A A A A A
Error:
BookNum: 16 Chapter: 9 VerseStart: 38 VerseShouldHave: 37

Biblija u jednoj godini

Srpanj 28

Nehemija 8:1-18
1. tada se sabra sav narod jednodušno na slobodnom trgu pred vodenim vratima. Oni zatražiše od književnika Ezre da donese knjigu Mojsijeva Zakona, što ga je bio dao Gospodin Izrćlovim sinovima.
2. Svećenik Ezra donese Zakon prvoga dana sedmoga mjeseca pred skupštinu, pred ljude i žene, i sve koji su ga mogli razumjeti.
3. Od jutra do podne čitao je on iz njega na trgu pred vodenim vratima ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod slušao čitanje zakonske knjige.
4. Književnik Ezra stajao je pritom na podu od drveta, što su ga bili napravili za tu prigodu. Uz njega s desne strane stajali su Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja; s lijeve strane Pedaja, Mišćl, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam.\
5. Ezra otvori knjigu pred očima svega naroda; jer je bio iznad svega naroda. Kad ju je bio otvorio, ustade sav narod.\
6. I Ezra reče molitvu hvale u čast Gospodinu, Bogu velikomu. Sav narod odgovori: “Amen, amen!” I podigoše svoje ruke, prignuše se tada i pokloniše se Gospodinu licem do zemlje.
7. Leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavali su narodu Zakon, a narod je stajao na svom mjestu.
8. čitali su iz knjige Božjega zakona dio po dio i objašnjavali smisao, tako da su razumjeli što se čitalo.
9. Potom Nehemija? to jest namjesnik? i Ezra, svećenik i književnik, i leviti koji su poučavali narod rekoše svemu narodu: “Ovaj je dan svet Gospodinu, vašemu Bogu. Ne tugujte i ne plačite!” Sav je narod naime bio udario u plač kad je saslušao sadržaj Zakona.
10. Tada im reče Nehemija: “Idite, uzmite sebi dobro jelo i dobro piće i pošaljite jedan dio i onima koji ne mogu sebi ništa zgotoviti! Jer je ovaj dan svet našemu Gospodinu. Ne tugujte jer je radost u Gospodinu vaša jakost!”
11. Tako su leviti umirivali sav narod, a govorili su: “Budite mirni, ovaj je dan svet! Ne tugujte!”
12. I ode sav narod da jede i pije, da pošalje dijelove i da proslavi veliki dan radosti. Jer su prihvatili ono što im se bilo kazalo.
13. Drugi dan skupiše se obiteljski glavari svega naroda i svećenici i leviti kod Ezre, književnika, da uče što stoji u Zakonu.
14. I nađoše u Zakonu napisano da je Gospodin bio preko Mojsija zapovjedio da Izrćlovi sinovi trebaju boraviti u sjenicama na blagdan u sedmom mjesecu.
15. Po svim svojim gradovima i u Jeruzalemu morali su proglasiti i objaviti: “Idite van u gore, donesite granja od plemenitih i divljih maslina, od mirta i palmi i drugog lisnatog drveća, da od toga napravite sjenice, kako je napisano!”
16. I narod iziđe, donese i napravi sebi sjenice na krovovima, u dvorištima, u trijemovima Božjega Hrama, na slobodnom trgu kod vodenih vrata i na trgu kod Efrajimovih vrata.
17. Sva općina svih koji se vratiše iz ropstva napravi sebi sjenice i boravila je u sjenicama. Od dana Jošue, Nunova sina, do ovoga dana nisu to više bili činili Izrćlovi sinovi. Zato je vladala veoma velika radost.
18. Svaki dan čitalo se iz knjige Božjega Zakona, od prvoga do posljednjega dana. Svetkovali su blagdan sedam dana. Osmoga dana održaše po propisu svečanu skupštinu.

Nehemija 9:1-38
1. Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izrćlovi sinovi posteći i u kostrijeti i s prahom na glavama.
2. Nakon što su se čistoplemenski Izrćlovi sinovi bili odvojili od svih tuđinaca, pristupiše i priznaše svoje grijehe i opačine svojih otaca.
3. Tada se čitalo na mjestu na kojem su stajali, iz knjige Zakona Gospodina, njihova Boga, tri sata. Onda, klanjajući se Gospodinu, svom Bogu, kajali su se tri sata.
4. Nato leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani stupiše na povišeno mjesto i zazvaše velikim glasom Gospodina, svojega Boga.
5. I leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja izgovarali su ovu molitvu: “Ustanite, hvalite Gospodina, svojega Boga, odvijeka dovijeka! Neka se slavi tvoje slavno ime, uzvišeno iznad svake slave i časti!
6. (I reče Ezra): Ti si jedini Gospodin! Ti si koji si stvorio nebo, nebo nad nebesima sa svom njegovom vojskom, zemlju i sve što je na njoj mora sa svim što živi u njima. Svemu tomu daješ ti život. Tebi se klanja nebeska vojska.
7. Ti si, Gospodine, Bog koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura u Kaldeji i dao mu ime Abraham.
8. Ti si pronašao da je njegovo srce vjerno prema tebi i sklopio si s njim savez da ćeš dati njegovim potomcima zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ti si držao svoju riječ; jer ti si vjeran. \
9. Ti si vidio nevolju naših otaca u Egiptu, čuo si njihovo zapomaganje na Crvenom moru.
10. Ti si činio znake i čudesa na faraonu, na svim njegovim slugama i na svem narodu njegove zemlje. Jer si znao da su obijesno postupali s njima. Tako si stekao sebi ime, tako veliko kao što je danas.
11. Ti si razdijelio more pred njima te prijeđoše posred mora suhim putem. A njihove progonitelje bacio u dubinu kao kamen u silne vode.
12. Danju si ih vodio stupom od oblaka, a noću ognjenim stupom da im rasvijetliš put kojim su išli.
13. Tada si sišao dolje na Sinaj, govorio si s njima s neba i dao si im pravedne zakone, pouzdane naputke, dobre uredbe i zapovijedi.
14. Ti si im objavio svoju svetu subotu i dao si im, preko svojega sluge Mojsija, zapovijedi, odredbe i zakone.
15. Dao si im kruh s neba kad su bili gladni i vodu iz stijene kad su bili žedni. Zapovjedio si im da uđu i zaposjednu zemlju za koju si bio na zakletvu podigao svoju ruku da ćeš im je dati.
16. Ali oni, naši oci, radili su drsko, bili su tvrdokorni i nisu slušali tvojih zapovijedi.
17. Ne htjedoše slušati i nisu se spominjali tvojih čudesa, što si ih činio za njih. Oni postaše tvrdoglavi, izabraše sebi poglavara i htjedoše se vratiti u Egipat, u ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat dobrotom. Nisi ih ostavio.
18. Štoviše, kad oni napraviše sebi liveno tele i kad rekoše: Ovo je tvoj Bog koji te izveo iz Egipta? kad počiniše velike hule?
19. u prebogatom svom milosrđu nisi ih ostavio u pustinji. Stup od oblaka nije od njih odstupao da ih vodi putem danju, niti ognjeni stup da im noću osvjetljuje put kojim su trebali ići.
20. Dao si im svoj dobri duh da ih poučava. Nisi uskratio svoje mane od njihovih usta i vode si im dao u njihovoj žeđi.
21. četrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji. Nisu trpjeli nikakve oskudice. Njihove haljine ne ostarješe, i njihove noge ne otekoše.
22. Dao si im kraljevstva i narode i odredio si svakomu njegovo područje. Oni zaposjedoše Sihon, zemlju hešbonskoga kralja i zemlju Oga, bašanskoga kralja.
23. Njihovu si djecu umnožio kao nebeske zvijezde i uveo si ih u zemlju za koju si bio rekao njihovim ocima da će ući u nju i uzeti je u posjed.
24. Njihova djeca dođoše i zaposjedoše zemlju. Pred njima si oborio stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u njihove ruke kraljeve i narode zemlje, da čine s njima što ih je volja.
25. Dobiše tvrde gradove i rodnu zemlju, zaposješe mnoge kuće, pune svakoga dobra, iskopane studence, vinograde, maslinike i voćke. Jeli su i nasitiše se i ojačaše, i plivali su u punini tvojih dobara.
26. Ali oni postaše uporni u zlu, pobuniše se protiv tebe i okrenuše leđa tvojemu Zakonu. Pobiše tvoje proroke, koji su ih opominjali, da ih obrate k tebi, i počiniše velike hule.
27. Zato si ih davao u ruke njihovim neprijateljima, da ih oni pritisnu. A kad bi tad u svojoj nevolji povikali tebi, ti si ih uslišio s neba. Davao si im, u velikom svome milosrđu, spasitelje koji bi ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja.
28. A čim bi otpočinuli, opet su činili zlo pred tobom. Tada si ih prepuštao ruci njihovih neprijatelja, i oni su im vladali. Oni bi tad ponovno povikali k tebi, i ti si ih uslišio s neba i često ih izbavljao u velikom svome milosrđu.
29. Opominjao si ih ozbiljno, da ih obratiš k svojemu Zakonu. Ali oni ostadoše prkosni, ne poslušaše tvojih zapovijedi, i griješili su protiv tvojih zakona, po kojima živi onaj koji ih vrši. Oni ti uporno pokazaše leđa, bili su prkosna srca i nisu slušali.
30. Trpio si ih mnoge godine i opominjao ih svojim duhom preko svojih proroka. Ali ne poslušaše. Tada si ih dao u ruke narodima zemalja.
31. Ali u prevelikom svom milosrđu nisi dao da posve propadnu. Nisi ih ostavio, jer si Bog milostiv i milosrdan.
32. I sada, Bože naš, veliki, jaki, strašni Bože, koji čuvaš premilostivi Savez, nemoj da je malo pred tobom sva ta muka koja snađe nas, naše kraljeve, naše knezove, naše svećenike, naše proroke, naše oce i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas!
33. Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo; jer si ti bio vjeran, a mi smo bezbožno radili. \
34. Ni naši kraljevi, knezovi, svećenici i oci nisu se držali tvojega Zakona, nisu marili za tvoje zapovijedi i opomene koje si im davao.
35. U svome kraljevstvu i u punini dobara što si im ih dao, u prostranoj i rodnoj zemlji koju si im pridijelio, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela.
36. Zato smo danas robovi. U zemlji koju si dao našim ocima, da uživaju njezine plodove i dobra, eto u njoj smo mi danas robovi.
37. Njezin bogati prihod pripada sada kraljevima koje si postavio nad nama za naše grijehe. Oni gospodare nad našim tjelesima i nad našom stokom po svojoj volji, i tako smo mi u velikoj nevolji.”
38. Ti zgazi i sasiječe Rahaba, svojom jakom mišicom razasu neprijatelje svoje.

Psalmi 89:11-18
11. Tvoje je nebo, i tvoja je zemlja; krug zemaljski ti si sazdao i što je god na njemu. \
12. Ti stvori sjever i jug, Tabor i Hermon kliču tvome imenu.
13. Tvoja je mišica snažna, tvoja je ruka jaka, desnica je tvoja uzdignuta.
14. Pravo i pravednost stupovi su tvome prijestolju; ljubav i istina stupaju pred licem tvojim. \
15. Blago narodu koji ti zna klicati, koji ide u svjetlosti tvoga lica, Gospode!
16. U tvom se imenu raduje uvijek i pravednošću se tvojom uzvisuje.
17. Jer ti si ponos snage njihove! Po tvojoj milosti raste snaga naša.
18. Bezbožnik je drzak; a tko je pravedan, pazi na svoj put. \

Izreka 21:29-31
29. Nema ni mudrosti ni razboritosti, ni savjeta protiv Gospodina.
30. Konj se oprema za dan boja; ali pobjeda dolazi od Gospodina. \
31. A kad bi četrnćsta noć, a mi o ponoći plovili po Jadranu, pomisliše mornari da se primiču nekakvom kopnu.

Djela Apostolska 27:27-44
27. Baciše olovnicu i nađoše dvadeset hvati dubine; i prošavši malo, nađoše petnćst hvati.\
28. I bojeći se da ne udarimo na grebene, bacili su s krme četiri sidra, pa su željno čekali svanuće.
29. Ali kad su mornari pokušali pobjeći s lađe te počeli spuštati čamac u more, izgovarajući se kao da hoće s pramca spustiti sidra,
30. reče Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.”
31. Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i spustiše ga te pade u more.
32. I kad stade svitati, molio je Pavao sve da jedu, govoreći: “četrnćsti je dan danas kako čekate bez jela, ništa ne okusivši.
33. Zato vas molim da jedete, jer je to za vaše zdravlje. A nijednome od vas dlaka s glave ne će pasti.”
34. I rekavši to uze kruh, i dade hvalu Bogu pred svima, i razlomivši stade jesti.
35. Onda se svi ohrabriše i stadoše jesti.
36. A bilo nas je u lađi svega dvjesta i sedamdeset i šest osoba.
37. Nakon što su se najeli, olakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.
38. Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali zemlju, ali su ugledali nekakav zaljev s obalom u koji su odlučili zavesti lađu, ako bude moguće.
39. I podigavši sidra, ostave ih u moru, popuste užad kormila i raširivši prednje jedro prema vjetru, plovili su prema obali.
40. A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se lađa; i prednji kraj što se nasuka ostade tvrd i nepomičan, a krmu su razbijali silni valovi.\
41. Vojnici su namjeravali poubijati sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče.
42. Ali satnik, htijući spasiti Pavla, zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima koji znaju plivati neka poskaču prvi u vodu te izađu na kopno.
43. A ostali, jedni na daskama, a jedni na čemu od lađe. I tako izađoše svi živi na kopno.