A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 12

2 Ljetopisa 19:1-11
1. Jošafat, Judin kralj, vrati se čitav i zdrav kući u Jeruzalem.
2. Tada stupi preda nj vidovnjak Jehu, Hananijev sin, i reče kralju Jošafatu: “Zar si morao pružiti pomoć bezbožniku i iskazati ljubav onima koji mrze Gospodina? Zato je pao na te Gospodnji gnjev.
3. Ali se našlo i dobra na tebi: istrijebio si Ašere iz zemlje i upravio si svoje srce kako bi vjerno služio Bogu.”
4. Jošafat ostade tada u Jeruzalemu. Obilazio je opet narod od Beer Šebe do Efrajimove gore i privodio ih natrag Gospodinu, Bogu njihovih otaca.
5. I postavi suce u zemlji, u svim tvrdim Judinim gradovima, u svakom gradu.
6. Reče sucima: “Gledajte dobro što činite! Jer ne sudite po nalogu ljudi, nego po Gospodnjem nalogu. On je kod vas nazočan kad sudite.
7. Zato neka bude Gospodnji strah u vama! Idite oprezno na rad! Jer u Gospodina, našega Boga, nema nepravde, niti on gleda tko je tko, niti prima mita.”
8. I u Jeruzalemu postavi Jošafat neke levite, svećenike i obiteljske poglavare Izrćlovih sinova za Gospodnji sud i za pravne rasprave. Oni su stanovali u Jeruzalemu.
9. On im dade ovaj naputak: “Ovako ćete raditi: u Gospodnjem strahu, sa svom vjernosti i iskrenim srcem.
10. U svakoj parnici, koja se iznese pred vas od vaše braće što stanuju po svojim gradovima, ticalo se to umorstva, zakona, zapovijedi, uredaba ili prava, morate ih poučiti da se ne ogriješe o Gospodina, i da ne padne njegov gnjev na vas i na vašu braću. Tako morate raditi da ne sagriješite.
11. Veliki svećenik Amarja bit će vaš predstojnik u svim Gospodnjim poslovima, i Zebadja, Jišmćlov sin, knez Judine kuće, u svim kraljevim poslovima. Kao činovnici stoje vam na raspolaganju leviti. Pođite hrabro na posao! Gospodin je s dobrima.”

2 Ljetopisa 20:1-37
1. Potom iziđoše u boj protiv Jošafata Moapci i Amonci i s njima jedan dio Meunjana.
2. Jošafatu dojaviše: “Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca; oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju.”\
3. On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji.
4. Sabraše sa Judejci da zazovu Gospodina. Iz svih gradova Judinih dođoše da traže pomoć kod Gospodina.
5. Tada stupi Jošafat u Gospodnji Hram, pred novi trijem, među narodnu Judinu općinu i jeruzalemsku,
6. i pomoli se: “Gospodine, Bože naših otaca! Nisi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima narodâ? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti.
7. Nisi li ti, Bože naš, prognao stanovnike ove zemlje ispred svojega naroda Izrćla i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama?
8. Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište tvojemu imenu i rekoše:
9. Ako nas stigne kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tad ćemo stupiti pred ovaj Hram i preda te? jer tvoje ime prebiva u ovom Hramu? i vapit ćemo k tebi u svojoj nevolji, da nas uslišiš i izbaviš.
10. I sad evo, Amonci i Moapci, i stanovnici gore Seira, kroz čiju zemlju nisi dao proći Izrćlcima kad su išli iz egipatske zemlje, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše:
11. Evo, oni nam sad vraćaju kad dolaze da nas istjeraju iz tvog posjeda, što si nam ga dao.
12. O, Bože naš, zar ih ne ćeš kazniti? Mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom koje ide protiv nas. Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te.”
13. Tako je tamo stajao sav Juda pred Gospodinom: s djecom, ženama i sinovima.
14. Tada dođe usred narodne općine Gospodnji duh na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita iz roda Asafova.
15. On povika: “Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja.
16. Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela.
17. Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.”
18. Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu.
19. Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izrćlova, visokim glasom i klicanjem.
20. Drugoga jutra rano iziđoše u tekoansku pustinju. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: “čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke pa ćete uspjeti!”
21. Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, trebali u slavu Gospodinu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: “Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!”
22. čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su bili izišli protiv Judejaca. Oni su bili razbijeni.
23. I okrenuše se Amonci i Moapci protiv stanovnika gore Seira, da ih satru i unište. Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udariše jedni na druge, te se satrše.
24. I kad Judejci dođoše na uzvisinu iznad pustinje i pogledaše na mnoštvo, vidješe samo mrtva tjelesa gdje leže po zemlji. Nijedan nije bio umaknuo.
25. I Jošafat ode sa svojim ljudima da pokupe plijen. Nađoše svu silu stoke, pokretnina, haljina i dragocjenoga posuđa i uzeše sebi od toga toliko da su jedva mogli odnijeti. Tri su dana bili zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen.
26. četvrtoga se dana skupiše u Dolini hvalospjeva, jer ondje dadoše hvalu Gospodinu. Zato se zove ono mjesto do dana današnjega Dolina hvalospjeva.
27. Svi Judejci i Jeruzalemljani vratiše se tada, s Jošafatom na čelu, puni radosti opet u Jeruzalem, jer ih je bio obradovao Gospodin nad njihovim neprijateljima.
28. S harfama, citrama i trubama dođoše u Jeruzalem u Gospodnji Hram.
29. Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah kad čuše da se Gospodin sam borio s Izrćlovim neprijateljima.
30. Otada je vladao mir u kraljevstvu Jošafatovu, jer mu je njegov Bog bio dao mir uokolo.
31. Tako je vladao Jošafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Njegova se mati zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći.
32. Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne siđe s njega, i činio je što se sviđalo Gospodinu.
33. Samo uzvisine nisu bile oborene, i narod još nije bio svoje srce upravio k Bogu svojih otaca.
34. Ostala Jošafatova povijest, prijašnja i kasnija zapisana je u povijesti Jehua, Hananijeva sina, koja je bila stavljena u knjigu o Izrćlovim kraljevima.
35. Potom se združi Jošafat, Judin kralj, s Ahazjom, Izrćlovim kraljem, čiji je rad bio bezbožan.
36. On sklopi s njim savez da naprave lađe koje će voziti u Taršiš. I u Esjon-Geberu naprave lađe.
37. A Eliezer, Dodavahuov sin iz Mareše, prorokova protiv Jošafata ovako: “Zato što si se združio s Ahazjom, razorit će Gospodin tvoje djelo.” Tako se razbiše lađe i ne mogoše ići u Taršiš.

Psalmi 82:1-8
1. Psalam. Asafov. Bog se diže u velikoj skupštini bogova, usred bogova drži sud:
2. ”Dokle ćete braniti nepravednika i zauzimati se za bezbožnike?
3. Branite pravo slaboga i sirotana! Štitite u pravdi siromaha i potlačena!
4. Izbavljajte ubogoga i nevoljnika. Oslobodite ga iz bezbožničke ruke!”
5. Ali oni ne shvaćaju niti razumiju, tumaraju u tami. Uzdrmani su svi temelji zemlje.
6. Ja rekoh: “Vi ste bogovi, svi sinovi Svevišnjega.
7. Ali umrijet ćete kao ljudi, past ćete kao bilo koji od knezova!”
8. Ustani, Bože, sudi zemlji, jer ti si gospodar svima narodima!

Izreka 20:29-30
29. Slava je mladićima njihova jakost: ures je starcima sijeda kosa.
30. Krvave modrice operu zlo, i udarci očiste odaje srca.

Djela Apostolska 17:1-15
1. Preko Amfipola i Apolonije stigoše u Solun gdje je bila židovska sinagoga.
2. I Pavao, po običaju, uđe k njima i tri subote raspravljao je s njima na temelju Pisama.
3. Pokazivao je i dokazivao: “Trebalo je da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih: ovaj Isus, kojega ja vama propovijedam, jest Mesija.”
4. I neki se od njih uvjeriše i pridružiše se Pavlu i Sili, i od bogobojaznih pogana veliko mnoštvo, i od uglednih žena ne malo.
5. A zavidni Židovi uzeše neke zle ljude s ulice i sabravši četu, uzbuniše grad i napadoše Jasonovu kuću i stadoše tražiti da ih izvedu pred narod.
6. A kad ih ne nađoše, dovukoše Jasona i neku braću pred gradske poglavare vičući: “Ovi što uzbuniše sav svijet, dođoše i ovamo.
7. Jason ih je primio, i oni svi rade protiv carskih odredaba govoreći da ima drugi kralj, Isus.”
8. Tim riječima uznemirili su narod i gradske poglavare.
9. Ali su ih oni pustili nakon što su od Jasona i ostalih uzeli jamčevinu.
10. A braća odmah noću odvedoše Pavla i Silu u Bereju. Došavši onamo, uđoše u židovsku sinagogu.
11. A ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, jer primiše Riječ svim srcem, i svaki su dan ispitivali Pisma, je li to tako.
12. I povjerovaše mnogi od njih, i od uglednih žena Grkinja, i od muškaraca ne malo.
13. A kad doznaše Židovi Soluna da Pavao i u Bereji propovijeda Božju riječ, dođoše i onamo, te podigoše i pobuniše mnoštvo.
14. Braća onda odmah odvedoše Pavla k moru, a Sila i Timotej ostadoše ondje.
15. Pratioci dovedoše Pavla do Atene, i dobivši od njega nalog za Silu i Timoteja da dođu k njemu što brže, vratiše se.