A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 16

2 Kraljevima 19:1-37
1. Kad je to čuo kralj Ezekija, razdre svoje haljine, odjene pokorničku odjeću i ode u Gospodnji Hram.
2. Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Sobnu i svećeničke starješine posla, isto tako odjevene u pokorničkoj odjeći, k proroku Izaiji, Amosovu sinu.
3. Oni mu rekoše: “Ovako veli Ezekija: Današnji je dan dan nevolje, kazne i pogrde. Jer prispješe djeca do poroda, a nema snage da se rode.
4. Možda čuje Gospodin, tvoj Bog, sve riječi vrhovnoga peharnika kojega je njegov gospodar, asirski kralj, poslao ovamo da se naruga Bogu živomu te ga kazni zbog riječi što ih je čuo Gospodin, tvoj Bog. Pomoli se stoga za ostatak koji se još (ovdje) nalazi!”
5. I kad sluge kralja Ezekije dođoše k Izaiji,
6. odgovori im Izaija: “Javite ovo svomu gospodaru: Ovako govori Gospodin: Ne plaši se riječi što si ih čuo kad su mi se narugale sluge asirskoga kralja!
7. Evo, ja ću mu udahnuti misao da se vrati u svoju zemlju nakon što čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti da pogine od mača.”
8. Na povratku nađe vrhovni peharnik asirskoga kralja kako opsjeda Libnu. On je naime bio čuo da je ovaj otišao od Lakiša.
9. I kad je Sanherib čuo da je Tirhak, etiopski kralj, krenuo u boj protiv njega, posla opet poslanike Ezekiji i zapovjedi:
10. ”Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu kralju: Nemoj da te zavara tvoj Bog u kojega se uzdaš misleći da Jeruzalem ne će pasti u ruku asirskomu kralju!
11. Sam si čuo što su učinili asirski kraljevi svim zemljama, zatrvši ih sasvim. A ti da se izbaviš?
12. Jesu li možda bogovi naroda koje satrše moji oci izbavili Gozance, Harane, Resefce i Edence u Tel Basaru?
13. Gdje je hamatski kralj, arpadski kralj, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?”
14. Ezekija primi poslanikovo pismo. Kad ga je bio pročitao, ode u Gospodnji Hram i razvi ga tamo pred Gospodinom.
15. Tada se pomoli Ezekija pred Gospodinom ovako: “Gospodine, Bože Izrćlov! Ti imaš prijestolje nad kerubima. Ti si jedini Bog nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si onaj koji je stvorio nebo i zemlju.
16. Prigni, Gospodine, svoje uho i čuj! Otvori, Gospodine, svoje oči i vidi! Pripazi na riječi što mi ih ovdje šalje Sanherib, da se naruga živomu Bogu!
17. Istina je, doduše, Gospodine, da su asirski kraljevi opustošili narode i njihove zemlje
18. i njihove bogove pobacali u oganj. Ali to i nisu bili bogovi, nego djelo čovječje ruke, drvo i kamen. Zato ih se moglo uništiti.
19. A sad, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji da si ti, Gospodine, jedini Bog!”
20. I posla Izaija, Amosov sin, Ezekiji ovu vijest: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Molitvu koju si mi upravio zbog Sanheriba, asirskoga kralja, uslišio sam.
21. Ovo izreče Gospodin za nj: Smije ti se, ruga ti se djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jeruzalema.
22. Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga si glas podigao i uvis bacio oholi pogled? Protiv Sveca Izrćlova!
23. Pogrdio si preko svojih poslanika Gospodina. Ovako si mislio: Silom svojih kola popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Oborio sam visoke cedrove, najljepše čemprese. Prodro sam sve do najvišeg vrhunca, u najbogatije njegove šume.
24. Iskopao sam zdence i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam svojim stopama sve egipatske rijeke. \
25. Zar nisi još čuo? Odavno sam ja to spremio, od iskona sam to zamislio, a sad puštam da se to dogodi, da pretvoriš tvrde gradove u puste ruševine.
26. Nemoćni zadrhtaše njihovi stanovnici i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno koje se osuši prije nego dozri.
27. Znam tvoje ustajanje i sjedanje, dobro poznajem tvoje hodanje i dolaženje, i kako sada bjesniš na mene.
28. Zato što bjesniš na mene, i zato što tvoja obijest dolazi do mojih ušiju, ja ću svoju brnjicu staviti na tvoje nozdrve i uzde u tvoju gubicu, pa te natjerati natrag putem kojim si došao.
29. A ovo neka ti bude znak: ove će se godine jesti što samo naraste, i druge godine ono što opet samo naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte u njihovim plodovima!
30. Što god tad preostane od Judine kuće, potjerat će opet žile odozdo i donijeti plod odozgo.
31. Jer će iz Jeruzalema izići ostatak, četa koja se spasila iz gore Siona. Revnost Gospodina nad vojskama to će proizvesti.
32. Zato ovako govori Gospodin za asirskoga kralja: Ne će provaliti u ovaj grad i ne će ovamo ubaciti strijelu. Ne će mu se primaknuti sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega.
33. Vratit će se putem kojim je došao. Ne će provaliti u ovaj grad! Tako glasi Gospodnja riječ.
34. Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”
35. Iste noći iziđe Gospodnji anđeo i pobije u asirskom taboru sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše sve same mrtvace.
36. Odmah se podiže Sanherib, asirski kralj, i ode kući. Ostade u Ninivi.
37. Kad se jednom klanjao u Hramu svojega boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Saraser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Asar-Hadon postane kralj umjesto njega.

2 Kraljevima 20:1-21
1. U ono vrijeme smrtno se razbolje Ezekija. Prorok Izaija, Amosov sin, dođe k njemu i reče mu: “Ovako govori Gospodin: Uredi svoju kuću; jer ćeš umrijeti i ne ćeš više ozdraviti!”\
2. Tada on okrenu svoje lice k zidu i upravi Gospodinu ovu molitvu:
3. ”Ah, Gospodine, spomeni se ipak da sam hodio pred tobom u vjernosti i s nepodijeljenim srcem i da sam činio što je tebi ugodno!” I Ezekija glasno zaplače.
4. A Izaija još nije bio ostavio srednje predvorje, i dođe mu Gospodnja riječ:
5. ”Vrati se i javi Ezekiji, knezu mojega naroda: Ovako govori Gospodin, Bog Davida, tvoga djeda: čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. I eto, ozdravit ću te opet. Već prekosutra ići ćeš u Gospodnji Hram.
6. Dodat ću vijeku petnćst godina. I izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja, i branit ću ovaj grad zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”
7. Potom zapovjedi Izaija: “Donesite grudu smokava!” Donesoše je i staviše je na oteklinu. I on ozdravi.
8. Ezekija je bio upitao Izaiju: “Koji je znak za to da će me Gospodin ozdraviti i da ću prekosutra moći otići u Gospodnji Hram?”
9. Izaija odgovori: “Ovo neka ti bude znak od Gospodina, da će Gospodin ispuniti obećanje što ga je dao: Hoćeš li da ode sjena za deset stupnjeva naprijed ili natrag?”
10. Ezekija odgovori: “Lako je da sjena ode naprijed za deset stupnjeva. Ne, sjena neka se vrati za deset stupnjeva!”
11. I prorok Izaija zavapi Gospodinu, i Gospodin dade sjenu po stupnjevima, koju je već spustio na Ahazovim stepenicama, vratiti za deset stupnjeva.
12. U ono vrijeme babilonski kralj Merodak-Baladan, Baladanov sin, posla Ezekiji pismo s darovima. On je naime bio čuo da je Ezekija bolestan.
13. Ezekija se tome obradova i pokaza im sve svoje skladište, srebro i zlato, mirise i skupocjeno ulje, svu svoju oružarnicu i sve što se je nalazilo u riznicama. Nije ostalo ništa u njegovoj palači i od onoga što je bilo pod njegovom vlašću, a da im Ezekija nije pokazao.
14. I dođe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: “Što su htjeli ti ljudi i odakle su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Iz daleke su zemlje došli, iz Babilona.”
15. Onaj upita dalje: “Što su vidjeli u tvojoj palači?” Ezekija odvrati: “Vidjeli su sve što ima u mojoj palači. Nije ostalo ništa u mojim riznicama da im nisam pokazao.”
16. Izaija reče Ezekiji: “čuj riječ Gospodnju:
17. Doći će vrijeme kad će biti odneseno u Babilon sve što se nalazi u tvojoj palači, što su prikupljali tvoji oci do dana današnjega. Ništa ne će preostati? tako govori Gospodin?
18. a od tvojih vlastitih sinova, koji će ti se još roditi, uzet će neke da budu sobari u palači babilonskoga kralja.”
19. Ezekija odgovori Izaiji: “Riječ Gospodnja, koju si mi navijestio, prava je”, i pridoda: “Neka ipak, dok ja živim, vladaju mir i sigurnost!”
20. Ostala povijest Ezekijina, sve njegove pobjede, i kako je napravio jezero i vodovod, i doveo vodu u grad, to je zapisano u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
21. Kad je Ezekija bio počinuo kod svojih otaca, postane njegov sin Manaše kralj umjesto njega.

2 Kraljevima 21:1-26
1. Dvanćst godina bilo je Manašeu kad je postao kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Hefsi-Bah.
2. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu kad je nasljedovao ružne običaje narodâ koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova.
3. Visine koje je bio srušio njegov otac Ezekija, on je opet podigao, podigao je i žrtvenike Baalu, dao postaviti Ašeru, kao što je bio učinio izrćlski kralj Ahab, klanjao se je svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci i njoj je služio.
4. Štoviše, u Gospodnjem Hramu, o kojem je bio objavio Gospodin: “U Jeruzalemu dat ću da stanuje moje ime”, sagradio je žrtvenike.
5. Svoj nebeskoj zvjezdanoj vojsci podigao je žrtvenike u oba predvorja Gospodnjega Hrama.
6. Svojega vlastitog sina pustio je da prolazi kroz oganj; vračao je i gatao je, i namjestio zaklinjače mrtvaca i gataoce. Tako je činio mnogo od onoga što se nije sviđalo Gospodinu, i tako izazivao njegov gnjev.\
7. I sliku Ašere, koju je bio dao napraviti, postavio je u Hramu, za koji je Gospodin bio obećao Davidu i njegovu sinu Salomonu: “Ovaj Hram i Jeruzalem, koji sam izabrao između svih Izrćlovih plemena, učinit ću zauvijek stanom svojega imena.
8. Ne ću više dati da se Izrćlove noge maknu iz zemlje koju dadoh njihovim ocima, ako samo budu pazili na to da vjerno čine onako kako sam im zapovjedio, i to točno po zakonu što im ga je naložio moj sluga Mojsije.”
9. Ali oni ne poslušaše, i Manaše ih zavede na to da čine još gore nego narodi koje je Gospodin bio uništio ispred Izrćlovih sinova.
10. Ovako je govorio Gospodin preko svojih slugu, proroka:
11. ”Zato što je Manaše, Judin kralj, činio još gore užase nego što su prije njega činili Amorejci, i zato što je on i Judu zaveo svojim idolopoklonstvom,
12. zato govori Gospodin, Bog Izrćlov: Zaista, ja ću pustiti da dođe nesreća na Jeruzalem i na Judu, da će svima koji to čuju zujati oba uha.
13. Rastegnut ću nad Jeruzalemom samarijsko uže i mjerilo Ahabove kuće i zbrisat ću Jeruzalem, kao što se zbriše zdjela, pa se tad izvrne.
14. Ostatak svoje baštine odbacit ću i dat ću je u ruke njihovim neprijateljima. Svim svojim neprijateljima postat će za grabež i plijen,
15. jer su činili što mi se ne sviđa, i moj su gnjev izazivali od dana kad su njihovi oci ostavili Egipat do dana današnjega.”
16. I veoma mnogo nedužne krvi prolio je Manaše, tako da je krvlju napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga. Osim toga ogriješio se time što je zaveo Judu da čini ono što se nije sviđalo Gospodinu.
17. Ostala Manašeova povijest, sva njegova djela i grijesi što ih je počinio, to je zapisano u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
18. Kad je Manaše bio počinuo kod svojih otaca, pokopan je u vrtu svoje palače, u Uzinu vrtu. Njegov sin Amon postane kralj umjesto njega.
19. Dvadeset i dvije godine imao je Amon kad je postao kralj, i vladao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova mati zvala se je Mešulemet i bila je Harusova kći iz Jotbe.
20. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što je bio činio njegov otac Manaše.
21. Hodio je posve putem kojim je bio išao njegov otac, služio je idolima kojima je bio služio njegov otac i klanjao im se.
22. On je ostavio Gospodina, Boga svojih otaca, i nije hodio Gospodnjim putem.
23. Jednoga dana pobuniše se protiv Amona njegove sluge i ubiše kralja u njegovoj palači.
24. A narod pobije sve koji su se bili pobunili protiv kralja Amona. Njegova sina Jošiju stavi narod za kralja, na njegovo mjesto.
25. Ostala Amonova povijest, i njegova djela, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
26. Pokopaše ga u njegovoj grobnici u Uzinu vrtu, i njegov sin Jošija postane kralj umjesto njega.

Psalmi 74:9-17
9. Ne vidimo više čudesnih svojih znakova; nema više prorokâ niti ikoga među nama tko bi znao dokle će tako. \
10. Dokle će se, Bože, još rugati protivnik? Zar će dovijeka neprijatelj prezirati tvoje ime?
11. Što ustežeš svoju ruku, svoju desnicu? Izvadi je iz svojih njedara i udari!
12. A Bog je moj kralj od davnine! Spasenje On donosi posred zemlje.
13. Ti si svojom moći razdijelio more, ti si satro glavu vodenim nemanima.
14. Ti si razmrskao glave Levijatanu; dao si ga za hranu krdu životinja u pustinji. \
15. Ti si otvorio izvore i potoke; ti si isušio nepresušne rijeke. \
16. Tvoj je dan i tvoja je noć; mjesec i sunce si učvrstio. \
17. Ti si utvrdio sve granice zemlje; stvorio si ljeto i zimu. \

Izreka 19:1-2
1. Siromah, koji hodi u nedužnosti, bolji je nego ijedan koji govori naopako i ludo.
2. Siromašno znanje od zla je, a tko je prebrz, posrne sigurno.

Djela Apostolska 2:1-21
1. I kad dođe dan Pedesetnice, bili su svi zajedno na istom mjestu.
2. Odjednom nastade šum s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuću u kojoj su sjedili.
3. I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, koji se zaustaviše po jedan na svakoga od njih.
4. I napuniše se svi Duha Svetoga, i stadoše govoriti raznim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.
5. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakoga naroda pod nebom.
6. Kad nastade ta buka, skupi se mnoštvo i smete se, jer je svaki od njih čuo kako oni govore njegovim jezikom.
7. Svi su bili zapanjeni, čudili se i govorili su: “Nisu li svi ovi što govore Galilejci,
8. pa kako čujemo svaki svoj jezik u kojem smo se rodili?
9. Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
10. Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva Libije što su oko Cirene, i pridošlice Rimljani, i Židovi, i prozeliti.
11. Krećani i Arapi? svi ih čujemo gdje našim jezicima govore o veličanstvenim djelima Božjim.”
12. Svi su bili zapanjeni, čudili su se i jedan drugome govorili: “Što li će to biti?”
13. A drugi su se podsmjehivali, i govorili su: “Napili su se slatkoga vina.”
14. Tada Petar stade s jedanćstoricom, podiže svoj glas i progovori im: “Judejci i vi svi koji boravite u Jeruzalemu! Ovo neka vam je na znanje, i poslušajte moje riječi!
15. Nisu ovi pijani, kao što vi mislite, jer je istom treća ura dana,
16. nego je ovo što kaza prorok Joel:
17. I bit će u posljednje dane, govori Bog: izlit ću od svojega Duha na svako tijelo, i prorokovat će vaši sinovi i kćeri, i vaši mladići će imati viđenja, i vaši starci će sanjati sne.
18. Na svoje sluge i na sluškinje ću u one dane izliti od svog Duha, i prorokovat će.
19. I činit ću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje dima.
20. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe dan Gospodnji, veliki i strašni.
21. I svaki koji zazove Gospodnje ime, spasit će se.