A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 13

2 Kraljevima 14:1-29
1. U drugoj godini kraljevanja Joaša, Joahazova sina, nad Izrćlom postane Amasja, Joašev sin, Judin kralj.
2. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Joadana, iz Jeruzalema.
3. On je činio ono što se je sviđalo Gospodinu, iako ne kao njegov djed David, ali posve onako kako je bio činio njegov otac Joaš.
4. Visine nisu bile, dakako, oborene, nego je narod još uvijek prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama.
5. čim je on čvrsto u rukama imao kraljevsku vlast, dao je poubijati svoje dvorane, koji su bili ubili njegova kraljevskoga oca.
6. Nije ipak dao ubiti sinove tih ubojica zbog Gospodnje zapovijedi koja je zapisana u knjizi zakona Mojsijeva, gdje zapovijeda Gospodin: Oci neka se ne pogube zbog svoje djece, niti djeca zbog svojih otaca, nego neka se svatko pogubi samo zbog svojega vlastitog prekršaja.
7. On pobi deset tisuća Edomaca u Slanoj dolini, uze Selu jurišem i dade gradu ime Jokteel, što ga ima do danas.
8. Tada posla Amasja poslanike k Joašu, Joahazovu sinu, unuku Jehuovu, Izrćlovu kralju, s pozivom: “Dođi da se ogledamo!”
9. A Joaš, Izrćlov kralj, dade Amasji, Judinu kralju, ovaj odgovor: “Trn na Libanonu posla jednom cedru na Libanonu ovu poruku: Daj svoju kćer mojemu sinu za ženu! Ali zvijer na Libanonu pretrča preko trna i zgazi ga.
10. Jer si pobio Edomce, postao si obijestan. Veseli se svojoj slavi i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš zlo, da padneš, ti i Juda s tobom?”
11. Zato što Amasja ne htjede poslušati, podiže se Joaš, kralj Izrćlov, i ogledaše se on i Judin kralj Amasja kod Bet Šemeša Judina.
12. Judejci su bili potučeni od Izrćlaca i pobjegoše svi svojim kućama.
13. A Amasju, Judina kralja, Joaševa sina, Ahazjina unuka, uhvati Joaš, Izrćlov kralj, kod Bet Šemeša i odvede ga u Jeruzalem. Tada obori jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do vrata na uglu u dužini od četiri stotine lakata.
14. Uze sve zlato i srebro i sve posuđe koje se nađe u Gospodnjem Hramu i u riznicama kraljevske palače, zatim taoce, pa se vrati u Samariju.
15. Ostala Joaševa povijest, njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Judinim kraljem Amasjom, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
16. Kad je Joaš bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji, kod Izrćlovih kraljeva. Njegov sin Jeroboam postane kralj umjesto njega.
17. Amasja, Joašev sin, kralj Judin, živio je poslije smrti Joaša, sina Joahazova, Izrćlova kralja, još petnćst godina.
18. Ostala Amasjina povijest zapisana je u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
19. Skovaše u Jeruzalemu urotu protiv njega. Kad pobježe u Lakiš, poslaše za njim ljude u Lakiš i tamo ga dadoše ubiti.
20. Prenesoše ga na konjima i pokopaše ga u Jeruzalemu, u gradu Davidovu, kod njegovih otaca.
21. Potom uze sav Judin narod Azariju, kojemu je bilo šesnćst godina, i postavi ga za kralja umjesto njegova oca Amasje.
22. On utvrdi Elat, što ga je bio vratio Judi, nakon što je kralj bio počinuo kod svojih otaca.
23. U petnćstoj godini kraljevanja Amasje, Joaševa sina, nad Judom postane kralj u Samariji Jeroboam, sin Joaša, Izrćlova kralja, na četrdeset i jednu godinu.
24. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio ni od jednoga grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izrćla.
25. On je opet dobio natrag Izrćlovo područje od ulaza u Hamat do mora pustinje, po obećanju koje je bio dao Gospodin, Bog Izrćlov, preko svojega sluge proroka Jone, Amitajeva sina, iz Gat Hahefera.
26. Jer je Gospodin bio vidio veoma gorku Izrćlovu nevolju. Bili su propali odrasli i neodrasli, i pomoćnika nije više bilo Izrćlu.
27. Ali Gospodin nije bio sebi odlučio da zatre Izrćlovo ime pod nebom. Zato mu je sada pomagao preko Jeroboama, Joaševa sina.
28. Ostala povijest Jeroboamova, sva njegova djela i pobjede, kako je ratovao i vratio Damask i Emat od Jude Izrćlu, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
29. Kad je Jeroboam bio počinuo kod svojih otaca, kraljeva Izrćlovih, postane njegov sin Zaharija kralj umjesto njega.

Psalmi 73:10-20
10. Zbog toga njihov narod leti k njima i pije u izobilju vodu njihova nauka.
11. Govore: “Kako bi to znao Bog? Zar uopće ima znanja u Višnjega?”
12. Eto, to su bezakonici; bezbrižni i neprestano umnožavaju bogatstvo. \
13. Doista sam uzalud čuvao čisto svoje srce i badava prao u nevinosti svoje ruke.
14. Vazdan me pogađalo zlo i svako se jutro iznova pridizala moja bol.
15. Kad bih pomislio: Govorit ću i ja tako; zaista bih izdao rod tvoje djece. \
16. I kada pokušah razmišljati da bih to shvatio, bijaše mi mučno u mojim očima,
17. dok ne uđoh u svetišta Božja i shvatih kako oni završavaju.
18. Jer ti ih postavljaš na klizavo tlo i puštaš da se raspadnu u ruševine.
19. Kako najednom opustješe! Nestade ih, strahotom završiše!
20. Kao što slika sna iščezne kad se ti probudiš, Gospode, tako ćeš razbiti njihov lik.

Izreka 18:18-19
18. Ždrijeb dokrajči rasprave, pa odluči i među mogućnicima.
19. Brat koji je uvrijeđen, jači je od tvrdoga grada. Rasprave su kao prijevornica na palači.

Ivanu 20:1-31
1. A u prvi dan tjedna dođe Marija Magdalena rano na grob, dok je još bila tama, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
2. Onda otrča i dođe k Šimunu Petru i k drugom učeniku koga je Isus ljubio, i reče im: “Uzeše Gospodina iz groba, i ne znamo gdje ga položiše.”
3. Izađe dakle Petar i drugi učenik i pođoše na grob.
4. Trčala su obojica zajedno. Drugi učenik trčao je brže od Petra i dođe prije na grob.
5. On se naviri i vidje plahte gdje leže, ali ne uđe.
6. Onda dođe i Šimun Petar za njim, i uđe u grob, i vidje plahte gdje leže,
7. i ručnik koji je bio na njegovoj glavi, ali nije ležao zajedno s drugim plahtama, nego posebno savijen na jednom mjestu.
8. Tada uđe i drugi učenik koji je bio prvi došao na grob, i vidje i povjerova;\
9. jer još nisu razumjeli Pisma prema kojima je Isus trebao uskrsnuti od mrtvih.
10. Onda učenici odoše opet kući.
11. A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je dakle plakala, naviri se nad grob,
12. i vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama, jednog pokraj glave, a jednog pokraj nogu, gdje je bilo položeno Isusovo tijelo.
13. Oni joj rekoše: “Ženo, zašto plačeš?” Reče im: “Uzeše moga Gospodina i ne znam gdje ga položiše.”
14. Kad je to rekla, obazre se i vidje Isusa gdje stoji.? Ali nije znala da je Isus.?
15. Isus joj reče: “ Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Ona, misleći da je vrtlar, reče mu: “Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.”
16. Reče joj Isus: “Marijo!” Ona se obazre i reče mu hebrejski: “Rabuni”, to znači: “Učitelju”.
17. Reče joj Isus: “Nemoj se zadržavati uza me, jer još nisam uzašao k svojemu Ocu. Nego idi k mojoj braći i kaži im: Uzlazim k svome Ocu i vašemu Ocu, k svome Bogu i vašemu Bogu.”
18. Marija Magdalena ode i javi učenicima: “Vidjela sam Gospodina i ovo mi je kazao.”
19. A kad bi uvečer onoga prvog dana tjedna, i vrata bila zatvorena gdje su se učenici skupili od straha pred Židovima, dođe Isus i stade na sredinu, i reče im: “Mir vam!”
20. I kad je to rekao, pokaza im ruke i bok. Tada se učenici obradovaše što vide Gospodina.
21. I reče im opet: “Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.”
22. Kad je to rekao, dahnu u njih i reče: “Primite Duha Svetoga!
23. Kojima oprostite grijehe oprostit će im se, i kojima zadržite zadržat će se.”
24. A Toma, jedan od dvanćstorice, nije bio s njima kad je došao Isus.
25. I kazaše mu drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina.” A on im reče: “Dok ne vidim na njegovim rukama ranu od čavala, i ne stavim svojega prsta u ranu od čavala, i ne stavim svoje ruke u njegov bok, ne ću vjerovati.”
26. I poslije osam dana bili su opet njegovi učenici unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, dok su bila vrata zatvorena, i stade u sredinu, i reče: “Mir vam!”
27. Potom reče Tomi: “Stavi svoj prst ovamo, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku i stavi je u moj bok, i ne budi nevjeran nego vjeran!”
28. Tada mu reče: “Gospodin moj i Bog moj!”
29. Reče mu Isus: “Zato jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše!”
30. I mnoga druga čudesa učini Isus pred svojim učenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi.
31. A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime.