A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 11

2 Kraljevima 9:1-37
1. Prorok Elizej dozva k sebi jednoga od proročkih učenika i zapovjedi mu: “Opaši sebi bedra, uzmi ovu uljanicu sa sobom, pa idi u Ramot Gilead!
2. Kad tamo dođeš, raspitaj se za Jehua, sina Jošafata, Nimšijeva sina! Odi tamo, odvedi ga od njegovih drugova i uvedi ga u najtajniju sobu!
3. Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na glavu i reci: Ovako govori Gospodin: Ovime te pomazujem za kralja nad Izrćlom. Tada otvori vrata i odmah bježi!”
4. Mladić? mladi čovjek bio je prorok? ode dakle u Ramot Gilead.
5. Kad tamo dođe, upravo su zajedno sjedili zapovjednici vojske. On reče: “Imam nalog za tebe, zapovjedniče!” Jehu upita: “Za koga od svih nas?” On odgovori: “Za tebe, zapovjedniče!”
6. Tada se on diže i uđe u kuću. I on mu izli ulje na glavu i reče mu: “Ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Pomazujem te za kralja nad Gospodnjim narodom, nad Izrćlom.
7. Ti ćeš istrijebiti kuću Ahaba, svojega gospodara. Tako hoću na Izebeli osvetiti krv svojih slugu, proroka, i krv svih slugu Gospodnjih.
8. Sva će Ahabova kuća izginuti. Od Ahabovih rođaka iskorijenit ću sve što je muškog roda, dorasle i nedorasle u Izrćlu.
9. Učinit ću s Ahabovom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baše, Ahijina sina.
10. Izebelu će proždrijeti psi u jizreelskom polju, i nitko je ne će pokopati.” Potom otvori vrata i pobježe.
11. Kad Jehu iziđe k slugama svojega gospodara, upitaše ga: “Jesi li dobro? Zašto je došao taj smušenjak k tebi?” On im odgovori: “Znate čovjeka i ono što on govori.”
12. A oni povikaše: “To su izgovori! Daj nam odgovor!” On odvrati: “Tako i tako mi je govorio, naime: Ovako govori Gospodin: Ja te pomazah za kralja nad Izrćlom.”
13. Odmah uzeše svi svoje plašteve, staviše mu ih pred noge, na gole stepenice, zatrubiše u trube i povikaše: “Jehu je kralj!”
14. Tako se pobuni Jehu, sin Jošafata, Nimšijeva sina, protiv Jorama. Joram je bio branio Ramot Gilead sa svim Izrćlom protiv Hazćla, aramskoga kralja.
15. Tada se vratio kralj Joram, kako bi se liječio u Jizreelu od rana koje su mu bili zadali Aramejci u njegovu boju protiv Hazćla, aramskoga kralja. A Jehu reče: “Ako vam je pravo, neka nitko ne ostavlja grad potajno, da bi javio u Jizreel!”
16. Tada Jehu sjedne u kola i odveze se u Jizreel. Jer je tamo ležao Joram bolestan, i Ahazja, Judin kralj, bio je došao tamo da bi posjetio Jorama.
17. I kad stražar, koji je stajao na kuli u Jizreelu, ugleda Jehuovu četu kako dolazi, javi: “Vidim četu gdje dolazi.” Joram zapovjedi: “Uzmi konjanika, pošalji ga njima ususret, neka upita dolaze li u miru!”
18. Konjanik mu dakle odjaha ususret i reče: “Kralj pita dolazite li u miru?” A Jehu mu odvrati: “Što je tebe briga dolazim li ja u miru? Okreni se i hajde za mnom!” Tada stražar javi: “Glasnik je stigao k njima, ali se ne vraća.”
19. I posla drugoga konjanika. Kad dođe k njima, reče: “Kralj pita dolazite li u miru?” A Jehu odgovori: “Što je tebe briga dolazim li ja u miru? Okreni se i hajde za mnom!”
20. Stražar javi: “Glasnik je stigao k njima, ali se više ne vraća. Vožnja je kao vožnja Jehua, Nimšijeva unuka; jer vozi ovamo kao pomamljen.”\
21. I zapovjedi Joram da upregnu. I upregoše njegova kola, i Joram, Izrćlov kralj, i Ahazja, Judin kralj, izvezoše se van, svaki na svojim kolima. Oni se odvezoše ususret Jehuu, i sastadoše se s njim na njivi Jizreelca Nabota.
22. Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: “Dolaziš li u miru, Jehu?” On odgovori: “Kako da dolazim u miru kad još uvijek traju idolopoklonstva tvoje majke Izebele i mnoga njezina čaranja?”
23. Tada se Joram okrene i pobjegne. Ahazji doviknu: “Izdaja, Ahazja!”
24. Ali Jehu zategnu luk i pogodi Jorama u pleća, tako da mu strijela prođe kroz srce te pade u svojim kolima.
25. Tada zapovjedi Jehu svojemu zapovjedniku Bidkaru: “Uzmi i baci ga na njivu Jizreelca Nabota! Spomeni se kako smo nas dvojica jahali za njegovim ocem Ahabom, a Gospodin izreče protiv njega ovo:
26. Zaista, kako sam jučer vidio krv Nabotovu i krv njegovih sinova, kaže Gospodin, tako ću ti sigurno platiti na ovoj njivi, kaže Gospodin! Uzmi i baci ga sad na tu njivu, kao što je unaprijed kazao Gospodin!”
27. Kad to vidje Ahazja, kralj Judin, pobježe prema Bet Haganu. Ali ga potjera Jehu i povika: “Ubijte i njega!” Raniše ga u kolima na brdu Guru kod Jiblaama. Ali pobjegne u Megido. Tamo umre.
28. Sluge ga u kolima odvezoše u Jeruzalem i pokopaše ga kod njegovih otaca, u njegovoj grobnici u gradu Davidovu.
29. U jedanćstoj godini kraljevanja Jorama, Ahabova sina, kralj nad Judom postao je Ahazja.
30. Jehu je, bio međutim, došao u Jizreel. Kad je to čula Izebela, namaza sebi oči, nakiti svoju glavu, i gledala je van s prozora.
31. Kad je Jehu ulazio na vrata, ona povika: “Je li dobro prošao Zimri, ubojica svog gospodara?”
32. Jehu pogleda prema prozoru i upita: “Tko je sa mnom, tko?” Tada pogledaše u nj dva ili tri dvoranina.
33. Njima on doviknu: “Bacite je dolje!” I baciše je. Krv njezina poprska zid i konje, i oni je izgaziše.
34. Kad je on onda bio ušao i jeo i pio, zapovjedi: “Vidite onu prokletnicu i pokopajte je, jer je kraljeva kći!”
35. Kad su otišli kako bi je pokopali, nađoše od nje samo još lubanju, noge i ruke.
36. Dođoše natrag i javiše mu. On reče: “Tako glasi riječ Gospodnja koju je izrekao preko svojega sluge Ilije, Tišbijca: U jizreelskom polju proždrijet će psi Izebelino meso.
37. Izebelino truplo bit će kao gnoj u jizreelskom polju, tako da se više ne može kazati: To je Izebela!”

2 Kraljevima 10:1-36
1. Kako je u Samariji još bilo sedamdeset kraljevića iz Ahabove obitelji, uputi Jehu pismo gradskim glavarima u Samariju s ovim sadržajem:
2. ”čim dobijete ovo pismo, vi koji ste postavljeni nad starješinama i odgojiteljima kraljevićâ iz Ahabove obitelji i ovim kraljevićima iz obitelji svojega gospodara, i nad kolima i konjima, nad utvrdama i oružjem,
3. izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kraljevića iz obitelji svojega gospodara, postavite ga na prijestolje njegova oca i borite se za kuću svojega gospodara!”
4. Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: “Kad mu dva kralja ne mogoše odoljeti, kako ćemo mi moći?”
5. I predstojnik palače, gradski glavar, starješine i odgojitelji poslaše Jehuu ovu vijest: “Mi smo tvoje sluge i činit ćemo sve što nam zapovjediš. Ne ćemo nikoga postavljati za kralja. čini što ti je volja!”
6. A on im uputi drugo pismo s ovim sadržajem: “Kad ste uz mene i hoćete mi biti poslušni, uzmite glave kraljevića iz obitelji svojega gospodara i dođite s njima k meni sutra u ovo doba u Jizreel!” Kraljevići, njih sedamdeset, bili su kod najodličnijih u gradu, koji su ih odgajali.
7. čim njima dođe to pismo, uzeše kraljeviće i poklaše ih, svih sedamdeset. Njihove glave staviše u košare i poslaše ih Jehuu u Jizreel.
8. Kad dođe glasnik i javi mu da su donijeli glave kraljevića, on zapovjedi: “Složite ih do sutra pred vratima u dvije gomile!”
9. Sljedećega jutra on iziđe, stupi pred sav narod i reče: “Vi ste bez krivnje. Znate da sam ja bio onaj koji se pobunio protiv svoga gospodara i ubio ga. Ali tko je pobio sve ove?
10. Znate, dakle, da nije ostala neispunjena nijedna Gospodnja prijetnja, koju je Gospodin izrekao nad Ahabovom kućom. Gospodin je samo izveo što je navijestio preko svojega sluge Ilije.”
11. Potom Jehu dade pobiti sve koji su još bili ostali u Jizreelu od Ahabove kuće, sve velikaše, pouzdanike i svećenike. Nije dao da od njih ostane ni jedan jedini.
12. Onda se Jehu podiže i pođe dalje u Samariju. Kad je bio na putu, kod pastirske kolibe,
13. naiđe na rođake Ahazje, Judina kralja. On ih upita tko su. Oni odgovoriše: “Mi smo rođaci Ahazjini i dođosmo posjetiti kraljeviće i sinove kraljice majke.”
14. On zapovjedi: “Pohvatajte ih žive!” Pohvataše ih žive i poklaše ih, četrdeset i dvojicu na cisterni, kod pastirske kolibe. Ne ostaviše ni jednoga jedinog od njih.
15. Kad je krenuo dalje, sastao se s Jonadabom, Rekabovim sinom, koji mu iziđe ususret. On ga pozdravi i upita ga: “Je li ti srce iskreno kao što je moje prema tebi?” Jonadab odgovori: “Jest, posve sigurno! Daj mi svoju ruku!” On mu dade ruku, uze ga k sebi u kola
16. i reče: “Hajde sa mnom, i veseli se revnosti mojoj za Gospodina!” I odvezoše ga njegovim kolima.
17. Kad dođe u Samariju, dade poubijati sve koji su još bili ostali u Samariji od Ahabove obitelji, dok je svu ne istrijebi, po riječi koju je Gospodin bio rekao Iliji.
18. Potom skupi Jehu sav narod i reče mu: “Ahab je premalo štovanja iskazao Baalu. Jehu će mu služiti revnije.
19. Zato mi dozovite sve Baalove proroke, sve njegove sluge i svećenike! Nijedan ne smije izostati. Jer želim prirediti veliku žrtvenu svečanost u čast Baalu. Tko izostane, ne će ostati na životu!” Jehu je tako radio kako bi prevario i uništio Baalove štovatelje.
20. Tada Jehu zapovjedi: “Oglasite u čast Baalu svečanu skupštinu!” I oglasiše je.
21. Jehu to razglasi po svemu Izrćlu, pa dođoše svi Baalovi štovatelji, i ne izosta ni jedan. Kad su bili ušli u Baalov hram, bio je Baalov hram, pun od jednoga kraja do drugoga.
22. Tada zapovjedi upravitelju riznice neka iznese haljine svim Baalovim štovateljima. I iznese im haljine.
23. Zatim uđe Jehu s Jonadabom, Rekabovim sinom, u Baalov hram i reče štovateljima Baalovim: “Pripazite dobro na to da ovdje među vama ne bude koji Gospodnji štovatelj, nego sami Baalovi štovatelji!”
24. I oni dođoše pripremiti žrtve klanice i paljenice. A Jehu je vani bio namjestio osamdeset ljudi i rekao im: “Tko pusti da ijedan od ovih ljudi, što vam ih predajem u ruke, utekne, odgovarat će svojim životom.”
25. Kad je žrtva paljenica bila priređena, zapovjedi Jehu vojnicima i tjelesnim stražarima: “Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije umaknuti!” I pobiše ih vojnici i tjelesni stražari mačem, pobacaše ih van, provališe u svetište Baalova hrama,
26. izbaciše likove iz Baalova hrama i spališe ih.
27. Tada razrušiše kamene Baalove stupove, oboriše Baalov hram i od njegu načiniše zahode, koji postoje do dana današnjega.
28. Tako Jehu istrijebi Baalovu službu iz Izrćla.
29. Ali od grijeha Jeroboama, Nebatova sina, na koji je ovaj bio naveo Izrćla, ne odstupi ni Jehu, naime od zlatnih telaca u Betelu i Danu.
30. Doduše, bio je Gospodin dao javiti Jehuu: “Zato što si revno izvršio što mi je po volji i jer si učinio s Ahabovom kućom sve što mi je bilo u srcu, tvoji će potomci do četvrtog koljena sjediti na Izrćlovu prijestolju.”
31. Ipak se Jehu nije trudio da svim srcem živi po zakonu Gospodina, Boga Izrćlova. On nije odstupio od Jeroboamova grijeha, na koji je on bio naveo Izrćla.
32. U ono vrijeme počne Gospodin otkidati dijelove zemlje od Izrćla. Tada Hazćl udari po svim izrćlskim granicama;\
33. istočno od Jordana, na svu zemlju Gilead, naime na Gad, Ruben i Manaše, od Aroera što leži uz potok Arnona do Gileada i Bašana.
34. Ostala Jehuova povijest, sva njegova djela i sve njegove pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
35. Kad je Jehu bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joahaz postane kralj umjesto njega.
36. Vladao je Jehu u Samariji nad Izrćlom dvadeset i osam godina.

Psalmi 72:17-20
17. Uvijeke neka traje njegovo ime! Dok je sunca neka njegovo ime traje! Svi narodi nek se blagoslivlju u njemu, svi narodi nazivali ga blaženim!
18. Nek je blagoslovljen Gospod, Gospodin Bog Izrćlov, on jedini koji čini čudesa!
19. I nek je blagoslovljeno ime njegove slave u vjekove! Sva zemlja neka je puna njegove slave! Amen! Amen!
20. Svršetak molitava Davida, sina Jišajeva.

Izreka 18:14-15
14. Muževno srce podnosi bol, a slomljeno srce? tko ga može podnositi?
15. Razumno srce pribavi sebi mudrost; uho mudroga teži za znanjem. \

Ivanu 19:1-22
1. Tada dakle Pilat uze Isusa i dade ga bičevati.
2. Vojnici spletoše vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu i obukoše mu purpurnu haljinu.
3. I pristupali su k njemu i govorili: “Zdravo, kralju židovski!”, i udarali su ga po obrazima.
4. Onda Pilat izađe opet i reče im: “Evo, izvodim ga k vama da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivnje.”
5. A Isus izađe pod vijencem od trnja i u purpurnoj haljini. Pilat im reče: “Evo čovjeka!”
6. A kad ga vidješe svećenički glavari i sluge, povikaše: “Raspni ga, raspni!” Pilat im odvrati: “Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje.”
7. Odgovoriše mu Židovi: “Mi imamo zakon, i po zakonu mora umrijeti jer se je pravio Sinom Božjim.”
8. Kad je dakle čuo Pilat tu riječ, još se više uplaši.
9. I opet uđe u sudnicu i upita Isusa: “Odakle si ti?” A Isus mu ne dade odgovora.
10. Tada mu reče Pilat: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?”
11. Isus odvrati: “Ne bi imao nikakve vlasti nada mnom, kad ti ne bilo dano odozgo. Zato ima veći grijeh onaj koji me preda tebi.”
12. Otada je Pilat nastojao da ga pusti. Ali su Židovi vikali: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Svaki koji se pravi kraljem, protivi se caru.”
13. A kad je Pilat čuo te riječi, izvede Isusa van, i sjede na sudačku stolicu, na mjestu koje se zove Litostrotos, a hebrejski Gabata.
14. A bila je priprava Vazma, oko šeste ure, i reče Židovima: “Evo vašega kralja!”
15. A oni su vikali: “Uzmi, uzmi, raspni ga!” Pilat im reče: “Zar vašega kralja da razapnem?” Odgovoriše svećenički glavari: “Nemamo kralja nego cara.”
16. Tada im ga predade, da se razapne. A oni uzeše Isusa.
17. Noseći svoj križ, izađe Isus na mjesto koje se zove Lubanja, a hebrejski Golgota.
18. Ondje ga raspeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini.
19. A Pilat napisa i natpis i dade ga postaviti na križ. A bilo je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski.”
20. I taj su natpis čitali mnogi Židovi; jer je mjesto gdje je Isus bio raspet bilo blizu grada; a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki.\
21. A židovski su svećenički glavari govorili Pilatu: “Ne piši: kralj židovski, nego da je on rekao: kralj sam židovski.”
22. Pilat odvrati: “Što napisah, napisah.”