A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 7

1 Samuelu 16:1-23
1. Jednoga dana reče Gospodin Samuelu: “Dokle ćeš još žaliti za Šaulom, kad ga ja odbacih? On ne može dalje biti kralj nad Izrćlom! Napuni rog svoj uljem, i hajde na put! Šaljem te k Jišaju iz Betlehema; jer između njegovih sinova izabrah sebi jednoga za kralja.” \
2. Samuel odgovori: “Kako da idem? Ako to čuje Šaul, ubit će me!” A Gospodin zapovjedi: “Uzmi sa sobom tele i reci: Dolazim prinijeti Gospodinu žrtvu!
3. Pozovi na žrtvu Jišaja! Ja ću ti onda pokazati što ćeš činiti. Pomaži onoga koga ti označim!”
4. Samuel učini kako mu je bio zapovjedio Gospodin. Kad dođe u Betlehem, iziđoše mu, uplašivši se, ususret starješine mjesta i upitaše: “Znači li tvoj dolazak dobro?”
5. On odvrati: “Da, dolazim prinijeti Gospodinu žrtvu. Posvetite se i nađite se sa mnom kod žrtve!” I Jišaja i njegove sinove dade da se posvete i pozva ih na žrtvu.
6. Kad dođoše i kad on ugleda Eliaba, pomisli: “Zasigurno stoji ovdje pred Gospodinom njegov pomazanik.”
7. Ali Gospodin reče Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu i na njegovu visinu! Jer njega nisam izabrao. Ljudi ne vide. Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospodin gleda na srce.”
8. I dozva Jišaj Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: “Ni njega nije izabrao Gospodin.”
9. I dovede Jišaj Šamu. A on reče: “Ni njega nije izabrao Gospodin.”
10. Tako dovede Jišaj pred Samuela svojih sedam sinova. Ali Samuel izjavi Jišaju: “Ove nije izabrao Gospodin.”
11. Potom reče Samuel Jišaju: “Jesu li to svi mladi ljudi?” On odvrati: “Ostao je još najmlađi; on čuva ovce.” Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, te ga dovedi! Jer ne ćemo prije sjedati za stol dok on ne dođe.” \
12. I posla po njega te ga dovede. Bio je rumen, imao je lijepe oči i krasnu visinu. I Gospodin reče: “Ustani! Pomaži ga, jer to je on.”
13. Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Od toga dana i dalje dođe Duh Gospodnji na Davida. A Samuel usta i vrati se kući u Ramu.
14. Duh Gospodnji odstupi od Šaula. I stade ga mučiti zao duh poslan od Gospodina.
15. Šaulove mu sluge rekoše: “Eto, muči te zao duh poslan od Boga.
16. Naš gospodar treba samo progovoriti riječ. Tvoje sluge stoje ti na raspolaganju. Potražit će čovjeka koji zna svirati harfu. Kad zao duh poslan od Gospodina dođe na tebe, on će udarati u žice, i tebi će biti bolje.”
17. Šaul odvrati slugama: “Potražite mi nekoga koji lijepo umije udarati u žice pa mi ga dovedite!”
18. Jedan od slugu reče: “Poznajem ovdje jednoga Jišajeva sina u Betlehemu, koji umije lijepo udarati u harfu. On je hrabar junak, prokušan je ratnik, usto je mudar na riječima i lijepe je vanjštine, i Gospodin je s njim.”
19. Tada Šaul posla glasnike k Jišaju i poruči mu: “Pošalji mi svojega sina Davida, koji je pastir!”
20. A Jišaj natovari na magarca kruha, mješinu vina i jedno jare i posla to Šaulu po svojemu sinu Davidu.
21. Tako dođe David k Šaulu i stupi u njegovu službu. On ga je vrlo cijenio te ga postavi da mu nosi oružje.
22. Šaul posla k Jišaju i poruči: “Pusti da David ostane kod mene u službi; jer mi se on vrlo dopada.”\
23. I kada bi god zao duh poslan od Gospodina napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao bi na njoj. Šaulu bi tada bilo lakše i bolje, i zao bi duh otišao od njega.

1 Samuelu 17:1-58
1. Filistejci skupiše svoje čete za boj, i to se skupiše kod Soka u Judi. Utaboriše se između Soka i Azeke kod Efes Damima.
2. I Šaul i Izrćlci se skupiše, utaboriše se u terebintskoj dolini i spremiše se za boj protiv Filistejaca.
3. Filistejci se postaviše na brdu s one strane, Izrćlci na brdu s ove strane, tako da je dolina stajala između njih.
4. Tada iziđe jedan posrednik iz filistejskih redova. Zvao se je Golijat iz Gata. Bio je visok šest lakata i jedan pedalj,
5. nosio je na glavi kacigu od mjedi, i bio je na njemu ljuskav oklop. Oklop je bio težak pet tisuća šekela mjedi.
6. Na nogama je imao željezne nogavice i željeznu sulicu na ramenima.
7. Držač njegova koplja bio je kao vratilo, a šiljak njegova koplja potezao je šest stotina šekela željeza. Njegov štitonoša koračao je pred njim.
8. I on se postavi i viknu redovima Izrćlaca ovako: “Što iziđoste spremni za boj? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite jednoga između sebe, pa neka iziđe k meni!
9. Ako se može sa mnom boriti i ako me pogubi, mi ćemo biti podložni vama. Ako li ja njega nadjačam i pogubim ga, onda ćete vi biti nama podanici i služit ćete nam!”
10. Filistejac se rugao dalje: “Danas sam osramotio Izrćlovu vojsku. Dajte mi čovjeka da se borimo!”
11. Kad Šaul i svi Izrćlci čuše taj govor Filistejca, prepadoše se i uplašiše se vrlo.
12. David je bio sin onoga Efraćanina iz Betlehema u Judi koji se zvao Jišaj i koji je imao osam sinova. U vrijeme Šaulovo bio je taj čovjek star: bio je ubrojen među najstarije ljude.
13. Tri najstarija Jišajeva sina bila su otišla sa Šaulom u rat. Njegova tri sina, što su bila otišla u vojsku, zvala su se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, treći Šama.
14. David je bio najmlađi. Ona tri najstarija odoše za Šaulom.
15. David bi otišao češće od Šaula kući, da u Betlehemu čuva ovce svojega oca.
16. A Filistejac bi izlazio jutrom i večerom i dolazio bi tamo četrdeset dana.
17. Jednoga dana reče Jišaj svojemu sinu Davidu: “Uzmi za braću svoju efu ovoga prženog žita i ovih deset kruhova i odnesi ih brže braći u tabor!
18. Ovih deset sireva s kajmakom odnesi tisućniku! Vidi kako su tvoja braća i donesi od njih znak.
19. Šaul i oni, i svi Izrćlci, nalaze se u terebintskoj dolini u ratu protiv Filistejaca.”
20. Sutradan rano preda David stado jednome čuvaru, uze stvari i ode na put, kako mu je bio zapovjedio Jišaj. Kad dođe k taboru (ogradi od kola), upravo je izlazila vojska u bojnom redu i podizala bojnu viku.
21. Izrćlci i Filistejci smjestiše se za boj, red prema redu.
22. David predade svoje stvari čuvaru prtljaga i otrča prema bojnom redu. Kad dođe tamo, zapita svoju braću kako su.
23. Dok je s njima govorio, iziđe iz filistejskoga reda onaj posrednik, Filistejac Golijat, tako se je zvao, iz Gata, i stade govoriti isto onako kao prije, tako da je čuo David.
24. Svi Izrćlci koji vidješe toga čovjeka, pobjegoše pred njim i prestrašiše se vrlo.
25. Jedan Izrćlac reče: “Jeste li vidjeli čovjeka koji tu izlazi? Izlazi samo da sramoti Izrćlce. Onoga tko ga pogubi, učinit će kralj vrlo bogatim, dat će mu svoju kćer i njegovu će obitelj osloboditi plaćanja poreza u Izrćlu.”
26. David upita ljude što su stajali uz njega: “Što dobiva čovjek koji pogubi tog Filistejca i skine sramotu s Izrćla? Jer tko je taj Filistejac, neobrezani, da sramoti vojsku Boga živoga?”
27. Ljudi mu opetovaše isto: “Tako će biti nagrađen onaj koji ga pogubi.”
28. A kad je njegov najstariji brat Eliab čuo kako je govorio s tim ljudima, razljuti se Eliab na Davida i okomi se na njega: “Što si zapravo došao ovamo? Komu si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznajem ja tvoju drskost i zloću tvojega srca. Došao si samo da bi gledao bitku.”
29. David odvrati: “Pa što sam učinio? Samo sam pitao!”
30. I okrenu se od njega drugome i upita isto. Ljudi mu odgovoriše kao prije.
31. Kad se pročulo što je bio David govorio, javiše to Šaulu, i on ga dozva k sebi.
32. David reče Šaulu: “Neka nitko ne gubi srčanosti zbog njega! Sluga će tvoj izići i borit će se s tim Filistejcem.”
33. Šaul odvrati Davidu: “Ne možeš ti ići na toga Filistejca i s njim se boriti. Jer ti si još dječak, a on je ratnik od mladosti.”
34. David odvrati Šaulu: “Sluga je tvoj čuvao ovce svojemu ocu. Pa kad bi došao lav ili medvjed i odnio si ovcu iz stada,
35. potrčao bih ja za njim, udario bih ga i oteo bih mu je iz čeljusti. A ako bi skočio na me, uhvatio bih ga za grivu i ubio bih ga.
36. Lavove i medvjede ubijao je tvoj sluga, i tomu neobrezanom Filistejcu bit će kao i svima njima; jer je osramotio vojsku Boga živoga.” \
37. David nastavi: “Gospodin, koji me je izbavio iz lavljih i medvjeđih pandža, izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.” Tada reče Šaul Davidu: “Idi! Gospodin neka bude s tobom!”
38. Šaul onda odredi da na Davida stave njegovo oružje, na glavu željezni šljem i oklop na nj.
39. David pripasa njegov mač preko svoje bojne opreme i pokuša krenuti, jer nije bio navikao. Ali je David morao priznati Šaulu: “Ne mogu ići u tome, jer nisam na to navikao.” I skide David to sa sebe,
40. uze svoj štap u ruku i potraži sebi iz potoka pet glatkih kamenova. Stavi ih u pastirsku torbu, koju je upotrebljavao kao torbu za praćku. Onda uze svoju praćku u ruku i pođe na Filistejca.
41. Filistejac je išao sve bliže Davidu. Njegov štitonoša koračao je pred njim.
42. Kad Filistejac pogleda i vidje Davida, samo mu se podsmjehnu, jer je bio još tako mlad, rumen i krasna lica.
43. Filistejac doviknu Davidu: “Zar sam pas da ideš na me štapom?” I prokle Filistejac Davida svojim bogovima.
44. Nato viknu Filistejac Davidu: “Hodi ovamo k meni, da dam tvoje meso nebeskim pticama i zemaljskim životinjama!”
45. A David odvrati Filistejcu: “Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na te u ime Gospodina nad vojskama, Boga vojske Izrćlove, koju si ti pogrdio.
46. Danas će te Gospodin dati u moju ruku. Ubit ću te i glavu ti odsjeći. Trupla vojske filistejske još danas ću dati nebeskim pticama i zemaljskim životinjama, da spozna sav svijet da ima Bog u Izrćlu.
47. Znat će sve ovo mnoštvo da Gospodin ne daje pobjede mačem i sulicom. Jer je rat Gospodnji. On će vas dati u naše ruke.”
48. Kad se je Filistejac pomaknuo i sve se bliže primicao Davidu, David brže potrča prema filistejskoj vojsci.
49. Pritom uhvati torbu, izvadi kamen, zavitla ga iz praćke i pogodi Filistejca u čelo. Kamen se zabi u čelo, tako da je on pao naprijed na tlo.
50. Tako pobijedi David Filistejca praćkom i kamenom i pogubi Filistejca, a da nije imao David mača u ruci.
51. David naime pritrči, stane kraj Filistejca, uze njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi ga odsjekavši mu njim glavu. Kad vidješe Filistejci da im je najjači mrtav, pobjegoše.
52. Tada se podigoše ljudi od Izrćla i Jude, udariše u bojnu viku i potjeraše Filistejce do doline i do vrata Ekrona. Pobijeni Filistejci pokriše put od Šaarajima do Gata i Ekrona.
53. Kad se, nakon što otjeraše Filistejce, sinovi Izrćlovi vratiše, oplijeniše njihov tabor.
54. David uze glavu Filistejčevu i odnese je u Jeruzalem, a njegovo oružje stavi u svoj šator.
55. Kad Šaul vidje kako David iziđe pred Filistejca, upita svojega vojskovođu Abnera: “čiji je sin taj mladić, Abnere?” Abner odgovori: “Tako živ bio ti, kralju, ne znam.”
56. Kralj reče: “Upitaj čiji je sin taj mladi čovjek!”
57. Kad se David, pobijedivši Filistejca, vrati, uze ga Abner i povede ga pred Šaula, a David je u ruci još imao Filistejčevu glavu.
58. Šaul ga upita: “čiji si ti sin, mladi čovječe?” David odgovori: “Sin tvojega sluge Jišaja iz Betlehema.”

Psalmi 57:4-11
4. Nek mi pošalje pomoć s neba i spasi me, nek smete onoga koji na me vreba. Bog neka da svoju milost i vjernost!
5. Duša mi prebiva među lavovima koji razdiru sinove ljudske. Zubi su im koplja i strijele, a jezik oštar mač.
6. Izdigni se nad nebesa, o Bože. Nek nad svom zemljom zablista tvoja slava!
7. Namjestiše zamku mojim nogama, prignječiše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu, ali oni se u nju strovaljuju. \
8. čvrsto je moje srce, Bože, čvrsto je moje srce. Pjevat ću i svirati.
9. Probudi se, dušo moja, probudi se, harfo i citro, da probudim zoru.
10. Tebe ću slaviti među narodima, Svemogući, tebi ću svirati među pucima.
11. Jer je do neba uzvišena tvoja milost i tvoja vjernost do oblaka.

Izreka 15:26-26
26. Mrski su Gospodinu zlobni naumi, a dobrostive riječi rado čuje.

Luki 23:26-56
26. Dok su ga vodili, zaustaviše Šimuna Cirenca, koji je dolazio iz polja, i stave na njega križ da ga nosi za Isusom.
27. Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, i žene koje su za njim plakale i naricale.
28. Isus se obazre prema njima i reče: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom djecom!
29. Jer eto, doći će dani kada će se reći: Blago nerotkinjama, ženama koje ne rodiše i ne dojiše!
30. Tada će se dovikivati gorama: Padnite na nas! i brežuljcima: Pokrijte nas!
31. Jer kad tako čine zelenu stablu, što će onda biti od suha?”
32. S njim su vodili još dva zločinca da ih pogube.
33. Kad dođoše na mjesto koje se zove Lubanja, razapeše ga ondje. Isto tako zločince, jednoga s njegove desne, drugoga s njegove lijeve.
34. A Isus se molio: “Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine!” Zatim razdijeliše njegove haljine bacivši za njih kocku.\
35. Narod je tamo stajao i gledao. A članovi Visokoga vijeća rugali su se: “Druge je spasio; neka sad spasi samoga sebe, ako je Božji Pomazanik, Izabranik.”\
36. I vojnici su mu se rugali. Pristupali su k njemu, pružali mu ocat
37. i govorili: “Ako si židovski kralj, spasi samoga sebe!”
38. Nad njim je bio natpis: “Kralj židovski”.
39. Jedan od zločinaca što su visjeli na križu hulio je na njega govoreći: “Zar nisi ti Mesija? Onda spasi samoga sebe i nas!”
40. A drugi je ovoga korio i govorio: “Zar se ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu?
41. Mi dakako s pravom, jer primamo pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj nije ništa zlo počinio.”
42. Onda nastavi: “Isuse, spomeni me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”
43. On mu reče: “Zaista, kažem ti: Danas ćeš još biti sa mnom u raju!”
44. Bilo je oko šeste ure kad na svu zemlju pade tama koja potraja do devete ure.
45. Sunce pomrča, i hramska se zavjesa razdera na dvoje.
46. Tada povika Isus iza glasa: “Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh!” To reče i izdahnu.
47. Kad vidje satnik što se dogodi, stade slaviti Boga i reče: “Zaista, ovaj je čovjek bio pravedan!”
48. Sav narod koji je pribivao ovome prizoru i vidio što se zbilo, udarao se u prsa i vraćao se kući.
49. Svi njegovi znanci i žene koje su išle za njim iz Galileje stajali su na nekoj udaljenosti i to gledali.
50. A bio je vijećnik po imenu Josip, plemenit i pravedan čovjek, koji je bio rodom iz Arimateje, grada u Judeji, i očekivao Božje kraljevstvo.
51. On nije bio pristao na njihov zaključak i postupak.
52. On ode k Pilatu i zamoli za Isusovo tijelo.
53. Tada ga skide, obavi ga platnom i položi ga u grob u stijeni u koji još nitko nije bio položen.
54. Bio je dan priprave, i subota je već svanjivala.
55. Žene koje su s Isusom došle iz Galileje išle su s Josipom i vidjele su grob i kako je pokopano Isusovo tijelo.
56. Potom se vratiše i pripraviše mirise i pomasti. U subotu su držale počinak prema Zakonu.