreka 22:1-2
1. Dobro je ime bolje nego veliko bogatstvo; omiljelost više vrijedi nego srebro i zlato. \
2. Bogati i siromašni žive jedni uz druge; Gospodin ih je sve stvorio. \

Djela Apostolska 28:1-31
1. Nakon što smo se izbavili, doznali smo da se otok zove Malta.
2. A urođenici su se ponijeli prema nama s izvanrednom čovječnošću. Naložili su vatru i primili nas sve jer je padala kiša i bilo je hladno.
3. A kad Pavao skupi svežanj granja i naloži na vatru, izađe zmija zbog vrućine i ujede ga za ruku.
4. I kad vidješe urođenici zmiju gdje visi o njegovoj ruci, počeše govoriti jedan drugome: “Zasigurno je ovaj čovjek ubojica kojega, izbavljena od mora, Pravda ne ostavlja na životu.”
5. A on otrese zmiju u vatru, i ne bi mu ništa zlo.
6. Oni su čekali da on oteče, ili da odjedanput padne mrtav. A kad su zadugo čekali i vidjeli da mu ne bi ništa zlo, promijeniše mišljenje i rekoše da je on bog.
7. U onoj okolini bilo je imanje poglavara otoka koji se zvao Publija; on nas primi i pogosti ljubazno tri dana.\
8. A dogodi se da je otac Publijev ležao od groznice i od srdobolje. K njemu uđe Pavao, pomoli se, stavi ruke na njega i ozdravi ga.
9. Nakon što se to dogodilo, dolazili su i drugi koji su bili bolesni na otoku i bili iscjeljivani.
10. Počastili su nas mnogim častima, i kad smo odlazili, spremiše nam što nam je trebalo.
11. Nakon tri mjeseca otplovismo na aleksandrijskoj lađi koja je bila prezimila na otoku, a imala je kao znak Dioskure.
12. I doplovivši u Sirakuzu, ostadosmo ondje tri dana.
13. A otamo otplovivši, dođosmo u Regij; i nakon jednoga dana, kad puhnu južnjak, dođosmo drugi dan u Puteole.\
14. Ondje nađosmo braću, i oni nas zamoliše da ostanemo kod njih sedam dana. Evo kako smo stigli u Rim.
15. Otišli smo otamo, a braća iz Rima, čuvši za nas, izađoše nam ususret do Apijeva trga i Tri krčme. I kad ih vidje Pavao, dade hvalu Bogu i ohrabri se.
16. A kad uđosmo u Rim, Pavlu bi dopušteno da živi posebno u svom stanu s vojnikom koji ga je čuvao.
17. Nakon tri dana sazva Pavao židovske prvake. I kad se skupiše, poče im govoriti: “Ljudi, braćo, ja nisam ništa učinio protiv našega naroda ili protiv običaja naših otaca, a ipak sam uhićen u Jeruzalemu i izručen u ruke Rimljanima.
18. I kad su oni izvidjeli za mene, htjeli su me pustiti, jer nije bilo na meni nikakve smrtne krivnje.
19. A kad se Židovi usprotiviše, bio sam prisiljen prizvati se na cara, ali ne kao da bih svoj narod imao za nešto tužiti.
20. Zbog toga razloga zamolio sam vas da vas vidim i da progovorim s vama; jer zbog Izrćlove nade okovan sam ovim lancem.”\
21. A oni mu rekoše: “Mi nismo primili pisma o tebi iz Judeje, niti je došao tko od braće javiti ili govoriti što zlo protiv tebe.
22. Nego molimo da čujemo od tebe što misliš; jer nam je poznata ova sljedba: protive joj se svuda.” \
23. U zakazani dan dođe ih k njemu još više u stan. On im je razlagao svjedočeći kraljevstvo Božje i uvjeravajući ih u Isusa iz Mojsijeva zakona i Proroka od jutra do mraka.
24. Jedni su prihvatili njegove dokaze, a drugi su odbili povjerovati.
25. I kako su bili nesložni među sobom, stadoše se razilaziti, kad reče Pavao jednu riječ: “Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Izaije vašim ocima:
26. Idi k tome narodu i reci: Slušat ćete, a ne ćete razumjeti; i gledat ćete, a ne ćete vidjeti. \
27. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i svoje oči zatisnuše, da tako ne vide očima, ušima ne čuju, i srcem ne razumiju pa da se ne obrate i da ih ne ozdravim.
28. Neka vam je dakle na znanje da je ovo Božje spasenje poslano poganima, i oni će slušati.”
29.
30. Pavao je živio pune dvije godine u svom unajmljenom stanu, i primao je sve koji su mu dolazili,
31. propovijedajući Božje kraljevstvo i učeći o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, bez smetnje.