A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 5

1 Kraljevima 19:1-21
1. Ahab ispripovjedi Izebeli sve što je učinio Ilija i kako je mačem poubijao sve proroke (boga Baala).
2. Tad posla Izebela glasnika k Iliji i zaprijeti mu: “Neka meni bogovi učine što hoće, ako ja sutra u ovo doba ne učinim s tobom isto onako kako si ti s njima!”
3. On se poboja, ustane i ode otamo kako bi se sklonio na sigurnu mjestu. Kad je došao u Beer Šebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo svog slugu.
4. Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjedne onda pod jednu smreku. Želio je još samo umrijeti i molio se: “Dosta je toga. Uzmi, Gospodine, moj život; jer nisam bolji od svojih otaca!”\
5. Potom leže i zaspa pod smrekom. Odjednom ga taknu Gospodnji anđeo i reče mu: “Ustani i jedi!”
6. Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jeo je i napio se i opet legao spavati.
7. Ali anđeo dođe još jednom, takne ga i reče: “Ustani i jedi! Jer ti je put dalek.”
8. Ustao je, jeo i pio, i putovao je, okrijepljen tim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći, sve do Božje gore Horeba.
9. Tamo potraži pećinu i nastani se u njoj. Tada mu dođe riječ Gospodnja. On ga upita: “Što radiš ovdje, Ilija?”
10. On odgovori: “Pun sam revnosti za stvar Gospodina, Boga nad vojskama; jer sinovi Izrćlovi ostaviše tvoj zavjet, tvoje žrtvenike razvališe i tvoje proroke pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi.”\
11. On odvrati: “Iziđi i stani na goru pred Gospodina!” Tada prođe Gospodin pokraj njega. Pred Gospodinom je bio silan, žestok vihor.
12. Iza vihora dođe potres, pa oganj. Ali Gospodin nije bio u ognju. Poslije ognja dođe tih, blag lahor.
13. Kad je to Ilija čuo, pokri lice svoje plaštem, stupi van i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas koji ga je pitao: “Što radiš ovdje, Ilija?”
14. On odgovori: “Pun sam revnosti za stvar Gospodina, Boga nad vojskama; jer sinovi Izrćlovi ostaviše tvoj zavjet, tvoje žrtvenike razvališe i tvoje proroke pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi.” \
15. Nato mu zapovjedi Gospodin: “Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i kad dođeš tamo, pomaži Hazćla za aramskoga kralja.
16. Jehua, Nimšijeva unuka, pomaži za kralja nad Izrćlom! A Elizeja, Šafatova sina, iz Abel Mehole, pomaži za proroka umjesto sebe!
17. Tko tada uteče Hazćlovu maču, njega će pogubiti Jehu, i tko uteče Jehujevu maču, njega će pogubiti Elizej.
18. Ali ja ću ostaviti u Izrćlu sedam tisuća: sve koji ne saviše svojega koljena pred Baalom, i sve koji ga svojim ustima ne poljubiše.”
19. Na povratku naiđe na Elizeja, Šafatova sina, kad je upravo orao. Dvanćst jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanćstoga. Ilija prođe pokraj njega i baci plašt svoj na njega.
20. Tada on zaustavi volove, potrči za Ilijom i reče: “Daj mi da se još oprostim od oca i majke; onda ću poći za tobom.” On mu odgovori: “Idi samo kući! Jer ja nemam više ništa učiniti na tebi.”\
21. Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Onda ustane, ode za Ilijom i postade mu sluga.

1 Kraljevima 20:1-43
1. Ben-Hadad, kralj Arama, podiže svu svoju vojsku. Trideset i dva kralja mu se priključiše s konjima i kolima. Tako on ode, opkoli Samariju i udari na nju.
2. Posla poslanike u grad k Ahabu, Izrćlovu kralju,
3. i poruči mu: “Ovako veli Ben-Hadad: Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepše žene i djeca moji su.”
4. Izrćlov kralj mu odgovori: “Kako zapovijedaš, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svime što imam.”
5. Nato dođoše poslanici još jednom i rekoše: “Ovako veli Ben-Hadad: Poručio sam ti: Moraš mi izručiti svoje srebro i zlato, svoje žene i svoju djecu.
6. Sutra ću, dakle, u ovo doba poslati k tebi svoje sluge, da pretraže tvoju palaču i kuće tvojih slugu. Oni će sve dragocjeno što kod tebe nađu uzeti i donijeti ovamo.”
7. Tada Izrćlov kralj dozva sve zemaljske starješine i reče: “Iz toga biste mogli jasno spoznati kako on misli zlo, jer šalje k meni poslanike da odnese moje žene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nisam odbio.”
8. Starješine i sav narod odgovoriše mu: “To ti ne smiješ dopustiti. Na to ne smiješ pristati.”
9. I on odvrati Ben-Hadadovim poslanicima: “Javite mojemu gospodaru, kralju: Sve što si najprije tražio od svojega sluge, učinit ću, ali ono što si posljednje tražio, ne mogu ispuniti.” Poslanici odoše i javiše mu odgovor.
10. A Ben-Hadad mu poruči: “Neka mi bogovi učine što hoće, ako bude dosta praha iz Samarije da svim ratnicima što idu za mnom dopadne po jedna pregršt!”
11. A Izrćlov kralj mu odgovori: “Kažite mu samo: tko se tek opasava, neka se ne isprsuje kao onaj koji se već raspasava!”
12. Kad je on čuo taj odgovor? bio je upravo s kraljevima pod šatorima? zapovjedi svojim slugama: “Dignite se!” I udariše oni na grad.
13. Tada jedan prorok pristupi Ahabu, Izrćlovu kralju, i reče: “Ovako govori Gospodin: Vidiš li sve to silno mnoštvo? Ja ću ga danas dati tebi u ruke, da spoznaš kako sam ja Gospodin.”
14. Ahab upita: “Preko koga?” On odgovori: “Ovako govori Gospodin: Preko ljudi zemaljskih knezova.” On upita dalje: “Tko će zametnuti boj?” “Ti sam”, odvrati onaj.
15. I tako prebroji ljude zemaljskih knezova, i bilo ih je dvjesta trideset i dva čovjeka. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izrćlove. Bilo ih je sedam tisuća.
16. Iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad bio pod šatorima s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici.
17. Najprije iziđoše momci zemaljskih knezova. Kad Ben-Hadad posla ljude, oni mu javiše: “Izlaze ljudi iz Samarije.”
18. On zapovjedi: “Ako dolaze zbog mira, pohvatajte ih žive! Ako li su izišli u boj, također ih pohvatajte!”
19. Međutim su bili izišli iz grada ljudi zemaljskih knezova i vojska što je išla za njima.
20. Svaki je ubio onoga s kojim se sukobio i Aramejci pobjegoše. Izrćlci nagnuše za njima. Ben-Hadad, kralj Aramejaca, pobježe na konju s nekoliko konjanika.
21. Sad iziđe i Izrćlov kralj, napadne konje i kola i zadade Aramejcima težak poraz.
22. Jednoga dana dođe prorok Izrćlovu kralju i reče mu: “Hajde, naoružaj se ponovno i gledaj kako ćeš se spremiti! Jer će dogodine aramejski kralj opet izići na te.”
23. Sluge aramejskoga kralja savjetovaše mu: “Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijediše. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit ćemo ih.”
24. Učini dakle ovako: “Ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike umjesto njih!
25. Onda skupi vojsku, kakva je bila ona koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i učini tako.”
26. Kad prođe godina, Ben-Hadad prebroji Aramejce i pođe u Afek kako bi zaratio s Izrćlom.
27. I sinovi se Izrćlovi prebrojiše, opskrbiše se hranom i iziđoše pred njih. Kao dva mala stada koza utaboriše se sinovi Izrćlovi prema njima, a Aramejci prekriše zemlju.
28. Ali čovjek Božji pristupi Izrćlovu kralju: “Ovako govori Gospodin: Jer Aramejci kažu da je Gospodin gorski Bog, a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve to silno mnoštvo, da spoznate da sam ja Gospodin.”
29. Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dana dođe do bitke. Sinovi Izrćlovi poubijaše Aramejaca sto tisuća pješaka u jedan jedini dan.
30. Ostatak pobježe u grad Afek. Tada se obori gradski zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi, koji su bili ostali. I Ben-Hadad je u bijegu bio stigao u grad, i bježao je iz jedne sobe u drugu.
31. Njegove mu sluge rekoše: “Evo, čuli smo često da su kraljevi Izrćlove kuće velikodušni kraljevi. Pa ćemo staviti žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izići pred Izrćlova kralja. Možda ti daruje život.”
32. Oni, dakle, opasaše žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, odoše Izrćlovu kralju i rekoše: “Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: Ostavi me na životu!” On odgovori: “Je li još živ? On je moj brat.”
33. Ljudi to smatraše dobrim znakom. I da ga odmah uhvate za riječ, rekoše: “Ben-Hadad je tvoj brat?” On odvrati: “Idite, dovedite ga!” Kad Ben-Hadad iziđe k njemu, on ga postavi uza se na kola.
34. A onaj mu reče: “Gradove koje je moj otac oduzeo tvome ocu, vratit ću ti. I smiješ sebi u Damasku podići trgovačke kuće, kao što je učinio moj otac u Samariji.” On odgovori: “Na temelju ovoga ugovora otpustit ću te.” I sklopi s njim ugovor, i pusti ga na slobodu.
35. Jedan između proročkih učenika, po zapovijedi Gospodnjoj, zatraži od svojega druga: “Rani me!” Ali ga ovaj ne htjede raniti.
36. A on mu reče: “Jer nisi poslušao zapovijed Gospodnju, lav će te ubiti čim odeš od mene.” Kad je od njega otišao, napadne ga lav i ubije.
37. Potom nađe onaj drugoga čovjeka i zatraži od njega: “Rani me!” čovjek ga jednim udarcem rani.
38. I prorok ode, i stane na put kojim će kralj proći, a vrpcom iznad očiju učini da ne bude prepoznat.
39. Kad je kralj prolazio, viknu on glasno: “Tvoj je sluga bio izišao u boj. Tada pristupi jedan čovjek, dovede mi jednog zarobljenika te zatraži: čuvaj ovoga čovjeka! Ako ti nestane, bit će tvoj život za njega, ili ćeš platiti talenat srebra.
40. I dok je tvoj sluga bio zaposlen ovamo i onamo, njega nestade.” Kralj Izrćlov mu odvrati: “Pravo ti je, sam si se osudio.”
41. Tada on brže strgne vrpcu iznad svojih očiju, i Izrćlov kralj prepozna u njemu jednoga od proroka.
42. A on mu reče: “Ovako govori Gospodin: Jer si pustio iz ruku čovjeka kojega sam posvetio smrti, jamčiš svojim životom za njega, i tvoj narod za njegov narod.”
43. Kralj Izrćlov ode zlovoljan i ljutit kući i dođe u Samariju.

Psalmi 70:1-5
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Davidov. Za spomen-žrtvu.
2. Bože, spasi me; Gospode, dođi mi brzo u pomoć! \
3. Nek se postide i posrame koji mi rade o glavi! Nek uzmaknu i nek se posrame koji mi žele nesreću!
4. U sramoti svojoj nek se vrate koji dovikuju: “Ha! Ha!”
5. Nek se raduju i vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore uvijek: “Velik je Bog!” svi koji ljube tvoje spasenje.

Izreka 18:1-2
1. Tko se želi rastaviti, pronađe kakvu izliku; svim sredstvima dovodi do svađe. \
2. Luđaku nije mila razboritost, nego samo objavljivanje njegovih misli.

Ivanu 14:1-31
1. Neka se ne plaši vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!
2. Mnogo je stanova u kući mojega Oca. Kad ne bi bilo tako, kazao bih vam. Jer idem pripraviti vam mjesto.
3. I kad odem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja.
4. I kamo ja idem znate, i put znate.”
5. Toma mu odvrati: “Gospodine, ne znamo kamo ideš; pa kako možemo znati put?”\
6. Isus mu reče: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.
7. Kad biste poznavali mene, onda biste poznavali i mojega Oca. Odsad ga poznajete, poznajete jer ste ga vidjeli.”
8. Tada mu reče Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca! To nam je dosta.”
9. Isus mu odvrati: “Tako sam već dugo s vama i nisi me upoznao, Filipe? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako onda veliš: Pokaži nam Oca?
10. Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim, ne govorim od sebe samoga, a i djela čini Otac koji ostaje u meni.
11. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i da je Otac u meni. Ako li ne, vjerujte mi zbog samih djela!
12. Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje u mene, djela koja ja činim i on će činiti, i veća će od ovih činiti. Jer ja idem k Ocu.
13. Sve što onda zamolite u moje ime, učinit ću da se proslavi Otac u Sinu.
14. Ako me za što zamolite u moje ime, ja ću to učiniti.
15. Ako me ljubite, držite moje zapovijedi!
16. A ja ću moliti Oca i dat će vam drugoga Branitelja, da ostane s vama dovijeka:
17. Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete jer ostaje kod vas i u vama će prebivati.\
18. Ne ću vas ostaviti sirote, doći ću k vama.
19. Još malo i svijet me ne će više vidjeti. A vi me vidite jer ja živim, a i vi ćete živjeti.
20. U onaj dan spoznat ćete da sam ja u svojemu Ocu, i vi u meni, i ja u vama.
21. Tko ima moje zapovijedi i drži ih, on je onaj koji me ljubi. A onoga tko ljubi mene, ljubit će moj Otac, i ja ću ga ljubiti i očitovat ću mu sebe samoga.”
22. Tada ga upita Juda, ne onaj Iškariotski: “Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?”
23. Isus mu odgovori: “Tko ljubi mene, držat će moju riječ, i moj Otac će ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i u njega ćemo se nastaniti.
24. Tko ne ljubi mene, ne drži mojih riječi. A riječ koju ste čuli od mene nije moja, nego Oca koji me posla.
25. Ovo sam vam govorio dok sam bio s vama.
26. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napominjat će vam sve što vam rekoh.
27. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ne dajem vam ga kao što svijet daje. Neka se ne plaši vaše srce i neka se ne boji!
28. čuli ste da sam vam kazao: Idem, i doći ću k vama. Kad biste me ljubili, onda biste se radovali što idem k Ocu, jer je Otac veći od mene.
29. I sad vam kazah, prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.
30. Više vam ne ću puno govoriti; jer dolazi knez ovoga svijeta, ali na meni nema ništa.\
31. Nego neka spozna svijet da ljubim Oca, i kako mi je zapovjedio Otac, onako činim. Ustanite, pođimo odavde!