A A A A A

Biblija u jednoj godini

Lipanj 1

1 Kraljevima 11:1-43
1. Kralj Salomon ljubio je, osim faraonove kćeri, mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,
2. dakle iz naroda za koje je Gospodin bio zapovjedio sinovima Izrćlovim: “Ne upuštajte se s njima, i oni ne smiju općiti s vama. Inače će oni, posve sigurno, privući vaša srca svojim bogovima.” Njima prionu Salomon ljubeći ih.
3. I imao je sedam stotina žena kraljica i tri stotine priležnica. I njegove ga žene zavedoše.
4. Kad je Salomon bio ostario, njegove mu žene privukoše srce drugim bogovima. Njegovo srce nije više nepodijeljeno pripadalo Gospodinu, njegovu Bogu, kao srce njegova oca Davida.
5. I Salomon je štovao Aštartu, boginju Sidonaca, i Milkoma, strahotu Amonaca.
6. Salomon je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, i nije hodio za Gospodinom do kraja kao njegov otac David.
7. Tada Salomon sagradi žrtvenu visinu za Kemoša, strahotu Moabaca, na gori istočno od Jeruzalema, i isto tako za Milkoma, strahotu Amonaca.
8. Isto učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile svojim bogovima kâd i žrtve klanice.
9. I Gospodin se razgnjevi na Salomona, jer je bio odvratio svoje srce od Gospodina, Boga Izrćlova, koji mu se bio javio dva puta
10. i zapovjedio mu da ne štuje drugih bogova. Ali on nije pridržavao onoga što mu je Gospodin bio zapovjedio.
11. Zato Gospodin dade poručiti Salomonu: “Budući da se nisi pridržavao mojega saveza i uredaba, što sam ti ih odredio, otrgnut ću od tebe kraljevstvo i dati ga tvojemu sluzi.
12. Ali to još ne ću učiniti za tvojega života zbog tvojega oca Davida. Tek ću ga tvojemu sinu oduzeti.
13. Ipak, ne ću od njega otrgnuti cijelo kraljevstvo. Jedno ću pleme dati tvojemu sinu zbog Davida, mojega sluge, i zbog Jeruzalema, što sam ga izabrao.”
14. I Gospodin dade podići Salomonu protivnika u Edomcu Hadadu, iz kraljevske obitelji u Edomu.
15. Kada je David onda tukao Edomca, i vojskovođa Joab otišao da pokopa pobijene, a sve muškarce sposobne za oružje u Edomu dao poubijati
16. ? jer je Joab proboravio tamo šest mjeseci sa svim Izrćlom, dok nije istrijebio sve edomske muškarce sposobne za oružje u Edomu?
17. tada uteče Hadad s nekoliko Edomaca, koji su bili sluge njegova oca i ode u Egipat. Hadad je tada bio još malen dječak.
18. Odoše iz Midjana i dođoše u Paran. Iz Parana uzeše sa sobom ljude i dođoše u Egipat k faraonu, egipatskom kralju. Ovaj mu dade kuću i odredi mu hranu. Dade mu i zemlje.
19. Hadad nađe veliku milost u faraona, tako da mu dade sestru svoje žene Tafnese za ženu.
20. Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata. Tafnesa mu u faraonovoj palači dade prvi odgoj. Tako ostade Genubat u faraonovoj palači među faraonovom djecom.
21. A kad Hadad u Egiptu doču da je David počinuo kod svojih otaca i da je mrtav vojskovođa Joab, zamoli on faraona: “Pusti me da idem u svoju zemlju!”
22. Faraon ga upita: “A nedostaje li ti što kod mene, pa zato hoćeš ići u svoju zemlju?” On odgovori: “Ništa! Ali me pusti da idem!”
23. Tada mu Bog kao protivnika podiže Rezona, Elijadova sina, koji je bio pobjegao iz blizine svojega gospodara Hadarezera, sopskoga kralja.
24. On je skupio ljude oko sebe i postao vođa čete onda kad je David počinio krvoproliće među njima. Oni tada odoše u Damask, ostadoše tamo, i vladali su u Damasku.
25. On je bio Izrćlov protivnik, dok je god živio Salomon. Osim zla što ga je učinio Hadad, mrzio je i on Izrćla dok je god bio kralj nad Aramom.
26. I Jeroboam, sin Nebatov, Efraćanin iz Sareda, njegova se mati zvala Serva i bila je udovica, Salomonov činovnik, pobuni se protiv kralja.
27. Uzrok zbog kojega je ustao protiv kralja bio je ovaj: Salomon sagradi Milo i poravna jamu u gradu Davida, svojega oca.
28. Jeroboam je bio čestit čovjek, i kad je Salomon vidio da je mladi čovjek vješt u poslu, postavio ga je za nadzornika nad svim radovima u Josipovoj kući.
29. Tada se dogodilo da Jeroboam ode iz Jeruzalema i da ga na putu susretne prorok Ahija iz Šila. On je upravo imao nov plašt na sebi. Obojica su bili sami u polju.
30. Tada Ahija uze novi plašt, koji je imao na sebi, razdere ga na dvanćst dijelova
31. i reče Jeroboamu: “Uzmi sebi deset komada! Jer ovako govori Gospodin, Bog Izrćlov: Evo, istrgnut ću iz Salomonove ruke kraljevstvo i tebi ću dati deset plemena.
32. Oni će zadržati samo jedno pleme zbog mojega sluge Davida i zbog Jeruzalema, grada koji izabrah između svih plemena Izrćlovih,
33. jer ostaviše mene i pokloniše se Aštarti, božici Sidonaca, Kemošu, bogu Moabaca, i Milkomu, bogu Amonaca; nisu hodili mojim putovima, nisu činili što je meni po volji, i nisu se pridržavali mojih uredaba i zapovijedi, kao što je to činio njegov otac David.\
34. Ali ne ću mu oduzeti cijelo kraljevstvo, nego ću ga ostaviti neka vlada dok je god živ, zbog mojega sluge Davida, kojega izabrah, i koji se pridržavao mojih zapovijedi i uredaba.
35. Ali ću njegovu sinu uzeti kraljevstvo i tebi ga dati, naime deset plemena.
36. Jedno jedino pleme dat ću njegovu sinu, da bude svjetiljka mojemu sluzi Davidu, vazda preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji izabrah sebi, da u njemu stanuje moje ime.
37. A tebe ću uzeti: ti ćeš vladati nad svim što ti duša želi, i bit ćeš kralj nad Izrćlom.
38. Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim, i ako budeš išao mojim putovima i činio što je meni po volji, pridržavajući se mojih uredaba i zapovijedi, kao što je to činio moj sluga David, ja ću biti s tobom i sagradit ću ti kuću tako tvrdu kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izrćla.
39. Zbog toga ću ponižavati Davidove potomke, ali ne za sva vremena.”
40. Budući da je Salomon tražio Jeroboama da ga ubije, Jeroboam je ustao i pobjegao u Egipat k Šišaku, egipatskom kralju. Ostao je u Egiptu do Salomonove smrti.
41. Ostala Salomonova povijest, i sve što je činio, i njegova mudrost, zapisani su u knjizi Salomonove povijesti.
42. A vladao je Salomon u Jeruzalemu nad svim Izrćlom četrdeset godina.
43. Tada počinu Salomon kod svojih otaca. Pokopaše ga u gradu Davida, njegova oca. Umjesto njega postade kralj njegov sin Roboam.

1 Kraljevima 12:1-33
1. Roboam ode u Šekem, jer se u Šekemu bio skupio sav Izrćl da ga postavi za kralja.
2. Vijest o tome primi Jeroboam, Nebatov sin. On je naime još bio u Egiptu, kamo je bio morao pobjeći od kralja Salomona. Jeroboam se bio nastanio u Egiptu.
3. I poslaše tamo, i dadoše ga pozvati. Tako dođoše Jeroboam i sva općina Izrćlova i dojaviše Roboamu ovo:
4. ”Tvoj je otac stavio na nas težak jaram. Olakšaj nam sada ti tvrdu službu svojega oca i težak jaram koji je stavio na nas, i mi ćemo ti biti podložni!”
5. On im odgovori: “Idite i za tri dana opet dođite k meni!” I narod se udalji.
6. I kralj Roboam posavjetova se sa starim ljudima koji su služili njegovu ocu Salomonu, dok je bio živ, i upita ih: “Što mi savjetujete da odgovorim tim ljudima?”
7. Oni mu odgovoriše: “Ako danas udovoljiš narodu i prilagodiš im se, poslušaš ih i prijateljski im odgovoriš, oni će ti biti zauvijek podložni.”
8. Ali on ne posluša savjet koji mu dadoše starci, nego se posavjetova s mladim ljudima, koji su bili odrasli s njim i koji su ga morali slijediti.
9. On ih upita: “Što mi savjetujete da odgovorim tim ljudima koji od mene zahtijevaju: Olakšaj jaram što ga je na nas stavio tvoj otac?”
10. Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovoriše mu ovo: “Ovako ćeš odgovoriti tim ljudima koji ti rekoše: Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, ti nam ga olakšaj: Moj je mali prst deblji od bedara mojega oca.
11. Eto, moj vam je otac naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima.”
12. Kad Jeroboam i sav narod dođoše opet treći dan k Roboamu, kako im je bio zapovjedio kralj rekavši: “Dođite opet k meni za tri dana!”,
13. tada kralj oštro odgovori narodu i ne osvrnu se na savjet što su mu ga bili dali starci.
14. Kako mu svjetovaše mladi ljudi, odgovori im: “Moj vam je otac naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima.”
15. Tako kralj ne usliši naroda, jer je Gospodin bio tako uredio da ispuni svoje obećanje što ga je Gospodin preko Ahije od Šila bio dao Jeroboamu, Nebatovu sinu.
16. Kad sav Izrćl vidje da ih kralj nije htio uslišiti, odgovori narod kralju ovo: “Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. Kući, sinovi Izrćlovi! Sad gledaj svoju kuću, Davide!” Tako ode Izrćl kući.
17. Roboam je vladao samo još nad Izrćlovim sinovima, koji su stanovali u Judinim gradovima.
18. Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika poslova, sav ga Izrćl zasu kamenjem i ubije. Kralj Roboam mogao je još samo skočiti na svoja kola i pobjeći u Jeruzalem.
19. Tako otpade Izrćl od Davidove kuće do dana današnjega.
20. Kad je sav Izrćl čuo da se je Jeroboam vratio, poslaše po njega i dadoše ga dovesti na skupštinu, i učiniše ga kraljem nad svim Izrćlom. Uz Davidovu kuću ne pristade nitko, osim pleme Judino.
21. čim Roboam dođe u Jeruzalem, podiže svu Judinu kuću i Benjaminovo pleme, sto i osamdeset tisuća odabranih ratnika, da zarate s Izrćlovom kućom, da natrag dobiju kraljevstvo za Roboama, Salomonova sina.
22. Tada dođe riječ Božja Šemaji, čovjeku Božjemu, ovako:
23. ”Javi Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Judinu, i svoj Judinoj i Benjaminovoj kući i ostalome narodu:
24. Ovako govori Gospodin: Ne izlazite i ne ratujte sa svojom braćom, sinovima Izrćlovim! Svaki neka se vrati svojoj kući! Jer sam ja zapovjedio da tako bude.” Oni poslušaše zapovijed Gospodnju, vratiše se i odoše kući, kako im je bio zapovjedio Gospodin.
25. Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i naseli se u njemu. Odatle ode i utvrdi Penuel.
26. Jeroboam je mislio u sebi: “Kraljevstvo će se opet vratiti Davidovoj kući.
27. Budući da ovaj narod ide gore, da u Gospodnjem Hramu u Jeruzalemu prinosi žrtve, to će se srce naroda opet vratiti Roboamu, Judinu kralju, kao svom gospodaru. Mene će ubiti i opet se vratiti Roboamu, kralju Judinu.”
28. Kad je kralj razmislio, dao je izraditi dva zlatna teleta, a zatim je rekao narodu: “Vi ste dosta dugo išli gore u Jeruzalem. A evo, Izrćle, ovdje je tvoj bog, koji te je izveo iz egipatske zemlje!”
29. Jedno tele smjesti u Betel, drugo dade odnijeti u Dan.
30. To postade povod grijehu. Narod je išao k jednome teletu do Dana.
31. Također on podiže svetišta na visinama i postavi za svećenike obične ljude, koji nisu pripadali levitima.
32. Zatim, osmoga mjeseca, petnćstoga dana u mjesecu, Jeroboam uvede blagdan koji je odgovarao blagdanu u Judi. On sam uziđe na žrtvenik. Isto tako učini u Betelu, kako bi žrtvovao telcima što ih je bio dao izraditi. I postavi u Betelu svećenike svetištâ na visinama, što ih je izgradio.
33. Petnćstoga dana osmoga mjeseca, dakle mjeseca što ga je on sam bio izabrao kako bi uveo blagdan za Izrćlove sinove, uziđe na žrtvenik što ga je bio podigao u Betelu. I pristupi k žrtveniku da ga okadi.

Psalmi 69:5-15
5. Više nego kose na mojoj glavi ima onih koji me ni za što mrze; mnoštvo je mojih neprijatelja koji me nepravedno progone. Moram vraćati što nikada ne oteh. \
6. Bože, ti znaš moje bezumlje i moje krivnje nisu ti sakrivene.
7. Tko se uzda u tebe, nek se ne postidi zbog mene, Gospodine, Gospode nad vojskama! Nek se ne posrame zbog mene oni koji traže tebe, Bože Izrćlov!
8. Jer zbog tebe podnosim porugu; sram pokriva moje lice. \
9. Postadoh tuđin svojoj braći, stranac sinovima svoje majke.
10. Jer me izjeda revnost za tvoj Dom, pogrde onih koji ti se rugaju padoše na mene.
11. Dok u postu gorko plakah, i to posta razlogom da me preziru.
12. Oblačih vreću umjesto haljine i postadoh im za podsmijeh.
13. Izrugivaše mi se koji sjede na vratima i pijanice pripijevaju o meni.
14. A ja? svoju molitvu upravljam k tebi, Gospode; u vrijeme milosti, Bože, po svojoj velikoj dobroti usliši me vjernošću svoga spasenja! \
15. Izvuci me iz gliba da ne propadnem! Izbavi me od mojih mrzitelja i iz vode duboke!

Izreka 17:20-22
20. Tko je lažna srca, ne postiže sreće; tko je lažljiva jezika, pada u nesreću. \
21. Tko ima luda sina, toga mori briga; otac luđakov nema radosti. \
22. Srce veselo pospješuje ozdravljenje, a duh potišten suši kosti.

Ivanu 12:1-26
1. Šest dana prije Vazma dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih.
2. Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su sjedili s njim za stolom.
3. Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom. Miris ulja napuni svu kuću.
4. Onda jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski, koji ga je kanio izdati, reče:
5. ”Zašto se ovo ulje nije prodalo za trista denara i utržak dao siromasima?”
6. A to ne reče što mu je bilo stalo do siromaha, nego što je bio tat: držao je kesu i potkradao je ono što je u nju stavljano.
7. Isus odvrati: “Pusti je! Neka obavi to za dan moga ukopa!
8. Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.”
9. Veliko mnoštvo Židova doznalo je da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara kojega je uskrisio od mrtvih.
10. A svećenički glavari naumiše ubiti i Lazara.
11. Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.
12. Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. čuli su da Isus dolazi u Jeruzalem.
13. Tada uzeše grane palme i izađoše mu ususret, i vikali su: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izrćlov!”
14. Isus nađe magare i sjede na nj, kao što je pisano:
15. ”Ne boj se, kćeri sionska! Evo, tvoj kralj dolazi, sjedi na magarčetu.”
16. To njegovi učenici tada ne razumješe. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše.
17. Svjedočio je dakle narod koji je bio s njim kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih.
18. Zato mu mnoštvo izađe ususret. Bili su naime čuli da je učinio to čudo.
19. A farizeji rekoše jedan drugome: “Vidite da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!”
20. Među onima što su bili uzišli da se klanjaju na blagdan bili su i neki Grci.
21. Oni pristupiše k Filipu koji je bio iz Betsaide u Galileji i zamoliše ga: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”
22. Dođe Filip i kaza Andriji. Andrija i Filip opet kazaše Isusu.
23. Isus im reče: “Dođe čas da se proslavi Sin čovječji.
24. Zaista, zaista kažem vam: Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda donosi.
25. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.\
26. Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje neka bude i moj sluga! Tko služi meni, proslavit će ga moj Otac.