A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 17

2 Ljetopisa 30:1-27
1. Potom Ezekija posla poslanike k svemu Izrćlu i Judi, i napisa Efrajimu i Manašeu pisma, da dođu u Gospodnji Hram u Jeruzalem kako bi proslavili blagdan Pashe Gospodinu, Bogu Izrćlovu.
2. Kralj i njegovi knezovi, i sva narodna skupština, bili su odlučili da održe blagdan Pashe u drugom mjesecu,
3. jer ga nisu bili mogli slaviti u propisano vrijeme, budući da se svećenici u propisanom broju nisu bili za to posvetili i narod se još nije bio skupio u Jeruzalem.
4. Kako se to činilo pravo kralju i svoj općini,
5. zaključiše da oglase poziv po svemu Izrćlu od Beer Šebe do Dana neka dođu da održe blagdan Pashe Gospodinu, Bogu Izrćlovu. Jer se nije bio više držao uz opće sudjelovanje, kako je to bilo propisano.
6. I tako odoše glasnici s pismima iz ruke kralja i njegovih knezova po svemu Izrćlu i Judi uokolo i objaviše po kraljevoj zapovijedi: “Sinovi Izrćlovi, vratite se Gospodinu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izrćlovu, da se on opet obrati k vama, koji ste umakli vlasti asirskih kraljeva i još ste preostali.
7. Ne budite kao vaši oci i braća, koji su nevjerno radili protiv Gospodina, Boga svojih otaca, tako da ih je predao uništenju, kao što ste i doživjeli!
8. Ne budite dakle tvrdokorni kao vaši oci, nego pružite ruku Gospodinu i dođite k njegovu Svetištu, što ga je posvetio zauvijek, i služite Gospodinu, svojemu Bogu, da se odvrati od vas njegov žestoki gnjev!
9. Jer ako se obratite Gospodinu, vaša braća i sinovi naći će milosrđe u onih koji ih odvedoše u ropstvo, tako da se mogu vratiti u ovu zemlju. Jer je Gospodin, vaš Bog, milostiv i milosrdan, i ne će odvratiti svoje milosti od vas ako se obratite k njemu.”
10. I tako su išli glasnici od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji i do Zebuluna. Ali su im se ljudi podsmjehivali i rugali.
11. Dođoše u Jeruzalem samo neki ljudi od Ašera, Manašea i Zebuluna.
12. Naprotiv, upravljala je u Judi ruka Božja, koja im dade u srce da se po Gospodnjoj zapovijedi jednodušno odazovu pozivu kralja i knezova.
13. I tako se skupi u Jeruzalemu veliko mnoštvo naroda, vrlo mnogobrojna općina, da u drugom mjesecu proslave blagdan Beskvasnih kruhova.
14. Najprije se dadoše na to da uklone žrtvenike u Jeruzalemu; tako isto ukloniše sve kadione žrtvenike i pobacaše ih u kidronsku dolinu.\
15. četrnćstoga dana drugog mjeseca zaklaše Pashu. Svećenici i leviti osjetiše se postiđeni, posvetiše se i donesoše žrtve paljenice Gospodnjemu Hramu.
16. Obaviše svoju službu po propisima zakona što su za njih vrijedili, a koje je bio objavio Mojsije, čovjek Božji. Svećenici izliše krv što im je pružiše leviti.
17. Kako se među sakupljenima veoma mnogi nisu bili posvetili, to leviti priskrbiše klanje pashalnih janjaca za svakog onog koji nije bio čist, pa ih zato nije mogao prinijeti Gospodinu.
18. Jer veliko mnoštvo naroda, mnogi iz Efrajima, Manašea, Jisakara i Zebuluna, nisu se bili očistili, nego su jeli Pashu kako nije bilo propisano. Za njih Ezekija uloži zagovor i pomoli se: “Gospodin koji je dobrostiv neka oprosti
19. svakomu koji nastoji tražiti Boga, Gospodina, Boga svojih otaca, makar i ne bio čist, kako se traži za svetinju!”
20. I Gospodin usliši Ezekiju i poštedje narod.
21. Tako su Izrćlovi sinovi, koji su bili u Jeruzalemu, svetkovali blagdan Beskvasnih kruhova sedam dana u velikom veselju, i leviti i svećenici pjevali su uz pratnju glazbala svaki dan hvalospjeve u slavu Gospodinu.
22. Pritom je Ezekija ljubazno razgovarao sa svim levitima, koji se tako revnima pokazaše u Gospodnjoj službi. Sedam dana održavale su se blagdanske žrtvene gozbe, nakon što je bila prinesena žrtva pričesnica, i slavilo se Gospodina, Boga otaca.
23. Sva skupština odluči svetkovati još daljnjih sedam dana, i tako su svetkovali još sedam dana blagdan radosti.
24. A Ezekija, Judin kralj, bio je darovao skupštini tisuću junaca i sedam tisuća ovaca. Isto tako su bili glavari općine poslali na dar tisuću junaca i deset tisuća ovaca. Tad su se bili svećenici posvetili u velikom broju.
25. I tako se proveseli sva Judina općina, svećenici, leviti i sve mnoštvo onih koji su bili došli iz Izrćla, i stranci koji su bili došli iz raznih dijelova Izrćla ili su stanovali u Judinoj zemlji.
26. Veliko veselje vladalo je u Jeruzalemu, jer od vremena Salomona, Davidova sina, Izrćlova kralja, nije takvo što bilo u Jeruzalemu.
27. A tada se digoše levitski svećenici i blagosloviše narod. Glas im je bio uslišan i njihova je molitva doprla do neba, do njegova svetog prebivališta.

2 Ljetopisa 31:1-21
1. Kad je završila sva ta svečanost, svi Izrćlovi sinovi, koji su bili prisutni, zađoše po gradovima Judinim, poobaraše likove, sasjekoše ašere, razoriše žrtvene uzvisine i žrtvenike po svoj Judinoj, Benjaminovoj, Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji, dok sve nije bilo uništeno. Tada se vratiše svi Izrćlovi sinovi u svoje gradove, na svoja imanja.
2. Potom postavi Ezekija svećeničke i levitske odjele po njihovim redovima? svakog svećenika i levita u njegovu službenom području? za žrtve paljenice i žrtve mirotvorne, da služe i da hvale i pjevaju na vratima Gospodnjega tabora.
3. Kraljev prilog od njegova posjeda služio je za žrtve paljenice, za žrtve paljenice jutrom i večerom i za žrtve paljenice u subotu, na mjesece mlađake i na blagdane, kako je propisano u Gospodnjem zakonu.
4. I zapovjedi narodu što je stanovao u Jeruzalemu da daju daću za svećenike i levite, da bi se mogli čvrsto držati uz Gospodnji zakon.
5. Kad se razglasi ta zapovijed, stadoše Izrćlovi sinovi donositi prvine od žita, vina, ulja i meda, i od svakoga drugog zemaljskog roda. Od svega donesoše obilno desetinu.
6. Izrćlovi i Judini sinovi, koji su stanovali po gradovima, donosili su desetinu od goveda i ovaca i desetinu od posvetnih darova koji su bili posvećeni Gospodinu, njihovu Bogu. Donesoše od desetina cijele gomile.
7. Trećega mjeseca počeše slagati u gomile. Sedmoga mjeseca završiše.
8. Kad Ezekija i knezovi dođoše pogledati gomile, zahvališe Gospodinu i njegovu narodu.
9. Kad Ezekija zapita svećenike i levite za gomile,
10. odgovori mu veliki svećenik Azarja, od Sadokove kuće: “Otkad se počelo donositi, u Gospodnjemu Hramu jedemo do sitosti i još mnogo preostaje. Gospodin je, naime, blagoslovio svoj narod; zato je preteklo ovo mnoštvo.” \
11. I Ezekija zapovjedi da se u Gospodnjem Hramu naprave spremnice. Kad su ih bili napravili,
12. ondje su savjesno unosili priloge i desetine i posvetne darove. Nadzornik nad tim postade levit Konanija zajedno sa svojim bratom Šimejem, koji je bio drugi do njega.
13. Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja stajali su uz bok Konaniji i njegovu bratu Šimeju, po zapovijedi kralja Ezekije i Azarje, kneza u Božjemu Hramu.
14. Levit Kore, Jimnin sin, čuvar istočnih vrata, postade nadzornik nad darovima koji su se dragovoljno prinosili Bogu, da preuzima Gospodnje prinose i presvete darove.
15. Pod njegovim su nadzorom bili Eden, Benjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija, po svećeničkim gradovima, da svojim drugovima po redu, starim i mladim, savjesno dijeli njihove dijelove,
16. osim u rodopis unesenih muških osoba od tri godine naviše, ako su oni došli Gospodnjem Hramu kako je to tražio svaki dan, da po svojoj dužnosti izvrše svoju službu po redu.
17. Upis svećenika u popis bio je po obiteljima; tako isto levita, od dvadeset godina naviše, po njihovoj službi i po odjelima.\
18. Oni su bili upisani u popis sa svom svojom malom djecom, sa svojim ženama, sinovima i kćerima: cijelo stanje. Oni su se zauzimali veoma savjesno za svete stvari.
19. I za Aronove sinove, svećenike, u krajevima pašnjakâ koji pripadaju njihovim gradovima, u svakom pojedinom gradu, bile su imenom označene osobe postavljene za to da svim muškim osobama između svećenika i svakome upisanom levitu izručuju njihove dijelove.
20. Tako ja postupao Ezekija po svoj Judinoj zemlji i činio ono što je bilo pred Gospodinom, njegovim Bogom, dobro, pravo i časno.
21. U svemu što bi poduzimao za službu Božjega Hrama, za Zakon i zapovijed, da ugodi Bogu, radio je s punom požrtvovnošću, pa je zato imao uspjeh.

Psalmi 85:1-7
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Korahovih sinova. Psalam.
2. Pomilovao si svoju zemlju, Gospode, na dobro si okrenuo Jakovljevu sudbinu.
3. Oprostio si krivnju svome narodu, pokrio si sve njihove grijehe.
4. Povukao si svu svoju jarost, ublažio žestinu svojega gnjeva.
5. Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, odvrati svoju srdžbu od nas!
6. Zar ćeš se dovijeka ljutiti na nas, produžavati svoj gnjev od koljena na koljeno?
7. Zar nas ne ćeš iznova oživjeti, da se tvoj narod raduje tebi?

Izreka 21:9-11
9. Bolje je stanovati na krovu u nekom kutu, nego biti zajedno u jednoj kući sa svadljivom ženom.
10. Bezbožnikova duša želi zlo; njegov bližnji u njega ne nalazi milosrđa. \
11. Kad se podsmjehivač kazni, onda luđak mudruje; kad se mudri poučava, onda on prima znanje. \

Djela Apostolska 20:1-16
1. Nakon što se stišala buna, dozva Pavao učenike i osokolivši ih, oprosti se od njih, i zaputi se u Makedoniju.
2. I kad je prošao one krajeve i osokolio ih mnogim riječima, dođe u Grčku.
3. Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio otploviti u Siriju, stadoše mu Židovi raditi o glavi te se odluči vratiti preko Makedonije.
4. Pratili su ga Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej, Tihik, i Trofim iz Azije.
5. Oni odoše naprijed i čekali su nas u Troadi.
6. A mi otplovismo poslije dana beskvasnih kruhova iz Filipâ, dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana.
7. Prvog dana u tjednu, kad se sabrasmo kako bismo lomili kruh, govorio im je Pavao, jer je namjeravao otputovati sutradan i produljio je govor do ponoći.
8. I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili sabrali.
9. A sjedio je na prozoru jedan mladić po imenu Eutih, kojega je nadvladao tvrdi san; i kad je Pavao dugo govorio, nagnu se on u snu i pade s trećega kata, i digoše ga mrtva.\
10. A Pavao, sišavši, nagnuo se nad njim, i zagrlivši ga, rekao je: “Ne uznemirujte se, jer je njegova duša u njemu!”
11. Onda je uzašao, razlomio kruh i blagovao. Govorio je još dugo, sve do zore, i onda je otputovao.
12. A mladića dovedoše živa, i utješiše se ne malo.
13. A mi, ušavši u lađu, otplovismo u As da odande uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, odlučivši sam putovati kopnom.
14. I kad se sastade s nama u Asu, uzesmo ga i dođosmo u Mitilenu.
15. I otamo, otplovivši, dođosmo sutradan prema Hiju, a drugi dan pristadosmo u Samu i sutradan dođosmo u Milet,
16. jer je Pavao odlučio mimoići Efez, da se ne bi zadržao u Aziji; htio je, ako mu bude moguće, biti na Pedesetnicu u Jeruzalemu. \