A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 14

2 Kraljevima 15:1-38
1. U dvadeset i sedmoj godini Jeroboamova kraljevanja nad Izrćlom postane Azarja, Amasjin sin, Judin kralj.
2. Bilo mu je šesnćst godina kad je postao kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Jekolija, iz Jeruzalema.
3. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, točno onako kako je to bio činio njegov otac Amasja.
4. Samo visine nisu bile oborene. Narod je još uvijek prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama.
5. A Gospodin pohodi kralja teško: on posta gubav do dana svoje smrti, i stanovao je odvojeno u svojoj kući. Jotam, kraljev sin, upravljao je kućom i vladao narodom u zemlji.
6. Ostala povijest Azarjina, i sva njegova djela, zapisana su u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
7. Kad je Azarja bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca, u gradu Davidovu. Njegov sin Jotam postane kralj umjesto njega.
8. U trideset i osmoj godini Azarjina kraljevanja nad Judom postane Zaharija, Jeroboamov sin, u Samariji Izrćlov kralj na šest mjeseci.
9. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, kao što su bili činili njegovi preci, i nije odstupio od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koji je on bio naveo Izrćla.
10. Šalum, Jabešov sin, skova urotu protiv njega, ubije ga u nazočnosti naroda te postane kralj umjesto njega.
11. Ostala Zaharijina povijest zapisana je u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
12. Tako se ispuni Gospodnje obećanje, što ga je bio dao Jehuu: “Do u četvrto koljeno sjedit će tvoji potomci na prijestolju Izrćlovu.” I tako se dogodilo.
13. Šalum, Jabešov sin, postane kralj u trideset i devetoj godini kraljevanja Azarjina nad Judom, i vladao je mjesec dana u Samariji.
14. Tada se podiže Menahem, Gadijev sin, iz Tirse protiv njega, provali u Samariju, potuče Šaluma, Jabešova sina, u Samariji, pogubi ga i postane kralj umjesto njega.
15. Ostala Šalumova povijest, i urota koju je podigao, zapisane su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
16. Tada raskopa Menahem grad Tifnah i sve što je bilo u njemu, i njegovu okolicu, počevši od Tirse. Jer mu ne otvoriše, zato ih pobi i dade svim ženama koje su bile trudne rasparati tijelo.
17. U trideset i devetoj godini Azarjina kraljevanja nad Judom postane Menahem, Gadijev sin, u Samariji kralj Izrćlov na deset godina.
18. On je činio ono se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijehâ Nebatova sina Jeroboama, na koje je on za života bio navodio Izrćla.
19. Tada dođe Pul, asirski kralj, u zemlju i Menahem dade Pulu tisuću talenata srebra, da mu ovaj pomogne utvrditi vlast.
20. Menahem nametne taj iznos Izrćlcima, naime svim imućnim ljudima putem poreza, kako bi ga mogao dati asirskomu kralju; pedeset šekela srebra po svakome. Nato opet ode asirski kralj i nije ostao dulje u zemlji.\
21. Ostala Menahemova povijest i sva njegova djela, sve je to zapisano u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
22. Kad je Menahem bio počinuo kod svojih otaca, postane njegov sin Pekahja kralj umjesto njega.
23. U pedesetoj godini Azarjina kraljevanja nad Judom postane Pekahja, Menahemov sin, u Samariji Izrćlov kralj, i bio je kralj dvije godine.
24. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je on bio naveo Izrćla.
25. Njegov tjelesni stražar Pekah, Remalijin sin, skova protiv njega urotu i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevske palače s Argonom i s Arjeom. Pritom mu je pomagalo pedeset Gileadovaca. Nakon što ga je ubio, postao je kralj umjesto njega.
26. Ostala Pekahjina povijest, kao i sva njegova djela, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
27. U pedeset i drugoj godini Azarjina kraljevanja nad Judom postane Pekah, Remalijin sin, u Samariji Izrćlov kralj za dvadeset godina.
28. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijehâ Nebatova sina Jeroboama, na koje je on bio naveo Izrćla.
29. U vrijeme Pekaha, Izrćlova kralja, dođe Tiglat Pileser, asirski kralj, i osvoji Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead i Galileju, svu Naftalijevu zemlju, i odvede zarobljeni narod u Asiriju.
30. Hošea, Elin sin, skova urotu protiv Pekaha, Remalijina sina, ubije ga i postane kralj umjesto njega, u vrijeme kad je Jotam, Uzijin sin, imao dvadeset godina.
31. Ostala Pekahova povijest i sva njegova djela, to je zapisano u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
32. U drugoj godini kraljevanja Pekaha, Remalijina sina, nad Izrćlom postane Jotam, Azarjin sin, kralj Judin.
33. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Jeruša, i bila je Sadokova kći.
34. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu; činio je posve onako kako je činio njegov otac Uzija.\
35. Samo visine nisu bile oborene. Narod je još uvijek prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama. On načini gornja vrata na Gospodnjem Hramu.
36. Ostala Jotamova povijest, i sva njegova djela, zapisani su u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
37. U ono vrijeme posla Gospodin Resina, aramejskoga kralja, i Pekaha, Remalijina sina, protiv Jude.
38. Kad je Jotam bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca u gradu njegova djeda Davida. Njegov sin Ahaz postane kralj umjesto njega.

2 Kraljevima 16:1-20
1. U sedamnćstoj godini vladanja Pekaha, Remalijina sina, postane Ahaz, Jotamov sin, kralj Judin.
2. Dvadeset je godina bilo Ahazu kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. On nije činio ono što se sviđalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao njegov djed David,
3. nego je hodio putem Izrćlovih kraljeva. Štoviše, svog je sina pustio da ide kroz oganj, po ružnom običaju pogana koje je Gospodin bio protjerao ispred Izrćlovih sinova.
4. On je prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama i humovima, i pod svakim zelenim drvetom.
5. Tada iziđoše u boj protiv Jeruzalema Resin, aramejski kralj, i Pekah, Remalijin sin, Izrćlov kralj. Oni opkoliše Ahaza, ali nisu imali nikakva uspjeha u boju.
6. Tada Resin, aramejski kralj, vrati Edomcima Elat i izagna Judejce iz Elata. Tako dođoše Edomci u Elat i ostadoše tamo do dana današnjega.
7. Ahaz posla poslanike k Tiglat Pileseru, asirskom kralju, i poruči mu: “Tvoj sam sluga i sin. Dođi, izbavi me iz ruku aramejskoga i Izrćlova kralja, koji me napadoše!”
8. Osim toga uze Ahaz srebro i zlato što je našao u Gospodnjem Hramu i riznicama kraljevske palače i posla ih na dar asirskome kralju.
9. I posluša ga asirski kralj, ode protiv Damaska, osvoji ga i odvede stanovnike u sužanjstvo u Kir. A Resina dade pogubiti.
10. Kad kralj Ahaz ode u Damask, kako bi se sastao s Tiglat Pileserom, asirskim kraljem, i kad ugleda žrtvenik koji je bio u Damasku, posla kralj Ahaz svećeniku Uriji nacrt žrtvenika i točan nacrt sve njegove izvedbe.
11. Svećenik Urija dade sagraditi žrtvenik. Svećenik Urija dade ga izraditi točno po naputku koji je bio poslao Ahaz iz Damaska; izradi ga svećenik Urija prije nego se kralj Ahaz vratio iz Damaska.\
12. Kad kralj dođe kući iz Damaska, razgleda žrtvenik. Tada kralj stupi na žrtvenik i pope se na nj.
13. Potom je spalio svoju žrtvu paljenicu i svoj prinos, izlio svoj naljev i poškropio žrtvenik krvlju svojih žrtava pričesnica.
14. A mjedeni žrtvenik, koji je bio pred Gospodinom, dao je ukloniti s mjesta pred Hramom između novoga žrtvenika i Gospodnjega Hrama i postaviti ga na sjevernoj strani novoga žrtvenika.
15. Kralj Ahaz dade svećeniku Uriji ovaj naputak: “Spaljuj na velikom žrtveniku jutarnju žrtvu paljenicu i večernji prinos, i kraljevu žrtvu paljenicu i njegov prinos, i žrtvu paljenicu svega naroda u zemlji s njihovim prinosom i naljevima! A za mjedeni žrtvenik još ću promisliti.”
16. Svećenik Urija učini točno onako kako mu je bio zapovjedio kralj Ahaz.
17. I kralj Ahaz je dao skinuti ploče s podnožja i uzeti s njih umivaonike. I more je dao skinuti s mjedenih volova, koji su ga nosili, i staviti ga na kameni pod.
18. I prekriveni subotnji hodnik, koji su bili izradili uz Hram, i vanjski prilaz za kralja dao je, zbog asirskoga kralja, ukloniti od Gospodnjega Hrama.
19. Ostala Ahazova povijest, i ono što je poduzimao, to je zapisano u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
20. Kad je Ahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca u gradu Davidovu. Njegov sin Ezekija postade kralj umjesto njega.

Psalmi 73:21-28
21. Kad je gorčina izjedala moje srce i bol probadala moje bubrege,
22. bio sam bezumnik i ne shvaćah, kao živinče bez razbora bijah pred tobom.
23. A ipak ostadoh stalno kod tebe, prihvatio si me za desnu ruku.
24. Vodiš me po svome naumu i potom ćeš me prihvatiti u slavu.
25. A što imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ništa me više ne veseli na zemlji!
26. I kad malakše tijelo i srce moje, utvrda i baština moga srca je Bog dovijeka.
27. Jer gle, koji se udaljuju od tebe, idu u propast; tko ti je god nevjeran, ti istrebljuješ. \
28. A meni je dobro biti u Božjoj blizini; uzdanje svoje u Gospodina sam stavio, Gospoda moga, da pripovijedam sva tvoja djela. \

Izreka 18:20-21
20. Svaki se siti plodom svojih usta; siti se dohotkom svojih usana. \
21. Smrt i život u vlasti su jezika; tko ga upotrijebi marljivo, uživat će njegov plod. \

Ivanu 21:1-25
1. Poslije toga opet se ukaza Isus na Tiberijadskom moru. A ukaza se ovako:
2. Bili su zajedno Šimun Petar i Toma, koji se zove Blizanac, i Natanćl, koji je bio iz Kane Galilejske, i Zebedejevi sinovi, i druga dvojica od njegovih učenika.
3. Reče im Šimun Petar: “Idem loviti ribe.” Rekoše mu: “Idemo i mi s tobom.” Izađoše i uđoše u lađicu; ali one noći ne uloviše ništa.\
4. A kad bi jutro, stajao je Isus na obali; ali učenici ne prepoznaše da je Isus.\
5. Tada im reče Isus: “Djeco, imate li što za jelo?” Odgovoriše mu: “Nemamo.” A on im reče:
6. ”Bacite mrežu na desnu stranu lađice, i naći ćete.” Onda baciše, i već je nisu mogli vući od mnoštva riba.
7. Tada onaj učenik koga je Isus ljubio reče Petru: “Gospodin je!” A Šimun Petar kad ču da je Gospodin, stavi na se gornju haljinu? jer je bio gol? i skoči u more.
8. Drugi učenici dođoše na lađicu, jer nisu bili daleko od obale, oko dvjesta lakata, a vukli su mrežu s ribama.
9. A kad izađoše na obalu, vidješe vatru naloženu, i ribu na njoj, i kruh.
10. Isus im reče: “Donesite od riba što ih sad uloviste!”
11. Uđe Šimun Petar i izvuče na obalu mrežu punu velikih riba: sto pedeset i tri; i premda ih je bilo toliko, mreža se nije razderala.\
12. Isus im reče: “Dođite, objedujte!” I nijedan se od učenika ne usudi upitati: “Tko si ti?” Znali su da je Gospodin.
13. Dođe Isus i uze kruh, i dade im. Tako i ribu.
14. To se već treći put ukaza Isus svojim učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih.
15. Poslije objeda reče Isus Šimunu Petru: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” Reče mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.” Reče mu: “Pasi jaganjce moje!”
16. Reče mu opet drugi put: “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” Reče mu: “Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.” Reče mu: “Pasi jaganjce moje!”
17. Reče mu treći put: “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” Ožalosti se Petar što mu reče po treći put: “Ljubiš li me?” i reče mu: “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim.” Reče mu Isus: “Pasi ovce moje!
18. Zaista, zaista kažem ti: Kad si bio mlađi, opasivao si se sam i išao si kamo si htio; a kad ostariš, raširit ćeš svoje ruke i drugi će te opasivati i odvesti kamo ne ćeš.”\
19. A tim riječima htjede označiti kakvom će smrću proslaviti Boga. Na to mu reče: “Pođi za mnom!”
20. Petar se obazre i vidje gdje za njim ide onaj učenik koga je Isus ljubio, koji se na večeri naslonio na njegove grudi i rekao: “Gospodine, tko je taj koji će te izdati?”
21. Kad ga ugleda Petar, reče Isusu: “Gospodine, a što će ovaj?”
22. Reče mu Isusu: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti pođi za mnom!”
23. Tako se proširi među braćom riječ da onaj učenik ne će umrijeti. A Isus mu ne reče da ne će umrijeti, nego: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?”
24. Ovo je onaj učenik koji svjedoči za ovo i koji ovo napisa; i znamo da je istinito njegovo svjedočanstvo. \
25. A Isus je učinio i mnoga druga djela. I kad bi se to potanko popisalo, mislim da ni sav svijet ne bi mogao obuhvatiti knjige koje bi trebalo napisati.