A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 15

2 Kraljevima 17:1-41
1. U dvanćstoj godini Ahazova kraljevanja nad Judom postane Hošea, Elin sin, u Samariji kralj nad Izrćlom devet godina.
2. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili Izrćlovi kraljevi koji su bili prije njega.
3. Protiv njega iziđe Salmanasar asirski kralj. Hošea mu se podvrgao i plaćao mu je danak.
4. Ali kad asirski kralj vidje da je Hošea bio nevjeran? on je naime bio poslao poslanike k Sou, egipatskomu kralju i nije platio danka asirskomu kralju kao svake godine? tad ga asirski kralj dade uhvatiti i baciti u tamnicu.
5. I podigao se asirski kralj protiv cijele zemlje, došao pred Samariju, i opsjedao je tri godine.
6. U devetoj Hošeinoj godini osvoji asirski kralj Samariju, odvede Izrćlce u sužanjstvo u Asiriju i naseli ih u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima.
7. To se dogodilo zato jer su se Izrćlci ogriješili o Gospodina, svoga Boga, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, egipatskoga kralja, i jer su štovali tuđe bogove.
8. Živjeli su po običajima pogana koje je Gospodin bio prognao ispred Izrćlaca, i po običajima Izrćlovih kraljeva, koji su ih bili uveli.
9. Izrćlci počiniše protiv Gospodina, svojega Boga, djela koja nisu bila prikladna: podigoše sebi žrtvenike na uzvišicama po svim svojim mjestima, od stražarske kule do utvrđenoga grada.
10. Na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom postaviše likove Ašere.
11. Žrtvovali su tamo na visinama kao pogani koje je Gospodin bio prognao ispred njih, i činili su zle stvari kojima su izazivali Gospodnju mržnju.
12. Služili su idolima za koje im je Gospodin bio rekao: “To ne smijete činiti!”
13. Gospodin je dao opominjati Izrćla i Judu preko svih svojih proroka, preko svih vidovnjaka i govorio: “Vratite se sa svojega zla puta i držite moje zapovijedi i uredbe točno po zakonu koji sam dao vašim ocima, i po onome što sam vam zapovjedio preko svojih slugu, proroka!”
14. Ali ne poslušaše, nego se pokazaše tvrdoglavi kao njihovi oci, koji se nisu pouzdavali u Gospodina, svojega Boga.
15. Oni prezreše njegove uredbe, njegov savez, koji je bio sklopio s njihovim ocima, i njegove opomene koje im je bio upravio. Trčali su za ništavnim idolima tako da sami padoše u ništavnost, i za poganima koji su stanovali oko njih, premda im je Gospodin bio zabranio da čine kao oni.
16. Oni ostaviše sve zapovijedi Gospodina, svojega Boga, načiniše sebi livene likove, dva teleta, napraviše ašere, klanjali su se svoj nebeskoj vojsci i služili su Baalu.
17. Puštali su svojim sinovima i kćerima da idu kroz oganj, davali se na vračanje i gatanje i činili ono što se nije sviđalo Gospodinu, i tako izazivali njegov gnjev.
18. Tada se Gospodin vrlo razgnjevio na Izrćla i odbacio ga od svog lica. Ništa ne preosta osim Judina plemena.
19. Ali se ni Juda nije držao zapovijedi Gospodina, svojega Boga, nego je živio po običajima koje su bili uveli u Izrćlu.
20. I tako Gospodin odbaci sav rod Izrćlaca, ponizi ih i dade ih u ruke pljačkašima, dok ih ne odbaci od svoga lica.
21. Kad on odcijepi Izrćla od Davidove kuće, i oni učiniše kraljem Jeroboama, Nebatova sina, odbije Jeroboam Izrćlce od Gospodina i navede ih na težak grijeh.
22. Izrćlci su hodili u svim grijesima što ih je bio počinio Jeroboam. I ne odstupiše od njih
23. dok Gospodin ne odbaci Izrćlce od lica svojega, kao što je zaprijetio preko svih svojih slugu, proroka, i Izrćla odvede iz zemlje u Asir, u sužanjstvo koje traje do dana današnjega.
24. Asirski kralj dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih umjesto Izrćlaca u gradove Samarije. Oni zaposješe Samariju i nastaniše se u njezinim gradovima.
25. Najprije su tamo stanovali i Gospodina nisu štovali. Zato posla Gospodin lavove među njih, koji ih poharaše.
26. Javiše asirskomu kralju: “Narodi koje si odveo i naselio u gradovima Samarije ne štuju zakonito Boga one zemlje. Zato on posla na njih lavove koji ih ubijaju, jer ne poznaju zahtjeva Boga one zemlje.”
27. Asirski kralj zapovjedi: “Dovedite tamo jednoga od onih svećenika koje ste otamo odveli! Taj neka ode tamo, neka se tamo nastani i neka ih uputi u zahtjeve Boga one zemlje!”
28. I tako dođe natrag jedan od svećenika koje su bili odveli iz Samarije, nastani se u Betelu, i učio ih je kako će štovati Gospodina.
29. Ali svaki narod napravi sebi svojega vlastitog boga i postavi ga u hramove na visinama koje su bili podigli Samarijanci, svaki narod u gradovima u kojima se nastanio.
30. Ljudi iz Babilona napraviše sebi Sukot Benota, oni iz Kuša Nergala, oni iz Hamata Ašimu.
31. Oni iz Ave napraviše sebi Nibahaza i Tartaka, oni iz Sefarvajima spaljivali su svoju djecu u čast Adrameleku i Anameleku, sefarvajimskim bogovima.
32. Usto su štovali i Gospodina i postavili sebi iz svoje sredine ljude za svećenike visina, koji su žrtvovali za njih u hramovima na visinama.
33. Štovali su dakle Gospodina i ujedno služili svojim bogovima po običaju onih naroda iz kojih su ih bili odveli.
34. Do dana današnjega rade po svojim prijašnjim običajima. Ne štuju Gospodina i ne rade po svojim uredbama i pravilima, i po Zakonu i zapovijedi što ju je Gospodin dao sinovima Jakova, kojega nazva Izrćlom,
35. s kojima Gospodin učini savez i kojima je bio ovako zapovjedio: “Ne smijete štovati drugih bogova niti im se klanjati, služiti im i žrtve im prinositi,
36. nego Gospodina, koji vas je izveo iz Egipta velikom silom i podignutom mišicom, njega morate štovati, njemu se klanjati i njemu žrtvovati.
37. Uredbe i pravila, zakone i zapovijedi koje vam je napisao morate uvijek točno ispunjavati. Druge bogove ne smijete štovati.
38. Savez koji je učinio s vama ne smijete zaboraviti, niti druge bogove štovati,
39. nego morate štovati samo Gospodina, svojega Boga. Tada će vas on izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.”
40. Ali oni to nisu bili poslušali, nego su činili po svom prijašnjem običaju.
41. Tako su ti narodi štovali Gospodina, a služili su i svojim idolima. I njihova djeca i djeca njihove djece čine do dana današnjega isto onako kako su činili njihovi oci.

2 Kraljevima 18:1-37
1. U trećoj godini kraljevanja Hošee, Elina sina, nad Izrćlom postane kralj Ezekija, sin Ahaza, Judina kralja.
2. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Abija i bila je kći Zaharijina.
3. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov djed David.
4. On je uklonio visine, oborio likove, posjekao Ašere i razbio mjedenu zmiju, koju je bio napravio Mojsije; do njegova vremena bili su joj, naime, Izrćlci prinosili kâd. Zvali su je Nehuštan.\
5. On se pouzdavao u Gospodina, Boga Izrćlova. Među svim Judinim kraljevima nije mu bilo jednaka ni među njegovim nasljednicima, ni među njegovim prethodnicima.
6. On je čvrsto prionuo samo uz Gospodina i držao se njegovih zapovijedi, koje je Gospodin bio dao Mojsiju.
7. Tako je i Gospodin bio s njim. U svemu što bi poduzeo, imao je uspjeh. On je otpao od asirskog kralja i otkazao mu poslušnost.
8. Filistejce je pobio do područja Gaze, od stražarske kule do utvrđenoga grada.
9. U četvrtoj godini Ezekijina kraljevanja, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izrćlom, podiže se Salmanasar, airski kralj, protiv Samarije i opkoli je.
10. Nakon tri je godine osvoji. U šestoj godini Ezekijina kraljevanja, to jest u devetoj godini Hošeina kraljevanja nad Izrćlom, bila je uzeta Samarija.
11. Asirski kralj odvede zarobljene Izrćlce u Asiriju i naseli ih u Halahu na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima,
12. jer nisu slušali glasa Gospodina svojega Boga, i bili su prekršili zavjet koji su bili sklopili s njim, sve što im je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji. Nisu pazili na to i nisu radili u skladu s tim.
13. U četrnćstoj godini kraljevanja Ezekijina podiže se Sanherib, asirski kralj, protiv svih utvrđenih Judinih gradova i osvoji ih.
14. I Judin kralj Ezekija posla poruku asirskomu kralju u Lakiš: “Pogriješio sam. Otiđi opet od mene! Sve što mi nametneš nosit ću.” Tada asirski kralj nametne na Judina kralja Ezekiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata.
15. I Ezekija dade sve srebro što se nađe u Gospodnjem Hramu i u riznicama kraljevske palače.
16. Tada Ezekija dade s vratnica na Gospodnjem Hramu i s dovratnikâ otkovati zlatnu navlaku, koju je Ezekija, Judin kralj, bio dao navući, i dade je asirskomu kralju.
17. Međutim, asirski kralj posla iz Lakiša kralju Ezekiji u Jeruzalem svojega vrhovnog zapovjednika, svojega nadsobara i svojega vrhovnog peharnika s jakom vojskom. Oni krenuše i dođoše pred Jeruzalem. Kad su bili stigli, smjestiše se kod vodovoda gornjeg jezera na cesti, u polje valjarâ, i zatražiše kralja.
18. Predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, pođe k njima s državnim pisarom Šebnom i pečatnikom Joahom, Asafovim sinom.
19. I reče im vrhovni peharnik: “Javite Ezekiji: Ovako kaže veliki kralj, asirski kralj: Kakva je to uzdanica u koju se pouzdaješ?
20. Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? Na koga se oslanjaš da si otpao od mene?
21. Ti se očito oslanjaš samo na štap slomljene trske, na Egipat, koja se svakome koji se na nju nasloni zabije u ruku i probije ju. Takav je faraon, egipatski kralj, svima koji se u njega uzdaju.
22. Ako li mi odvraćate: U Gospodina, svojega Boga, mi se uzdamo!, nije li to onaj čije je visine i žrtvenike uklonio Ezekija kad je zapovjedio Judi i Jeruzalemu: Samo ćete se pred ovim žrtvenikom, ovdje u Jeruzalemu, klanjati?
23. Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem! Dat ću ti dvije tisuće konja ako za njih možeš pribaviti konjanike.
24. Kako ćeš odoljeti jednom jedinom stotniku između najmanjih slugu mojega gospodara? Zato se ti uzdaš u Egipat, zbog kola i konjanikâ?
25. Osim toga, jesam li ja bez volje Gospodinove došao protiv ovoga mjesta, da ga zatrem? Gospodin mi je rekao: Idi protiv te zemlje i zatri je!”
26. Tada zamoliše Elijakim, Hilkijin sin, Sobna i Joah vrhovnoga peharnika: “Govori svojim slugama aramejski! Jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski, da ne čuju ljudi koji stoje na zidu!”
27. A vrhovni im peharnik odvrati: “Da li me moj gospodar poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da to kažemo, a ne upravo k ljudima koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu nečist i da piju svoju mokraću?”
28. Tada ustane vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas: “čujte vijest velikoga kralja, asirskoga kralja!
29. Ovako kaže kralj: Ne dajte da vas Ezekija zaludi! Jer vas on ne može izbaviti iz moje ruke.
30. I nemojte da vas on nagovori da se pouzdate u Gospodina, ako rekne: Gospodin će nas sigurno izbaviti; on ne će dati ovaj grad u ruke asirskomu kralju.\
31. Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako kaže asirski kralj: Sklopite mir sa mnom i predajte mi se! Onda će svaki od vas jesti sa svoga čokota i sa svoje smokve, i svaki će piti iz svoje cisterne,
32. dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju koja je kao vaša, u zemlju punu žita i vina, u zemlju punu kruha i vinogradâ, u zemlju punu maslina i meda, vi ćete ostati na životu i nećete umrijeti. Zato ne slušajte Ezekiju! On vas samo vara kad govori: Gospodin će vas izbaviti!
33. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke asirskoga kralja?
34. Gdje su hamatski i arpadski bogovi? Gdje su sefarvajimski, henski i ivski bogovi? Jesu li možda oni izbavili Samariju iz mojih ruku?
35. Koji su od svih bogova tih naroda izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi sad Gospodin izbavio Jeruzalem iz moje ruke?”
36. Ali je narod šutio i nije mu odgovorio ništa. Jer je kralj bio zapovjedio: “Ne odgovarajte mu!”
37. Nato predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, državni pisar Sobna i pečatnik Joah, Asafov sin, dođoše k Ezekiji razdrijevši haljine i javiše mu što je bio rekao vrhovni peharnik.

Psalmi 74:1-8
1. Poučna pjesma. Asafov. Zašto nas odbaci, Bože, zauvijek? Zašto plamtiš svojim gnjevom na ovce svoje paše?
2. Spomeni se svoje zajednice koju si stekao od davnine, naroda koji si otkupio za svoju baštinu, gore Siona na kojoj si se nastanio!
3. Svoje korake okreni k vječnim razvalinama! Sve je u svetištu opustošio neprijatelj.
4. Tvoji protivnici urlaše na mjestu tvoga sastanka. Kao pobjedne znakove postaviše svoje znakove.
5. Ponašali su se kao onaj što prolaz prema visini pravi mašući sjekirom u gustoj šumi.
6. A onda su sjekirom i maljem razbijali sve njegove urese.
7. Ognjem sažegoše tvoje svetište. Prebivalište tvoga imena oskvrnuše do temelja.
8. Rekoše u svojem srcu: “Uništimo ih sasvim!” Spalite sva svetišta Božja u zemlji.

Izreka 18:22-24
22. Tko je našao dobru ženu, došao je do krasnog nalaza, i dobio je od Gospodina milost.
23. Siromah moli proseći, a bogataš odgovara tvrdo.
24. Postoje prijatelji koji su na propast; a poneki je prijatelj privrženiji od brata. \

Djela Apostolska 1:1-26
1. U svom prvom djelu, o Teofile, izvijestio sam o svemu što je Isus činio i učio,
2. do dana kad je apostolima, izabranima Duhom Svetim, dao nalog i onda bio uzet.
3. Nakon svoje muke dao im je mnoge dokaze za to da je živ. četrdeset im se dana ukazivao i govorio im o Božjem kraljevstvu.
4. Kad je bio s njima zajedno, zapovjedi im da ne idu iz Jeruzalema, nego da čekaju Očevo obećanje, “koje”, reče, “čuste od mene.
5. Ivan je krstio vodom, a vi ćete za malo dana biti kršteni Duhom Svetim.”
6. Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitaše: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti Izrćlu kraljevstvo?”
7. On im odgovori: “Nije vaše znati vremena ili časove što ih je Otac zadržao u svojoj vlasti.
8. Nego ćete primiti silu Duha Svetoga kad siđe na vas, i bit ćete mi onda svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.”
9. I kad to reče, bi podignut pred njihovim očima. Uze ga oblak ispred njihovih očiju.
10. I dok su gledali za njim gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u bijelim haljinama.
11. Oni rekoše: “Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo, tako će doći kao što vidjeste da uzlazi na nebo.”
12. Tada se vratiše u Jeruzalem s gore koja se zove Maslinska. Ona je blizu Jeruzalema, jedan dan hoda dopuštenog subotom.
13. Kad dođoše tamo, uđoše u gornju dvoranu gdje su obično boravili, i to Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov, Alfejev sin, Šimun Revnitelj i Juda, Jakovljev brat.
14. Oni su svi ustrajali jednodušno u molitvi zajedno sa ženama, s Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braćom.
15. U one dane ustade Petar između braće? bilo je zajedno mnoštvo od oko sto i dvadeset osoba? i reče:
16. ”Ljudi, braćo, trebalo je da se ispuni Pismo koje proreče Duh Sveti na Davidova usta za Judu, koji je bio vođa onima što uhvatiše Isusa.
17. On je bio ubrojen među nas i primio je dio ove službe.
18. Od nepravedne plaće steče njivu, ali se objesi i puče po sredini, i prosu se sva njegova utroba.
19. To postade poznato svim stanovnicima Jeruzalema, i ona se njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači krvna njiva.
20. U Knjizi psalama stoji naime napisano: Njegov stan neka bude pust, i neka ne bude nikoga koji bi u njemu stanovao, a njegovu službu neka primi drugi!
21. Treba dakle da jedan od ovih muževa koji su bili s nama sve vrijeme, kako među nas dođe i od nas otiđe Gospodin Isus,
22. počevši od Ivanova krštenja do dana kad bi uzet od nas, s nama bude svjedok njegova uskrsnuća.”
23. I postaviše dvojicu: Josipa, koji se zvao Barsaba, a bio je prozvan Just, i Matiju.
24. Tada su se molili: “Ti, Gospodine, koji poznaješ srca sviju, pokaži koga si od ove dvojice izabrao
25. da primi mjesto ove službe i apostolstva iz kojega ispade Juda da ode na svoje mjesto.”
26. I baciše kocke za njih. I pade kocka na Matiju, i bi on pribrojen jedanćstorici apostola.