A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 18

2 Ljetopisa 32:1-33
1. Poslije tih djela i te pobožne revnosti dođe Sanherib, asirski kralj, provali u Judeju, opkoli tvrde gradove i mislio ih je osvojiti za sebe.
2. Kad vidje Ezekija da je Sanherib došao u namjeri da udari na Jeruzalem,
3. odluči, u sporazumu sa svojim knezovima i vojskovođama, zasuti vodene izvore izvan grada. Oni se s njim složiše.
4. I sabraše se ljudi u velikom broju i zasuše sve izvore, i potok koji je tekao posred zemlje. Oni pomisliše: “Zašto da nađu asirski kraljevi toliko vode kad dođu?”
5. Potom revno pođe na posao, popravi posvuda zid, gdje je imao pukotine, dade podići kule na njemu i drugi zid izvana, utvrdi Milon u Davidovu gradu i dade napraviti mnogo oružja i štitova.
6. I postavi vojne zapovjednike nad vojskom i sabra ih oko sebe na slobodnom trgu kod gradskih vrata. On ih je hrabrio i govorio:
7. ”Budite hrabri i jaki! Ne bojte se asirskoga kralja ni svega mnoštva što je s njim! Jer je s nama Jači nego s njim.
8. S njim je samo mišica od mesa? a s nama je Gospodin, Bog naš, da nam pomogne i da vodi naše ratove.” Narod se ohrabrio riječima Ezekije, Judina kralja.
9. Potom asirski kralj Sanherib, dok je on sam stajao pred Lakišom sa svom svojom vojskom, posla svoje zapovjednike u Jeruzalem k Ezekiji, Judinu kralju, i k svima Judejcima što su bili u Jeruzalemu, i poruči im:
10. ”Ovako veli Sanherib, asirski kralj: Na što se oslanjate da stojite zatvoreni u Jeruzalemu?
11. Ezekija vas samo zavodi da vas pomori glađu i žeđu kad veli: Gospodin, Bog naš, izbavit će nas iz ruku asirskoga kralja.
12. Nije li Ezekija uklonio njegove uzvisine i žrtvenike kad je u Judi i Jeruzalemu izdao zapovijed: Pred jednim jedinim žrtvenikom morate se klanjati i na njemu žrtvovati?
13. Zar ne znate što smo učinili ja i moji oci od svih naroda na zemlji? Jesu li bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoju zemlju iz mojih ruku?
14. Koji je između svih bogova onih naroda koje zatrše moji oci mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku? Zar Bog vaš da vas izbavi iz mojih ruku?
15. Neka vas ne zaludi Ezekija i neka vas tako ne zavede! Ne vjerujte mu! Jer nijedan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svojega naroda iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca. I vaš vas Bog ne će moći izbaviti iz mojih ruku.”
16. Njegovi zapovjednici govorili su tada još više protiv Boga, Gospodina, i protiv njegova sluge Ezekiji.
17. I napisa on, da se naruga Gospodinu, Izrćlovu Bogu, pismo u kojem ustvrdi: “Kao što bogovi narodâ u ostalim zemljama ne izbaviše svojega naroda iz mojih ruku, tako ne će ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz mojih ruku.”
18. Vikali su to iza glasa i judejskim stanovnicima Jeruzalema, što su stajali na zidu, da ih uplaše i smetu, i da tako dobiju grad u svoje ruke.
19. Govorili su o Bogu Jeruzalema kao o bogovima poganskih naroda, koji su samo loše djelo čovječje ruke.
20. I kad se kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zbog toga pomoliše i zavapiše k nebu za pomoć,
21. posla Gospodin anđela koji uništi sve ratnike, knezove i zapovjednike u taboru asirskoga kralja, tako da se vrati osramoćen u svoju zemlju. Kad uđe tamo u Hram svojega boga, ubiše ga ondje mačem neki od njegovih rođenih sinova.
22. Tako izbavi Gospodin Ezekiju i stanovnike Jeruzalema iz ruku Sanheriba, asirskoga kralja, i iz ruku svih drugih neprijatelja i pribavi im mir na sve strane.
23. I mnogi su donosili Gospodinu darove u Jeruzalem i dragocjene poklone Ezekiji, Judinu kralju, koji je otada imao velik ugled kod svih naroda.
24. U ono vrijeme smrtno se razbolje Ezekija. On se pomoli Gospodinu koji mu progovori i dade mu čudesni znak.
25. Ali Ezekija se ne pokaza zahvalnim na iskazanom dobročinstvu, već se uzoholi. Zato dođe gnjev na njega i na Judu i Jeruzalem.
26. I ponizi se Ezekija zbog svoje oholosti, on i stanovnici Jeruzalema. Zato ne dođe na njih gnjev Gospodnji još za Ezekijina života.
27. Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. On je bio stekao sebi blago u srebru, zlatu i dragom kamenju, i mirise, štitove i svakojako dragocjeno posuđe;\
28. osim toga spremišta za dohodak od žita, vina i ulja i staje za raznu stoku i štale za stada.
29. I sazida sebi gradove i imao je velika stada ovaca i goveda; jer mu je Bog bio dao veoma velik posjed.\
30. Ezekija je i bio onaj koji zatvori gornji izvor vode Gihona i usmjeri je dolje, na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je imao uspjeh u svemu što je poduzimao.
31. Samo kad dođe poslanstvo koje su mu bili poslali babilonski knezovi da se raspitaju za čudesni znak što se bio dogodio u zemlji, pusti Bog da padne u napast, da točno upozna njegove misli.
32. Ostala povijest Ezekijina, i njegova pobožna djela, zapisana su u Objavljenju proroka Izaije, Amosova sina, i u knjizi Judinih i Izrćlovih kraljeva.
33. Kad je Ezekija bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga iznad grobova Davidovih potomaka. Sav Juda i jeruzalemski narod iskazaše mu čast kod njegove smrti. Njegov sin Manaše postade kralj umjesto njega.

2 Ljetopisa 33:1-25
1. Manašeu je bilo dvanćst godina kad je postao kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu.
2. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu kad je nasljedovao zlo narodâ koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova.
3. Uzvisine koje je bio oborio njegov otac Ezekija, on opet podigne; podiže žrtvenike baalima, dade postaviti ašere, klanjao se je svoj zvjezdanoj nebeskoj vojsci i njoj je služio.\
4. Štoviše, u Gospodnjem Hramu, o kojem je bio objavio Gospodin: “U Jeruzalemu ću dati da stanuje moje ime u sva vremena”, sagradi žrtvenike.
5. Svoj zvjezdanoj nebeskoj vojsci podiže žrtvenike u oba trijema Gospodnjega Hrama.
6. Svoje vlastite sinove pusti da idu kroz oganj u dolu Ben-Hinomu; vračao je, gatao je i čarao je, i namjesti zaklinjače mrtvacâ i gataoce. Tako je činio mnogo toga što se nije sviđalo Gospodinu, i izazivao je tako njegov gnjev.\
7. I rezani lik, koji je bio dao praviti, postavi u Hramu za koji je bio Bog obećao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “Ovaj Hram i Jeruzalem, koji izabrah između svih Izrćlovih plemena, učinit ću zauvijek stanom svojega imena.
8. Ne ću više dati da se Izrćlove noge maknu iz zemlje koju dadoh vašim ocima, ako samo budu pazili na to da vjerno čine onako kako sam im zapovjedio, i to točno po zakonu, pravilima i odredbama koje im je naložio Mojsije.”
9. Ali Manaše zavede Judu i stanovnike Jeruzalema pa su činili još gore nego narodi što ih je Gospodin bio uništio ispred Izrćlovih sinova.
10. Gospodin je, doduše, opominjao Manašea i njegov narod, ali se oni nisu na to osvrtali.
11. I pusti Gospodin da dođu protiv njih vojskovođe asirskoga kralja. Oni uhvatiše Manašea kukama, svezaše ga željeznim verigama i odvedoše ga u Babilon.
12. I kad je bio tako u nevolji, molio se Gospodinu, svom Bogu, za milosrđe i duboko se je ponizio pred Bogom svojih otaca.
13. Kad mu se molio, dade se on umoliti, usliši njegovu molitvu i vrati ga opet kao kralja u Jeruzalem. Tada upozna Manaše da je Gospodin pravi Bog.
14. Poslije toga podigne vanjski zid uz Davidov grad na zapadnoj strani prema Gihonu, u dolu i do ulaza na riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Sagradi ga vrlo visoko. U sve tvrde Judine gradove postavi vojne zapovjednike.
15. Tada ukloni tuđe bogove i rezani lik iz Gospodnjega Hrama, tako isto žrtvenike koje je bio podigao na gori na kojoj je stajao Gospodnji Hram, i u Jeruzalemu, i baci ih napolje, pred grad.
16. A Gospodnji žrtvenik opet postavi i prinese na njemu žrtve pričesnice i zahvalne žrtve. Zapovjedi i Judejcima da štuju Gospodina, Izrćlova Boga.
17. Ali je narod još uvijek žrtvovao na uzvisinama, dakako samo Gospodinu, svojemu Bogu.
18. Ostala Manašeova povijest, i njegova molitva Bogu, i govori vidjelaca koji su mu govorili u ime Gospodina, Boga Izrćlova, zapisana je u povijesti Izrćlovih kraljeva.
19. U Hozajevim riječima je zapisano: njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjernost, zatim mjesta na kojima je prije svog poniženja podigao žrtvene uzvisine i postavio likove Ašere i rezane likove.
20. Kad je Manaše bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u njegovoj palači. Njegov sin Amon postade kralj umjesto njega.
21. Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj, a vladao je u Jeruzalemu dvije godine.
22. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što je bio činio njegov otac Manaše. Amon je svim rezanim likovima, što ih je bio dao napraviti njegov otac Manaše, prinosio mnoge žrtve i štovao ih.
23. Ali se ne ponizi pred Gospodinom, kao što se bio ponizio njegov otac Manaše, čak naprti Amon na sebe veliku krivnju.
24. Njegove se sluge urotiše protiv njega i ubiše ga u njegovoj palači.
25. A narod pobije sve one koji su se bili urotili protiv kralja Amona. Njegova sina Jošiju narod podiže za kralja na njegovo mjesto.

Psalmi 85:8-13
8. Pokaži nam, Gospode, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!
9. Želim čuti o čemu govori Bog: Gospod navješćuje mir svojemu narodu, pobožnima svojim; nek se nikad više ne vrate bezumnostima. \
10. Zaista, njegovo je spasenje blizu onima koji ga se boje: i slava će njegova stanovati u zemlji našoj.
11. Dobrota i vjernost susrele su se, pravda i mir su se poljubile.
12. Vjernost će nicati iz zemlje, pravda će se pokazati s neba.
13. Gospod će doista dati dobro, i zemlja će naša dati svoj plod.

Izreka 21:12-12
12. Na kuću bezbožnika pazi Svepravedni; bezbožnike obara u nesreću. \

Djela Apostolska 20:17-38
17. A iz Mileta posla u Efez i dozva starješine Crkve.
18. I kad dođoše k njemu, reče im: “Vi znate, od prvoga dana kad dođoh u Aziju, kako sam stalno bio s vama,
19. služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnja koje me snađoše od židovskih zasjeda.
20. Nisam ništa propustio kazati što je korisno, nego sam javno i po kućama učio,
21. zaklinjući Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina našeg Isusa Krista.
22. I sada evo Duh me veže te idem u Jeruzalem ne znajući što će mi se u njemu dogoditi,
23. osim što mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da me u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje.
24. Ali ja ne marim za svoj život, samo da završim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje Božje milosti.
25. I evo sad znam da više ne ćete vidjeti mojega lica, vi svi među koje sam dolazio propovijedajući Kraljevstvo.
26. Zato vam svjedočim na današnji dan da sam čist od krvi sviju;\
27. jer nisam propustio naviještati vam sav Božji naum.
28. Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da upravljate Božjom Crkvom koju je stekao svojom krvlju.
29. Ja znam da će poslije moga odlaska ući među vas grabežljivi vuci koji ne će štedjeti stada.
30. I između vas samih ustat će muškarci koji će govoriti iskrivljen nauk, da povuku učenike za sobom.
31. Zato bdijte sjećajući se da tri godine noću i danju nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas.
32. Sada vas preporučujem Bogu i riječi njegove milosti. Ona može izgrađivati i davati baštinu među svima posvećenima.
33. Srebra, zlata ili ruha nisam poželio ni od koga.
34. Sami znate da su za potrebe moje i onih koji su bili sa mnom priskrbljivale ove ruke.
35. Stalno sam vam pokazivao da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: Mnogo je blaženije davati, negoli primati.”
36. I kad je to rekao, kleče na koljena i pomoli se sa svima njima.
37. A svi udariše u velik plač; popadaše Pavlu oko vrata i cjelivali su ga,\
38. ožalošćeni najviše zbog riječi koju reče, da više ne će vidjeti njegova lica. I otpratiše ga na lađu.