A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 9

2 Kraljevima 5:1-27
1. Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bio je čovjek koji je svojem gospodaru mnogo vrijedio i bio vrlo ugledan, jer je po njemu Gospodin bio podijelio Aramejcima pobjedu. Ali taj čovjek, veliki junak, bio je gubav.
2. A bili su Aramejci u jednom boju zarobili i odveli iz izrćlske zemlje mladu djevojku. Ona je postala sluškinja kod Naamanove žene.
3. Ona reče svojoj gospodarici: “O, kad bi moj gospodar bio kod proroka u Samariji! On bi ga onda iscijelio od njegove gube.”
4. Tada ode Naaman i javi to svojemu gospodaru: “Tako i tako reče djevojka iz izrćlske zemlje.”
5. Aramejski kralj odvrati: “Dobro, odi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo Izrćlovu kralju.” Tako se on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine
6. i predade Izrćlovu kralju pismo s ovim sadržajem: “S ovim pismom šaljem k tebi svoga slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube.”
7. Kad je Izrćlov kralj bio pročitao pismo, razdere svoje haljine i povika: “Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život vratiti, pa ovaj šalje k meni da čovjeka oslobodim od njegove gube? Tu vidite jasno da on traži svađu sa mnom.”
8. Kad sazna Elizej, Božji čovjek, da je Izrćlov kralj razdro svoje haljine, posla kralju i poruči mu: “Zašto si razderao svoje haljine? Neka dođe k meni, da upozna kako postoji prorok u Izrćlu!”
9. Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred Elizejevim kućnim vratima.
10. Elizej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: “Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!”
11. Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: “Mislio sam da će on sam izići, preda me stupiti, ime Gospodina, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti.
12. Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izrćlu? Ne bih li postao čist kad bih se okupao u njima?” I on se okrenu i ode otamo pun gnjeva.
13. Ali njegove mu sluge pristupiše i rekoše mu: “Poštovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi to sigurno učinio. Koliko bi više onda trebao učiniti samo ono što on od tebe traži: da se okupaš, pa da postaneš čist!”
14. On dakle siđe k Jordanu i zaroni u nj sedam puta, po uputi Božjega čovjeka. I njegovo tijelo postane tako čisto kao tijelo maloga djeteta.
15. Tada se vrati Božjem čovjeku sa svom svojom pratnjom. Kad dođe, stupi pred njega i reče: “Sad znam da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izrćlu. Pa uzmi dar od svojega sluge!”
16. Ali on odvrati: “Tako živ bio Gospodin, u čijoj sam službi, ne uzimam ništa.” I premda je na nj navaljivao, on ne htjede uzeti.
17. Napokon zamoli Naaman: “Kad eto ne ćeš, a ono neka se meni, tvojemu sluzi, da ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer tvoj sluga ne će više prinositi žrtava paljenica i klanica nijednome drugom bogu osim Gospodinu.
18. Ali Gospodin neka oprosti ovo tvojemu sluzi: Kad moj kraljevski gospodar uđe u Rimonov hram, da se tamo pokloni, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bih se i ja smio pokloniti u Rimonovu hramu, kad se on pokloni u Rimonovu hramu. Neka bi to Gospodin oprostio tvom sluzi!”
19. On mu odvrati: “Idi u miru!” Kad je on bio otišao od njega jedan komad puta,
20. pomisli Gehazi, sluga Božjega čovjeka Elizeja: “Gospodar je moj jeftino otpremio toga Aramejca Naamana i nije ništa uzeo od onoga što je on bio donio sa sobom. Tako živ bio Gospodin! Potrčat ću za njim i uzet ću nešto od njega.”
21. I tako Gehazi otrča za Naamanom. Kad ga spazi Naaman gdje trči za njim, nagnu se s kola k njemu i upita ga: “Treba li što?”
22. On odgovori: “Jest, moj me gospodar šalje da ti kažem: Upravo sada dođoše k meni dva mladića iz Efrajimove gore, proročki učenici. Daj mi za njih talenat srebra i dvije svečane haljine!”
23. Naaman odvrati: “Ugodi mi i uzmi dva talenta!” I natjera ga i sveza dva talenta u dvije vreće, uz to dvije svečane haljine. On ih predade dvojici slugu. Oni su to nosili pred njim.
24. Kad on dođe na brdo, uze im to, ostavi u kući i otpusti ljude, koji onda odoše svojim putem.
25. Tada on uđe i stane pred svojega gospodara. Elizej ga upita: “Odakle dolaziš, Gehazi?” On odgovori: “Tvoj sluga nije bio izišao.”
26. Ali mu onaj reče: “Nisam li bio u duhu ondje kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nisi li ti uzeo novce da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje?
27. I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za tvoje potomke!” I ostavi ga, a onaj posta bijel od gube kao snijeg.

2 Kraljevima 6:1-33
1. Jednoga dana rekoše proročki učenici Elizeju: “Eto vidi, prostor koji mi ovdje kod tebe zauzimamo pretijesan nam je!
2. Mi ćemo poći na Jordan, tamo ćemo svaki uzeti po gredu i ovdje ćemo sebi napraviti stan.” On odgovori: “Idite samo!”
3. A jedan zamoli: “Budi tako dobar i pođi sa svojim slugama!” On odvrati: “Dobro, idem s vama.”
4. I tako pođe s njima. Kad su bili došli na Jordan, počeše sjeći drva.
5. Kad je jedan tesao gredu, padne mu željezna sjekira u vodu. On povika i reče: “Joj, gospodaru! Još mi je ona posuđena.”
6. A čovjek Božji upita: “Kamo je pala?” Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drveta, baci ga tamo i učini da sjekira ispliva.
7. Tada on reče: “Izvadi je van!” I čovjek pruži ruku pa je uze.
8. Kad je aramejski kralj ratovao protiv Izrćla, učini sa svojim slugama ovaj dogovor: “Na tom i na tom mjestu ćete se utaboriti!”
9. A Božji čovjek posla kralju Izrćlovu i poruči mu: “čuvaj se da ne prolaziš onim mjestom! Jer su tamo Aramejci u zasjedi.”
10. Izrćlov kralj posla dakle na mjesto koje mu je bio označio Božji čovjek. Svaki put kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo više puta.
11. Zbog toga se razgnjevi aramejski kralj. On pozva svoje sluge i upita ih: “Biste li mi mogli reći tko se od nas drži uz Izrćlova kralja?”
12. Jedan od njegovih slugu odgovori: “Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Elizej, prorok u Izrćlu, priopćuje Izrćlovu kralju čak riječi koje govoriš u svojoj spavaonici.”
13. Tada zapovjedi: “Idite, pogledajte gdje on stanuje, da pošaljem tamo te ga uhvate!” Javiše mu da je u Dotanu.
14. I posla onamo konje i kola, i jaku vojsku. Oni dođoše noću i opkoliše grad.
15. A kad se ujutro diže sluga Božjega čovjeka i iziđe, stajala je oko grada vojska s konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: “Jao, gospodaru, što da učinimo?”
16. A on odvrati: “Ne boj se! Jer onih koji su na našoj strani ima više negoli je onih koji su na njihovoj strani.”
17. I pomoli se Elizej: “Gospodine, otvori mu oči, da vidi!” I Gospodin otvori oči sluzi, i on vidje kako je gora oko Elizeja puna ognjenih konja i kola.
18. I kad neprijatelji pođoše protiv njega, pomoli se Elizej Gospodinu: “Udari te ljude sljepoćom!” I udari ih sljepoćom, kako je to bio zamolio Elizej.
19. Nato se okrenu Elizej k njima: “To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hajdete za mnom! Ja ću vas odvesti čovjeku kojega tražite.” I odvede ih u Samariju.
20. Kad su bili došli u Samariju, pomoli se Elizej: “Otvori im sad oči, da vide!” Gospodin im tada otvori oči i vidješe odjednom da su usred Samarije.
21. Kad ih ugleda Izrćlov kralj, upita Elizeja: “Oče moj, hoću li ih dati sasjeći?”
22. A on odvrati: “Ne! Zar ćeš sasjeći one što ih nisi zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi im jela i pića, neka jedu i piju! Onda neka idu kući svojemu gospodaru!”
23. On im, dakle, zgotovi veliku gozbu i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratiše svom gospodaru. Od toga vremena nisu više upadale aramejske čete u izrćlsku zemlju.
24. Nakon nekog vremena skupi Ben Hadad, aramejski kralj, svu svoju vojsku, iziđe pred Samariju i opkoli je.
25. Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo dok nije magareća glava vrijedila osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubljeg izmeta pet šekela srebra.
26. Kad je jednom Izrćlov kralj išao po bedemu, povika mu jedna žena: “Pomozi mi, moj gospodaru i kralju!”
27. On odvrati: “Ako ti ne pomogne Gospodin, kako ću ti ja pomoći? Možda kojim darom s gumna ili iz tijeska?”
28. I kralj je upita: “Što ima?” Ona odgovori: “Ova ovdje žena reče mi: Daj ovamo svoje dijete, da ga danas pojedemo! Moje ćemo dijete pojesti sutra.
29. Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj sljedećega dana rekoh: Daj ovamo svoje dijete, da ga pojedemo, tad ona sakri svoje dijete.”
30. Kad je kralj čuo ženine riječi, razdre svoje haljine. Kako je išao po bedemu, vidje narod, da je on na golom tijelu nosio pokorničku odjeću.
31. I on povika: “Neka me kazni Bog kako hoće, ako glava Elizeja, Šafatova sina, još danas ostane na njemu!”
32. Elizej je bio u svojoj kući dok su starješine sjedile kod njega. Tada kralj posla naprijed jednoga čovjeka. Prije nego poslanik stiže k njemu, reče Elizej starješinama: “Eto, on šalje toga krvnika da mi odsiječe glavu! Pazite! čim poslanik dođe, zaključajte vrata i oduprite mu se vratima. Ne čuje li se već za njim udaranje nogu njegova gospodara?”
33. Dok je još govorio s njima, stupi već i kralj pred njega i reče: “Kad Gospodin nanosi takvo zlo, kako ću se još uzdati u Gospodina?”

Psalmi 72:1-7
1. Salomonov. Bože, daj kralju svoj sud i svoju pravednost sinu kraljevu!
2. Nek pravedno vlada tvojim narodom i po pravici siromasima tvojim.
3. Nek gore donesu narodu mir i bregovi pravdu!
4. Siromasima u narodu nek pribavi pravicu, djeci ubogih nek pribavi pomoć, a nasilnika neka satre,
5. i nek traje kao sunce i mjesec od koljena do koljena!
6. Nek dođe kao dažd na poljane, kao kaplje što rose zemlju!
7. U njegove dane nek procvjeta pravednik i obilje mira sve do zalaza mjeseca!

Izreka 18:10-11
10. Ime je Gospodnje tvrda kula; pravednik uteče u nju i sakriven je. \
11. Posjed bogatoga njemu je jaka tvrđava i kao visok zid, po njegovu mišljenju.

Ivanu 18:1-18
1. Kad je Isus to izrekao, izađe sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona, gdje je bio vrt u koji uđe on i njegovi učenici.
2. A Juda, njegov izdajnik, znao je to mjesto, jer se Isus ondje često sastajao sa svojim učenicima.
3. Onda Juda uze četu vojnika i sluge od svećeničkih glavara i farizeja i dođe onamo s bakljama, sa svjetiljkama i s oružjem.
4. A Isus, koji je znao sve što će biti s njime, stupi naprijed i upita ih: “Koga tražite?”
5. Odgovoriše mu: “Isusa Nazarećanina.” Isus im reče: “Ja sam.” A s njima je stajao i Juda, njegov izdajnik.
6. A kad im reče: “Ja sam”, uzmakoše natrag i popadaše na zemlju.
7. Onda ih opet zapita: “Koga tražite?” A oni rekoše: “Isusa Nazarećanina.”
8. Odgovori Isus: “Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka idu!”
9. Tako se trebala ispuniti riječ koju reče: “Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.”
10. A Šimun Petar izvadi mač što ga je imao sa sobom, i udari slugu velikoga svećenika, i odsiječe mu desno uho. A sluzi je bilo ime Malho.
11. Onda reče Isus Petru: “Zadjeni svoj mač u korice! Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?”
12. A četa, zapovjednik i židovske sluge, uhvatiše Isusa i svezaše ga.
13. I odvedoše ga najprije k Ani, jer je bio tast Kajfi koji je bio veliki svećenik one godine.
14. A Kajfa je bio onaj koji je dao savjet Židovima: Bolje je da umre jedan čovjek za narod.
15. Za Isusom je išao Šimun Petar i drugi učenik. Taj je učenik bio poznat velikomu svećeniku, i uđe s Isusom u dvorište velikoga svećenika;\
16. a Petar je stajao vani kod vrata. Onda izađe drugi učenik, koji je bio poznat velikomu svećeniku, i reče vratarici, te uvede Petra.
17. Onda reče sluškinja vratarica Petru: “Nisi li i ti od učenika ovoga čovjeka?” On reče: “Nisam.”
18. A sluge su i stražari stajali kod vatre, jer je bilo studeno, i grijali se. A i Petar je stajao s njima i grijao se.