A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 29

1 Ljetopisa 21:1-30
1. Sotona ustane protiv Izrćlaca i nagovori Davida da izbroji Izrćla.
2. I tako David zapovjedi Joabu i vojskovođama: “Idite, izbrojite Izrćlove sinove od Beer Šebe do Dana, pa mi javite, da znam njihov broj!”
3. Ali Joab odvrati: “Gospodin neka bi dao da tvoj narod bude još sto puta brojniji nego što je sada! A oni su svi, moj gospodaru i kralju, podložni tebi, mom gospodaru. Zašto moj gospodar takvo što hoće? Zašto da bude okrivljen Izrćl takvim grijehom?”
4. Ali kraljeva zapovijed prisili Joaba. I tako se Joab podiže na put i obiđe cijeli Izrćl. Kad se Joab bio opet vratio u Jeruzalem,
5. priopći Davidu broj popisanoga naroda, a bilo je svega Izrćlova naroda milijun i sto tisuća ljudi teško naoružanih, a Judina naroda četiri stotine i sedamdeset tisuća ljudi teško naoružanih.
6. Levijeva i Benjaminova plemena nije bio s njima izbrojio, jer je Jaobu bila neprihvatljiva kraljeva zapovijed.
7. Kako to nije bilo milo Bogu, udari on Izrćla.
8. David se je bio, doduše, pomolio Bogu: “Teško sam se ogriješio jer to učinih. Ali oduzmi svom sluzi njegovu krivnju; jer sam bio posve zaslijepljen!”\
9. A Gospodin je bio zapovjedio Gadu, Davidovu vidovnjaku:
10. ”Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: Troje ti predlažem; izaberi sebi jedno od toga da učinim!” \
11. Gad pođe k Davidu i navijesti mu: “Ovako govori Gospodin: Biraj sebi:
12. Ili tri godine gladi ili tri mjeseca bijega pred svojim neprijateljima i da te stigne mač tvojih neprijatelja, ili tri dana Gospodnjeg mača, kuge u zemlji i da anđeo Gospodnji ubija po svim Izrćlovim krajevima. Sad promisli što ću odgovoriti onome koji me je poslao!”
13. David odgovori Gadu: “U muci sam. Radije ću pasti u Gospodnje ruke, jer je njegovo milosrđe veliko. A u ljudske ruke ne bih htio pasti.”
14. Tako pusti Gospodin kugu na Izrćla, te pomre sedamdeset tisuća ljudi.
15. Bog posla anđela u Jeruzalem, da ga uništi. Kad je on ubijao u njemu, pogleda Gospodin na nj, i sažali se zbog zla. Zato zapovjedi anđelu koji je ubijao: “Dosta je. Povuci svoju ruku!” Anđeo je Gospodnji upravo stajao kod gumna Jebusejca Ornana.
16. Kad David podiže svoje oči, vidje Gospodnjega anđela gdje stoji između zemlje i neba, u ruci mu goli mač koji je bio ispružen protiv Jeruzalema. Tada padoše David i starješine ničice na svoje lice, odjeveni u kostrijet,
17. i David se pomoli Bogu: “Ja sam zapovjedio brojenje naroda. Ja sam sagriješio i učinio zlo. A ove ovce, što su učinile? Pa okreni, Gospodine, Bože moj, svoju ruku na mene i na moju obitelj, ali ne na svoj narod ovim pomorom!”
18. Tada anđeo Gospodnji zapovjedi Gadu da kaže Davidu neka iziđe gore da napravi žrtvenik Gospodinu, na gumnu Jebusejca Ornana.
19. David iziđe na zapovijed Gadovu, koju mu je on bio upravio u ime Gospodnje.
20. I Ornan, kad se bio okrenuo, vidje anđela. I on se sakrije, on i njegova četiri sina. Ornan je upravo vršio pšenicu.
21. David pođe dakle k Ornanu. Kad je Ornan pogledao i vidio kralja, iziđe iz gumna i pokloni se pred Davidom licem do zemlje.
22. David reče Ornanu: “Daj mi to gumno da na njemu napravim Gospodinu žrtvenik! Daj mi ga za novac koliko vrijedi, da se pomor ukloni od naroda!”
23. Ornan odgovori Davidu: “Uzmi ga sebi! Moj gospodar i kralj neka čini što mu je drago! Evo, dajem ti i volove za žrtve paljenice i vršeće saonice za drva, i pšenicu za prinos. Sve ti to darujem.”
24. A kralj David odvrati Ornanu: “Ne! Ja ću to samo kupiti za novac, koliko vrijedi. Jer ne ću ono što je tvoje prinijeti Gospodinu, niti ću prinijeti poklonjene žrtve paljenice.”
25. I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina šekela zlata.
26. David tamo napravi Gospodinu žrtvenik i prinese žrtve paljenice i žrtve pričesnice. Kad je prizvao Gospodina, odgovori mu on ognjem koji spusti s neba na žrtvenik za žrtve paljenice.
27. A anđelu Gospodin zapovjedi da stavi opet svoj mač u korice.
28. Kad je onda David vidio da ga je Gospodin uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, prinese ondje žrtve.
29. Gospodnji šator, što ga je Mojsije bio napravio u pustinji, i žrtvenik za žrtve paljenice bili su u ono vrijeme na uzvisini u Gibeonu.
30. A David se ne usudi više ići tamo, k njemu, da bi častio Boga, jer se bio uplašio mača Gospodnjega anđela.

1 Ljetopisa 22:1-19
1. I tako David odredi: “Ovo ovdje neka bude kuća Boga, Gospodina, i ovdje neka stoji Izrćlov žrtvenik za žrtve paljenice.”
2. Potom David zapovjedi da se skupe stranci u Izrćlovoj zemlji i odredi kamenare za gradnju Božjega hrama koji će klesati kamen.
3. I pripravi David mnogo željeza za klinove na krilima vrata i za sastavke, također isto toliko mjedi, da se nije moglo mjeriti,
4. isto tako cedrova drveta bez broja jer su Sidonci i Tirci dovozili Davidu mnogo cedrova drva.
5. David je, naime, u sebi mislio: “Moj sin Salomon je mlad i nježan; a hram koji treba podići Gospodinu mora biti vrlo velik, za slavu i čast po svim zemljama. Zato ću mu već sada pripraviti što treba.” I tako pripravi David još prije svoje smrti veliku količinu građe. \
6. Nato dozva svoga sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi hram Gospodinu, Bogu Izrćlovu.
7. David reče Salomonu: “Sine moj, ja sam bio naumio sagraditi hram imenu Gospodina, svog Boga.
8. Ali mi dođe riječ Gospodnja: Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio. Ne smiješ ti sagraditi Hrama mojemu imenu. Jer si mnogo krvi prolio na zemlji preda mnom.
9. Ali eto, sin ti se rodio. On će biti čovjek mira, i ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih okolnih neprijatelja. Njegovo je ime Salomon. Mir i pokoj dat ću Izrćlu u njegove dane.
10. On će sagraditi Hram mom imenu. On će mi biti sin, a ja ću mu biti otac. Njegovo kraljevsko prijestolje utvrdit ću dovijeka nad Izrćlom.
11. I sada, sine moj, neka bude Gospodin s tobom, da uspiješ sagraditi Hram Gospodina, tvog Boga, kao što ti je obećao!
12. I neka ti Gospodin, kad te postavi nad Izrćlom, dade razum i mudrost, da se pridržavaš Zakona Gospodina, svojega Boga!
13. Tada ćeš u tome uspjeti ako budeš brižno držao zapovijedi i propise što ih je Gospodin dao Izrćlcima preko Mojsija. Budi srčan i jak! Ne boj se i ne plaši se!
14. Evo, u svoj svojoj nevolji pripremio sam za Gospodnji Hram sto tisuća talenata zlata i milijun talenata srebra, osim toga mjedi i željeza što se ne može izmjeriti jer ga toliko ima. I za drvo i kamen pobrinuo sam se, a ti ćeš pridodati još više.
15. A imaš i mnogo radnika, kamenara, zidara i drvodjelja, onda ljudi vještih svakome poslu
16. u zlatu, srebru, mjedi i željezu bez broja. Prihvati se posla! Gospodin neka je s tobom!”
17. Tada dade David svim Izrćlovim knezovima naputak da pomažu njegovu sinu Salomonu:
18. ”Nije li bio s vama Gospodin, Bog vaš, i nije li vam dao mir odasvud. On je dao u moje ruke prijašnje stanovnike ove zemlje. Sad je zemlja pokorena Gospodinu i njegovu narodu.
19. Pa upravite sad srce i pamet tome da vjerno služite Gospodinu, svojemu Bogu! Pođite na posao i sagradite svetište Boga, Gospodina, da se može unijeti Gospodnji kovčeg i sveto Božje posuđe u Hram koji će biti sagrađen Gospodnjemu imenu!”

Psalmi 78:34-39
34. Kad ih ubijaše, tada bi ga tražili, obraćali bi se i čeznuli za Bogom.
35. Sjećali su se da je Bog njihova utvrda i Bog Svevišnji njihov otkupitelj.
36. Ali bi ga opet varali svojim ustima i lagali mu svojim jezikom.
37. Njihovo srce nije bilo odano njemu, niti su bili vjerni njegovu Savezu.
38. A on je bio milostiv i opraštao je krivnju i nije ih uništio; često bi sustezao svoj gnjev i ne bi usplamtio svom svojom jarosti. \
39. Pomislio bi da su od mesa, dah koji prolazi i ne vraća se.

Izreka 20:1-2
1. Podsmjehivač je vino, vikač silovito piće, nije mudar ni jedan koji od toga tetura.
2. Prijetnja je kralja kao rika lava; tko ga draži, šteti svojemu životu. \

Djela Apostolska 9:1-21
1. Još je uvijek gorio Savao prijetnjama i umorstvom protiv Gospodinovih učenika. On pristupi k velikomu svećeniku
2. i zamoli od njega poslanice na sinagoge u Damasku. Ako tamo nađe pristaše ovog Puta, da ih, muškarce i žene, dovede svezane u Jeruzalem.
3. Kad je na svojemu putu došao u blizinu Damaska, odjednom ga obasja svjetlost s neba.
4. On pade na zemlju, začu glas gdje mu govori: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”
5. On reče: “Tko si ti, Gospodine?” A on će: “Ja sam Isus koga ti progoniš.
6. Ustani i uđi u grad! Ondje će ti se kazati što trebaš činiti.”
7. A ljudi što su putovali s njim stajali su začuđeni jer su, doduše, razabirali zvuk glasa, ali nisu vidjeli nikoga.
8. Savao ustade sa zemlje, i otvorenim svojim očima ništa nije vidio. Tada ga uzeše za ruke i uvedoše u Damask.
9. Nije vidio tri dana, a nije jeo niti pio.
10. A u Damasku je bio jedan učenik, po imenu Ananija. Njemu reče Gospodin u viđenju: “Ananija!” On odvrati: “Evo me, Gospodine!”
11. A Gospodin mu reče: “Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i potraži u Judinoj kući Taržanina po imenu Savla! On se moli.
12. U viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje uđe i stavi ruke na nj da progleda.”
13. A Ananija odgovori: “Gospodine, čuo sam od mnogih za toga čovjeka, kolika zla počini tvojim svetima u Jeruzalemu.
14. I ovdje ima vlast od svećeničkih glavara da veže sve koji zazivaju tvoje ime.”
15. A Gospodin mu reče: “Idi, jer mi je on izabrana posuda. On će raznositi moje ime pred pogane i kraljeve i pred Izrćlove sinove.
16. Ja ću mu pokazati koliko treba pretrpjeti za moje ime.”
17. I pođe Ananija te uđe u kuću. Stavivši ruke na njega, reče: “Savle, brate, Gospodin Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga.”
18. I odmah spadoše s njegovih očiju kao ljuske, i progleda, i ustavši, primi krštenje.
19. Tada je jeo i okrijepio se. Onda ostade još nekoliko dana s učenicima koji su bili u Damasku.
20. I odmah je po sinagogama propovijedao da je Isus Sin Božji.
21. A svi koji su slušali snebivali su se i govorili: “Nije li ovo onaj koji je gonio u Jeruzalemu one što su zazivali to ime, i ovamo je došao zato da ih svezane vodi svećeničkim glavarima?”