A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 6

1 Samuelu 14:1-52
1. Jednoga dana reče Jonatan, Šaulov sin, svojemu momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo k filistejskoj straži koja je na onoj strani.” A svojemu ocu ne kaza ništa.
2. Šaul je sjedio na drugom kraju Gebe pod šipkom što stoji kod Magrona. Naroda je bilo s njim oko šest stotina ljudi.
3. Ahija, sin Ahitoba, brata Ikaboda, unuk Pinhasa, praunuk Elija, Gospodnjega svećenika u Šilu, nosio je svećenički oplećak. I vojska nije znala da je Jonatan otišao.
4. Usred klanca preko kojega je Jonatan morao prijeći da dođe k filistejskoj straži bile su dvije strme stijene, jedna s ove, a druga s one strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.
5. Jedna se stijena dizala kao kakav stup na sjevernoj strani prema Mikmasu, druga na jugu prema Gebi.
6. Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo k straži tih neobrezanih tamo! Možda nam pomogne Gospo- din; jer za Gospodina nema zapreke da pomogne do pobjede, s mnogo ili s malo ljudi.” \
7. Momak koji mu je nosio oružje odgovori: “čini što ti je god u srcu! Spreman sam za sve što hoćeš.”
8. Jonatan reče: “Dobro, poći ćemo k tim ljudima tamo i pokazat ćemo im se.
9. Ako nam viknu: čekajte dok dođemo k vama, ostat ćemo na mjestu na kojem jesmo i ne ćemo ići k njima.
10. Ako li nam reknu: Dođite k nama, tamo ćemo otići; jer nam ih tada predade Gospodin u ruke. To će nam biti znak.” \
11. Kad se obojica pokazaše filistejskoj straži, narugaše se Filistejci: “Evo, izlaze Hebreji iz rupa u koje su se zavukli!”
12. I stražari viknuše Jonatanu i njegovu momku koji mu je nosio oružje: “Dođite k nama! Nešto ćemo vam kazati.” A Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajde za mnom jer ih predade Gospodin u ruke Izrćlu!”
13. Jonatan je puzao rukama i nogama i za njim momak koji mu je nosio oružje. Tada su oni padali pred Jonatanom i ubijao ih je za njim momak koji mu je nosio oružje.
14. Taj prvi pokolj, što ga počiniše Jonatan i momak koji mu je nosio oružje, bio je nad otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno pola rala duljine.
15. Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i među svom vojskom. I straža i četa što plijeni prepadoše se. Usto se potrese zemlja i zavlada strah od Boga.
16. I kad su Šaulove uhode, što su se nalazile u Gebi u Benjaminu, primijetile da se je mnoštvo uskomešalo tamo i amo,
17. Šaul zapovjedi ljudima koji su bili s njim: “Pregledajte i vidite tko je otišao od nas!” Kad pregledaše, pokaza se da nema Jonatana i njegova momka, koji mu je nosio oružje.
18. I Šaul zamoli Ahiju: “Daj donijeti kovčeg Božji!” Jer je kovčeg Božji bio tada među sinovima Izrćlovim.
19. Dok je Šaul govorio sa svećenikom, zabuna u filistejskom taboru bivala je sve jača. Zato Šaul zamoli svećenika: “Pusti to!”
20. I Šaul i svi ljudi što su bili s njim podigoše bojnu viku. Kad stigoše na bojno polje, nađoše mač jednoga okrenut protiv drugog. Zabuna je bila vrlo velika.
21. Hebreji koji su se odavno držali s Filistejcima i s njima ratovali, otpadoše od njih i priključiše se Izrćlcima pod Šaulom i Jonatom.
22. I svi Izrćlci koji su se bili sakrili u Efrajimovoj gori, kad čuše da Filistejci bježe, nagnuše za njima da ih pobiju.
23. Tako u onaj dan dade Gospodin pobjedu Izrćlu. Kad se je boj nastavio preko Bet Horona,
24. a Izrćlci su se bili u onaj dan vrlo umorili, izreče Šaul nad vojskom ovo prokletstvo: “Proklet neka je čovjek koji prije večeri uzme što k sebi, dok se ne osvetim svojim neprijateljima!” I zato nijedan od ljudi ne okusi ništa.
25. I dođe sva vojska u jednu šumu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju.
26. Kad vojska dođe k saću što je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k svojim ustima jer su se ljudi bojali prokletstva.
27. Samo Jonatan nije bio čuo da je njegov otac izrekao prokletstvo nad narodom. I on pruži vršak štapa, što ga je držao u ruci, umoči ga u jedan medeni s?t i primače svoju ruku ustima. I zasjaše mu opet oči.
28. A jedan od vojnika okrenu se k njemu i reče: “Tvoj je otac izrekao prokletstvo nad narodom: Proklet neka je čovjek koji danas uzme nešto k sebi!” Ljudi su naime bili iznemogli.
29. Jonatan odvrati: “Moj otac svaljuje zemlju u nesreću. Eto vidite kako mi zasjaše oči jer okusih malo toga meda.
30. A da su ljudi jeli od plijena svojih neprijatelja, što ga osvojiše, kako bi tada bio velik poraz Filistejaca?”
31. Tako pobiše onaj dan Filistejce od Mikmasa do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo izmoreni,
32. navališe na plijen, uzeše ovaca, volova i teladi, poklaše ih na zemlji, stadoše jesti i s krvlju.
33. Kad javiše Šaulu: “Ljudi griješe protiv Boga jer jedu s krvlju”, on reče: “činite zlo. Dovaljajte mi, dok je još dan, velik kamen!”
34. Tada zapovjedi Šaul: “Raziđite se među ljude i recite im: Svaki neka donese k meni svog vola ili ovcu i neka zakolje ovdje! Onda možete jesti, a da ne griješite protiv Gospodina jedući s krvlju.” Svaki od ljudi donese komad stoke, što mu je bio pri ruci, još one noći i ondje zaklaše.
35. I Šaul načini žrtvenik Gospodinu. To je bio prvi žrtvenik što ga on podiže Gospodinu.
36. Onda zapovjedi Šaul: “Tjerat ćemo Filistejce noćas i plijenit ćemo među njima dok ne svane! Nijednoga od njih ne ćemo ostaviti!” Oni odgovoriše: “čini što god misliš da je dobro!” Ali svećenik reče: “Najprije upitajmo Boga!”
37. I upita Šaul Boga: “Trebam li tjerati Filistejce? Hoćeš li ih dati u ruke Izrćlu?” Ali mu ne dade odgovora u onaj dan.
38. Tada zapovjedi Šaul: “Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istražite brižno tko je danas počinio taj grijeh!
39. Jer tako živ bio Gospodin, koji je dao pobjedu Izrćlu, i ako je kriv moj sin Jonatan, mora umrijeti!” Ali nitko mu iz naroda ne odgovori.
40. I on zapovjedi svim Izrćlcima: “Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit ćemo na drugoj strani.” Narod odgovori: “čini što smatraš da je dobro!”
41. I Šaul se pomoli Gospodinu: “Bože Izrćlov, daj dosudi!” I budu pogođeni Jonatan i Šaul, a narod iziđe slobodan.
42. Sad zapovjedi Šaul: “Bacite ždrijeb između mene i mojega sina Jonatana!” I bude pogođen Jonatan.
43. Šaul zapovjedi Jonatanu: “Kaži mi što si učinio!” Jonatan mu priznade: “Vrškom štapa, što sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti.”
44. Šaul odvrati: “Bog neka mi učini što hoće samo da ti ne moraš umrijeti, Jonatane!”
45. Ali vojska izjavi Šaulu: “Što? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izrćlu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako živ bio Gospodin, ni jedna dlaka s njegove glave ne će pasti na zemlju! Jer je s pomoću Božjom on izvojevao današnju pobjedu.” Tako izbavi vojska Jonatana od smrti.
46. Šaul odustane od potjere za Filistejcima i ode. A Filistejci se vratiše u svoju zemlju.
47. Nakon što je Šaul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izrćlom, ratovao je uokolo protiv svih svojih neprijatelja, protiv Moaba, Amona, Edoma, protiv kraljeva od Sobe i protiv Filistejaca. Kamo se god obraćao, nadvladavao bi.
48. Dokazao je hrabrost, pobio je Amalečane i izbavio je Izrćla iz ruku onih koji su ga plijenili.
49. Šaulovi sinovi bili su Jonatan, Išjo i Malki Šua. Njegove dvije kćeri zvale su se: starija Meraba, mlađa Mikala.
50. Žena Šaulova zvala se Ahinoama i bila je kći Ahimaasova. Njegov vojskovođa zvao se Abner, sin Nera, strica Šaulova;\
51. jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bili su sinovi Abielovi.
52. Svega Šaulova vijeka bilo je teških bitaka protiv Filistejaca. Kad bi stoga Šaul vidio nekog hrabrog i valjanog čovjeka, uzimao bi ga u svoju službu.

1 Samuelu 15:1-35
1. Jednoga dana reče Samuel Šaulu: “Gospodin me je poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izrćlom. Slušaj, dakle, Gospodnju zapovijed!
2. Ovako veli Gospodin nad vojskama: Kaznit ću ono što je počinio Amalek Izrćlcima kad im je stao na put, kad su ono išli iz Egipta.
3. Zato idi i pobij Amaleka, izvrši prokletstvo na njemu i na svemu što njemu pripada! Ne štedi ga, nego pobij čovjeka i ženu, dijete i dojenče, govedo i ovcu, devu i magarca!”
4. Tada Šaul sabra narod i izbroji ih u Telamu: dvjesta tisuća pješaka i deset tisuća ljudi od Jude.
5. Potom Šaul pođe protiv glavnoga grada Amalečana i namjesti zasjedu u dolini potoka.
6. A Kenijcima Šaul poruči: “Ustanite! Povucite se brže iz područja Amalečana da vas s njima ne uništim! Jer vi ste se prijateljski ponijeli prema svim sinovima Izrćlovim, kad su išli iz Egipta.” I povukoše se Kenijci iz područja Amalečana
7. Šaul pobi Amalečane od Havile do Šura, koji leži istočno od Egipta.
8. Agaga, amalečanskog kralja, uhvati živa i izvrši na svemu narodu prokletstvo oštricom mača.
9. Šaul i narod poštedje ipak Agaga i najbolje životinje između ovaca i goveda, ugojene životinje i janjce, uopće sve dragocjeno. Ne htjedoše na tome izvršiti prokletstvo. Samo na onom što je bilo slabo i bez cijene izvršiše prokletstvo.
10. I dođe Gospodnja riječ Samuelu:
11. ”Kajem se što sam Šaula postavio za kralja, jer se on odvratio od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.” To ražalosti Samuela, i on je vapio Gospodinu svu noć.
12. Kad je Samuel sutradan rano htio poći Šaulu ususret, javiše Samuelu: “Šaul je pošao u Karmel i tamo je sebi podigao spomenik. Onda se vratio i otišao dalje u Gilgal.”
13. Kad Samuel dođe Šaulu, reče mu Šaul: “Neka si blagoslovljen od Gospodina! Izvršio sam Gospodnju zapovijed.”
14. Samuel odvrati: “Kakvo je to blejanje ovaca i koza što mi prodire u uši, i kakva je to rika goveda što je čujem?”
15. Šaul odgovori: “Dotjeraše ih od Amalečana. Narod je naime poštedio najbolje životinje od ovaca i goveda i nije ih žrtvovao Gospodinu, tvojemu Bogu. Ostalo pobismo.”
16. Samuel odvrati Šaulu: “Stani! Kazat ću ti što mi je noćas rekao Gospodin.” On ga zamoli: “Govori!”
17. Samuel reče: “Nisi li bio postao glava plemenima Izrćlovim premda si bio malen u svojim očima? Gospodin te pomaza za kralja nad Izrćlom.
18. I Gospodin te posla i zapovjedi ti: Idi i izvrši prokletstvo na zlikovcima, Amalečanima, i ratuj s njima dok ih ne uništiš!
19. Zašto nisi poslušao Gospodnje zapovijedi, nego si se polakomio za plijenom i učinio što je bilo neugodno u Gospodnjim očima?”
20. Šaul odvrati Samuelu: “Poslušao sam Gospodnju zapovijed i išao sam putem na koji me posla Gospodin. Doveo sam Agaga, kralja Amalečana, i izvršio sam prokletstvo na Amalečanima,
21. ali narod uze od plijena ovce i volove, najbolje od prokletih stvari, da to žrtvuje Gospodinu, tvom Bogu, u Gilgalu.”
22. A Samuel reče: “Zar su ugodnije Gospodinu žrtve paljenice i klanice od poslušnosti prema Gospodnjim zapovijedima? Eto, poslušnost je bolja od žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.
23. Jer je neposlušnost tako zla kao grijeh vračanja, nepokornost je tako zla kao idolopoklonstvo. Zato što si prezreo Gospodnju zapovijed, on tebe odbacuje kao kralja.”
24. Šaul reče Samuelu: “Sagriješio sam što sam prekršio Gospodnju zapovijed i tvoje upute. Pobojao sam se, naime, naroda i popustio sam njegovu zahtjevu.
25. A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodinu!”
26. Ali Samuel odvrati Šaulu: “Ja se ne vraćam s tobom. Zato što si prezreo Gospodnju zapovijed, tebe je Gospodin odbacio kao kralja nad Izrćlom.”
27. Kad se Samuel okrene da ide, uhvati ga on za skut plašta i skut se raspara.
28. Samuel mu reče: “Gospodin je danas odadro (uzeo) od tebe kraljevsku čast nad Izrćlom i dao je drugome, koji je bolji od tebe.
29. I ne laže postojani Bog Izrćlov, niti se kaje; jer on nije čovjek da bi se mogao kajati.” \
30. On odvrati: “Ako sam i sagriješio, učini mi ipak čast pred starješinama mojega naroda i pred Izrćlom i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodinu, tvojemu Bogu!”
31. I vrati se Samuel i ode za Šaulom i pokloni se Šaul Gospodinu.
32. Tada zapovjedi Samuel: “Dovedite mi Agaga, kralja Amalečana!” Veseo dođe k njemu Agag. Agag reče: “Tako je dakle umakla gorčina smrti.”
33. Ali Samuel reče: “Kako je tvoj mač učinio žene bez djece, tako neka bude i tvoja mati bez djece među ženama!” I Samuel rasiječe Agaga na komade pred Gospodinom u Gilgalu.
34. Potom ode Samuel u Ramu, a Šaul ode svojoj kući u Gibeu.
35. Samuel više ne vidje Šaula do svoje smrti; jer je Samuel žalio Šaula, žalio je jer se Gospodin pokajao što ga je bio postavio za kralja nad Izrćlom. \

Psalmi 57:1-3
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Nemoj pogubiti”. Miktam. Davidov. Kad pobježe u pećinu pred Šaulom.
2. Smiluj mi se, Bože, smiluj, jer se u tebe uzda moja duša! U sjenu tvojih krila ću se sakriti dok opasnost ne umine!
3. Vapim k Bogu, Višnjemu, Bogu koji me brani.

Izreka 15:24-25
24. Put života za razumnoga ide gore, da izmakne carstvu mrtvih dolje.
25. Gospodin razara kuću oholima, a postavlja granicu udovici.

Luki 23:1-25
1. Tada se svi podigoše i odvedoše ga Pilatu.
2. Ondje ga počeše optuživati: “Nađosmo da ovaj buni naš narod, da zabranjuje plaćati caru porez, i da se pravi Mesijom, kraljem.”
3. Pilat ga upita: “Jesi li ti židovski kralj?” On mu odgovori: “Ti kažeš.”
4. Pilat izjavi svećeničkim glavarima i narodu: “Ja ne nalazim nikakve krivnje na ovome čovjeku.”
5. Ali oni su još jače zahtijevali: “On buni svojim naukom narod po svoj judejskoj zemlji, počevši od Galileje dovde.”
6. Kad je to čuo Pilat, raspita se je li on Galilejac.
7. Kad dozna da je iz Herodova područja, posla ga k Herodu koji je onih dana također boravio u Jeruzalemu.
8. Herod se vrlo obradova kad vidje Isusa. Odavno je želio vidjeti ga zbog onoga što je čuo o njemu, i nadao se da će vidjeti od njega kakvo čudo.
9. I tako ga stade pitati za mnogo toga. Ali mu Isus ništa ne odgovori.
10. Svećenički glavari i pismoznanci stajali su pritom i neprestano ga tužili.
11. Tada mu se naruga Herod sa svojom pratnjom. Za porugu mu dade obući bijelu haljinu i posla ga tako natrag Pilatu.
12. U taj se dan sprijateljiše Herod i Pilat, dok su prije bili neprijatelji.
13. Pilat tada sazva svećeničke glavare, članove Visokoga vijeća i narod
14. i reče im: “Dovedoste preda me ovoga čovjeka, jer navodno buni narod. Ja sam ga pred vama saslušao, ali nisam našao opravdanu nijednu od tužbi što ih vi iznosite protiv ovoga čovjeka.
15. Isto tako ni Herod; jer ga posla natrag k nama. Eto, on nije ništa učinio što zaslužuje smrt.\
16. Kaznit ću ga dakle i onda pustiti.”
17.
18. Tada svi zajedno povikaše: “Uzmi ovoga! Pusti nam Barabu!”
19. Onaj je ležao u tamnici zbog neke bune u gradu i zbog nekog umorstva.
20. A Pilat im opet prozbori, jer je htio pustiti Isusa.
21. Ali su oni vikali: “Raspni ga, raspni!”
22. On ih upita po treći put: “Pa što je zlo on počinio? Ja ne nalazim na njemu ništa što bi zasluživalo smrt. Kaznit ću ga i onda pustiti.”
23. Ali su oni zahtijevali samo još žešće i glasnije da Isus bude razapet, i vika je njihova bivala sve jača.
24. Pilat presudi da bude izvršeno prema njihovu zahtjevu.
25. Pusti im onoga koji je ležao u tamnici zbog bune i umorstva i koga su tražili. A Isusa preda njihovoj volji.