A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 8

2 Kraljevima 3:1-27
1. Joram, Ahabov sin, postane kralj nad Izrćlom u Samariji u osamnćstoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom. On je vladao dvanćst godina.
2. činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili njegov otac i mati. On je naime dao ukloniti Baalove stupove, koje je bio podigao njegov otac.
3. Ali je ostao tvrdo u grijesima Nebatova sina Jeroboama, na koje je bio naveo Izrćla i nije odstupio od njih.
4. Meša, moapski kralj, bavio se je stočarstvom. On je za danak morao Izrćlovu kralju davati sto tisuća janjaca i vunu od sto tisuća ovnova.
5. Ali čim je Ahab bio umro, otpade moapski kralj od Izrćlova kralja.
6. Tada, jednoga dana, iziđe kralj Joram iz Samarije i prebroji sav izrćlski narod.
7. Ujedno posla Jošafatu, Judinu kralju, ovu vijest: “Kralj moapski je otpao od mene. Ne ćeš li poći sa mnom u rat protiv Moapaca?” On odgovori: “Hoću, poći ću. Ja ti stojim posve na raspolaganju. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji.”
8. Upita dalje: “Kojim da putem udarimo?” On odvrati: “Putem preko edomske pustinje.”
9. I tako iziđe Izrćlov kralj s Judinim kraljem i s edomskim kraljem. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, što je išla s njima.
10. Tada povika Izrćlov kralj: “Jao, Gospodin nas, tri kralja, dozva ovamo da nas preda u ruke Moapcima!”
11. Jošafat upita: “Ima li tu koji Gospodnji prorok, preko kojega bismo mogli upitati Gospodina?” Jedan od ljudi kralja Izrćlova odgovori: “Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je Iliji polijevao vodom ruke.”
12. Jošafat potvrdi: “U njega je riječ Gospodnja.” I kad su bili otišli k njemu, Izrćlov kralj i Jošafat i edomski kralj,
13. reče Elizej kralju Izrćlovu: “Što ja imam s tobom? Obrati se prorocima svojega oca i svoje majke!” A kralj Izrćlov odvrati: “Ipak ne! Je li možda Gospodin dozvao nas, tri kralja, ovamo zato da nas preda u ruke Moapcima?”
14. Elizej odgovori: “Tako živ bio Gospodin nad vojskama, u čijoj sam službi: Kad ne bih gledao na Jošafata, Judina kralja, tebe ne bih ni pogledao.
15. Dovedite mi sada jednog svirača na harfi!” Kad je svirač udarao u žice, dođe ruka Gospodnja nad njega
16. i on reče: “Ovako govori Gospodin: Načinite u ovoj dolini jamu uz jamu!
17. Jer ovako govori Gospodin: Ne ćete osjetiti vjetra i ne ćete vidjeti dažda. Ipak će se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti, vi s vašom stokom i s vašom teglećom marvom.
18. Ipak to nije još dosta Gospodinu. On će vam i Moapce predati u ruke.
19. Sve ćete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ćete plodna drveta posjeći, sve ćete izvore zatrpati i svaku ćete dobru njivu kamenjem zatrti.”
20. I zaista, drugog jutra, u doba kad se prinosi žrtva, dođe odjednom voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina.
21. Kad Moapci dočuše da su izišli kraljevi kako bi na njih udarili, sazvaše sve za oružje sposobne ljude. Namjestiše se na granici.
22. I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, učini se Moapcima da je prema njima voda crvena kao krv.
23. Oni povikaše: “To je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci!”
24. A kad dođoše do izrćlskoga tabora, podigoše se Izrćlci i natjeraše Moapce u bijeg, pritisnuše ih i zadaše Moapcima još daljnje poraze.
25. Gradove razoriše, i na svaku dobru njivu baciše svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaše i sve plodno drveće posjekoše. Napokon ostade još samo grad na stijeni, Kir Hareset. Njega opkoliše praćkari i stadoše se na nj nabacivati.
26. I vidje moapski kralj da više nije dorastao boju. On uze sedam stotina teško naoružanih ratnika i pokuša prodrijeti kod edomskoga kralja. Ali ne uspije.
27. Tada uze svojega prvorođenog sina, koji je nakon njega trebao postati kralj, i prinese ga kao žrtvu paljenicu na zidu. To se silno zgadilo Izrćlcima. Oni odoše od njega i vratiše se u svoju zemlju.

2 Kraljevima 4:1-44
1. Jedna od žena proročkih učenika zamoli Elizeja: “Moj je muž, tvoj sluga, umro. Znaš da je tvoj sluga bio štovatelj Gospodina. Sad dolazi vjerovnik i uzet će mi sebi oba moja sina za robove.”
2. Elizej je upita: “Što da ti učinim? Reci mi što imaš u kući!” Ona odvrati: “Sluškinja tvoja nema ništa u kući do posudicu ulja.”
3. Tad joj on zapovjedi: “Idi, zatraži od svih svojih susjeda prazne posude, ali ne premalo!
4. Onda odi kući, zaključaj vrata za sobom i za svoja oba sina i ulijevaj u sve te posude! Kad je jedna puna, stavi je na stranu!”
5. I ona ode od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima; oni su joj dodavali posude, a ona je ulijevala.\
6. Kad su posude bile pune, reče ona svomu sinu: “Daj mi još jednu posudu!” On joj odgovori: “Nema više nijedne!” Tada prestade teći ulje.
7. Ona ode i kaza čovjeku Božjemu. On reče: “Idi, prodaj ulje i plati svojim vjerovnicima! Od onoga što preostane, možeš živjeti sa svojim sinovima.”
8. Jednoga dana prolazio je Elizej pokraj Šunama. Tamo je živjela neka ugledna žena. Ona mu ponudi jelo, i kada bi god tamo prolazio, navraćao se k njoj na jelo.
9. Ona reče svom mužu: “Eto, znam da je to svet čovjek, Božji, koji uvijek prolazi pokraj nas.
10. Mi ćemo mu napraviti malu, zidanu gornju sobu, pa mu namjestiti postelju, stol, stolicu i svjetiljku. Kad nam onda dođe, može se tamo skloniti.”
11. I kad je jednoga dana opet došao tamo, uđe u gornju sobu i ondje zaspa.
12. Potom zapovjedi svojemu sluzi Gehaziju: “Zovni našu Šunamku!” On je zovnu i ona stupi pred njega.
13. I on zapovjedi sluzi: “Kaži joj: Ti si se za nas toliko pobrinula. Što hoćeš da ti učinim? Imaš li što da progovorimo za te kralju ili vojskovođi?” Ona odgovori: “Ja živim među svojima.”
14. On opet upita: “Što bi joj se moglo učiniti?” Gehazi odgovori: “Eto, nažalost, nema sina, a muž joj je star.”
15. Potom on zapovjedi: “Zovni je!” On je dozva i ona stade na vratima.
16. I on reče: “Dogodine, u ovo doba, milovat ćeš sina.” A ona odvrati: “Nemoj, gospodaru moj! Ne varaj svoju sluškinju, ti, Božji čovječe!”
17. I doista zatrudnje žena, i rodi sina druge godine u to doba, kako joj je Elizej bio obećao.
18. Kad je dječak bio odrastao, iziđe on jednoga dana k svom ocu i k žeteocima.
19. Tada se potuži ocu: “Ah, glava, moja glava!” On reče sluzi: “Nosi ga kući k njegovoj majci!”
20. On ga uze i odnese ga njegovoj majci. Do podne je još sjedio na njezinu krilu, tada umre.
21. Onda ode ona gore, položi ga na postelju Božjega čovjeka, zaključa za njim i iziđe.
22. Potom pozva svoga muža i zamoli ga: “Pošalji mi jednoga slugu i jednu magaricu! Idem brzo Božjemu čovjeku i opet natrag.”
23. On upita: “Zašto danas hoćeš ići k njemu? Niti je mlađak niti subota.” Ona odvrati: “Zbogom!”
24. Potom dade osedlati magaricu i zapovjedi svom sluzi: “Tjeraj samo jednako i nemoj mi zastajati nigdje, osim kad ti kažem!”
25. Tako ode i dođe k Božjemu čovjeku na Karmel. Kad je Božji čovjek ugleda izdaleka, reče svomu sluzi Gehaziju: “Ta ovdje je naša Šunamka!
26. Trči pred nju i pitaj je: Jesi li zdravo? Je li zdravo tvoj muž i dječak?” Ona odgovori: “Zdravi smo.”
27. Ali kad dođe k Božjemu čovjeku na goru, ogrli mu noge. Gehazi pristupi i htjede je odgurnuti. Ali Božji čovjek reče: “Pusti je! Jer je duboko rastužena. A Gospodin krije od mene i nije mi javio.”
28. Ona se stade tužiti: “Jesam li svog gospodara molila za sina? Nisam li kazala: Ne varaj me?”
29. Tada on zapovjedi Gehaziju: “Opaši svoja bedra, uzmi moj štap u ruku, pa idi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu! Stavi moj štap na dječakovo lice!”
30. A dječakova mati povika: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ne puštam te!” I on se diže i pođe s njom.
31. Gehazi je bio međutim otišao naprijed i stavio štap na dječakovo lice. Ali nije se moglo opaziti ni glasa ni znaka života. Stoga ode natrag ususret (Elizeju) i javi mu da se dječak nije probudio.
32. Kad Elizej dođe u kuću, nađe dječaka gdje leži mrtav na njegovoj postelji.
33. On se povuče natrag, zaključa vrata za sobom i za dječakom i pomoli se Gospodinu.
34. Potom se pope na postelju i leže na dječaka. Stavi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči i svoje ruke na njegove ruke. I dok je on bio tako ispružen po njemu, ugrija se dječakovo tijelo.
35. Potom se on povuče natrag i pođe po kući jednom ovamo i onamo, pope se opet na postelju i pruži se još jednom po njemu. Tada kihnu dječak sedam puta. Onda otvori dječak svoje oči.
36. I zovnu on Gehazija i zapovjedi mu: “Dovedi našu Šunamku!” On je zovnu, i kad ona dođe k njemu i reče joj on: “Uzmi svoga sina!”,
37. ona pristupi, pade mu pred noge i nakloni se do zemlje. Tada uze svog sina i iziđe.
38. Elizej dođe opet u Gilgal, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su proročki učenici sjedili pred njim, zapovjedi on svom sluzi: “Pripremi veliki kuhinjski lonac i skuhaj jelo za proročke učenike!”
39. Tada jedan ode u polje kako bi nabrao zelja. Nađe tamo divlju povijušu i istrgnu s nje divljih ugoraka, tako da je njima napunio svoj plašt. Tada dođe kući i sasiječe ih za jelo u kuhinjski lonac; jer ih nije poznavao.\
40. A kad usuše ljudima jelo, i oni stadoše jesti, povikaše iza glasa: “U loncu je smrt, čovječe Božji!” I nisu mogli dalje jesti.
41. A on zapovjedi: “Donesite ovamo brašna!” Baci to u lonac i reče: “Uspi ljudima, neka jedu!” I nije bilo više ništa škodljivo u loncu.
42. Jednoga dana dođe netko iz Baal Šališe, donese čovjeku Božjemu u svojoj torbi kruhove od prvina, dvanćst ječmenih kruhova i istučene klasove. On zapovjedi: “Daj ljudima, neka jedu!”
43. A sluga odvrati: “Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?” A on odvrati: “Daj ljudima, neka jedu! Jer tako govori Gospodin: Vi ćete jesti i još će od toga preteći.”
44. Tada im on to postavi. Oni jedoše i još im preteče, kako je bio obećao Gospodin.

Psalmi 71:17-24
17. Ti si me od mladosti naučio, Bože, i dosad navješćujem tvoja čudesa.
18. Zato me u starosti, kad posijedim, ne ostavljaj, Bože, dok ne navijestim budućemu pokoljenju tvoju moć, svima potomcima tvoju jakost,
19. i pravednost tvoju koja seže do neba, Bože. Ti si učinio velike stvari. Bože, tko je kao ti?
20. Ti koji nam dade doživjeti mnogu muku i nevolju: oživi me opet! Izvedi me iz bezdana zemlje!
21. Uvećaj moje dostojanstvo i udijeli mi utjehu!
22. Tada ću te slaviti uz harfu zbog tvoje vjernosti, Bože moj. Svirat ću ti uz citru, Sveče Izrćlov!
23. Slaveći te, klicat će ti moje usne i moja duša koju si spasio!
24. I jezik će moj svaki dan slaviti tvoju pravdu jer postiđeni su i posramljeni koji traže moju nesreću.

Izreka 18:9-9
9. I tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Ivanu 17:1-26
1. Nakon što je tako govorio, Isus podiže svoje oči prema nebu i reče: “Oče, dođe čas; proslavi svojega Sina da tvoj Sin proslavi tebe!\
2. Jer ti si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima koje si mu dao dade vječni život.
3. A ovo je vječni život: da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.
4. Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršio sam djelo koje si mi dao da činim.
5. A sada proslavi ti mene, Oče, kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je postao svijet.
6. Ja objavih tvoje ime ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji su bili. Ti si ih dao meni, i tvoju riječ su držali.
7. Sad znaju da je sve što si mi dao od tebe.
8. Jer riječi koje si dao meni ja dadoh njima. Oni ih primiše i doista spoznaše da od tebe izađoh, i povjerovaše da si me ti poslao.
9. Ja se za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.\
10. Sve što je moje jest tvoje i što je tvoje jest moje, i ja se proslavih u njima.
11. Više nisam u svijetu? ali su oni u svijetu. Ja dolazim k tebi. Oče sveti, sačuvaj u svome imenu ove koje si mi dao, da budu jedno kao mi!
12. Dok sam bio s njima, čuvao sam u tvome imenu ove koje si mi dao, i sačuvao ih, i nitko od njih ne propade, osim sina propasti, da se ispuni Pismo.
13. A sad k tebi dolazim, i ovo govorim, dok sam još u svijetu, da imaju moju radost u punini.
14. Ja sam im predao tvoju riječ. A svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.
15. Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od zla.
16. Od svijeta nisu, kao što ni ja nisam od svijeta.
17. Posveti ih u istini! Riječ je tvoja istina.
18. Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih šaljem u svijet.
19. I za njih ja posvećujem sebe da i oni budu posvećeni u istini.
20. A ne molim samo za njih, nego i za one koji na njihovu riječ povjeruju u mene,
21. da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da povjeruje svijet da si me ti poslao.
22. I slavu koju si mi dao ja dadoh njima da budu jedno, kao što smo i mi jedno:
23. Ja u njima i ti u meni; da budu savršeno jedno i da spozna svijet da si me ti poslao i da si ih ljubio kao što si mene ljubio.\
24. Oče, hoću da oni koje si mi dao budu sa mnom, gdje sam ja, da vide slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.
25. Oče pravedni, svijet te ne spozna, a ja te spoznah, i ovi spoznaše da si me ti poslao.
26. I objavio sam im tvoje ime, i objavit ću još da ljubav kojom si mene ljubio bude u njima, i ja u njima.”