A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 22

Ezra 5:1-17
1. Tada, po nalogu Boga Izrćlova, ustadoše kao proroci među Judejcima koji su boravili u Judeji i u Jeruzalemu prorok Hagaj i Zaharija, Adonov sin.
2. Potom se digoše Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, da počnu opet zidati Božji Hram u Jeruzalemu. Proroci Božji bili su uz njih i pomagali im.
3. U ono vrijeme pojaviše se kod njih Tatnaj, namjesnik područja s one strane rijeke, i Šetar Boznaj i njihovi drugovi i upitaše ih: “Tko vam je dopustio zidati taj Hram i popravljati te zidove?”
4. Tada im odgovorismo imenujući ljude koji su gradili tu zgradu.
5. A pogled je njihova Boga počivao na judejskim starješinama, tako da im ne htjedoše obustaviti rad, dok ne ode izvještaj Dariju i ne dođe im o tom pismeni odgovor.
6. Riječi pisma što su ga kralju Dariju poslali Tatnaj, namjesnik s one strane rijeke, i Šetar Boznaj i njihovi drugovi s one strane rijeke.
7. U izvještaju što mu ga poslaše bilo je napisano ovo: “Kralju Dariju svaka sreća!
8. Neka je na znanje kralju da dođosmo u zemlju Judeju, k domu velikoga Boga, koji se zida od velikoga kamena. Stijene se drvom popločavaju. Posao se revno radi i napreduje živo pod njihovim rukama.
9. Zapitasmo tamošnje starješine ovako: Tko vam je dopustio da zidate taj Hram i da popravljate te zidove?
10. I za njihova imena zapitasmo, da ti ih javimo, i zapisasmo imena onih ljudi koji im stoje na čelu.
11. Oni nam odgovoriše ovo: Mi smo štovatelji Boga neba i zemlje i zidamo opet ovaj Hram, koji je bio podignut mnogo godina prije ovoga vremena. Gradio ga je i dovršio veliki Izrćlov kralj.
12. Ali jer naši djedovi razgnjeviše nebeskoga Boga, dade ih u ruke Kaldejcu Nabukodonozoru, babilonskomu kralju. On razori ovaj Hram i odvede narod u ropstvo u Babilon.
13. Ali prve godine Kira, babilonskoga kralja, zapovjedi kralj Kir da se opet sazida ovaj Božji Hram.
14. I zlatno i srebrno posuđe Božjega Hrama, što ga je Nabukodonozor bio odnio iz Hrama u Jeruzalemu i donio u Hram u Babilon, dade kralj Kir iznijeti iz Hrama u Babilonu. Ono je bilo dano čovjeku čije je ime Šešbasar, kojega postavi namjesnikom.
15. Njemu zapovjedi: Uzmi ovo posuđe pa idi i stavi ga u Hram u Jeruzalemu! Hram Božji mora se opet sazidati na svojemu prijašnjem mjestu.
16. Onda dođe onaj Šešbasar i postavi temelj Božjem Hramu u Jeruzalemu. Od onoga vremena do sada zida se na njemu, ali još uvijek nije gotov.
17. I neka se, ako je po volji kralju, potraži u kraljevskoj riznici tamo u Babilonu, je li tako da je kralj Kir zapovjedio da se opet sazida Božji hram u Jeruzalemu. Neka bi nam kralj o tom dao poslati odluku!”

Ezra 6:1-22
1. Tada kralj Darije zapovjedi da se potraži u pismohrani u kojoj se tamo u Babilonu pohranjivalo blago.
2. Nađe se i u kraljevskom dvoru u Ekbatani, koja leži u pokrajini Mediji, jedan svitak u kojemu je bila zapisana ova povelja:
3. ”Prve godine kralja Kira izda kralj Kir ovu zapovijed koja se odnosi na Božji Hram u Jeruzalemu: treba opet podići Hram kao mjesto gdje se kolju žrtve klanice i prinose žrtve paljenice. Visina će mu biti šezdeset lakata, a širina šezdeset lakata.
4. Tri reda neka budu od velikog kamenja i jedan red od novog drveta. Troškove neka snosi kraljevski dvor.
5. I zlatno i srebrno posuđe Božjega Hrama, što ga je Nabukodonozor uzeo iz Hrama u Jeruzalemu i donio u Babilon, neka se vrati i odnese u jeruzalemski Hram svako na svoje prijašnje mjesto i neka se postavi u Božjemu Hramu.
6. Zato uklonite se otamo, Tatnaju, namjesniče s one strane rijeke, i Šetar Boznaju, sa svojim drugovima, Afarsašanima, s one strane rijeke!
7. Pustite neka se radi Božji Hram! Judejski namjesnik i judejske starješine neka opet sazidaju Božji Hram na prijašnjem njegovu mjestu!
8. Još zapovijedam što ćete činiti onim judejskim starješinama, da bi se sazidao taj Božji Hram. Iz kraljevskih poreznih dohodaka od pokrajine s one strane rijeke neka se onim ljudima bez oklijevanja točno isplate troškovi.
9. Što inače treba junaca, ovnova i janjaca za žrtve paljenice nebeskomu Bogu, pšenice, soli, vina i ulja, neka im se, kako reknu svećenici u Jeruzalemu, daje svaki dan bez uskraćivanja,
10. da prinose nebeskomu Bogu ugodne žrtve i da se mole za život kralja i njegove obitelji!
11. Još zapovijedam: Tko prekrši ovu odredbu, neka se iz njegove kuće istrgne greda i usadi, a on neka se na njoj objesi! A kuća za kaznu neka mu se pretvori u smetlište!
12. Bog koji je ondje nastanio svoje ime, neka obori svakoga kralja i svaki narod koji bi se usudio prekršiti ovu zapovijed i razoriti onaj Božji Hram u Jeruzalemu! Ja, Darije, izdah ovu zapovijed. Ona se mora točno izvršiti.”
13. Tada Tatnaj, namjesnik s one strane rijeke, i Šetar Boznaj i njihovi drugovi učiniše točno onako kako im je bio zapovjedio kralj Darije.
14. Judejski su starješine mogli dalje zidati i napredovali su sretno po proroštvu proroka Hagaja i Zaharije, Adonova sina. Tako napokon privedoše gradnju kraju, kao što su bili zapovjedili Izrćlov Bog i perzijski kraljevi Kir, Darije i Artakserks.
15. Dovršiše Hram do trećega dana mjeseca adara, u šestoj godini vladanja kralja Darija.
16. I Izrćlovi sinovi, svećenici, leviti i ostali, što se vratiše iz ropstva, proslaviše veoma radosno posvetu Božjega Hrama.
17. Žrtvovaše za posvetu Božjega Hrama sto junaca, dvjesta ovnova, četiri stotine janjaca i kao žrtvu za grijeh za cijeli Izrćl dvanćst jaraca, prema broju Izrćlovih plemena.
18. Tada postaviše svećenike po njihovim redovima i levite po njihovim odjelima, da služe Bogu u Jeruzalemu, kako je to propisano u Mojsijevoj knjizi.
19. Potom proslaviše oni što se vratiše iz ropstva blagdan Pashe četrnćstoga dana prvoga mjeseca.
20. Jer su se bili očistili svi: svećenici i leviti. Svi su bili čisti i tako zaklaše pashu za sve što se vratiše iz ropstva, i za svoju braću, svećenike, i za sebe same.
21. A jeli su pashu i Izrćlovi sinovi koji se vratiše iz ropstva i svi što su se bili odvojili od nečistoće pogana u zemlji, pa su se pridružili njima da tako traže Gospodina, Izrćlova Boga.
22. Tada svetkovaše veoma radosno sedam dana blagdan Beskvasnih kruhova. Jer ih je bio obradovao Gospodin kad im pribavi naklonost asirskoga kralja, tako da ih je podupirao u poslu oko Hrama Izrćlova Boga.

Psalmi 87:1-7
1. Korahovih sinova. Psalam. Pjesma. Što je utemeljio na svetim gorama,
2. to Gospod ljubi; vrata Siona voli više nego sve Jakovljeve stanove. \
3. Slavno se govori o tebi, grade Božji:
4. ”Rahab i Babilon pribrojit će svojim priznavateljima; gle, Filisteja, Tir i Kuš: i oni su rođeni ondje.” \
5. O Sionu će se kazati: “Ovaj i onaj u njemu su rođeni; on sam, Svevišnji, ga utemelji.” \
6. Gospod će upisati u popis naroda: “Ovaj je rođen ondje.”
7. A oni će plešući pjevati: “U tebi su svi moji izvori.”

Izreka 21:19-20
19. Lakše je stanovati u pustinji nego sa svadljivom i gnjevnom ženom.
20. Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a čovjek luđak raspe se.

Djela Apostolska 23:1-15
1. Očiju uprtih u Veliko vijeće, Pavao reče: “Ljudi, braćo, ja sam potpuno čiste savjesti živio pred Bogom sve do današnjega dana.”
2. A veliki svećenik Ananija zapovjedi onima što su stajali kod njega da ga udare po ustima.
3. Tada mu reče Pavao: “Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjediš te mi sudiš po Zakonu, a protiv Zakona zapovijedaš da me udaraju?”
4. A oni što su stajali ondje rekoše: “Što, ti grdiš velikog svećenika Božjega?”
5. A Pavao reče: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Jer je pisano: Ne grdi glavara svojega naroda!”
6. A znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, Pavao povika pred Velikim vijećem: “Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade u uskrsnuće mrtvih doveden sam na sud.”\
7. Kad on to reče, nastade rasprava među farizejima i saducejima, i razdijeli se mnoštvo.
8. Jer saduceji govore da nema uskrnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji priznaju oboje.
9. I nastade velika vika. I ustadoše neki pismoznanci farizejske sljedbe te su se prepirali govoreći: “Ništa zla ne nalazimo na ovom čovjeku. Što ako mu je govorio duh ili anđeo?”
10. I kad nastade velika rasprava, poboja se zapovjednik da Pavla ne rastrgaju, i zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih te da ga odvedu u vojarnu.
11. Sljedeće noći stade Gospodin pred njega i reče: “Budi hrabar! Kao što si svjedočio za mene u Jeruzalemu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.”
12. A kad osvanu dan, sabraše se neki od Židova i zakleše se govoreći da ne će ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13. A bilo ih je više od četrdeset koji se tako zakleše.
14. Oni pristupiše svećeničkim glavarima i starješinama i rekoše: “Tvrdo smo se zakleli da ne ćemo ništa okusiti, dok ne ubijemo Pavla.
15. Sad dakle vi s Velikim vijećem poručite zapovjedniku da ga dovede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije nego se on približi.”