A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 6

1 Kraljevima 21:1-29
1. Nakon tih događaja dogodi se ovo: Jizreelac Nabot imao je vinograd u Jizreelu, u blizini palače Ahaba, samarijskoga kralja.
2. I Ahab predloži Nabotu: “Daj mi svoj vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za zelje, jer je blizu moje kuće. Dat ću ti za nj bolji vinograd. Ako hoćeš, dat ću ti u novcu što vrijedi.”
3. A Nabot odvrati Ahabu: “Sačuvaj Bože da ti ustupim baštinu svojih otaca!”
4. Tako se Ahab vrati u palaču ljutit i zlovoljan jer mu je Jizreelac Nabot odgovorio: “Ne mogu ti ustupiti baštinu svojih otaca.” On se baci na svoju postelju, okrenu svoje lice i ne uze nikakva jela.
5. Kad njegova žena Izebela dođe k njemu i upita ga: “Zašto si toliko zlovoljan da nećeš ništa jesti?”,
6. on joj odgovori: “Razgovarao sam s Jizreelcom Nabotom i predložio mu: Daj mi svoj vinograd za novce ili ću ti, ako ti je draže, dati drugi vinograd za taj. A on mi reče: Ne dam ti svoga vinograda.”
7. Tada mu reče njegova žena Izebela: “Sad jednom pokaži da si Izrćlov kralj! Ustani, jedi i budi dobre volje! Ja ću ti već pribaviti vinograd Jizreelca Nabota.”
8. I napisa ona pismo pod Ahabovim imenom, zapečati ga njegovim pečatom i posla pismo starješinama i glavarima koji su s Nabotom stanovali u istom gradu.
9. U pismu napisa ovo: “Oglasite post, i neka Nabot predsjeda narodnoj skupštini!
10. Postavite dva nevaljala čovjeka nasuprot njemu! Neka oni svjedoče protiv njega: Hulio si na Boga i na kralja. Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da pogine!”
11. Ljudi grada, starješine i glavari, koji su stanovali u njegovu gradu, učiniše kako im je Izebela bila naložila u pismu što im ga je poslala.
12. Oni oglasiše post i postaviše Nabota za predsjednika na narodnoj skupštini.
13. I dođoše dva nevaljala čovjeka i sjedoše nasuprot njemu. Ti nevaljali ljudi iznesoše pred narodom protiv Nabota ovo svjedočanstvo: “Nabot je hulio na Boga i na kralja.” Potom ga izvedoše ispred grada i kamenovaše ga, te pogine.
14. Javiše Izebeli: “Nabot je kamenovan i mrtav je.”
15. Kad je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je poginuo, reče Izebela Ahabu: “Ustani! Uzmi u posjed vinograd Jizreelca Nabota, kojega ti on ne htjede dati za novac! Jer Nabot nije više živ, nego mrtav.”
16. I kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, ustane i ode u vinograd Jizreelca Nabota, da ga uzme u posjed.
17. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbijcu.
18. ”Ustani, idi k Ahabu, Izrćlovu kralju, koji sjedi u Samariji! Upravo je u vinogradu Nabotovu. Otišao je tamo da ga uzme u posjed.
19. Reci mu: Ovako govori Gospodin: Počinio si umorstvo. Hoćeš li još postati i krvnički razbojnik? Reci mu dalje: Ovako govori Gospodin: Na mjestu na kojem su psi lizali Nabotovu krv lizat će psi i tvoju krv!”
20. Ahab upita Iliju: “Jesi li me našao, neprijatelju moj?” On odgovori: “Jesam! Jer si se dao na to da činiš ono što se ne sviđa Gospodinu.
21. Evo, pustit ću nesreću na te i tebe odstraniti, i od kuće Ahabove istrijebiti sve što je muško, nedoraslo i doraslo u Izrćlu.
22. Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baše, sina Ahijina, jer si izazvao moj gnjev i Izrćla naveo na grijeh.
23. Također za Izebelu govori Gospodin ovako: Psi će požderati Izebelu na jizreelskom polju.
24. Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga će psi požderati, a tko umre van i u polju, toga će izjesti ptice nebeske!”
25. Nikada nije bilo čovjeka koji bi tako kao Ahab činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, a na to ga je navodila njegova žena Izebela.
26. On je posve vrijedan prezira jer je štovao idole, upravo onako kako su to činili Amorejci koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova.
27. Kad je Ahab čuo te riječi, razdere svoje haljine, stavi pokorničku odjeću oko gologa tijela i postio je. On je, štoviše, spavao u pokorničkoj odjeći i zabrinut se povlačio okolo.
28. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbijcu:
29. ”Vidiš li kako se Ahab ponizuje preda mnom? Pa stoga ne ću pustiti onu nesreću za njegova života. Tek za njegova sina pustit ću ono zlo na njegovu kuću.”

1 Kraljevima 22:1-53
1. Prođoše tri godine bez rata između Aramejaca i Izrćla.
2. A treće godine dođe Jošafat, kralj Judin, Izrćlovu kralju.
3. Kralj Izrćlov bio je rekao svojim slugama: “Znate da Ramot Gilead pripada nama. A mi ovdje sjedimo besposleni, umjesto da ga otmemo aramejskomu kralju.”
4. I kad on upita Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom u boj protiv Ramot Gileada?”, odgovori Jošafat Izrćlovu kralju: “Što ti hoćeš, hoću i ja, moja je vojska tvoja vojska, moji su konji tvoji konji.”
5. A Jošafat dade Izrćlovu kralju ovaj savjet: “Upitaj ipak prije Gospodina!”
6. I tako Izrćlov kralj dade sabrati proroke, otprilike njih četiri stotine, i upita ih: “Hoću li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanem?” Oni odgovoriše: “Pođi jer će ga Gospodin dati u ruke kralju!”
7. A Jošafat upita: “Ima li ovdje još koji Gospodnji prorok da ga upitamo?”
8. Kralj Izrćlov odvrati Jošafatu: “Ima još jedan preko kojega bismo mogli upitati Gospodina. Ali ja ga ne mogu podnijeti jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo: to je Mihej, sin Jimlin.” A Jošafat reče: “Neka kralj ne govori tako!”
9. I Izrćlov kralj dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: “Brže dovedi Miheju, sina Jimlina!”
10. Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, sjedili su, svaki na svojem prijestolju, u kraljevskim haljinama, na trgu kod samarijskih vrata. I svi su proroci pred njima prorokovali.
11. Sedekija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i vikao je: “Ovako govori Gospodin: Tako ćeš probosti Aramejce dokle ih ne uništiš!”
12. Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.”
13. Poslanik koji je bio otišao da dovede Miheju, reče mu: “Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti, kao svaki od njih, prorokuj i navješćuj sreću!”
14. Miheja odvrati: “Tako živ bio Gospodin, samo što mi nadahne Gospodin, to ću navijestiti.”
15. Kad je došao kralju, upita ga kralj: “Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanemo?” On mu odgovori “Pođi! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.”
16. A kralj mu odvrati: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi navijestiš samo čistu istinu, u ime Gospodnje?” Tada on reče: “Vidim sav narod Izrćlov razasut po brdima,
17. kao ovce koje nemaju pastira. Gospodin reče: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!” \
18. Tada reče Izrćlov kralj Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi on ne prorokuje sreću, nego samo zlo?”
19. A onaj nastavi: “Zato čuj riječ Gospodnju: Vidjeh Gospodina gdje sjedi na svojem prijestolju, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane.
20. I Gospodin upita: Tko će zaludjeti Ahaba da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan odvrati ovo, drugi ono.
21. Napokon iziđe jedan duh, stade pred Gospodina i reče: Ja ću ga zaludjeti. Gospodin ga upita: Kako?
22. Odgovori: Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka. Tada on reče: Možeš ga zaludjeti. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!
23. I tako je, eto, Gospodin stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima. Jer je Gospodin zaključio zlo po tebe.”
24. Tada pristupi Sedekija, sin Kenaanin, i udari Miheja po obrazu i reče: “Kako je Duh Gospodnji otišao od mene da govori s tobom?”
25. Mihej odvrati: “Doznat ćeš to onoga dana kad ćeš morati bježati iz jedne sobe u drugu, da se sakriješ.”
26. Potom zapovjedi kralj Izrćlov: “Uhvati Miheja, odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu; kraljeviću Joašu.\
27. I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga na vodi i kruhu dok se ne vratim čitav i zdrav!”
28. Mihej odgovori: “Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospodin nije govorio preko mene.” Još reče: “čujte to, svi narodi!”
29. I tako iziđoše Izrćlov kralj i Jošafat, Judin kralj, protiv Ramota Gileada.
30. A Izrćlov kralj reče Jošafatu: “Ja ću se preodjenuti i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!” Tako se preodjene Izrćlov kralj i pođe u boj.
31. A aramejski kralj bio je zapovjedio zapovjednicima, a bila su trideset i dvojica nad njegovim ratnim kolima: “Ne borite se ni sa kim, bio malen ili velik, nego samo s Izrćlovim kraljem!”
32. I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: “To može biti samo Izrćlov kralj”, i oboriše se na njega. A Jošafat povika.
33. čim zapovjednici ratnih kola vidješe da to nije kralj Izrćlov, odstupiše od njega.
34. A jedan momak onako nasreću odape svoj luk i pogodi Izrćlova kralja tamo gdje se sastaje oklop. Tad ovaj zapovjedi svojemu vozaču: “Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen.”
35. Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravno stojeći u kolima nasuprot Aramejcima. Navečer on umre. Krv iz rane bila se izlila u kola.
36. O sunčevu zalazu odjeknu glas kroz tabor: “Svaki neka se vrati u svoj grad i svojoj kući! Jer je kralj mrtav.”
37. Nakon dolaska u Samariju pokopaše kralja u Samariji.
38. Kad su prali kola na samarijskom jezeru, lizali su psi njegovu krv, i bludnice su se kupale u njemu, kao što je to bio navijestio Gospodin.
39. Ostala Ahabova povijest, i sva njegova djela, i gradnja palače od slonove kosti, i utvrđenje svih gradova, to je zapisano u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
40. Kad je Ahab bio počinuo kod svojih otaca, umjesto njega postade kralj njegov sin Ahazja.
41. Jošafat, Asin sin, postade kralj nad Judom u četvrtoj godini Ahabova kraljevanja nad Izrćlom.
42. Imao je Jošafat trideset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Mati mu se zvala Azuba i bila je kći Šilhijeva.
43. On je posve išao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega, i činio je što se sviđalo Gospodinu.
44. Samo visine nisu bile oborene. Još je uvijek narod prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama.
45. S kraljem Izrćlovim živio je Jošafat u miru.
46. Ostala Jošafatova povijest, pobjede koje je izvojevao i ratovi što ih je vodio, to je zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom.
47. Preostale posvećene bludnice, što su bile preostale iz vremena njegova oca, istrijebi on iz zemlje.
48. U Edomu onda nije bilo kralja. Namjesnik kralja
49. Jošafata dade sagraditi taršiške lađe kako bi išle u Ofir po zlato. Ali ne stigoše tamo jer se lađe razbiše u Esjon Geberu.
50. Tada Ahazja, Ahabov sin, predloži Jošafatu: “Moji bi ljudi mogli ići s tvojima na lađe.” Ali Jošafat ne pristade na to.
51. Kad je Jošafat bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca, u gradu njegova djeda Davida. Umjesto njega postade kralj njegov sin Joram.
52. Ahazja, sin Ahabov, postade u Samariji Izrćlov kralj u sedamnćstoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom i vladao je dvije godine nad Izrćlom.
53. činio je što se nije sviđalo Gospodinu, i išao je putovima svojega oca i majke, i putem Jeroboama, Nebatova sina, koji je bio Izrćla naveo na grijeh.

Psalmi 71:1-8
1. U tebe se, Gospode, utječem, ne daj da se ikada osramotim!
2. U svojoj pravdi me izbavi, oslobodi me! Prigni k meni svoje uho i spasi me!
3. Budi mi stijena zaštite pristupačna vazda; zapovjedio si moje spasenje jer ti si stijena i tvrđa moja! \
4. Bože moj, istrgni me iz ruke bezbožnika, iz šake grješnika i nasilnika.
5. Jer ti si nada moja, Gospode, ti si od mladosti moje pouzdanje!
6. Na tebe sam se od utrobe oslanjao, ti si mi zaštitnik od majčina krila. Tebi vazda pjevam svoj hvalospjev!
7. Postadoh mnogima kao čudo jer si mi bio jak branik.
8. Usta su moja bila puna tvoje hvale i slaviše te svaki dan.

Izreka 18:3-5
3. Gdje uđe bezbožnost, ondje se smjesti i sramota, i prezir dođe sa sramotom.
4. Riječi su kao duboke vode iz usta ponekog čovjeka, žubor-potok, izvor mudrosti.
5. Nije pravo zauzimati se za krivca i onoga koji je pravedan otjerati sa suda.

Ivanu 15:1-27
1. Ja sam pravi čokot, i Otac je moj vinogradar.
2. Svaku lozu na meni koja ne rađa, on odsiječe, i svaku koja donosi rod, čisti da donosi više roda.
3. Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam govorio.
4. Ostanite u meni, i ja u vama! Kao što loza ne može roditi roda sama od sebe, ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni.
5. Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete ništa učiniti.
6. Tko u meni ne ostane, izbacit će se napolje kao loza, i osušit će se; pokupit će je i baciti u oganj, i gorjet će.\
7. Ako ostanete u meni, i moje riječi ostanu u vama, što god hoćete tražite i bit će vam.
8. Time se proslavlja moj Otac: da rodite puno roda i budete moji učenici.
9. Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi!
10. Ako zapovijedi moje budete držali, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam i ja držao zapovijedi svog Oca i ostajem u njegovoj ljubavi.
11. Ovo sam vam govorio da bude radost moja u vama, i da vaša radost bude savršena.
12. Ovo je moja zapovijed: Ljubite se među sobom kao što sam ja vas ljubio!
13. Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko svoj život položi za svoje prijatelje.
14. Vi ste moji prijatelji ako činite što vam ja zapovijedam.
15. Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; nego sam vas nazvao prijateljima, jer sam vam objavio sve što sam čuo od svoga Oca.\
16. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i da vaš rod ostane; što god zamolite od Oca u moje ime, dat će vam.\
17. Ovo vam zapovijedam: Ljubite se među sobom!
18. Ako svijet mrzi vas, znajte da je mene mrzio prije nego vas!
19. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; a kako niste od svijeta, nego vas ja izabrah iz svijeta, zato vas mrzi svijet.\
20. Sjetite se riječi koju vam rekoh: Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su progonili mene, i vas će progoniti; ako su držali moju riječ, i vašu će držati.\
21. Ali sve će vam ovo činiti zbog mojega imena, jer ne poznaju onoga koji me posla.
22. Da nisam došao i govorio im, ne bi imali grijeha; a sad nemaju izgovora za svoj grijeh.\
23. Tko mrzi mene, mrzi i mojega Oca.
24. Da nisam činio među njima djela kojih nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha; ali sad i vidješe i zamrziše mene i mojega Oca.\
25. No neka se ispuni riječ što stoji napisana u njihovu zakonu: Mrzili su me ni za što.
26. A kad dođe Branitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, on će svjedočiti za mene.
27. A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.