A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 19

2 Ljetopisa 34:1-33
1. Jošiji je bilo osam godina kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu.
2. činio je ono što se sviđalo Gospodinu, i hodio je putovima svojega djeda Davida. Od toga nije odstupio ni lijevo ni desno.
3. U osmoj godini svog vladanja, kad je još bio veoma mlad, poče vjerno služiti Bogu svojega djeda Davida. U dvanćstoj godini počne čistiti Judinu zemlju i Jeruzalem od žrtvenih uzvisina, ašera, i rezanih i livenih likova.
4. Pred njegovim očima raskopaše Baalove žrtvenike. Stupove sunčane, što su bili gore na njima, dade sasjeći. Ašere, rezane likove i spomenike dade oboriti i satrti i taj prah dade razasuti po grobovima onih koji su im bili žrtvovali.
5. Kosti svećenika dade sažeći na njihovim žrtvenicima i tako očisti Judinu zemlju i Jeruzalem.
6. I u gradovima od Manašea i Efrajima, od Šimuna do Naftalija? u njihovim okolnim mjestima?
7. dade poobarati žrtvenike Ašere i izlomiti i satrti rezane likove i po svoj Izrćlovoj zemlji satrti sve sunčane stupove. Tada se vrati u Jeruzalem.
8. U osamnćstoj godini vladanja, nakon što je bio očistio zemlju i Hram, posla Šafana, Asalijahina sina, gradskoga zapovjednika, Maaseju i pečatnika Joaha, Joahazova sina, da popravi Hram Gospodina, njegova Boga.
9. Kad oni dođoše k velikomu svećeniku Hilkiji, predadoše novce što su bili doneseni u Božji Hram, i što su ga bili skupili leviti, čuvari pragova, od Manašea i Efrajima i od svih ostalih Izrćlovih sinova, i od svega Jude i Benjamina, i od stanovnika Jeruzalema.
10. Oni ih uručiše poslovođama, koji su bili postavljeni kod Gospodnjega Hrama. Ovi su isplaćivali radnike koji su bili zaposleni oko Gospodnjega Hrama obnavljajući i popravljajući Hram.
11. Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da se kupuje otesano kamenje i drvo za grede i da se poprave zgrade što su ih bili razvalili Judini kraljevi.
12. Ljudi su radili svoj posao vjerno i savjesno. Nad njima su bili postavljeni za nadzor leviti Jahat i Obadja od Merarijevih sinova i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova. Leviti, ako su se razumjeli u glazbala,
13. bili su postavljeni nad nosioce i također im je bilo povjereno nadziranje svih drugih radnika kod njihova službovanja. Poneki su leviti bili pisari, upravitelji i vratari.
14. Kad su vadili novce što su bili ušli za Gospodnji Hram, nađe svećenik Hilkija Gospodnji zakonik od Mojsija.
15. Hilkija javi pisaru Šafanu: “Nađoh zakonik u Gospodnjem Hramu.” Hilkija tad predade knjigu Šafanu.
16. Šafan odnese knjigu kralju i podnese kralju ovaj izvještaj: “Sve što je bilo naloženo tvojim slugama izveli su.
17. Oni su novce što se nađoše u Gospodnjem Hramu skupili i uručili poslovođama koji su namješteni za nadzor.”
18. Ujedno javi pisar Šafan kralju: “Svećenik Hilkija dade mi knjigu”, i Šafan je pročita kralju.
19. Kad je kralj čuo sadržaj Zakona, razdre svoje haljine.
20. Tada kralj dade sljedeću uputu Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, i Abdonu, Mikinu sinu, pisaru Šafanu i Asaji, kraljevu sluzi.
21. ”Idite, upitajte Gospodina za me, za narod i za one koji su još preostali u Izrćlu i Judi o sadržaju ove knjige što se našla! Jer je velik Gospodnji gnjev koji se raspalio protiv nas zato što naši oci nisu slušali Gospodnje propise, da čine sve ono što je napisano u ovoj knjizi.”
22. I tako ode svećenik Hilkija s onima koje je bio označio kralj, k proročici Huldi, ženi skladištara (čuvara odjeće) Šaluma, Tokhatova sina, Hasrina unuka, koja je stanovala u drugom kotaru u Jeruzalemu, i upitaše je o tome.
23. Ona im dade ovaj odgovor: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Kažite čovjeku koji vas posla k meni.
24. Ovako govori Gospodin: Pustit ću zlo na ovo mjesto i na njegove stanovnike, sve kletve što stoje napisane u knjizi koju su pročitali Judinu kralju.
25. Zato što su me ostavili i prinosili kâd drugim bogovima, da me razgnjevljuju svim tim lošim djelom svojih ruku, moj će se gnjev raspaliti protiv toga mjesta i ne će se ugasiti.
26. A Judinu kralju, koji vas posla da upitate Gospodina, javite ovo: Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov, za sve riječi koje si čuo:
27. Zato što je tvoje srce bilo ponizno i što si se prignuo pred Bogom, kad si čuo što je zaprijetio tomu mjestu i njegovim stanovnicima, i zato što si se ponizio preda mnom i razderao svoje haljine, i plakao preda mnom, ja sam te uslišio, govori Gospodin.
28. Zato ćeš, kad te uzmem k tvojim ocima, biti u miru položen u svoj grob. Oči ti ne će gledati svu tu nesreću koju ću pustiti na to mjesto i na njegove stanovnike.” Tako kazaše kralju.
29. Tada kralj posla glasnike i oni skupiše kod njega sve Judine i jeruzalemske starješine.
30. Kralj ode u Gospodnji Hram i s njim svi ljudi iz Judine zemlje i stanovnici Jeruzalema i svećenici i leviti, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj zavjetne knjige, koja je bila nađena u Gospodnjem Hramu.
31. Potom stupi kralj na svoje sjedište i zavjetova se pred Gospodinom da će oni ići za Gospodinom i držati njegove zapovijedi, njegove odredbe i ustanove svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima Saveza što su bili napisani u ovoj knjizi.
32. Tada dade da svi koji su bili u Jeruzalemu i u Benjaminovu plemenu stupe u ovaj Savez. Stanovnici Jeruzalema radili su onako kako je odgovaralo Savezu Boga, Boga njihovih otaca.
33. Tako odstrani Jošija sva idolska zla iz svih krajeva Izrćlovih sinova i obveza sve u Izrćlu da služe Gospodinu, svojemu Bogu. Dok je on živio, ne odstupiše od toga da idu za Gospodinom, Bogom svojih otaca.

2 Ljetopisa 35:1-27
1. Potom je Jošija svetkovao u Jeruzalemu blagdan Pashe u čast Gospodinu. četrnćstoga dana prvoga mjeseca klali su Pashu.
2. On postavi svećenike u njihove službe i potaknu ih da služe u Gospodnjem Hramu.
3. Levitima, koji su trebali učiti sav Izrćlov narod i koji su bili posvećeni Gospodinu, reče: “Donesite sveti kovčeg u Hram koji sagradi Salomon, Davidov sin, Izrćlov kralj! Ne trebate ga više nositi na ramenima. Služite sada Gospodinu, svojemu Bogu, i njegovu narodu Izrćlu!
4. Budite spremni po svojim obiteljima i redovima, kako su propisali David, Izrćlov kralj, i njegov sin Salomon!
5. Postavite se u Svetištu po obiteljima svojih zemljaka, ljudi iz naroda, i to za svaku obitelj jedan dio levitske obitelji!
6. Nato zakoljite Pashu i posvetite se i pripravite ga za svoje zemljake! A pri tom postupajte po uputi što ju je dao Gospodin preko Mojsija!”
7. Jošija dade ljudima iz naroda sitne stoke, naime janjaca i jarića? sve za pashalne žrtve svim prisutnima, na broj trideset tisuća? zatim tri tisuće goveda, to sve od kraljevskoga posjeda.
8. I vrhovni njegovi činovnici dadoše dragovoljno darove narodu, svećenicima i levitima. Tako su darovali Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici Božjega Hrama, svećenicima za pashalne žrtve dvije tisuće i šest stotina janjaca i tri stotine goveda.
9. Konanija i njegova braća Šemaja i Netanel, zatim Hašabja, Jehiel i Jozabad, predstojnici levita, dadoše levitima za pashalne žrtve dar od pet tisuća janjaca i pet stotina goveda.
10. Služba je bila uređena ovako: svećenici su stupili na svoje mjesto, tako isto leviti po svojim odjelima, kako je bio zapovjedio kralj.
11. Tada su klali Pashu. Svećenici bi škropili krvlju primajući iz ruke levita. Oni su tada derali kožu.
12. Odvojili bi dijelove određene za žrtvu paljenicu, da ih daju skupinama obitelji iz naroda, te ih one prinesu Gospodinu, kako je propisano u Mojsijevoj knjizi. Isto su tako postupali s govedima.
13. Tada su pekli Pashu na ognju, po propisu, kuhali su svete darove u loncima, kotlovima i zdjelama i donosili ih brzo svim ljudima iz naroda.
14. Potom su zgotovili sebi i svećenicima; jer su svećenici, Aronovi potomci, imali posla oko prinošenja žrtava paljenica do u noć. Zato bi leviti zgotovili sebi i svećenicima, Aronovim potomcima.\
15. Pjevači, Asafovi potomci, stajali su na svojim mjestima što su ih zauzeli po Davidovoj, Asafovoj i Hemanovoj zapovijedi i zapovijedi Jedutuna, kraljeva vidioca, i vratari na pojedinim vratima. Oni nisu trebali ostavljati svoju službu, jer bi im zgotovili njihovi suplemenici, leviti.
16. Tako je bila uređena sva Gospodnja služba u onaj dan kada je trebalo držati Pashu i na Gospodnjem žrtveniku prinijeti žrtve paljenice po zapovijedi kralja Jošije.
17. I tako su tada svetkovali Izrćlovi sinovi, koji su bili prisutni, sedam dana Pashe i blagdan Beskvasnih kruhova.
18. Od vremena proroka Samuela nije se bio više u Izrćlu svetkovao takav blagdan Pashe. Nijedan od Izrćlovih kraljeva nije bio priredio takav blagdan Pashe, kao što ga je svetkovao Jošija sa svećenicima i levitima i sa svim Judom i s Izrćlovim sinovima, što ih se bilo našlo, i sa stanovnicima Jeruzalema.
19. U osamnćstoj godini Jošijina vladanja bila se svetkovala Pasha.
20. Kad je Jošija bio opet uredio Hram, dođe poslije svega toga egipatski kralj Neko, da zametne bitku kod Karkemiša na Eufratu. Jošija iziđe preda nj.
21. A on posla k njemu poslanike i poruči mu: “Što ja imam s tobom, Judin kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na bojno mjesto s kojim sam zaraćen, i Bog mi je zapovjedio da požurim. Okani se djela protiv Boga koji je sa mnom, da te ne uništi!”
22. Ali se Jošija ne odvrati od njega, nego iziđe da ga napadne. Ne posluša Nekovih riječi, koje su dolazile iz Božjih usta, nego dođe kako bi se borio u ravnici kod Megida.
23. Ali strijelci pogodiše kralja Jošiju, i kralj povika svojim slugama: “Izvedite me odavde, jer sam teško ranjen!”
24. Njegove ga sluge podigoše s ratnih kola, izvezoše ga u drugim kolima i dovedoše ga u Jeruzalem. On umre i bi pokopan u grobovima svojih otaca. Za njim su tugovali sav Juda i Jeruzalem.
25. Jeremija ispjeva tužaljku za Jošijom, i svi pjevači i pjevačice spominju otad Jošiju u svojim tužbalicama, do dana današnjega. One se udomiše u Izrćlu. Napisane su u Tužaljkama.
26. Ostala Jošijina povijest, i njegova pobožna djela, izvedena prema propisu Gospodnjega zakona,
27. njegova i prijašnja i kasnija povijest, zapisani su u knjizi o Izrćlovim i Judinim kraljevima.

2 Ljetopisa 36:1-23
1. Narod zemlje uze Joahaza, Jošijina sina, i učini ga, umjesto njegova oca, kraljem u Jeruzalemu.
2. Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu.
3. Egipatski ga kralj svrže u Jeruzalemu i nametnu zemlji globu od sto talenata srebra i jedan talenat zlata.
4. Tada egipatski kralj postavi njegova brata Elijakima za kralja nad Judom i Jeruzalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joahaza uze Neko sa sobom i odvede ga u Egipat.
5. Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu.
6. Tada dođe protiv njega Nabukodonozor, babilonski kralj, i stavi ga u željezne verige, da ga odvede u Babilon.
7. I jedan dio posuđa Gospodnjega Hrama odnese Nabukodonozor u Babilon i stavi ga u svoju palaču u Babilonu.
8. Ostala Jojakimova povijest, gadna djela što ih je počinio, i sve što mu se dogodilo, zapisano je u knjizi o Izrćlovim i Judinim kraljevima. Njegov sin Jojakin postade kralj umjesto njega.
9. Bilo je Jojakinu osamnćst godina kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu.
10. Sljedeće godine dade ga kralj Nabukodonozor odvesti u Babilon, zajedno s dragocjenim posuđem Gospodnjega Hrama. Njegova brata Sedekiju učini kraljem nad Judom i Jeruzalemom.
11. Bila je Sedekiji dvadeset i jedna godina kad je postao kralj. Vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu.
12. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu. Ne ponizi se pred prorokom Jeremijom, koji mu je bio govorio po Gospodnjem nalogu.
13. Usto otpade od kralja Nabukodonozora, kojemu se bio zakleo na vjernost Bogom, ostade tvrdoglav i uporan i ne obrati se Gospodinu, Izrćlovu Bogu.
14. I svi vrhovni svećenici počiniše zajedno s narodom tolike nevjernosti svakakvim poganskim idolskim grdobama i oskvrnuše Gospodnji Hram koji je bio dao sebi posvetiti u Jeruzalemu.
15. I Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima neprestano opomene preko svojih glasnika jer mu je bilo žao naroda i svoga stana.
16. A oni su se rugali Božjim glasnicima, prezirali su njegove opomene i smijali se njegovim prorocima, dok se ne raspali Gospodnji gnjev na njegov narod tako da više nije bilo spasenja.
17. I pusti da dođe na njih kaldejski kralj, koji im pobi mačem mladiće u njihovu svetom Hramu. Ne poštedi ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu dade u ruke.
18. I sve posuđe Božjega Hrama, veliko i malo, blago Gospodnjega Hrama i kraljevo blago, i blago vrhovnih činovnika? sve on odnese u Babilon.
19. Hram Božji spališe, jeruzalemski zid oboriše i sve palače popališe, tako da svi dragocjeni predmeti u njemu propadoše.
20. Potom sve što je bilo umaklo maču odvede u ropstvo u Babilon. Morali su njemu i njegovim sinovima robovati, dok ne nasta perzijsko kraljevstvo,
21. da bi se ispunila Gospodnja riječ koja je bila izišla preko Jeremije: “Dok zemlja nije bila iznosila svoje subotne godine.” Za sve vrijeme svojega opustošenja imala je mir, dok se ne navrši sedamdeset godina.
22. U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira? da se ispuni obećanje Gospodnje koje navijesti Jeremija? nadahnu Gospodin perzijskoga kralja Kira te oglasi po svemu svom kraljevstvu i raspisa ovo:
23. ”Ovako veli Kir, perzijski kralj: Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Gospodin u nebu. I on mi je naložio da mu sagradim Hram u Judeji. Tko od svih vas pripada njegovu narodu, neka ide gore s blagoslovom Gospodina, svojega Boga!”

Psalmi 86:1-5
1. Molitva. Davidova. Prigni svoje uho, Gospode! Usliši me jer ja sam nevoljan i siromah!
2. Sačuvaj moj život jer sam ti posvećen; Bože moj, spasi slugu svoga koji se uzda u tebe! \
3. Budi mi milostiv, Gospode, jer k tebi vapim po cijeli dan!
4. Razveseli dušu svoga sluge, jer k tebi, Gospode, uzdižem svoju dušu!
5. Jer si ti, Gospode, dobrostiv i sklon oprostiti, bogat milošću svima koji te zazivaju.

Izreka 21:13-14
13. Tko svoje uho zatvara na jadikovanje siromaha, njemu se ne će odgovoriti kad zavapi.
14. Dar u tajnosti utišava gnjev, poklon u njedrima najžešću srdžbu.

Djela Apostolska 21:13-14
13. A Pavao odgovori: “Što činite te plačete i razdirete mi srce? Jer ja sam pripravan za ime Gospodina Isusa ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu.”
14. A kad ga ne mogosmo nagovoriti, primirismo se rekavši: “Neka bude volja Gospodnja!”