A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 28

1 Ljetopisa 19:1-19
1. Poslije toga umre Nahaš, kralj Amonovih sinova. Njegov sin uziđe umjesto njega na prijestolje.
2. David pomisli: “Imat ću prijateljske odnose s Hanunom, Nahašovim sinom, jer je i njegov otac imao sa mnom dobar dogovor.” I tako posla David poslanike i izrazi mu sućut zbog njegova oca. Kad su Davidovi poslanici bili došli k Hanunu u zemlju Amonovih sinova, da mu izraze sućut,
3. rekoše knezovi Amonaca Hanunu: “Misliš li da David hoće počastiti tvojega oca kad ti šalje poslanike da te utješe? Štoviše, njegovi poslanici dođoše k tebi samo zato da promotre zemlju, da je uhode i onda opustoše.”
4. Tada je Hanun dao Davidove poslanike uhvatiti, obrijati ih i odsjeći im haljine na pola, sve do bokova. Tako ih otpremi.
5. Kad javiše Davidu za te ljude, posla im ususret glasnike, jer su ljudi bili teško osramoćeni. Kralj im poruči: “Ostanite u Jerihonu dok vam opet naraste brada; onda dođite kući!” \
6. Kad Amonovi sinovi uvidješe da su se zamjerili Davidu, poslaše Hanun i Amonovi sinovi tisuću talenata srebra, da unajme kola i kolske borce od Aramejaca u Mezopotamiji i od Aramejaca u Maaki i Sobu.
7. Oni unajmiše trideset i dvije tisuće kola, također i kralja od Maake s njegovom vojskom. Oni dođoše i utaboriše se pred Medebom. I Amonovi se sinovi skupiše iz svojih gradova i iziđoše u boj.
8. čim je to David saznao, poslao je Joaba sa svom vojskom, same hrabre ratnike.
9. Amonovi sinovi iziđoše i postaviše se pred gradom u bojni red. Kraljevi koji su bili došli, zauzeše mjesto za sebe u polju.
10. Kad Joab vidje da mu prijeti napad sprijeda i straga, izabra sebi najodabranije Izrćlce i postavi se prema Aramejcima.
11. Ostatak vojske preda svojemu bratu Abišaju da se postave prema Amonovim sinovima.
12. On reče: “Ako Aramejci budu jači od mene, moraš mi doći u pomoć. Ako li sinovi Amonovi budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć.
13. Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i za gradove svog Boga. Gospodin neka učini što mu se čini dobro!”
14. I kad Joab s četama kojima je zapovijedao iziđe kako bi udario na Aramejce, oni pobjegoše ispred njega.
15. A čim Amonovi sinovi vidješe da su Aramejci nagnuli u bijeg, dadoše se i oni u bijeg ispred njegova brata Abišaja i povukoše se u grad. Nato se Joab vrati kući u Jeruzalem.
16. Kad Aramejci vidješe da su ih Izrćlci nadvladali, poslaše poslanike, pa dovedoše Aramejce preko rijeke. Šofak, Hadadezerov vojskovođa, bio je vrhovni zapovjednik.
17. Kada to javiše Davidu, podiže on sve Izrćlce, prijeđe preko Jordana, pođe protiv njih i postavi se prema njima. I kad se David bio postavio prema Aramejcima za boj, oni zaratiše s njim.
18. Ali su Aramejci morali nagnuti u bijeg ispred Izrćlaca. David uništi sedam tisuća aramejskih kolskih boraca i četrdeset tisuća pješaka. Pogubi i vojskovođu Šofaka.
19. Kad vidješe Hadadezerovi podanici da su ih Izrćlci razbili, sklopiše mir s Davidom i pokoriše mu se. A Aramejci su se čuvali kako ubuduće ne bi pomagali Amonovim sinovima.

1 Ljetopisa 20:1-8
1. Sljedeće godine, u vrijeme kad kraljevi obično idu u rat, povede Joab vojsku u boj i opustoši zemlju Amonovih sinova. Tada ode i opkoli Rabu, a David ostade u Jeruzalemu. Kad je Joab bio osvojio i razorio Rabu,
2. uze David njihovu kralju s glave krunu. Imala je, prema procjeni, vrijednost od jednog talenta u zlatu i u dragom kamenju koje je bilo u njoj, i pristajala je Davidovoj glavi. On odnese iz grada vrlo bogat plijen.
3. Narod koji je stanovao u njemu dade odvesti, staviti ga da radi s pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Tako isto učini David sa svim ostalim gradovima Amonovih sinova. Tada se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.
4. Potom u Gezeru opet dođe do boja s Filistejcima. Pritom Hušanin Sibkaj ubije Sipaja, koji je pripadao rodu divova. Tako su oni bili pokoreni.
5. Kad onda opet dođe do boja s Filistejcima, ubije Elhanan, Jairov sin, Lahmija, brata Golijatova iz Gata, kojemu je koplje bilo kao vratilo.
6. Opet onda dođe do boja kod Gata. Ondje je bio jedan čovjek, gorostas, koji je imao šest prstiju na rukama i šest prstiju na nogama, ukupno dvadeset i četiri. I on je pripadao rodu divova.
7. Kad je on pogrdio Izrćlce, ubije ga Jonatan, sin Šimeja, Davidova brata.
8. Ta su trojica potjecala od roda divova u Gatu i padoše od Davidove ruke i ruke njegovih ratnika.

Psalmi 78:26-33
26. Pokrenu na nebu vjetar istočnjak i svojom jakošću navede južnjak.
27. Kao prahom zasu ih mesom i kao morskim pijeskom krilatim pticama.
28. Padaše usred njihova tabora i oko njihovih šatora.
29. Jeli su i sasvim se nasitiše; dade im više nego što su željeli. \
30. Još ih ne prođe njihova pohlepa, još je jelo bilo u njihovim ustima,
31. kad se gnjev Božji raspali protiv njih i pomori najjače među njima; i mladiće Izrćlove pobije. \
32. Uza sve to griješili su dalje i nisu vjerovali u čudesna djela njegova.
33. I skonča njihove dane u jednom dahu i njihove godine u stravi.

Izreka 19:27-29
27. Nemoj, sine moj, slušati nauke koji odvode od riječi razumnih!
28. Nevaljali se svjedok podsmjehuje pravdi, i usta bezbožnika rigaju nepravdu.
29. Za podsmjehivače su gotovi kazneni sudovi, i udarci za luđakova leđa.

Djela Apostolska 8:26-40
26. Gospodnji anđeo reče Filipu: “Ustani i idi prema jugu, na put koji vodi od Jeruzalema u Gazu! Put je pust.”
27. On ustade i pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, koji je bio nad svim njezinim riznicama, došao je u Jeruzalem da se pokloni Bogu.
28. Sad se je on vraćao kući. Sjedio je na svojim kolima i čitao proroka Izaiju.
29. Tada reče Duh Filipu: “Idi i pristupi tim kolima!”
30. Filip pritrča i ču gdje čita proroka Izaiju. Upita ga: “Razumiješ li što čitaš?”
31. A on odgovori: “Kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?” I zamoli Filipa te se popne i sjede s njim.
32. A mjesto iz Pisma što ga je čitao bilo je ovo: “Kao ovca što se vodi na klanje i kao janje što je nijemo pred onim koji ga striže, ne otvori on svojih usta.
33. U svom poniženju bio je lišen svoga prava. Tko da opiše njegov rod? Jer se njegov život uzima sa zemlje.”
34. Dvoranin upita Filipa: “Molim te, za koga to govori prorok? Za sebe ili za koga drugoga?”
35. Tada uze Filip riječ i stade mu navješćivati Isusa kao evanđelje, počevši od ovoga mjesta u Pismu.
36. Kad su išli tako putem, dođoše do neke vode. “Evo vode”, reče dvoranin. “Što priječi da budem kršten?”
37.
38. I zapovjedi da stanu kola. Obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu. I on ga krsti.
39. A kad izađoše iz vode, Gospodnji Duh uze Filipa. Dvoranin ga više ne vidje i pun radosti otiđe svojim putem.
40. A Filip se nađe u Azotu. Prolazeći, propovijedao je evanđelje u svim gradovima dok ne dođe u Cezareju.