A A A A A
Error:
BookNum: 16 Chapter: 4 VerseStart: 18 VerseShouldHave: 17

Biblija u jednoj godini

Srpanj 26

Nehemija 3:1-31
1. I tako ustadoše veliki svećenik Elijašib i njegovi drugovi, svećenici, i sazidaše ovčja vrata. Posvetiše ih i staviše im krila. Tada su zidali dalje do kule Meaha, posvetiše je, i zidali su dalje do Hananelove kule.
2. Do njega su zidali ljudi iz Jerihona; do njih je zidao Zakur, Imrijev sin.\
3. Riblja su vrata zidali Hasnanini sinovi. Oni ih obložiše drvetom i staviše im krila, brave i prijevornice.
4. Do njih je popravljao Merimot, Urijin sin, Hakusov unuk. Do njega je popravljao Mešulam, Berekjin sin, Mešezabelov unuk. Do njega je popravljao Sadok, Baanin sin.
5. Do njega su popravljali Tekoanci. Ali njihove poglavice ne sagnuše svoj vrat pod službu svojih nadzornika.
6. Vrata staroga grada popravljali su Jojada, Paseahov sin, i Mešulam, Besodijin sin. Oni ih obložiše drvetom, staviše im krila, brave i prijevornice.
7. Do njih su popravljali: Gibeonjanin Melatja, Meronoćanin Jadon, ljudi iz Gibeona i Mispe do stolice namjesnika s one strane rijeke;\
8. do njih Uziel, Harhajin sin, zlatar; do njega Hananija, jedan od pomastarâ. Oni obzidaše Jeruzalem do širokoga zida.\
9. Do njih je popravljao Refaja, Hurov sin, predstojnik nad jednom polovinom vanjskoga kotara Jeruzalema;\
10. do njega Jedaja, Harumafov sin, pred svojom kućom; do njega Hatuš, Hašabnejin sin.\
11. Daljnji komad do pećske kule popravljao je Malkija, Harimov sin, i Hašub, Pahat-Moabov sin.
12. Do njih je popravljao Šalum, Halohešov sin, predstojnik druge polovine vanjskoga kotara Jeruzalema, uz pomoć sestrinskih gradova, koji su bili pod njim.
13. Dolinska vrata popravljali su Hanum i stanovnici Zanoaha. Oni ih sagradiše i staviše im krila i brave i prijevornice. Usto sazidaše još tisuću lakata zida do gnojnih vrata.
14. Gnojna vrata popravljao je Malkija, Rekabov sin, predstojnik bethakeremskog kotara. On ih sagradi i stavi im krila i brave i prijevornice.
15. Izvorska vrata popravljao je Šalum, Kol-Hozeov sin, predstojnik kotara u Mispi. On ih sagradi, pokri ih i stavi im brave i prijevornice. Također sagradi zid kod šiloahskog ribnjaka, uz kraljevski vrt do stepenica što silaze iz Davidova grada.
16. Za njim je popravljao Nehemija, Azbukov sin, predstojnik jedne polovine betsurskoga kotara, do Davidovih grobova i do ribnjaka što je tamo pravljen, i onda do junačke kuće.
17. Za njim su popravljali: leviti Rehum, Banijev sin, do njega Hašabja, predstojnik polovine kotara keilskoga;\
18. do njega njihovi drugovi Bavaj, Henadadov sin, predstojnik druge polovine keilskoga kotara;\
19. do njega je popravljao Ezer, Ješuin sin, predstojnik Mispe, daljnji komad uzduž uzlaza k oružanici na uglu.
20. Do njega je popravljao na gori Baruk, Zabajev sin, drugi komad od ugla do vrata kuće velikoga svećenika Elijašiba.
21. Do njega je popravljao Meremot, Urijin sin, Hakosov unuk, daljnji komad od vrata Elijašibove kuće do kraja Elijašibove kuće.
22. Potom su popravljali svećenici, ljudi iz jordanske ravnice.
23. Onda su popravljali Benjamin i Hašub, uzduž svoje kuće, i za njima Azarja, Maasejin sin, Ananijin unuk, uz svoju kuću.
24. Za njim je popravljao Binuj, Henadadov sin, daljnji komad od Azarjine kuće do savitka i do ugla.
25. Palal, Uzajev sin, popravljao je prema savitku i kuli što se izdiže visoko na gornjem dijelu kraljevske palače, kod tamničkoga trijema. Za njim je popravljao Pedaja, Parošev sin
26. i Netinci, koji su stanovali na Ofelu, do vodenih vrata na istoku i do kule što se izdizala visoko.
27. Za njim su popravljali Tekoanci daljnji komad prema velikoj kuli visokoj do ofelskoga zida.
28. Iznad konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki pred svojom kućom.
29. Onda je popravljao Sadok, Imerov sin, pred svojom kućom; za njim Šemaja, Šekanijin sin, čuvar istočnih vrata.\
30. Za njim su popravljali Hananija, Šelemjin sin, i Hanun, šesti Salafov sin, daljnji komad. Potom je popravljao Mešulam, Berekjin sin, pred svojom poslovnicom.
31. Onda je popravljao Malkija, zlatar, do natinejske i tržarske kuće, stražarskih vrata i do gornje dvorane na uglu.

Nehemija 4:1-23
1. Kad čuše Sanbalat, Tobija i Arapi, Amonci i Ašdođani da je napredovalo popravljanje jeruzalemskih zidina i da se počelo zatvarati što je bilo provaljeno, vrlo se razgnjeviše.
2. Urotiše se svi zajedno da dođu i napadnu Jeruzalem, i da ga unište.
3. A mi smo se molili Bogu i postavljali smo za sigurnost od njih noću i danju stražu protiv njih.
4. A Judejci izjaviše: “Klonula je snaga nosiocima i veoma je mnogo podrtina. Nismo u stanju dalje zidati zid.”
5. A naši protivnici rekoše: “Ne će doznati ni opaziti dok ne dođemo među njih, pobijemo ih i prekinemo gradnju.”
6. I kad dođoše Judejci koji su stanovali u njihovoj blizini, kazaše nam deset puta iz svih mjesta: “Vi se morate vratiti k nama”,
7. onda ja na mjestima dublje položenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje, namjestih narod po obiteljima s njihovim mačevima, kopljima i lukovima.
8. Kad sam ga bio razgledao, rekoh starješinama, predstojnicima i ostalom narodu: “Ne bojte ih se! Mislite na Gospodina, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i kuće!”
9. Kad čuše naši neprijatelji da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao.
10. Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji, druga je polovina nosila koplje i štit, luk i oklop. Iza svega judejskoga naroda stajali su knezovi.
11. I oni koji su zidali zid i oni koji su nosili teret bili su naoružani. Jednom su rukom radili, a druga je držala oružje.
12. Svaki od onih koji su bili zaposleni na gradnji imao je mač pripasan uz bok i tako je zidao. Trubač je stajao uza me.
13. Starješinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: “Posao je velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga.
14. Kad čujete trubu da trubi, onda dotrčite k nama! Bog naš će se boriti za nas.”
15. Tako smo radili. A jedna je polovina držala koplja od izlaska zore do izlaska zvijezda.
16. Još zapovjedih tada narodu: “Svaki sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu, da bi nam noću stražarili, a danju radili!”
17. Ja, moja braća, moji momci i stražari koji su mi bili dodijeljeni, nismo svlačili sa sebe svojih haljina. Svaki je imao spremno svoje oružje.
18. Tada podigoše ljudi iz naroda, zajedno sa svojim ženama, teške optužbe protiv svojih judejskih suplemenika.
19. Jedni rekoše: “Mi imamo mnogo sinova i kćeri. Moramo dobiti žita da jedemo i ostanemo živi!”
20. Drugi rekoše: “Morali smo založiti svoja polja, vinograde i kuće. Mi hoćemo imati žita u ovoj gladi!”
21. Opet drugi rekoše: “Morali smo posuditi novac za kraljevski porez na svoja polja i vinograde.
22. A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao naši suplemenici. Naša su djeca isto tako dobra kao njihova djeca. A ipak moramo svoje sinove i kćeri davati u ropstvo. Neke naše kćeri već su postale robinje, a mi ne možemo ništa učiniti protiv toga. Jer naša polja i vinogradi pripadaju drugima.”
23. Vrlo se razljutih kad sam čuo njihove glasne tužbe i te govore.

Nehemija 5:1-19
1. Odlučih ukoriti starješine i predstojnike i reći im: “Vi lihvarite svoje zemljake!” I sazvah veliku narodnu skupštinu protiv njih
2. i rekoh im: “Mi otkupismo, kad god mogosmo, svoje judejske zemljake što su bili prodani poganskim narodima. A vi sad sami prodajete svoje zemljake. Štoviše, prodaju se nama samima.” Oni su šutjeli i nisu znali ništa odgovoriti.
3. Ja nastavih: “To što činite nije pravo. Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega, da nam se ne rugaju naši poganski neprijatelji?
4. I ja, moja braća i sluge, posudili smo im mnogo novaca i žita. Ali ćemo im otpustiti taj zajam.
5. Vratite im još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće i otpustite im kamatu za novac, žito, vino i ulje, koju potražujete!”
6. Oni odgovoriše: “To ćemo vratiti i ne ćemo ništa iskati od njih! Učinit ćemo kako tražiš.” Tada pozvah svećenike i dadoh ih zakleti da će učiniti po svome obećanju.
7. Istresoh svoja njedra i rekoh: “Ovako neka istrese Bog svakoga iz njegove kuće i posjeda koji ne ispuni svog obećanja! Upravo ovako neka se istrese i isprazni!” Sva općina povika: “Neka bude tako!” i hvalila je Gospodina. I sav je narod činio kako je bio zaključio.
8. Uostalom, od onoga vremena kad mi kralj naloži da budem namjesnik u Judeji? od dvadesete do trideset i druge godine vladanja kralja Artakserksa, dvanćst godina? ja sa svojom braćom ne jedoh upraviteljske hrane.
9. Prijašnji namjesnici, moji prethodnici, bili su narodu težak teret. Uzimali su od njih za jelo i vino svaki dan četrdeset šekela srebra. I područni njihovi činovnici tlačili su narod. Ja tako nisam činio zbog straha pred Bogom.
10. I oko građenja zida radio sam s drugima, a nismo bili stekli zemljišta, i svi moji ljudi bili su skupa ondje na poslu.
11. Usto su jeli za mojim stolom Judejci koji su imali predstojničku službu? bilo ih je sto i pedeset ljudi? oni što su dolazili k nama iz okolnih naroda.
12. Svagdanji potrošak: jedno govedo, šest izabranih ovaca i perad svake vrste išao je na moj račun. I svakih deset dana davalo se svakojakog vina u izobilju. A opet nisam iskao hranu što mi je pripadala kao namjesniku, jer je narod bio teško opterećen radom.
13. Uzmi mi, Bože moj, sve na dobro što sam učinio za ovaj narod!
14. Poučna pjesma. Etana Ezrahite.
15. Svagda ću pjevati o ljubavi Gospodnjoj, od koljena do koljena navješćivat ću svojim usnama tvoju vjernost.
16. Da, ja rekoh: “Ljubav je sazdana zavijeke!”? u nebu si utvrdio svoju vjernost.
17. ”Sklopih Savez sa svojim izabranima, zakleh se Davidu svome sluzi.
18. Tko teži za pravdom i milosrđem, postigne život, pravdu i čast.
19. U grad junaka uspne se mudri, obori bedem u koji su se uzdali.

Psalmi 89:1-4
1. Tko čuva svoja usta i jezik, čuva svoj život od nevolje.
2. Ohol, napuhan čovjek? nazvan podsmjehivač? radi u neizmjernoj obijesti.
3. Lijenčini donosi smrt njegova pohota, jer njegove ruke bježe od posla.
4. Svaki se dan prosi i prosi; a pravednik daje a da ne škrtari. \

Izreka 21:21-27
21. Gad je žrtva bezbožnikâ osobito ako je prinose u pogrdnoj namjeri.
22. A Agripa reče Pavlu: “Dopušta ti se da govoriš za sebe.” Onda se Pavao, pruživši ruku, stade braniti:
23. ”Sretnim se smatram, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti od svega za što me optužuju Židovi,
24. a najviše što znam da ti poznaješ sve židovske običaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš strpljivo.
25. Moje dakle življenje od mladosti, što je isprva bilo među mojim narodom u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi.
26. Kako me znaju otprije, mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam živio kao farizej, po najstrožoj sljedbi naše religije.
27. I sad stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima.

Djela Apostolska 26:1-32
1. Nadajući se da će se ono ispuniti, naših dvanćst plemena neprekidno održava bogoštovlje noću i danu. Zbog te nade, kralju, ja sam optužen od Židova.
2. Što? Zar vi smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisava mrtve?
3. I ja sam nekoć mislio da trebam što je moguće više činiti protiv imena Isusa Nazarećanina.
4. To sam i činio u Jeruzalemu. I mnoge sam od svetih pozatvarao u tamnice, dobivši vlast od svećeničkih glavara, i odobravao sam kad bi ih ubijali.
5. I kažnjavao sam ih često po svim sinagogama, nagonio sam ih da hule, i bjesneći preko svake mjere, progonio sam ih sve do gradova u inozemstvu.
6. Kad sam zbog toga išao u Damask, po ovlasti i nalogu svećeničkih glavara,
7. vidio sam, kralju, na putu u podne svjetlost s neba jaču od sunčanoga sjaja, koja je obasjala mene i one što su bili zajedno sa mnom.
8. I kad smo svi mi popadali na zemlju, čuo sam glas gdje mi govori hebrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv žalca praćakati.
9. A ja rekoh: Tko si, ti, Gospodine? A Gospodin reče: Ja sam Isus kojega ti progoniš.
10. Nego ustani i uspravi se jer sam ti se zato ukazao da te postavim za služitelja i svjedoka ovoga što si vidio, i onoga što ću ti objaviti.
11. Izbavljat ću te od tvoga naroda i od pogana kojima te sada šaljem,
12. da im otvoriš oči kako bi se obratili od tame k svjetlosti i od sotonine vlasti k Bogu, da prime oproštenje grijehâ i baštinu među svetima po vjeri u mene.
13. Zato, kralju Agripa, nisam bio nepokoran nebeskome viđenju,
14. nego sam propovijedao najprije onima koji su u Damasku i u Jeruzalemu, potom i po svoj židovskoj zemlji, i poganima, da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna obraćenja.
15. Zato me Židovi uhvatiše u Hramu i htjedoše me ubiti.
16. Ali uz pomoć Božju stojim do dana današnjega i svjedočim i malom i velikom, ništa drugo ne kazujući osim što su proroci navijestili da će se dogoditi, i Mojsije:
17. da će Mesija trpjeti, da će prvi od mrtvih uskrsnuti, da će navješćivati svjetlost židovskom narodu i poganima.”
18. Dok se Pavao tako branio, reče Fest jakim glasom: “Luduješ, Pavle! Mnoge te knjige dovele do ludosti.”
19. A Pavao reče: “Ne ludujem, čestiti Feste, nego kazujem riječi istine i razboritosti.
20. Za ovo zna kralj kojemu i govorim otvoreno jer ne vjerujem da mu je što od ovoga sakriveno; ništa od ovoga nije se naime događalo u kutu.\
21. Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.”
22. A Agripa će Pavlu: “Zamalo pa me uvjeri da postanem kršćanin.”
23. A Pavao reče: “Želim od Boga, i za malo i za mnogo, da bi ne samo ti, nego i svi koji slušaju, postali danas ovakvi kao što sam ja, osim ovih okova.”
24. I ustade kralj, i namjesnik, i Berenika, i oni koji su sjedili s njima.
25. Otišavši, razgovarali su među sobom: “Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.”
26. A Agripa reče Festu: “Ovaj bi čovjek mogao biti pušten, da se nije prizvao na cara.”