A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 9

1 Samuelu 20:1-42
1. A David pobježe iz proročke kuće u Rami i vrati se kući. On reče Jonatanu: “Što sam počinio? U čemu je moja krivnja i moj prekršaj protiv tvojega oca da me hoće ubiti?”
2. On mu odvrati: “Sačuvaj Bože! Ne ćeš ti umrijeti. Eto, moj otac ne čini ništa: ni važno, ni nevažno, a da meni ne kaže. Zašto bi mi to tajio moj otac? Nema ništa od toga.”
3. Ali mu David opet ustvrdi: “Tvoj otac zna veoma dobro da me ti voliš. Zato reče sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne ražalosti. Ali tako živ bio Gospodin i ti, između mene i smrti samo je jedan korak!”
4. Jonatan odvrati Davidu: “Ako što zaželiš, ja ću ti učiniti.”
5. I David predloži Jonatanu ovo: “Znaš, sutra je mlađak mjesec. Tad moram sjediti s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Sakrit ću se u polju do treće večeri.
6. Opazi li tvoj otac da me nema, ti mu reci: David me je zamolio da može otići za svoj očinski grad Betlehem. Tamo je naime godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.
7. Ako kaže: Dobro, onda je miran tvoj sluga. Ako li se razgnjevi, onda znaj da je nesreća u njega zaključena stvar.
8. Iskaži u savezu sa svojim slugom, ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izručuj svojemu ocu!”
9. A Jonatan odvrati: “Bože sačuvaj! Ako doznam da je moj otac naumio na te svaliti nesreću, ja ću to tebi bez sumnje dojaviti.”
10. David odvrati Jonatanu: “Tko će mi dojaviti ako ti je tvoj otac odgovorio što zlo za mene?”
11. A Jonatan reče Davidu: “Hajde, iziđimo u polje!” Kad su obojica bili izišli u polje,
12. reče Jonatan Davidu: “Gospodine, Bože Izrćlov! Kad sutra u ovo doba ili prekosutra saznam od svojega oca da je dobro po Davida, i ako tad ne pošaljem k tebi i ne javim ti,
13. neka Gospodin za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali nesreću, ja ću i to javiti i otpremit ću te. Otići ćeš u miru. Gospodin će biti s tobom, kao što je bio s mojim ocem.
14. Ako ja onda još budem živ, iskaži mi milosrđe Gospodnje! A budem li već mrtav,
15. ne uskrati nikada mojoj kući svoju naklonost, ni onda kad Gospodin istrijebi sve Davidove neprijatelje sa zemlje.
16. Neka onda ima Jonatan savez s Davidovom kućom, a Gospodin neka se osveti Davidovim neprijateljima.”
17. Tada se zakle Jonatan još jednom Davidu svojom ljubavlju prema njemu; jer mu je on bio odan srdačnom ljubavlju. \
18. Potom reče Jonatan: “Sutra je mlađak mjesec. Opazit će se da tebe nema, jer će tvoje mjesto ostati prazno.
19. A prekosutra, istom, opazit će se da te nema. Tada pođi na mjesto gdje si se sakrio na dan onoga događaja, i sjedi tamo kod kamena!
20. Ja ću odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gađam metu.
21. Tada ću poslati momka rekavši: Idi, traži strijele! Viknem li onda momku: Strijele leže za tobom ovamo bliže, digni ih!? tada dođi jer nisi u opasnosti, i nema ništa, tako živ bio Gospodin!
22. Ali viknem li momku: Strijele leže pred tobom tamo dalje!? tada idi, jer te šalje Gospodin.
23. Za ovo što mi, ja i ti, rekosmo među sobom, Gospodin je svjedok između mene i tebe dovijeka.”
24. Nato se David sakri u polju. Kad dođe mlađak mjesec, sjede kralj za gozbu.
25. Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo nasuprot mjesto, Abner je sjedio uz Šaula, a Davidovo mjesto je ostalo prazno.
26. Šaul ne reče ništa onaj dan jer je mislio: “Nešto mu se dogodilo, bit će da nije čist, jer se nije dao očistiti.”
27. A kad drugi dan iza mjeseca mlađaka ostade opet prazno Davidovo mjesto, upita Šaul svojega sina Jonatana: “Zašto Jišajev sin ne dođe na objed ni jučer ni danas?”
28. Jonatan odgovori Šaulu: “David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem.
29. Rekao je: Pusti me, jer imamo obiteljsku žrtvu u gradu. Pozvao me je moj brat. Ako mi, eto, hoćeš iskazati dobru uslugu, pusti me da odem i da posjetim svoju braću! Zato nije došao na kraljev objed.”
30. Tada se razgnjevi Šaul na Jonatana i reče mu: “Ti izrode i nepokorni čovječe! Znam dobro da letiš za Jišajevim sinom, na porugu i sramotu svoju i svoje majke.
31. Jer dokle živi na zemlji sin Jišajev, ne ćeš se utvrditi ni ti ni tvoje kraljevstvo. Odmah pošalji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti!” \
32. A Jonatan odgovori svom ocu Šaulu: “Zašto da umre? Što je skrivio?”
33. Tada Šaul zavitla sulicu na nj, da ga probode. I upozna Jonatan da je njegov otac naumio ubiti Davida.
34. Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugog dana mjeseca mlađaka nije jeo ništa; jer je tugovao za Davidom, kad ga je njegov otac bio izgrdio. \
35. Ujutro iziđe Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mladi sluga.
36. On reče sluzi: “Trči i nađi strijele koje odapinjem!” Dok je momak trčao, odapne on strijele preko njega.
37. Kad momak dođe na mjesto na kojem su ležale strijele što ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: “Strijele leže ispred tebe, tamo dalje!”
38. Još viknu Jonatan za momkom: “Brže, pohitaj! Ne stoj!” Sluga Jonatanu podiže strijele i donese ih svojemu gospodaru.
39. Sluga nije znao ništa, samo su Jonatan i David znali što je.
40. Jonatan preda svoje oružje sluzi, koji je bio s njim, i reče mu: “Idi, odnesi to u grad!”
41. Kad je sluga bio otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko.\
42. Tada Jonatan reče Davidu: “Idi u miru! Što smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospodin svjedok između mene i tebe, između mojih i tvojih potomaka, dovijeka!”

1 Samuelu 21:1-15
1. Nato ustade David i ode, a Jonatan se vrati u grad.
2. David se zaputi u Nob k svećeniku Ahimeleku. Ahimelek dođe Davidu radosno ususret i upita ga: “Zašto dolaziš sam? Zar nema nikoga s tobom?”
3. David odgovori svećeniku Ahimeleku: “Kralj mi je naložio i rekao mi: Nitko ne smije ništa znati zašto te šaljem i što sam ti naložio! Zato sam poslao ljude u to i to mjesto.
4. Što upravo imaš pri ruci? Daj mi pet kruhova ili drugo što se nađe!”
5. Svećenik odvrati Davidu: “Nemam pri ruci običnoga kruha, ovdje je samo sveti kruh. Jesu li se ljudi suzdržali od žena?”
6. David odvrati svećeniku: “Sigurno! Žene su nam u posljednje vrijeme bile uskraćene. Kad sam pošao, bilo je tijelo slugu čisto, premda je bio običan pothvat. Sigurno im je danas tijelo čisto.”
7. Tada mu svećenik dade sveti kruh, jer tamo nije bilo drugoga kruha osim postavljenih kruhova, što su bili uzeti ispred Gospodina, da se postavi svježi kruh u dan kad oni budu uzeti.
8. A tada je ondje bio jedan od Šaulovih slugu zadržan u svetištu pred Gospodinom, Idumejac po imenu Doeg, nadglednik Šaulovih pastira.
9. David upita Ahimeleka: “Imaš li ovdje kakvu sulicu ili mač? Nisam naime mogao uzeti sa sobom ni svojega mača ni oružja, jer je nalog kraljev bio vrlo hitan.”
10. Svećenik odgovori: “Mač Filistejca Golijata, kojega si ubio u terebintskoj dolini, leži, uvijen u platno, iza efoda. Ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga, jer drugoga ovdje nema.” David odvrati: “Njemu nema slična. Daj mi ga!”
11. I David se podiže i pobježe u onaj dan od Šaula i pođe gatskomu kralju Akišu.
12. A dvorani Akišovi mu rekoše: “To je David, kralj zemlje! To je onaj o kojemu su, plešući, pjevali: Šaul pogubi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća.”
13. David se zamisli nad tim riječima i poboja se vrlo Akiša, gatskoga kralja.
14. Zato se pretvarao pred njima i kretao se je među njihovim rukama kao da je smušen. Šarao je po vratima i puštao je slinu niz svoju bradu.
15. Tada reče Akiš svojim dvoranima: “Eto vidite da je čovjek lud. Što mi ga dovedoste?

Psalmi 59:1-5
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Nemoj pogubiti”. Miktam. Davidov. Kad Šaul posla i dade čuvati kuću da ga ubiju.
2. Izbavi me od neprijatelja, Bože moj! Zaštiti me od mojih tlačitelja!
3. Otrgni me od zločinaca! Sačuvaj me od krvoloka!
4. Jer evo, vrebaju na dušu moju, silnici navaljuju na me. A na meni nema krivnje ni grijeha, Gospode; \
5. Nema na meni nikakva zlodjela, a oni se pripremaju da napadnu. Ustani, dođi mi u pomoć i pogledaj!

Izreka 15:31-33
31. Uho koje sluša spasonosne opomene, boravi rado među mudrima.
32. Tko odbija pouku, prezire dobro svoje duše; a tko sluša opomenu, steče sebi razboritost. \
33. Strah je Gospodnji odgoj za mudrost; pred čašću ide poniznost. \

Luki 24:36-53
36. Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: “Mir s vama!”
37. Od tjeskobe i straha oni su mislili da vide duha.
38. On im reče: “Zašto ste se preplašili, i zašto se sumnje rađaju u vašim srcima?
39. Vidite moje ruke i noge! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni.”
40. Poslije tih riječi pokaza im ruke i noge.
41. Ali oni od radosti i čuđenja nisu još uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita: “Imate li ovdje što za jelo?”
42. Oni mu dadoše komad pečene ribe.
43. On uze, i jeo je pred njihovim očima.
44. On im reče: “Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: Sve se treba ispuniti što stoji napisano o meni u Mojsijevu zakonu, kod Proroka i u Psalmima.”
45. Tada im otvori um da razumiju Pismo.
46. Zatim nastavi: “Tako stoji pisano: Mesija treba trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih.
47. U njegovo ime treba biti propovijedano obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.
48. Vi ste tome svjedoci.
49. Evo, ja ću poslati obećanje svojega Oca na vas. Ostanite u gradu dok ne budete opremljeni snagom odozgo!”
50. On ih izvede prema Betaniji, podiže svoje ruke i blagoslovi ih.
51. I blagoslivljajući ih rastade se od njih i bi odnesen na nebo.
52. Oni padoše ničice i pokloniše se.
53. Tada se s velikom radošću vratiše u Jeruzalem. Bili su uvijek u Hramu i slavili su Boga.