A A A A A
Error:
BookNum: 12 Chapter: 11 VerseStart: 21 VerseShouldHave: 20

Biblija u jednoj godini

Lipanj 12

2 Kraljevima 11:1-21
1. Kad je Atalija, mati Ahazjina, doznala da je njezin sin mrtav, odluči pobiti svu kraljevsku obitelj.
2. Ali Jošeba, kći kralja Jorama, Ahazjina sestra, uze Joaša, Ahazjina sina, ukrade ga između kraljevića koji su trebali biti pobijeni, i donese ga, vodeći i njegovu dojkinju, u ložnicu. Tako ga sakriše od Atalije te umakne smrti.
3. On ostade šest godina sakriven kod nje u Gospodnjem Hramu, a Atalija je vladala u zemlji.
4. U sedmoj godini pošalje Jojada po stotnike, tjelesne stražare i vojnike i uvede ih k sebi u Gospodnji Hram. Tada se dogovori s njima i zakle ih u Hramu Gospodnjem. Nato im pokaza kraljeva sina.
5. I dade im ovu uputu: “Vi ćete ovako učiniti: Vas trećina, koji odlazite u subotu i preuzimate stražu u kraljevskoj palači,
6. i druga trećina na vratima Sur, i posljednja trećina na vratima iza vojnika, koji ste imali stražu kod palače,
7. i zatim dva vaša druga dijela, ukratko svi koji dolazite u subotu i držite stražu u Gospodnjem Hramu kod kralja,
8. svi ćete se okupiti oko kralja, svaki s oružjem u ruci. Tko navali među redove, neka bude pogubljen! Tako morate pratiti kralja kada bude dolazio!”
9. Stotnici učiniše točno onako kako im je bio zapovjedio svećenik Jojada. Svaki uze svoje ljude, one koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu svećeniku Jojadi.
10. Svećenik dade stotnicima koplja i štitove, koji su bili pripadali kralju Davidu i koji su se nalazili u Gospodnjem Hramu.
11. Nakon što su se vojnici bili uokolo namjestili, svaki s oružjem u ruci, od južne strane Hrama do sjeverne strane Hrama, između žrtvenika i Hrama, gdje je bio kralj,
12. izvede on kraljeva sina i stavi na nj zlatni vijenac i svjedočanstvo. Tako ga izvedoše i pljeskajući rukama povikaše: “Živio kralj!”
13. Kad je Atalija čula viku vojnika i naroda, dođe k narodu u Gospodnji Hram.
14. Tamo vidje kralja gdje, po običaju, stoji na sudačkom mjestu i uz kralja stotnike i vojnike, a sav se narod radovao i trubio u trube. Tada razdre Atalija svoje haljine i poviče: “Izdaja, izdaja!”
15. A svećenik Jojada zapovjedi stotnicima, zapovjednicima četa: “Izvedite je između redova iz Hrama! Onoga koji pođe za njom pogubite mačem!” Svećenik je naime bio zapovjedio da se ona ne pogubi u Gospodnjem Hramu.
16. Napraviše joj mjesta, i kad je došla na put koji je bio određen za konje, na ulazu u kraljevsku palaču, tamo je ubiše.
17. Nato Jojada sklopi savez između Gospodina, kralja i naroda, da će naime narod biti Gospodnji, također i između kralja i naroda.
18. Sav narod otiđe u Baalov Hram i razori ga. Njegove žrtvenike i likove razrušiše posve i ubiše Baalova svećenika Matana pred žrtvenicima. Potom svećenik postavi stražu kod Gospodnjega Hrama.
19. I pusti stotnike, tjelesnu stražu, vojnike i sav narod neka idu. Izvedoše kralja iz Gospodnjega Hrama i pođoše kroz vojnička vrata u kraljevsku palaču. Tamo on sjede na kraljevsko prijestolje.
20. Sav se narod u zemlji radovao i grad je ostao miran. A Ataliju su bili mačem ubili kod kraljevske palače.
21. Joašu je bilo sedam godina kad se popeo na prijestolje.

2 Kraljevima 12:1-21
1. U sedmoj Jehuovoj godini postao je Joaš kralj, i vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Sibja, iz Beer Šebe.
2. Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok ga je savjetovao svećenik Jojada.
3. Ali žrtvene visine nisu bile oborene. Narod je još uvijek prinosio na visinama žrtve klanice i kadio kâd.
4. Joaš je bio zapovjedio svećenicima: “Sav novac koji se kao posvećeni dar donosi u Gospodnji Hram, naime novac koji se odredi procjenom, porez po dužnosti, zatim sav novac koji se u Hram donosi dobrovoljno,
5. to neka svećenici uzimaju za se, svaki od svojega poznanika! Oni s tim neka daju popraviti sve što je trošno na Hramu, gdje se god nađe kakva šteta!”
6. Ali u dvadeset i trećoj godini Joaševa kraljevanja svećenici još nisu bili popravili što je na Hramu bilo trošno.
7. Zato pozva kralj Joaš svećenika Jojadu i druge svećenike i upita ih: “Zašto još niste popravili ono što je na Hramu trošno? Odsad ne smijete više uzimati novac od svojih poznanika, nego ga morate upotrijebiti za popravak Hrama.”
8. Svećenici pristadoše na to da više ne uzimaju novac od naroda, ali i da ne popravljaju što je trošno na Hramu.
9. Tada uze svećenik Jojada jedan kovčeg, napravi prorez na poklopcu i stavi ga uz oltar, desno od ulaza u Gospodnji Hram. Tamo su svećenici koji su stražarili na pragu morali ubacivati sve novce koji su se donosili u Gospodnji Hram.
10. Kad bi vidjeli da ima mnogo novaca u kovčegu, morao je određeni kraljevski činovnik doći s velikim svećenikom i novce koji su se našli u Gospodnjem Hramu svezati i izmjeriti.
11. Izmjerene novce morali su uručiti onima koji su vodili posao i brinuli se za Gospodnji Hram. Oni bi isplaćivali drvodjelje i radnike koji su bili zaposleni na Gospodnjem Hramu,
12. zatim zidare i kamenare, i one koji su pribavljali drvo i tesano kamenje, da se tako popravi što je bilo trošno na Gospodnjem Hramu, ukratko da se dobavi sve što je trebalo za popravak Hrama.
13. Ali novcem koji se donosio u Gospodnji Hram nisu se gradile srebrne čaše, noževi, kotlići ili trube, niti zlatne i srebrne posude za Gospodnji Hram,
14. nego su ga davali radnicima da poprave Gospodnji Hram.
15. Pritom od ljudi kojima bi predavali novac nisu tražili da radnicima izdaju račun, jer su radili vjerno i savjesno.
16. A novci od žrtava za prijestup i grijeh nisu se davali za Hram, nego su pripadali svećenicima.
17. Tada iziđe Hazćl, aramejski kralj, opkoli Gat i osvoji ga. Kada se Hazćl okrene kako bi krenuo protiv Jeruzalema,
18. uze Joaš, Judin kralj, sve posvećene darove koje su bili prinijeli njegovi preci Judini kraljevi: Jošafat, Joram i Ahazja, pa i svoje vlastite, zatim sve zlato koje se našlo u riznicama Gospodnjega Hrama i kraljevske palače, i posla to Hazćlu, aramejskomu kralju. Tako on odustane od rata protiv Jeruzalema.
19. Ostala povijest Joašova, i sve što je učinio, zapisano je u knjizi povijesti Judinih kraljeva.
20. A napokon se podigoše protiv njega njegovi dvorani, skovaše urotu protiv njega i ubiše Joaša u tvrđavi Milu, kuda se silazi u Silu.
21. U dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaša, Ahazjina sina, nad Judom, postane Joahaz, Jehuov sin, u Samariji Izrćlov kralj na sedamnćst godina.

2 Kraljevima 13:1-25
1. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu i činio je posve iste grijehe na koje je Izrćla bio naveo Jeroboam, sin Nebatov; i ne odstupi od njih.\
2. Tada se Gospodnji gnjev raspali protiv Izrćla. Dade ih za cijelo ono vrijeme u ruke Hazćla, aramejskoga kralja, i u ruke Ben Hadada, Hazćlova sina.
3. A kad se Joahaz htjede pomiriti s Gospodinom, usliši ga Gospodin jer je vidio Izrćlovu nevolju, kako ih muči aramejski kralj.
4. Gospodin posla Izrćlu izbavitelja, tako da se je mogao osloboditi od aramejske ruke, i da su sinovi Izrćlovi opet mogli stanovati u svojim šatorima, kao prije.
5. Ipak ne odstupiše oni od grijeha Jeroboamove kuće, na koje je on bio naveo Izrćla, nego hodiše u njima. Također Ašera ostade u Samariji.
6. I tako Gospodin ostavi Joahazu od ratnikâ samo pedeset konjanika, desetora kola i deset tisuća ljudi. Aramejski ih je kralj bio uništio i kao kod vršidbe u prah ih pretvorio.
7. Ostala povijest Joahazova, sva njegova djela i pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
8. Kad je Joahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joaš postane kralj umjesto njega.
9. U godini trideset i sedmoj Joašova kraljevanja nad Judom postane Joaš, Joahazov sin, u Samariji Izrćlov kralj na šesnćst godina.
10. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije odstupio od grijeha Jeroboama, Nebatova sina, na koje je ovaj bio naveo Izrćla, nego je hodio u njima.
11. Ostala povijest Joašova, sva njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Amasjom, kraljem Judinim, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
12. Kad je Joaš bio počinuo kod svojih otaca, i Jeroboam se bio uspeo na njegovo prijestolje, bio je Joaš pokopan u Samariji kod Izrćlovih kraljeva.
13. Kad je Elizej bolovao od bolesti, od koje je trebao umrijeti, dođe k njemu Joaš, Izrćlov kralj, zaplaka pred njim i povika: “Oče moj, oče moj! Kola Izrćlova i njegovi konjanici!”
14. Elizej mu reče: “Donesi luk i strijele!” On donese sebi luk i strijele.
15. Tada reče Izrćlovu kralju: “Stavi svoju ruku na luk!” On stavi ruku svoju, a Elizej stavi svoje ruke na kraljeve
16. i reče: “Otvori prozor prema istoku!” Kad ga je bio otvorio, reče mu Elizej: “Odapni strijelu!” I on odapne strijelu, a Elizej mu reče: “Strijela je to pobjednička od Gospodina, strijela protiv Arama. Ti ćeš Aramejce kod Afeka pobiti i uništiti!”
17. Tada nastavi: “Uzmi strijele!” On ih uze. Onda reče Izrćlovu kralju: “Udari u zemlju!” On udari tri puta, pa stane.
18. Ali se razljuti na nj čovjek Božji i reče: “Ti bi trebao udariti pet ili šest puta, tada bi pobio i uništio Aramejce. A ovako ćeš Aramejce samo tri puta pobijediti.”
19. Zatim umre Elizej, i pokopaše ga. A obično bi čete moapske početkom godine navaljivale na zemlju.
20. Kad jednom upravo htjedoše pokopati nekoga čovjeka i ugledaše jednu takvu četu, baciše čovjeka u Elizejev grob i odoše otamo. Ali kad se čovjek dotače Elizejevih kostiju, dođe u njega život, i on ustade na noge.
21. Hazćl, aramejski kralj, mučio je Izrćlce dok je Joahaz živio.
22. Ali im Gospodin iskaza milost, smilova im se i pogleda opet na njih zbog svojega saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. On ih ne htjede uništiti i ne odbaci ih od svojega lica do sada.
23. I kad je Hazćl, aramejski kralj, bio umro i njegov sin Ben Hadad postao umjesto njega kralj,
24. oduze opet Joaš, Joahazov sin, Ben Hadadu, Hazćlovu sinu, gradove koje je ovaj bio u boju oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga razbi tri puta i tako je opet dobio natrag izrćlske gradove.
25. Psalam. Asafov. Kako je dobar Bog Izrćlu, onima koji su čista srca!

Psalmi 73:1-9
1. A meni umalo ne klonuše noge, umalo se ne omakoše moji koraci.
2. Jer zavidjeh zločincima motreći blagostanje bezakonika.
3. Oni ne znaju za nevolju, zdravo im je i jako tijelo.
4. Ne kušaju boli smrtnika i ne muče se kao drugi ljudi.
5. Zato im je oholost kao ogrlica vrat obavila, odjeveni su u nasilje kao u haljine.
6. Iz zadebljalih očiju rađa se njihova zloća, srce im je prepuno požuda.
7. Rugaju se i govore pakosno, i s visine se groze silom.
8. Svoja usta dižu protiv neba, a njihov jezik puže po zemlji.
9. Darovi otvore čovjeku vrata i pribave mu pristup velikašima.

Izreka 18:16-17
16. U svojoj raspravi prvi ima pravo; ali tada dođe njegov protivnik i opovrgne ga. \
17. Kad su vojnici raspeli Isusa, uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio, i donju haljinu; a donja haljina nije bila šivena, nego istkana sva s vrha do dna.\

Ivanu 19:23-42
23. Onda rekoše među sobom: “Ne derimo je, nego bacimo kocku za nju, kome će pripasti!” Tako se trebala ispuniti riječ Pisma: “Razdijeliše među se moje haljine i za moju odjeću baciše kocku.” I vojnici tako učiniše.
24. A stajala je kod Isusova križa njegova majka i sestra njegove majke, Marija Kleofe, i Marija Magdalena.
25. Kad vidje Isus majku i učenika koga je ljubio pokraj nje, reče svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!”
26. Potom reče učeniku: “Evo ti majke!” I od onoga časa uze je učenik za svoju.
27. Isus je znao da je već sve izvršeno kako bi se ispunilo Pismo. Zato reče: “Žedan sam.”
28. Ondje je stajala posuda puna octa. I napuniše spužvu octom, nataknuše je na hisopovu stabljiku i prinesoše je k njegovim ustima.
29. A kad je Isus uzeo ocat, reče: “Dovršeno je.” Tada nakloni glavu i preda duh.
30. Bila je priprava. I Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni, i da budu skinuti, kako ne bi tijela ostala na križu u subotu. Ona je subota naime bila velik dan.
31. Dođoše dakle vojnici te prebiše golijeni prvome i drugome koji su bili s njime raspeti.
32. A kad dođoše do Isusa, vidješe da je već umro, i ne prebiše mu golijeni;\
33. nego mu jedan od vojnika probode bok kopljem, i odmah poteče krv i voda.
34. I onaj koji je vidio svjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito. I on zna da govori istinu, da i vi vjerujete.
35. Jer se to dogodi da se ispuni Pismo: “Nijedna mu se kost ne će slomiti.”
36. I opet drugo Pismo veli: “Gledat će onoga koga probodoše.”
37. A potom Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, ali tajni od straha pred Židovima, zamoli Pilata da uzme Isusovo tijelo. I Pilat dopusti. Dođe dakle i uze njegovo tijelo.
38. A dođe i Nikodem, koji je prije bio došao k Isusu po noći i donese pomiješane smirne i aloja, oko sto litara.
39. I uzeše Isusovo tijelo i umotaše ga u platno s mirisima, kao što je običaj u Židova za ukop.
40. A bio je na mjestu gdje je Isus bio raspet vrt, i u vrtu novi grob u koji još nitko nije bio položen.
41. Ondje dakle, zbog židovske priprave, jer je bio blizu grob, položiše Isusa.