A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 17

2 Kraljevima 22:1-20
1. Jošija je imao osam godina kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Jedida i bila je Adajina kći iz Boskata.
2. činio je ono što se sviđalo Gospodinu, i hodio je posve putem svojega djeda Davida. Od toga puta nije odstupio ni lijevo ni desno.
3. U osamnćstoj godini Jošijina kraljevanja posla kralj pisara Šafana, Asalijahina sina, Mešulamova unuka, u Gospodnji Hram s ovim zadatkom:
4. ”Idi gore k velikom svećeniku Hilkiji! Neka pripravi novce koji su bili doneseni u Gospodnji Hram, i što su ga skupili vratari od naroda!
5. Neka ih uruči poslovođama koji su postavljeni kao nadglednici kod Gospodnjega Hrama! Oni neka isplate radnike koji su zaposleni oko Gospodnjega Hrama, da se popravi što je trošno na Hramu,
6. drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i klesani kamen za popravak Hrama.
7. Ali da im se ne traže računi za novce koji im se daju. Jer oni rade vjerno i savjesno.”
8. Tada veliki svećenik Hilkija izvijesti pisara Šafana: “Nađoh zakonik u Gospodnjem Hramu.” Hilkija preda knjigu pisaru Šafanu i on je pročita.
9. Tada pisar Šafan ode kralju i podnese mu ovaj izvještaj: “Tvoje sluge skupiše novac koji nađoše u Hramu i uručiše ga poslovođama koji su zaposleni kod Gospodnjega Hrama.”
10. Ujedno pisar Šafan javi kralju: “Svećenik Hilkija dade mi knjigu”, i Šafan je pročita kralju.
11. Kad je kralj čuo sadržaj zakona, razdre svoje haljine.
12. Tada kralj da ovu uputu svećeniku Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, Akboru, Mikinu sinu, pisaru Šafanu i Asaji, kraljevu sluzi:
13. ”Idite, upitajte Gospodina za me, za narod i za Judu o sadržaju knjige koja je nađena. Jer je velik Gospodnji gnjev koji se raspalio protiv nas zato što naši oci nisu slušali propise ove knjige, i nisu činili ono što je u njoj napisano!”
14. I tako ode svećenik Hilkija s Ahikamom, Akborom, Šafanom i Asajom k proročici Huldi, ženi čuvara odjeće Šaluma, Tikvina sina, Harkasova unuka, koja je stanovala u drugom kotaru u Jeruzalemu, i upitaše je.
15. Ona im dade ovaj odgovor: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
16. Ovako govori Gospodin: Pustit ću na ovo mjesto i na njegove stanovnike zlo koje je zapisano u ovoj knjizi što ju je pročitao Judin kralj.
17. Zato jer su me ostavili i prinosili kâd drugim bogovima, izazivali me svim djelima svojih ruku, moj će se gnjev raspaliti protiv ovoga mjesta i ne će se ugasiti.
18. A Judinu kralju, koji vas posla da upitate Gospodina, javite ovo: Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov, za sve riječi koje si čuo:
19. Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Gospodinom, kad si čuo što sam zaprijetio ovomu mjestu i njegovim stanovnicima, da će naime biti predmet užasa i prokletstva, i jer si razderao svoje haljine i plakao preda mnom, zato sam i ja tebe uslišio, govori Gospodin.
20. Zato ćeš, kad te pridružim k tvojim ocima, u miru biti položen u svoj grob. Oči tvoje ne će gledati svu tu nesreću koju ću pustiti na ovo mjesto.” I kazaše tako kralju.

2 Kraljevima 23:1-37
1. Tada posla kralj glasnike i oni okupiše kod njega sve Judine i jeruzalemske starješine.
2. Kralj ode u Gospodnji Hram i s njim svi ljudi iz Judine zemlje i svi stanovnici Jeruzalema, i svećenici i proroci, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj zavjetne knjige, koja je bila nađena u Gospodnjem Hramu.
3. Potom kralj stupi na svoje sjedište i zavjetovao se pred Gospodinom da će oni ići za Gospodinom i držati njegove zapovijedi, njegove naredbe i uredbe svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima koji su bili napisani u ovoj knjizi. I sav narod pristade na zavjet.
4. Tada zapovjedi kralj velikom svećeniku Hilkiji i svećenicima drugoga reda i vratarima da iznesu iz Gospodnjega Hrama sve posuđe koje je bilo izrađeno za Baala i Ašeru, i svu nebesku zvjezdanu vojsku. On ga dade spaliti izvan Jeruzalema, na zemljištima na Kidronu, i njegov pepeo odnijeti u Betel.
5. I ukloni idolske svećenike, koje su bili postavili Judini kraljevi i koji su kadili na visinama u Judinim gradovima i u okolici Jeruzalema, tako i one koji su kadili Baalu, suncu i mjesecu, životinjskim slikama i svoj nebeskoj vojsci.
6. I Ašeru dade iznijeti iz Gospodnjega Hrama pred Jeruzalem, u Kidronsku dolinu, i spaliti je, u prah je satrti i njezin prah baciti u grobove običnoga naroda.
7. I stanove bludnica u Gospodnjem Hramu, u kojima su žene tkale haljine za Ašeru, dao je poobarati.
8. Zatim je dao dovesti iz Judinih gradova sve svećenike, oskvrnuti visine na kojima su bili kadili svećenici, od Gebe do Beer Šebe. Dalje je dao porušiti visine seirimâ, što su bile na ulazu pred vratima gradskog zapovjednika Jozue s lijeve strane, kad se dođe k gradskim vratima.
9. Ali svećenici onih visina nisu smjeli uzaći na Gospodnji žrtvenik u Jeruzalemu, nego samo jesti beskvasne kruhove među svojom braćom u službi.
10. I Tofet u dolini Hinomovih sinova proglasi nečistim, da više nitko ne bi dao svojemu sinu ići kroz oganj u čast Moleku.
11. Onda dade odstraniti konje koje su bili postavili Judini kraljevi u čast suncu na ulazu u Gospodnji Hram kod stanice sobara Netan Meleka u Farurimu, i spali sunčana kola.
12. Žrtvenike na krovu gornje Ahazove sobe, koje su bili podigli Judini kraljevi, i žrtvenike što ih je bio sazidao Manaše u oba predvorja Gospodnjega Hrama dao je kralj razrušiti, ukloniti i ruševine baciti u Kidronsku dolinu.
13. Visine istočno od Jeruzalema, južno od Gore sablazni, dao je kralj oskvrnuti. Salomon, kralj Izrćlov, bio ih je dao podići Aštarti, sidonskoj nakazi, Kemošu, moapskoj nakazi, i Milkomu, nakazi Amonovih sinova.
14. On je dao likove razbiti, Ašere sasjeći i njihovo mjesto napuniti ljudskim kostima.
15. I žrtvenik u Betelu, visinu koju je bio podigao Jeroboam, Nebatov sin, koji navede na grijeh Izrćla, i taj žrtvenik, tu visinu dade oboriti. On je dao visine popaliti, u prah satrti i Ašeru spaliti.
16. Kad se obazre Jošija i tamo na gori vidje grobove, posla onamo i dade iz grobova uzeti kosti, spaliti ih na žrtveniku i tako ga oskvrnuti, po Gospodnjoj riječi koju je bio izrekao Božji čovjek koji je to unaprijed kazao.
17. Kad on upita: “Kakav je ono grobni spomenik što ga tamo vidim?”, odgovoriše mu građani: “Ono je grob Božjega čovjeka, koji dođe iz Jude i unaprijed kaza ono što si sad učinio na žrtveniku u Betelu.”
18. On zapovjedi: “Pustite ga da počiva! Nitko neka mu ne prevrće kosti!” I tako ostaviše netaknute njegove kosti s kostima onoga proroka koji je bio došao iz Samarije.
19. I sve hramove visina u gradovima Samarije, što su ih bili podigli Izrćlovi kraljevi kako bi izazivali Gospodina, ukloni Jošija i učini s njima posve onako kako je bio učinio u Betelu.
20. A sve svećenike žrtvenih uzvisina, koji su tamo bili, dade poklati na žrtvenicima i spaliti ljudske kosti na njima. Tada se vrati u Jeruzalem.
21. Tada zapovjedi kralj svemu narodu: “Svetkujte u čast Gospodinu, svojemu Bogu, blagdan Pashe onako kako je zapisano u ovoj zavjetnoj knjizi!”
22. Jer takav blagdan Pashe nije bio više svetkovan od dana sudaca, koji su sudili Izrćlu, i za sve vrijeme Izrćlovih i Judinih kraljeva.
23. Samo u osamnćstoj godini kralja Jošije svetkovao se je taj blagdan Pashe u čast Gospodinu u Jeruzalemu.
24. I zaklinjače mrtvacâ i vračare, terafime i idole, uopće sve idolske nakaze, koji su se mogli vidjeti u Judinoj zemlji i u Jeruzalemu, Jošija uništi, da izvrši propise zakona što su bili napisani u knjizi koju je bio našao svećenik Hilkija u Gospodnjem Hramu.
25. Nije bilo prije njega takva kralja koji bi se tako bio obratio Gospodinu: svim srcem, svom dušom i svom snagom, posve po Mojsijevu zakonu. I poslije njega nije bilo njemu jednaka.
26. Ipak nije odustao Gospodin od svojega silnog i žestokog gnjeva, kojim se je bio raspalio protiv Jude zbog svih sablazni kojima ga je bio dražio Manaše.
27. Gospodin je bio odlučio ovo: “Odbacit ću i Judu od svojega lica, kao što sam odbacio Izrćla, i grad ću ovaj odbaciti koji sam bio izabrao, Jeruzalem, i Hram za koji sam kazao da će tamo moje ime imati svoj stan.”
28. Ostala Jošijina povijest, i sve što je poduzeo, napisano je u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
29. U ono vrijeme iziđe faraon Neko, egipatski kralj, na asirskoga kralja k rijeci Eufratu. Kralj Jošija izađe preda nj. A on ga smrtno rani kod Megida, čim ga je bio ugledao.
30. Njegovi ga sluge odvedoše mrtva iz Megida u Jeruzalem, gdje ga pokopaše u njegovoj grobnici. A narod zemlje uze Joahaza, Jošijina sina, dade ga pomazati i učini ga kraljem umjesto njegova oca.
31. Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je bio postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Hamitah i bila je Jeremijina kći iz Libne.
32. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve onako kako su činili njegovi oci.
33. Faraon Neko dade ga zatvoriti u Ribli, u zemlji Hamatu, da ne bude dulje kralj u Jeruzalemu, i nametnu zemlji globu od sto talenata srebra i jedan talenat zlata.
34. Tada postavi faraon Neko za kralja Elijakima, Jošijina sina, umjesto njegova oca Jošije i promijeni mu ime u Jojakim. A Joahaza uze sa sobom. Tako on dođe u Egipat i ondje umre.
35. Jojakim dade srebro i zlato faraonu. A morao je zemlji nametnuti porez kako bi mogao dati novac koji je faraon zahtijevao. Kako je svaki bio cijenjen, utjerivao je od naroda zemlje srebro i zlato da ga preda faraonu Neku.
36. Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Zebida i bila je Pedajina kći iz Rume.
37. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve kako su bili činili njegovi oci.

2 Kraljevima 24:1-20
1. Za njegova vremena dođe Nabukodonozor, babilonski kralj. Jojakim mu postane podložan tri godine. Potom opet otpade od njega.
2. Gospodin posla protiv njega kaldejske, aramejske, moapske čete i čete Amonovih sinova. Posla ih protiv Jude, da ga unište po Gospodnjoj prijetnji, koju je bio dao objaviti preko svojih slugu, proroka.
3. Samo po Gospodnjoj naredbi pade to na Judu, da ga odbaci od svojega lica zbog Manašeovih grijeha, zbog svega onoga što je taj bio učinio.
4. I nedužnu krv koju je bio prolio, i kojom je upravo bio napunio Jeruzalem, to mu Gospodin ne htjede oprostiti.
5. Ostala Jojakimova povijest, i sve što je poduzimao, napisano je u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
6. Kad je Jojakim bio počinuo kod svojih otaca, postane njegov sin Jojakin kralj umjesto njega.
7. Egipatski kralj ne iziđe više iz svoje zemlje. Jer je babilonski kralj bio osvojio sve što je pripadalo egipatskomu kralju, od egipatskoga potoka do Eufrata.
8. Jojakin je imao osamnćst godina kad je postao kralj, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Nehušta i bila je Elnatanova kći iz Jeruzalema.
9. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov otac.
10. U ono vrijeme dođoše vojskovođe Nabukodonozora, babilonskoga kralja, protiv Jeruzalema, i grad je bio opkoljen.
11. Kad onda još Nabukodonozor, babilonski kralj, dođe protiv grada, dok su ga opsjedali njegovi vojskovođe,
12. iziđe Jojakin, Judin kralj, babilonskomu kralju sa svojom majkom, s dvorskim činovnicima, s knezovima i dvoranima. Babilonski ga kralj zarobi u osmoj godini svojega kraljevanja.
13. On dade da sve blago Gospodnjega Hrama i blago kraljevske palače bude odneseno, i sve zlatno posuđe, što ga je bio dao načiniti Salomon, izrćlski kralj, u Gospodnjem Hramu, po Gospodnjoj zapovijedi, porazbijano.
14. Zarobi i odvede sav Jeruzalem, sve knezove i sve valjane ratnike, deset tisuća zarobljenika, zatim sve kovače i bravare. Samo još preostade siromašni narod zemlje.
15. Zarobi i u Babilon odvede i Jojakina, tako isto kraljevu majku, kraljeve žene, dvorane i zemaljske glavare odvede u ropstvo iz Jeruzalema u Babilon,
16. zatim sve valjane ratnike, sedam tisuća, i kovače i bravare, tisuću ljudi, sve valjane ratnike. Njih odvede babilonski kralj u Babilon u ropstvo.
17. Mataniju, njegova strica, postavi babilonski kralj za kralja, na njegovo mjesto, i dade mu ime Sidkija.
18. Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj. Vladao je jedanćst godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Hamitala i bila je Jeremijina kći iz Libne.
19. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je činio Jojakim.
20. Jer zbog gnjeva Gospodnjega došlo je do toga da je Jeruzalem i Judu odbacio od svog lica. Sidkija otpade od babilonskoga kralja.

Psalmi 74:18-23
18. Spomeni se toga: neprijatelj ti se rugao, Gospode, i bezumni je narod vrijeđao tvoje ime!
19. Ne predaj zvijeri život svoje golubice! Ne zaboravi zauvijek života svojih siromaha!
20. Pogledaj na Savez, jer su zemaljske pećine pune skrovišta nasilja!
21. Nek se nevoljnik ne vrati postiđen! Ubogi i potlačeni neka hvale tvoje ime!
22. Ustani, Bože! Brani svoju parnicu! Sjeti se kako ti se svaki dan bezumnici rugaju!
23. Ne zaboravi obijesti svojih neprijatelja ni buke svojih protivnika koja se još povećava.

Izreka 19:3-3
3. Vlastita ludost razara čovjekove naume, a ipak se njegovo srce gnjevi na Gospodina.

Djela Apostolska 2:22-47
22. Izrćlci, poslušajte ove riječi! Isusa Nazarećanina Bog je među vama potvrdio silnim djelima, čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate.
23. Po određenoj odluci i Božjoj promisli on je predan. Vi ste ga po rukama bezakonika pribili na križ i pogubili.
24. Ali je Bog raskinuo grozu smrti, i njega je uskrisio. Jer je bilo nemoguće da ona njim vlada.
25. David naime govori za njega: Stalno imam Gospodina pred očima. On mi stoji zdesna da se ne pokolebam.
26. Zato se raduje moje srce, i klikće moj jezik. I tijelo će moje počivati u nadi.
27. Jer ne ćeš ostaviti moje duše u podzemlju, niti ćeš dati da tvoj Svetac doživi trulež.
28. Pokazao si mi putove života, i ispunit ćeš me veseljem pred licem svojim.
29. Braćo, neka mi je slobodno kazati vam za patrijarha Davida. On je umro i pokopan, i grob je njegov među nama do dana današnjega.
30. Budući da je dakle bio prorok i znao je da mu je Bog zakletvom potvrdio kako će jednoga od njegovih tjelesnih potomaka podignuti na njegovo prijestolje,
31. to je on, gledajući proročki, govorio za Mesijino uskrsnuće: on ne će biti ostavljen u podzemlju i njegovo tijelo ne će doživjeti truleži.
32. Ovoga je Isusa uskrisio Bog, čemu smo svi mi svjedoci.
33. Podignut dakle Božjom desnicom, primio je od Oca obećanoga Duha Svetoga, i sad ga je izlio, kako vidite i čujete.
34. David naime nije uzašao na nebo, nego sam govori: Reče Gospodin mojemu Gospodinu: Sjedi s moje desne
35. dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama.
36. Zasigurno dakle neka zna sav Izrćlov dom: Ovoga Isusa, kojega vi razapeste, učinio je Bog Gospodinom i Mesijom.”
37. Kad su to čuli, do srca su se potresli i rekli Petru i ostalim apostolima: “Što da činimo, braćo?”
38. Petar im odvrati: “Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga;\
39. jer je za vas ovo obećanje i za vašu djecu i za sve koje god nadalje pozove naš Gospodin Bog.”
40. I mnogim drugim riječima svjedočio je i opominjao ih: “Spasite se od ovoga pokvarenoga naraštaja!”
41. Oni dakle koji su prihvatili njegovu riječ, krstili su se; i pridruži se onaj dan oko tri tisuće osoba. \
42. Bili su postojani u nauku apostola, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama.
43. A uđe strahopoštovanje u sve, jer su apostoli činili mnoga čudesa i znake.
44. Svi koji su povjerovali bili su zajedno, i imali su sve zajedničko.
45. Prodavali bi svoja imanja i dobra te dijelili svima, kako bi koji trebao.
46. Bili su jednodušni i svaki dan su se okupljali u Hramu, a po kućama su lomili kruh, blagujući hranu s radošću i priprosta srca.
47. Hvalili su Boga i uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan umnožavao broj onih koji su se odazivali na put spasenja.