A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 21

Ezra 3:1-13
1. Kad dođe sedmi mjesec, Izrćlovi su sinovi već bili u svojim gradovima, sabra se jednodušno narod u Jeruzalem
2. i Ješua, Josadakov sin, sa svojim drugovima i Zerubabel, Šealtielov sin, sa svojim drugovima ustadoše da opet sagrade žrtvenik Izrćlova Boga, pa da prinose na njemu žrtve paljenice kako piše u zakonu Mojsija, čovjeka Božjega.
3. Oni podigoše žrtvenik na njegovu starom temelju, jer su bili u strahu od stanovnika zemlje, i prinosili su na njemu Gospodinu žrtve paljenice jutrom i večerom.
4. I blagdan Sjenica proslaviše po propisu, i prinosili su svaki dan u propisanom broju žrtve paljenice, kako je bilo zapovjeđeno za svaki dan,
5. i potom stalnu žrtvu paljenicu, žrtve na mjesece mlađake i na sve svete Gospodnje blagdane i žrtve onih koji bi prinijeli Gospodinu dragovoljan prinos.
6. Od prvoga dana sedmoga mjeseca počeše prinositi Gospodinu žrtve paljenice, premda još nije bio postavljen temelj za Gospodnji Hram.
7. Kamenarima i drvodjeljama davali su novce, a Sidoncima i Tircima jelo, piće i ulje da dovoze cedrova drva s Libanona na more u Jafu, kako im je bio dopustio perzijski kralj Kir.
8. Druge godine po njihovu povratku Božjemu Hramu u Jeruzalem, drugoga mjeseca, prihvatiše se posla Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, ostali njihovi drugovi, svećenici i leviti i svi što su se bili vratili iz ropstva u Jeruzalem. Postaviše levite od dvadeset godina naviše da nadziru poslove oko Gospodnjega Hrama.
9. Ješua sa svojim sinovima i drugovima, Kadmiel sa svojim sinovima, Juda i sinovi, bili su jednodušno spremni da vode nadzor nad radnicima na Božjemu Hramu; isto tako Henadadovi sinovi i njihovi sinovi i drugovi, leviti.\
10. Kad su zidari Gospodnjega Hrama polagali temelj, postaviše se svećenici u službenoj odori s trubama i leviti iz Asafove obitelji s cimbalima, da hvale Gospodina po zapovijedi Davida, Izrćlova kralja.
11. I hvalili su i slavili Gospodina pjevajući naizmjence ovako: “Dobrostiv je on i milost njegova traje vječno nad Izrćlom.” I sav je narod podvikivao iza glasa i hvalio Boga što je položen temelj Gospodnjemu Hramu.
12. Od starijih svećenika, levita i obiteljskih glavara, koji su bili vidjeli prijašnji Hram, mnogi udariše u glasan plač kad se pred njihovim očima postavljao temelj ovome Hramu. Mnogi su drugi podvikivali i klicali od radosti.
13. Nije se moglo od glasne i radosne vike razabrati plač ljudi; jer je narod podvikivao i klicao iza glasa. Vika se čula daleko. \

Ezra 4:1-24
1. Kad čuše Judini i Benjaminovi neprijatelji da oni koji se vratiše iz ropstva zidaju Hram Gospodinu, Izrćlovu Bogu,
2. dođoše k Zerubabelu i k obiteljskim glavarima i zatražiše od njih: “Htjeli bismo zidati s vama; jer štujemo vašega Boga isto kao i vi, i žrtvujemo od danâ asirskoga kralja Esar Hadona, koji nas je ovamo doveo.” \
3. A Zerubabel, Ješua i ostali izrćlski obiteljski glavari odgovoriše im: “Mi ne smijemo svom Bogu zidati hram zajedno s vama. Mi ćemo ga sami podići Gospodinu, Izrćlovu Bogu, kako nam je zapovjedio Kir, perzijski kralj.”
4. Tada su stanovnici zemlje gledali da judejskom narodu oduzmu volju i da ih uplaše i odvrate od zidanja.
5. I potkupiše visoke činovnike protiv njih, da osujete njihovu namjeru. Tako ostade za svega vremena vladanja perzijskog kralja Kira, do vlade perzijskog kralja Darija.
6. I pod vladom Kserksa, u početku njegova vladanja, sastaviše tužbu protiv stanovnika Jude i Jeruzalema.
7. I za vremena Artakserksova upraviše Bišlam, Mitredat, Tabel s ostalim svojim drugovima pismo Artakserksu, perzijskom kralju. Tužba je bila sastavljena na aramejskom pismu i jeziku.
8. Predstojnik Rehum i pisar Šimšaj napisaše izvještaj kralju Artakserksu protiv Jeruzalema s ovim sadržajem:
9. ”Predstojnik Rehum i pisar Šimšaj i svi njihovi drugovi: Dinjani, Afarsatašani, Terfaljani, Afaršani, Arkevajci, Babilonci, Suzanci, Dijevljani i Elamljani,
10. tako isto ostali narodi koje odvede veliki i slavni Asurbanipal i naseli po samarijskim gradovima i po ostalim krajevima s one strane rijeke itd.”
11. Riječi pisma koje mu poslaše jesu ove: “Kralju Artakserksu, tvoje sluge, ljudi s one strane rijeke.
12. Neka je na znanje kralju da su Judejci koji pođoše od tebe ovamo došli k nama u Jeruzalem. Oni zidaju opet taj buntovnički i opaki grad, popravljaju opet zidove i brane.
13. Upozoravamo kralja na ovo: Ako se taj grad opet sazida i zidovi se opet poprave, ne će oni više davati danka, ni poreza, ni carine. Time će pretrpjeti štetu kraljevski dohoci.
14. Jer mi jedemo sol iz dvora te nam ne priliči da gledamo dalje kraljevu štetu. Zato podnosimo kralju ovaj izvještaj.
15. Treba samo pogledati u knjigu povijesti tvojih otaca. Naći ćeš tada u knjizi povijesti i doznat ćeš da je taj grad bio buntovnički grad, na štetu kraljeva i pokrajina, i da su se u njemu dizale bune od davnina. Zato je i bio taj grad razoren.
16. Mi dakle upozoravamo kralja na to: Ako se taj grad opet sazida i zidovi se njegovi opet poprave, onda ne će ništa tvoje ostati s one strane rijeke.”
17. Kralj posla ovaj odgovor predstojniku Rehumu, pisaru Šimšaju i ostalim njihovim drugovima, što su stanovali u Samariji i ostalim krajevima s one strane rijeke: “Pozdrav itd.
18. Pismo koje nam poslaste točno mi je pročitano.
19. Na moju zapovijed potražilo se i našlo da je taj grad od davnina ustajao na kraljeve i da su u njemu nastajali ustanci i bune.
20. Moćni su kraljevi vladali u Jeruzalemu i proširili su svoju vlast na sve krajeve s one strane rijeke, tako da su im se davali danci, porezi i carine.
21. I zato zapovjedite da se zabrani onim ljudima opet zidati taj grad, dok ja to ne dopustim!
22. Pazite da ne budete nemarni u toj stvari, pa da iz toga ne postane veće zlo na štetu kraljevima!”
23. Kad su bile pročitane riječi zapovijedi kralja Artakserksa pred Rehumom i pisarom Šimšajem i pred njihovim drugovima, oni brže odoše u Jeruzalem k Judejcima i zapovjediše im obustavu pod prijetnjom sile i pritiska.
24. Tada se obustavi rad na Božjem Hramu u Jeruzalemu. Mirovao je do druge godine vladanja perzijskoga kralja Darija.

Psalmi 86:11-17
11. Pouči me, Gospode, svojemu putu i hodit ću u tvojoj vjernosti; upravi moje srce da se boji tvojega imena. \
12. I hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću tvoje ime dovijeka:
13. Jer, ljubav je tvoja velika prema meni: izbavio si moj život iz dubine Podzemlja.
14. Bože! Oholice ustadoše protiv mene; rulja nasilnika traži život moj i nemaju tebe pred očima. \
15. Ali ti si, Gospode, Bog milosrdan i blag, spor na srdžbu i bogat dobrotom i vjernošću.
16. Pogledaj na me i smiluj mi se! Daj svoju jakost sluzi svome. Spasi sina svoje sluškinje.
17. Učini mi znak dobrote svoje, da vide neprijatelji moji i postide se, jer si mi ti, Gospode, pomogao i utješio me!

Izreka 21:17-18
17. Tko rado živi u veselju, u siromaštvo će pasti; tko voli vino i ulje, ne će se obogatiti. \
18. Otkup za pobožnike jest bezbožnik; na mjesto pravednih stupi zločinac. \

Djela Apostolska 22:1-30
1. ”Ljudi, braćo i oci, čujte što ću vam sad reći u svoju obranu!”
2. A kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, nastade još veća tišina. I on reče:
3. ”Ja sam Židov, rođen u Tarzu u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, do Gamalijelovih nogu, strogo poučen u Zakonu naših otaca, revnitelj Božji, kao što ste vi svi danas.
4. Ja sam ovaj Put progonio na smrt, vežući i predajući u tamnice muškarce i žene.
5. Svjedoci su mi veliki svećenik i sve starješine od kojih sam primio i poslanice za braću, kad sam pošao u Damask da sljedbenike ovoga Puta dovedem otamo svezane u Jeruzalem radi kažnjavanja.
6. Dok sam putovao i približio se Damasku, dogodi mi se oko podne da me odjedanput obasja velika svjetlost s neba.
7. Tada padoh na zemlju i začuh glas koji mi je govorio: Savle, Savle, zašto me progoniš?
8. A ja odgovorih: Tko si, Gospodine? I reče mi: Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.
9. Oni koji su bili sa mnom vidješe doduše svjetlost, ali ne čuše glas onoga koji mi je govorio.
10. I rekoh: Što da činim, Gospodine? A Gospodin mi reče: Ustani, idi u Damask i ondje će ti se kazati sve što trebaš činiti.
11. Kako obnevidjeh od sjaja one svjetlosti, povedoše me za ruku pratioci i dođoh u Damask.
12. A neki Ananija, muž koji se vjerno držao Zakona, za koga su svjedočili svi Židovi što ondje žive,
13. dođe k meni, stade i reče mi: Savle, brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah na nj.
14. A on reče: Bog naših otaca izabra te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz njegovih usta:
15. jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.
16. Što još oklijevaš? Ustani i primi krštenje i operi se od svojih grijeha zazivajući njegovo ime!
17. A dogodi se, kad sam se vratio u Jeruzalem i molio u Hramu, da se zanesoh,
18. i vidjeh Gospodina gdje mi govori: Pohiti i izađi brzo iz Jeruzalema, jer ne će primiti tvoga svjedočanstva za mene!
19. A ja rekoh: Gospodine, sami znaju da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe.
20. I dok je prolijevana krv Stjepana, tvojega svjedoka, bio sam i ja ondje, pristajao sam, i čuvao sam odjeću onih koji su ga ubijali.
21. I reče mi: Idi, jer ću te daleko poslati među pogane.”
22. Oni su ga slušali do te riječi, ali sad podigoše svoj glas govoreći: “Makni s lica zemlje takvoga, jer ne smije živjeti!”
23. I kad su oni počeli vikati, zbacivati svoju odjeću i bacati prašinu u zrak,
24. naloži zapovjednik da Pavla uvedu u vojarnu i da ga bičevanjem ispitaju, kako bi doznao zašto su tako vikali na nj.
25. I kad ga pritegoše konopcima, reče Pavao satniku koji je stajao uz njega: “Smijete li bičevati rimskoga građanina, a da nije osuđen?”
26. čuvši to, satnik pristupi k zapovjedniku i javi mu: “Što namjeravaš učiniti? Ovaj je čovjek rimski građanin!”
27. A zapovjednik pristupi i reče Pavlu: “Kaži mi, jesi li ti rimski građanin?” A on reče: “Jesam.”
28. I zapovjednik odvrati: “Ja sam za velik iznos stekao to građanstvo.” A Pavao reče: “Ja ga imam već od rođenja.”
29. Onda odstupiše odmah od njega oni koji su ga trebali mučiti. A zapovjednik se uplašio kad je doznao da je Pavao rimski građanin i što ga je bio svezao.
30. A sutradan, odlučivši da sigurno dozna zašto Pavla tuže Židovi, pusti ga iz okova te zapovjedi da dođu svećenički glavari i sve Veliko vijeće. Tada dovede Pavla i postavi ga pred njih.