A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 2

1 Kraljevima 13:1-34
1. A gle, javi se u Betelu, po Gospodnjem nalogu, čovjek Božji iz Judine zemlje. Jeroboam je upravo stajao na žrtveniku, kako bi žrtvovao.
2. Tada se onaj, po zapovijedi Gospodnjoj, okrenu prema žrtveniku i viknu: “Žrtveniče, žrtveniče, ovako govori Gospodin: Sin će se jednom roditi Davidovoj kući. Jošija je njegovo ime. On će na tebi klati svećenike visinâ koji žrtvuju na tebi. Ljudske će se kosti spaliti na tebi.”
3. U isto doba navijesti on znak i reče: “Znak da je Gospodin govorio jest ovaj: Evo, žrtvenik će se raspasti, i prosut će se pepeo što je na njemu!”
4. Kad je kralj čuo prijetnju što je čovjek Božji izreče protiv žrtvenika u Betelu, pruži Jeroboam sa žrtvenika svoju ruku i zapovjedi: “Držite ga!” Ali njegova ruka, koju je bio pružio protiv njega, ukoči se, tako da je nije mogao povući.
5. A žrtvenik se raspadne, i prosu se pepeo sa žrtvenika, kako je to kao znak bio navijestio čovjek Božji, po zapovijedi Gospodnjoj.
6. Kralj viknu čovjeku Božjemu: “Zamoli ipak Gospodina, Boga svojega, za blagost i pomoli se za me da mogu opet povući svoju ruku!” Tada ublaži čovjek Božji Gospodina, i kralj je opet mogao povući ruku, i bila je kao prije.
7. Nato zamoli kralj čovjeka Božjega: “Hajde sa mnom kući i okrijepi se! I dar ću ti dati.”
8. Ali čovjek Božji odvrati kralju: “Kad bi mi dao i polovicu svojega kraljevstva, ne bih išao s tobom i ne bih jeo ni pio na ovom mjestu.
9. Jer tako mi je zapovjedila riječ Gospodnja: Ne smiješ ni jesti ni piti, niti se vratiti putem kojim si došao.”
10. Tako se uputi drugim putem i ne vrati se putem kojim je bio došao u Betel.
11. A stanovao je u Betelu jedan stari prorok. Njegovi mu sinovi dođoše i ispripovjediše mu sve što učini čovjek Božji onaj dan u Betelu, i riječi što ih je bio izrekao kralju. Kad su oni to bili ispripovjedili svojemu ocu,
12. upita ih njihov otac: “Kojim je putem otišao?” Sinovi mu pokazaše put kojim se bio uputio čovjek Božji, koji je bio došao iz Judine zemlje.
13. Nato on zapovjedi svojim sinovima: “Osedlajte mi magarca!” Kad su oni bili osedlali magarca, uzjaha ga on
14. i pojaha za čovjekom Božjim. Nađe ga gdje sjedi pod terebintom i upita ga: “Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judine zemlje?” On odgovori: “Jesam.”
15. Tad ga zamoli: “Hajde sa mnom kući i pojedi štogod!”
16. On odvrati: “Ne smijem se vratiti s tobom i s tobom ići. Ne smijem ni jesti ni piti s tobom na ovom mjestu.
17. Jer mi je riječ Gospodnja zapovjedila: Ne smiješ tamo ni jesti ni piti, niti se vratiti putem kojim si došao.”
18. Ali mu onaj odvrati: “I ja sam prorok kao ti. Anđeo mi je, po zapovijedi Gospodnjoj, naložio: Dovedi ga sa sobom kući, da jede i pije.” Tako mu je slagao.
19. I vrati se s njim, i jeo je i pio u njegovoj kući.
20. A dok su sjedili za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku koji ga je bio doveo natrag.
21. On povika čovjeku Božjemu koji je bio došao iz zemlje Judine: “Ovako govori Gospodin: Jer nisi poslušao zapovijedi Gospodnje i nisi držao nalog što ti ga je dao Gospodin, Bog tvoj,
22. nego si se vratio i jeo i pio na mjestu za koje ti je rekao: Ne smiješ ni jesti ni piti, zato ne će tvoje tijelo doći u grob tvojih otaca!”
23. I nakon što je bio jeo i pio, dade onaj osedlati magarca proroku, što ga je bio doveo natrag.
24. Tako on odjaha. A putem ga susretne lav i usmrti ga. Tijelo je njegovo ležalo ispruženo na putu. Magarac je stajao uz njega. I lav je ostao stojeći uz tijelo.
25. I kad ljudi što su prolazili vidješe tijelo ispruženo na putu, i lava gdje stoji uz tijelo, odoše i ispripovjediše to u gradu u kojem je stanovao stari prorok.
26. čim je to čuo prorok koji ga je bio vratio s puta, reče: “To se zbiva čovjeku Božjem koji ne posluša Gospodnje zapovijedi. Zato ga Gospodin predade lavu koji ga rastrga i usmrti po Gospodnjoj riječi koju mu je bio rekao.”
27. Nato zapovjedi svojim sinovima: “Osedlajte mi magarca!” Kad su ga bili osedlali,
28. odjaha on i nađe njegovo tijelo ispruženo na putu i magarca i lava gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo proždro ni magarca rastrgao.
29. Prorok podiže tijelo čovjeka Božjega, stavi ga na magarca i odnese ga natrag. Dođe u grad staroga proroka, da se održi tugovanje i da ga se pokopa.
30. Stavi on tijelo u svoj vlastiti grob, i održaše mu tugovanje: “Ah, brate moj!”
31. Kad ga je bio pokopao, reče svojim sinovima: “Kad umrem, pokopajte me u isti grob u kojem je pokopan čovjek Božji! Uz njegove kosti stavite moje kosti!
32. Jer će se zacijelo ispuniti riječ koju je, po zapovijedi Gospodnjoj, izgovorio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih hramova visina u gradovima Samarije.”
33. I nakon toga događaja ne vrati se Jeroboam sa svojega zloga puta, nego nastavi po volji postavljati sve proste ljude za svećenike visinâ. Tko je želio, tome je davao punomoć i postavljao ga za svećenika visinâ.
34. Zbog takva postupanja ogriješi se Jeroboamova kuća i poruši se, i istrijebi se sa zemlje.

1 Kraljevima 14:1-31
1. U ono vrijeme razbolje se Abija, Jeroboamov sin.
2. Tada Jeroboam zamoli svoju ženu: “Idi, preobuci se, da se ne opazi da si Jeroboamova žena, pa idi u Šilo! Tamo stanuje prorok Ahija. On je onaj koji mi je jednom prorokovao da ću biti kralj nad ovim narodom.
3. Uzmi sa sobom deset kruhova i kolača i vrč meda, i potraži ga! On će ti kazati što će biti s dječakom.”
4. Jeroboamova žena učini tako. Ona se zaputi u Šilo i dođe u Ahijinu kuću. A Ahija nije mogao više vidjeti, jer su mu oči bile oslijepile od starosti.
5. Uto je Gospodin bio rekao Ahiji: “Eto dolazi Jeroboamova žena da te pita za svojega sina, jer je bolestan. Kazat ćeš joj tako i tako!” I kad ona uđe preobučena,
6. a Ahija razabra šuštanje njezinih koraka; kad uđe na vrata, on povika: “Uđi, ženo Jeroboamova! Što se pretvaraš? Meni je dana nemila vijest za te.\
7. Idi, kaži Jeroboamu: Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Podigao sam te iz naroda i postavio te knezom nad svojim narodom Izrćlom.
8. Otrgnuo sam kraljevstvo od kuće Davidove i dao ga tebi. A ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi, slušao me svim srcem i činio samo ono što se meni sviđa.
9. Ne, ti si radio gore od svih svojih prethodnika, jer si sebi dao izraditi druge bogove, i to livene likove, da bi me izazivao. A mene si bacio iza svojih leđa.
10. Zato ću ja pustiti nesreću na Jeroboamovu kuću i od Jeroboamove ću obitelji sve istrijebiti što je muško, odrasle i neodrasle u Izrćlu. Ja ću pomesti Jeroboamovu kuću kao što se mete blato, da od njega više ne ostane ništa.
11. Tko umre u gradu od Jeroboamove obitelji, proždrijet će ga psi, a tko umre u polju, proždrijet će ga ptice nebeske. Jest, tako govori Gospodin.
12. A ti se vrati kući! Kad tvoje noge stupe u grad, dječak će umrijeti.
13. Sav će Izrćl održati tugovanje za njim i pokopat će ga. Jer on će jedini od Jeroboamove obitelji doći u grob, jer se na njemu našlo nešto što se u Jeroboamovoj kući svidjelo Gospodinu, Bogu Izrćlovu.
14. A Gospodin će podići sebi kralja nad Izrćlom, koji će istrijebiti Jeroboamovu kuću u onaj dan. A što će istom onda još doći?
15. Udarit će Gospodin Izrćla da će se zaljuljati kao što se ljulja trska na vodi. Iščupat će Izrćla iz ove lijepe zemlje, koju je dao njihovim ocima, i razasut će ih s one strane rijeke, jer napraviše sebi lugove i tako izazvaše Gospodnji gnjev.
16. Napustit će Izrćla zbog grijeha koje počini Jeroboam i na koje navede Izrćla.”
17. Žena se Jeroboamova zaputi kući i dođe u Tirsu. Kad prekorači kućni prag, bio je dječak već mrtav.
18. Pokopaše ga, i sav Izrćl održa tugovanje za njim, kako je to unaprijed rekao Gospodin preko svojega sluge, proroka Ahije.
19. Ostala Jeroboamova povijest, povijest njegovih ratova i njegove vladavine zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
20. Kraljevao je Jeroboam dvadeset i dvije godine. Onda počinu kod svojih otaca. Njegov sin Nadab postade kralj umjesto njega.
21. Kralj nad Judom bio je Roboam, Salomonov sin. Bila je Roboamu četrdeset i jedna godina kad postade kralj, i vladao je sedamnćst godina u Jeruzalemu, u gradu koji je bio izabrao Gospodin između svih plemena Izrćlovih, da tamo nastani svoje ime. Njegova se je mati zvala Naama i bila je Amonka.
22. I Juda je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu. Grijesima što su ih činili, oni su izazivali njegovu srdžbu više od svega onoga što su činili njihovi oci.
23. Jer i oni načiniše sebi visine, stupove i lugove na svakom zelenom drvetu.
24. Štoviše, bilo je posvećenih bludnica u zemlji. Tako su nasljedovali sve grozote pogana koje je Gospodin bio istjerao ispred sinova Izrćlovih.
25. U petoj godini Roboamova kraljevanja iziđe kralj Šišak od Egipta protiv Jeruzalema
26. i ugrabi blago iz Gospodnjega Hrama i iz kraljevske palače. Sve uze. Ugrabi i sve zlatne štitove koje je bio dao izraditi Salomon.
27. Na njihovu mjestu dao je kralj Roboam izraditi mjedene štitove i povjerio ih je na čuvanje stražarskim starješinama koji su stražarili na ulazu u kraljevsku palaču.
28. Kad bi god kralj išao u Gospodnji Hram, nosili su ih tjelesni stražari, a poslije su ih opet stavljali u stražarnicu tjelesnih stražara.
29. Ostala Roboamova povijest, i sve što je činio, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
30. Roboam i Jeroboam su također ratovali.
31. Kad je Roboam bio počinuo kod svojih otaca, bio je pokopan kod svojih otaca u gradu Davidovu. Njegova se mati zvala Naama i bila je Amonka. Njega na prijestolju naslijedi njegov sin Abijam.

Psalmi 69:16-21
16. Nek me valovi ne preplave, neka me pučina ne proždre, nek bezdan ne sklopi nada mnom svoja usta!
17. Usliši me, Gospode, jer je blago tvoje milosrđe; obrati se k meni u bogatom milosrđu! \
18. Ne sakrivaj svojega lica od svoga sluge: u tjeskobi sam, usliši me brzo!
19. Približi se mojoj duši! Izbavi me! Zbog mojih neprijatelja oslobodi me!
20. Ti znaš moju porugu, moj stid i moju sramotu. Svi moji neprijatelji tebi su pred očima.
21. Od poruga se cijepa moje srce i bespomoćan postadoh; nadao sam se sažaljenju, ali uzalud; nadao sam se tješiteljima, ali ih ne nađoh. \

Izreka 17:23-24
23. Bezbožnik prima poklone ispod ruke, da zavije staze pravdi.
24. Razuman ima pred očima mudrost, a luđakove oči lutaju do nakraj zemlje.

Ivanu 12:27-50
27. Sad je moja duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u ovaj čas.
28. Oče, proslavi svoje ime!” Tada dođe glas s neba: “I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti.”
29. Narod koji je stajao i čuo pomisli da je zagrmjelo. Drugi rekoše: “Anđeo mu je govorio.”
30. A Isus reče: “Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas.
31. Sad se sudi ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta.
32. A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.”
33. ? Tim riječima htjede nagovijestiti kakvom će smrću umrijeti.?
34. Narod mu odgovori: “Mi smo čuli iz zakona da Mesija ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći da si Sin čovječji?”
35. Isus im odvrati: “Samo je još malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas tama ne obuzme! Tko hoda u tami, ne zna kamo ide.
36. Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!” To reče Isus, i ode te se sakri od njih.
37. Premda je tolika čudesa učinio pred njima, nisu vjerovali u njega.
38. Tako se ispunila riječ proroka Izaije: “Gospodine, tko je povjerovao onome što smo čuli i naviještali? Komu se otkrila Gospodnja ruka?”
39. Zato nisu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija:
40. ”Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce da ne vide očima i ne razumiju srcem pa da se ne obrate i da ih ne iscijelim”
41. Tako reče Izaija, jer je vidio njegovu slavu i govorio o njemu.
42. Ipak i mnogi od glavara povjerovaše u njega. Ali ga nisu javno priznavali zbog farizejâ, da ne budu isključeni iz sinagoge.
43. Više im je vrijedila slava kod ljudi, negoli slava kod Boga.
44. Isus povika jakim glasom: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla.
45. I tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
46. Ja dođoh na svijet kao svjetlo, da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami.
47. Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu ne ću suditi. Jer ne dođoh svijet suditi, nego spasiti.
48. Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već svoga suca: Riječ koju sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan.
49. Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi dade zapovijed što da kažem i što da govorim.
50. I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim kako mi reče Otac.”