A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 27

Nehemija 6:1-19
1. Kad dođe do ušiju Sanbalatu, Tobiji i Arapinu Gešemu te ostalim našim neprijateljima da sam sazidao zidine i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno? ipak dotad nisam bio namjestio krila na vratima?
2. poslaše Sanbalat i Gešem k meni i poručiše mi: “Dođi, održat ćemo sastanak u jednom selu u ononskoj ravnici!” A oni su mislili zlo po me.
3. Ja im stoga poslah glasnike i poručih: “U velikom sam poslu i zato ne mogu doći. Posao bi stao kad bih ga pustio i došao k vama.”
4. Tako su slali k meni četiri puta, i ja im uvijek jednako odgovorih.
5. Tada posla Sanbalat po peti put tako svojega slugu meni s otvorenim pismom.
6. U njemu je bilo pisano: “Ide glas među narodima? i Gešem to potvrđuje? da vi, ti i Judejci, snujete bunu: zato opet zidaš zid. Ti sam da hoćeš postati njihov kralj i tako nešto.
7. I da si postavio proroke koji će te u Jeruzalemu proglasiti judejskim kraljem. I takvi glasovi doći će kralju do ušiju. Zato dođi da se dogovorimo.”
8. Nato ja poslah k njemu i poručih mu: “Ništa nema od toga što tvrdiš; ti si to sam izmislio.”\
9. Svi nas oni naime htjedoše uplašiti jer su se nadali da ćemo onda odustati od posla, tako da ne bude završen. “Ali sad ojačaj moje ruke!”
10. Jednoga dana morao sam otići u kuću Šemaji, sinu Delaje, Mehetabelova sina, koji se bio tamo zatvorio. On mi predloži: “Otiđimo zajedno u Božji Hram, u unutrašnjost Hrama i zaključajmo hramska vrata! Doći će naime da te ubiju.”
11. Ali ja odvratih: “Zar da čovjek kakav sam ja bježi? Kako bi netko poput mene mogao ići u Hram i ostati živ? Ne idem tamo.”
12. Spoznah da ga Bog nije bio poslao, nego da je Božju riječ meni upravio samo zato jer su ga bili potkupili Tobija i Sanbalat.
13. On je naime bio potkupljen da me uplaši i da onako učinim i tako sagriješim. To bi onda njima poslužilo za zlo ogovaranje, da me ozloglase.
14. Naplati, Bože moj, Tobiji i Sanbalatu ta njihova djela i proročici Noadji i ostalim prorocima koji me htjedoše uplašiti!
15. A zid je bio dovršen nakon pedeset i dva dana, dvadeset petoga dana mjeseca elula.
16. Kad čuše to svi naši neprijatelji, uplašiše se svi narodi oko nas i bili su vrlo potišteni. Jer spoznaše da je naš Bog učinio to djelo.
17. A u one dane i ugledni Judejci slali su mnoga pisma Tobiji i od Tobije su njima dolazila pisma.
18. U Judeji ih je naime bilo mnogo koji su mu se bili obvezali zakletvom; jer je on bio zet Šekanije, Arahova sina. Njegov sin Johanan bio se oženio kćerkom Mešulama, Berekjina sina.\
19. I govorili su preda mnom o dobrim njegovim osobinama i javljali mu moje izjave. I Tobija je slao pisma da me uplaši.

Nehemija 7:1-73
1. Kad je bio zid sazidan i kad sam bio namjestio vrata, bili su postavljeni vratari, pjevači i leviti.
2. Svojemu bratu Hananiju i gradskom stotniku Hananiji povjerih vrhovno zapovjedništvo nad Jeruzalemom; jer je bio pouzdan, bogobojazan čovjek više nego mnogi drugi.\
3. Zapovjedih im: “Jeruzalemska vrata ne smiju se otvarati dok sunce ne ogrije. U njihovoj prisutnosti moraju se vrata zaključati i zakračunati. Neka se postave stražari i od jeruzalemskih stanovnika, po jedan kao stražar pred svojom kućom.”
4. Doduše, bio je grad prostran i velik, ali je u njemu stanovalo samo malo ljudi. Mnoge kuće nisu još bile sagrađene.
5. Tada mi dade Bog u srce te sabrah starješine i predstojnike i narod, da se izbroje po plemenima. Pritom nađoh plemenski popis onih koji su se bili najprije vratili iz ropstva i u njemu zapisano:
6. Ovo su ljudi iz ove pokrajine što se vratiše iz ropstva i progonstva u koje ih je nekoć bio odveo Nabukodonozor, babilonski kralj, u progonstvo u Babilon, i sada se vratiše u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad.
7. Oni dođoše pod vodstvom Zerubabela, Ješue, Nehemije, Azarije, Raamje, Nahamanija, Mordokaja, Bilšana, Mispereta, Bigvaja, Nehuma i Baane. Ovo je broj ljudi iz naroda Izrćlova:
8. dvije tisuće sto sedamdeset i dva Paroševa potomka,
9. trista sedamdeset i dva Šefatjina potomka,
10. šest stotina pedeset i dva Arahova potomka,
11. dvije tisuće osam stotina i osamnćst Pahat-Moabovih potomaka iz Ješuine i Joabove linije,
12. tisuću dvjesta pedeset i četiri Elamova potomka,
13. osam stotina četrdeset i pet Zatuovih potomaka,
14. sedam stotina i šezdeset Zakajevih potomaka,
15. šest stotina četrdeset i osam Binujevih potomaka,
16. šest stotina dvadeset i osam Bebajevih potomaka,
17. dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva Azgadova potomka,
18. šest stotina šezdeset i sedam Adonikamovih potomaka,
19. dvije tisuće šezdeset i sedam Bigvajevih potomaka,
20. šest stotina pedeset i pet Adinovih potomaka,
21. devedeset i osam Aterovih potomaka iz Ezekijine linije,
22. trista dvadeset i osam Hašumovih potomaka,
23. trista dvadeset i četiri Besajeva potomka,
24. sto i dvanćst Harifovih potomaka,
25. devedeset i pet ljudi iz Gibeona,
26. sto osamdeset i osam iz Betlehema i Netofe,
27. sto dvadeset i osam iz Anatota,
28. četrdeset i dva iz Bet Azmaveta,
29. sedam stotina četrdeset i tri iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota,
30. šest stotina dvadeset i jedan iz Rame i Gabe,
31. sto dvadeset i dva iz Mikmasa,
32. sto dvadeset i tri iz Betela i Aja,
33. pedeset i dva iz Novoga Neba,
34. tisuću dvjesta pedeset i četiri iz Novoga Elama,
35. trista i dvadeset iz Harima,
36. trista četrdeset i pet iz Jerihona:
37. sedam stotina dvadeset i jedan iz Loda, Hadida i Onona,
38. tri tisuće devet stotina i trideset iz Senaje.
39. Svećenici: devet stotina sedamdeset i tri Jedajina potomka od kuće Ješuine,
40. tisuću pedeset i dva Imerova potomka;\
41. tisuću dvjesta četrdeset i sedam Fašhurovih potomaka
42. i tisuću i sedamnćst Harimovih potomaka.
43. Leviti: sedamdeset i četiri Ješuina i Kadmielova potomka iz Hodvine kuće.
44. Pjevači: Sto četrdeset i osam Asafovih potomaka.
45. Vratari: sto trideset i osam Šalumovih, Aterovih, Talmonovih, Akubovih, Hatitinih i Šobajevih potomaka.
46. Netinci: potomci Sihini, Hasufini, Tabaotovi,
47. Kerosovi, Siiajevi, Fadono- vi,
48. Lebanini, Hagabini, Šalmajevi,
49. Hananovi, Gidelovi, Gaharovi,
50. Reaji-ni, Resinovi, Nekodini,
51. Gazamovi, Uzini, Fasealovi,
52. Besajevi, Merinimovi, Nefišesimovi,
53. Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi,
54. Baslitovi, Mehidini, Haršini,
55. Barkošovi, Sisrini, Tamahovi,
56. Nasijahovi i Hatifini.
57. Potomci Salomonovih slugu: potomci Sotajevi, Soferetovi, Feridini,
58. Jaalini, Darkonovi, Gidelovi,
59. Šefatjini, Hatilovi, Pokeretovi od Sebajima i Amona.
60. Svega su bila trista devedeset i dva netinaca i potomka Salomonovih slugu.
61. Sljedeći koji se vratiše iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da je njihova obitelj i njihov rod izrćlski:
62. šest stotina četrdeset i dva Delajina, Tobijina i Nekodina potomka;\
63. od svećenika: potomci Hobajini, Hakosovi i Barzilaja, koji se bio oženio jednom od kćeri Gileađanina Barzilaja i bio prozvan njihovim imenom.
64. Oni su bili tražili svoju rodovnicu. Kako je nisu mogli naći, bili su privremeno isključeni iz svećenstva.
65. Namjesnik im zabrani jesti od Presvetoga, dok se opet ne posluži svećenik Urimom i Tumimom.
66. Sva je općina svega brojila četrdeset dvije tisuće tri stotine i šezdeset osoba,
67. osim slugu i sluškinja, kojih je bilo sedam tisuća tri stotine trideset i sedam. K tomu dolazi još dvjesta četrdeset i pet pjevača i pjevačica.
68. Oni su imali sedam stotina trideset i šest konja, dvije stotine četrdeset i pet mazgi,
69. četiri stotine trideset i pet deva, šest tisuća sedam stotina i dvadeset magaraca.
70. Poneki od obiteljskih glavara dadoše priloge za gradnju. Namjesnik darova u riznicu tisuću darika zlata, pedeset zdjelica, pet stotina i trideset svećeničkih haljina.
71. Od obiteljskih glavara dadoše neki u riznicu za gradnju dvadeset tisuća darika zlata i dvije tisuće i dvjesta mina srebra.
72. Ono što je dao ostali narod iznosilo je dvadeset tisuća darika zlata i dvije tisuće mina srebra i šezdeset i sedam svećeničkih haljina.
73. I tako se naseliše svećenici i leviti, vratari, pjevači, ljudi iz naroda, netinci i sav Izrćl u svojim gradovima. Kad dođe sedmi mjesec i kad su Izrćlci boravili u svojim gradovima?

Psalmi 89:5-10
5. Dovijeka ću održati tvoje potomstvo, tvoje ću prijestolje podići za sva koljena!”
6. Nebesa slave tvoja čudesa i vjernost, Gospode, u svetoj zajednici.
7. Jer tko je u oblacima ravan Gospodu? Tko je sličan Gospodu među Božjim sinovima?
8. Bog koji je strahovit u vijeću svetih, silan i strašan svima oko njega?
9. Gospode, Bože nad vojskama, tko je kao ti? Snažan si, Gospode, i tvoja vjernost te okružuje.
10. Ti vladaš nad silom mora; huku morskih valova ti krotiš. \

Izreka 21:21-28
21. Tko teži za pravdom i milosrđem, postigne život, pravdu i čast.
22. U grad junaka uspne se mudri, obori bedem u koji su se uzdali.
23. Tko čuva svoja usta i jezik, čuva svoj život od nevolje.
24. Ohol, napuhan čovjek? nazvan podsmjehivač? radi u neizmjernoj obijesti.
25. Lijenčini donosi smrt njegova pohota, jer njegove ruke bježe od posla.
26. Svaki se dan prosi i prosi; a pravednik daje a da ne škrtari. \
27. Gad je žrtva bezbožnikâ osobito ako je prinose u pogrdnoj namjeri.
28. Lažan svjedok propada; čovjek koji sluša, smije uvijek opet govoriti. \

Djela Apostolska 27:1-26
1. Kad bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i druge neke sužnje satniku, po imenu Juliju, od careve čete.
2. Nakon što smo se ukrcali na adramitski brod koji je trebao ploviti u azijska mjesta, otisnusmo se; a s nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.\
3. I drugi dan doplovismo u Sidon. Kako je Julije čovječno postupao prema Pavlu, dopustio mu je da pohodi prijatelje i da se oni brinu za njega.
4. Nakon što smo isplovili otamo, plovili smo uz Cipar, jer su vjetrovi bili protivni.
5. I preplovivši cilicijsku i pamfilijsku pučinu, dođosmo u Miru Licijsku.
6. Ondje je satnik našao aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju te nas premjestio na nju.
7. Plovili smo mnogo dana sporo i jedva stigli do Knida, jer nas je spriječio vjetar. Tako doplovismo pod Kretu kod Salmone.
8. I s mukom ploveći uz obalu, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, u čijoj je blizini grad Lasej.
9. Nakon što prođe mnogo vremena, i kad je već plovidba bila sa strahom, jer je i post već bio prošao, opominjao ih je Pavao
10. govoreći im: “Ljudi, vidim da će plovidba biti s mukom i znatnom štetom ne samo za tovar i lađu nego i za naš život.”
11. Satnik je međutim imao više povjerenja u kormilara i gospodara lađe negoli u Pavlove riječi.
12. A kako luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je smatrala da je bolje otploviti otamo i nekako doći do Feniksa, kretske luke što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu te ondje prezimiti.
13. Kad je blago zapuhao južnjak, mislili su da mogu sigurno izvesti svoju namjeru, i digavši sidro, otplovili su duž Krete.
14. Ali nedugo zatim udari s otoka buran vjetar koji se zove sjeveroistočnjak.
15. Kad zahvati lađu koja se nije mogla opirati vjetru, predadosmo je valovima, i oni nas ponesoše.
16. Prolazeći pokraj jednoga otoka, koji se zove Kauda, jedva smo mogli dohvatiti čamac.
17. I izvukavši ga, upotrijebiše pomagala i podvezaše lađu; a bojeći se da ne udare na Sirtu, spustiše jedra, i tako se plovilo dalje.\
18. Kako nas je bacala silna bura, sutradan stadoše izbacivati tovar.
19. I treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
20. A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura je svejednako navaljivala, ugasila nam se svaka nada da ćemo se spasiti.
21. Već dugo nitko nije ništa jeo. Onda Pavao stade među njih i reče: “Ljudi, trebalo je poslušati mene i ne otiskivati se od Krete; tada ne biste imali ove muke i štete.\
22. A sad vas bodrim da budete hrabri, jer nitko od vas ne će stradati osim lađe.
23. Jer ove noći stade preda me anđeo Boga čiji jesam i kome služim
24. govoreći: Ne boj se, Pavle! Valja ti doći pred cara. I evo ti darova Bog sve koji plove s tobom.
25. Zato, ljudi, ne bojte se, jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi je rečeno.
26. Ali nam valja udariti na neki otok.”