A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 5

1 Samuelu 12:1-25
1. I Samuel reče svemu Izrćlu: “Eto, u svemu što mi predložiste ispunio sam vaš zahtjev i postavio sam kralja nad vama.
2. Sada će kralj ići pred vama. Ja sam ostario i osijedio. Sinovi su moji među vama. Od moje mladosti sve do danas moj je život stajao otvoren pred vama.
3. Evo me! Istupite protiv mene pred Gospodinom i njegovim pomazanikom! Kome sam oduzeo njegova vola? Kome sam odveo njegova magarca? Koga sam tlačio? Kome sam nasilje učinio? Od koga sam primio mito i jedno oko stisnuo prema njemu? Ja ću vam to natrag vratiti.”
4. Oni odgovoriše: “Nisi nas tlačio, nisi bio nasilan i nisi ni od koga ništa uzeo.”
5. On im reče: “Gospodin neka mi je vaš svjedok i neka je svjedok danas njegov pomazanik da niste našli nikakvo nepravedno dobro u mojemu posjedu.” Oni povikaše: “Tako je.”
6. Tada reče Samuel narodu: “Gospodin je koji je postavio Mojsija i Arona, i vaše oce izveo iz Egipta.
7. Sad pristupite da vam pred Gospodinom predočim sva dobročinstva što ih je iskazao Gospodin vama i vašim ocima!
8. Kad je Jakov bio došao u Egipat i kad su oci vaši vapili Gospodinu za pomoć, posla Gospodin Mojsija i Arona. Oni izbaviše vaše oce iz Egipta i naseliše ih u ovoj zemlji.
9. Ali zaboraviše Gospodina, svoga Boga, i on ih dade u ruke Sisari, hasorskomu vojskovođi, u ruke Filistejcima i ruke moapskomu kralju, kad ih napadoše.
10. A kad su zavapili Gospodinu za pomoć i priznali: Sagriješismo što ostavismo Gospodina i služismo baalima i aštartama; ali sada nas izbavi iz ruku neprijatelja naših pa ćemo ti služiti,\
11. tada posla Gospodin Jerubaala, Baraka, Jiftaha i Samuela i ote vas iz ruku vaših okolnih neprijatelja, tako da ste mogli živjeti u sigurnosti.
12. A kad vidjeste da amonski kralj Nahaš iziđe protiv vas, rekoste mi: Ne, nego kralj neka vlada nad nama! A ipak je vaš kralj Gospodin, Bog vaš.
13. I sada eto kralja kojega izabraste, kojega htjedoste! Evo, Gospodin vam je postavio kralja.
14. Neka biste se bojali Gospodina i njemu služili, slušali njegov glas i ne protivili se zapovijedi Gospodnjoj! Neka biste se i vi i kralj, koji vlada nad vama, pokoravali Gospodinu, svojemu Bogu!
15. Ako ne budete slušali Gospodnji glas i budete se protivili zapovijedi Gospodnjoj, ruka će Gospodnja biti protiv vas, kao što je bila protiv vaših očiju.
16. A sada pazite i vidite koliko će čudo učiniti Gospodin pred vašim očima!
17. Nije li sada pšenična žetva? Ja ću prizvati Gospodina neka pošalje gromove i dažd. Tada ćete spoznati i vidjeti koliko je u Gospodnjim očima bilo zlo što ga počiniste kad ste zahtijevali sebi kralja.”
18. Kad Samuel zavapi Gospodinu, posla Gospodin još isti dan gromove i dažd. Sav narod obuze velik strah pred Gospodinom i Samuelom.
19. I sav narod zamoli Samuela: “Zagovaraj svoje sluge kod Gospodina, Boga svojega, da ne pomremo! Jer dodasmo k svim svojim grijesima još zla kad smo zahtijevali sebi kralja.”
20. Samuel odvrati narodu: “Ne bojte se! Počiniste, doduše, sve to zlo. Ali sad barem ne odstupajte više od Gospodina, nego služite Gospodinu svim svojim srcem.
21. Ne otpadajte opet nakon mene k ništavnim idolima koji ne mogu pomoći niti izbaviti jer su ništa!
22. Jer tada ne će Gospodin odbiti svojega naroda zbog velikoga svojega imena; jer Gospodinu je bila volja da vas učini svojim narodom.\
23. A daleko neka je od mene da se ogriješim o Gospodina prestavši vas zagovarati; nego ću vas upućivati na dobar i pravi put.\
24. Samo se bojte Gospodina i služite mu iskreno svim srcem; jer vidite kakve je velike stvari za vas učinio!\
25. Ako li ipak zlo činite, propast ćete i vi i vaš kralj.”

1 Samuelu 13:1-23
1. Šaulu je bilo... godina kad postade kralj i...dvije je godine vladao nad Izrćlom.
2. Šaul izabra sebi tri tisuće ljudi između Izrćlovih sinova: dvije tisuće ostadoše kod Šaula u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna je tisuća bila pod Jonatom kod Gibeje u Benjaminu. Ostali narod raspusti, svakoga k svojoj kući.
3. Jonatan obori filistejski stup što je stajao u Gibei. čuše za to Filistejci. A Šaul dade po svoj zemlji trubiti u trube i oglasiti: “Hebreji neka čuju!”
4. Sav Izrćl doču vijest: “Šaul obori filistejski stup i sav Izrćl omrznu stoga Filistejcima.” Tako se podiže narod da ide za Šaulom u Gilgal.
5. A Filistejci se skupiše da ratuju protiv Izrćla: tri tisuće bojnih kola i šest tisuća ratnika na kolima, pješaka nebrojeno kao pijeska na morskoj obali. Oni iziđoše i utaboriše se kod Mikmasa, istočno od Bet Avena.
6. Kad Izrćlci vidješe da su u lošem položaju i da je narod tvrdo pritisnut, sakriše se u spilje, jame, kamenjarke, grobove i cisterne.
7. I bježali su i preko gazova Jordana u zemlju Gad i Gilead. Šaul je boravio još uvijek u Gilgalu. Narod je brže-bolje pošao tamo k njemu.
8. On pričeka sedam dana, do roka što ga je bio odredio Samuel. Ali Samuel ne dođe u Gilgal. Kad se narod stade razilaziti,
9. Šaul zapovjedi: “Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve pričesnice!” i prinese žrtvu paljenicu.
10. Jedva je prinio žrtvu paljenicu kad se pojavi Samuel. Šaul mu iziđe ususret da ga pozdravi.
11. A Samuel upita: “Što si učinio?” Šaul odgovori: “Budući da vidjeh kako ljudi odlaze od mene, a ti ne dođe u određeno vrijeme, i Filistejci se skupili u Mikmasu,
12. pomislih: Sad će Filistejci izići protiv mene u Gilgal, a ja još ne umilostivih Gospodina. Tako se usudih i prinesoh žrtvu paljenicu.”
13. Tada reče Samuel Šaulu: “Ludo si radio što nisi držao zapovijedi Gospodina, Boga svojega, koju ti je dao. Tada bi Gospodin potvrdio tvoje kraljevstvo zauvijek.
14. A ovako se tvoje kraljevstvo ne će održati. Gospodin je potražio sebi čovjeka po svojemu srcu. Njega je Gospodin odredio za kneza nad svojim narodom, jer se nisi pridržavao onoga što ti je zapovjedio Gospodin.”
15. Tada se diže Samuel i ode iz Gilgala u Gebu u Benjamin. Šaul izbroji ljude što su još bili kod njega: otprilike šest stotina ljudi.
16. Šaul je sa svojim sinom Jonatanom i s ljudima što su bili uz njih boravio u Gebi u Benjaminu, a Filistejci su se bili utaborili u Mikmasu.
17. Tada izađe iz filistejskoga tabora četa što plijeni, u tri dijela: jedan dio udari putem od Ofre u zemlju Šual,
18. drugi udari putem u Bet Horon, treći udari putem prema granici koja preko seboimske doline gleda u pustinju.
19. Tada nije bilo kovača u cijeloj izrćlskoj zemlji; jer su Filistejci mislili: “Inače bi mogli Hebreji sebi praviti mačeve i koplja.”\
20. Zato su morali svi Izrćlci silaziti k Filistejcima, ako bi koji htio dati sebi skovati ralo, motiku, sjekiru ili ostan za volove
21. ili ako bi oštrači rala, motika, sjekira otupili i ako bi trebalo načiniti ostane za volove.
22. Zato, kad buknu rat, nije bilo ni mača ni koplja u ruci cijele vojske što je bila sa Šaulom i Jonatanom. Samo ih je bilo u Šaula i u njegova sina Jonatana.
23. Jedna filistejska straža bila je izišla prema klancu kod Mikmasa.

Psalmi 56:1-13
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Nijema golubica u daljini”. Miktam. Davidov. Kad su ga Filistejci uhitili u Gatu.
2. Smiluj mi se, Bože, jer me jedan čovjek napada; tlači me svaki dan, on me stalno progoni. \
3. Moji neprijatelji napadaju me cijeli dan; da, mnogo ih je koji se bore protiv mene, Svevišnji! \
4. Ali kada se uplašim, ja se u tebe uzdam.
5. U Boga čijom se riječi dičim, u Boga se uzdam, ne bojim se! Što mi može učiniti smrtnik?
6. Svaki dan izvrću moje riječi; sve njihove misli smjeraju zlo protiv mene. \
7. Skupljaju se, postavljaju mi zasjedu, paze na moje korake, jer o životu mi rade.
8. Zar da ti izmaknu uz takvu zloću, tebi, koji u gnjevu obaraš narode, Bože!
9. Izbrojio si moje nevolje; moje suze skupio si u svoj mijeh! Nisu li upisane u tvojoj knjizi? \
10. Onda će neprijatelji moji uzmaknuti u dan kad te zovnem. U to sam uvjeren: Bog je za mene!
11. U Boga čijom se riječi dičim; u Gospoda čijom se riječi uznosim; \
12. u Boga se uzdam i ne bojim se. Što mi može čovjek?
13. Bože, dugujem ti što sam zavjetovao. Prinijet ću ti žrtve zahvalne

Izreka 15:21-23
21. Ludost je veselje bezumniku; razuman čovjek ide pravim putem. \
22. Gdje nema savjetovanja, ne uspiju naumi; gdje je mnogo savjetnika, uspiju. \
23. Svatko se raduje zgodnom odgovoru svojih usta; riječ u pravo vrijeme? kako je dragocjena! \

Luki 22:47-71
47. Dok je još govorio, pojavi se četa. Juda, jedan od dvanćstorice, išao je pred njom. On pristupi k Isusu i poljubi ga.
48. Isus mu reče: “Juda, poljupcem izdaješ Sina čovječjega?”
49. Kad njegovi pratioci vidješe što će biti, viknuše: “Gospodine, da udarimo mačem?”
50. I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
51. A Isus reče: “Pustite! Ne dalje!” Tada se dotače uha i iscijeli ga.
52. A svećeničkim glavarima, nadstojnicima hramske straže i starješinama što su bili došli na nj, Isus reče: “Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama.
53. Danomice sam bio kod vas u Hramu, i niste stavili ruke na mene. Ali je ovo vaš čas i vlast tame.”
54. Tada ga uhvatiše i odvedoše u kuću velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
55. Nasred dvorišta naložili su vatru i posjedali naokolo. I Petar sjede među njih.
56. Kako je on tako sjedio u svjetlu ognja, vidje ga jedna sluškinja, upre pogled u njega i reče: “I ovaj je bio s njim.”
57. On zanijeka i reče: “Ženo, ne poznajem ga.”
58. Malo zatim ugleda ga drugi i reče: “I ti si jedan od njih.” Petar odvrati: “čovječe, nisam.”
59. Oko jednu uru kasnije ustvrdi opet drugi: “Zaista, i ovaj je bio s njim, jer je Galilejac.”
60. Petar odvrati: “čovječe, ne znam što govoriš.” Odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao.
61. Tada se obazre Gospodin i pogleda Petra. I Petar se sjeti Gospodinove riječi koju mu je kazao: “Još prije nego danas zapjeva pijetao, triput ćeš me zatajiti.”
62. Izađe napolje i stade gorko plakati.
63. Ljudi koji su Isusa držali zarobljena rugali su mu se i zlostavljali ga.
64. Pokrili su mu oči i govorili: “Proreci tko je koji te udari!”
65. Još su mnoge druge uvrede izricali protiv njega.
66. Kad osvanu dan, sabraše se narodne starješine, svećenički glavari i pismoznanci i dadoše ga odvesti u svoju skupštinu. Oni rekoše: “Ako si ti Mesija, kaži nam!”
67. On im odvrati: “Ako vam kažem, ne ćete mi vjerovati;\
68. ako vas upitam, ne ćete mi odgovoriti.
69. Ali odsad će Sin čovječji sjediti s desne strane svemogućega Boga.”
70. Tada svi rekoše: “Ti si dakle Sin Božji?” On odgovori: “Da, jesam!”
71. Tada povikaše: “Što trebamo još svjedočanstvo? Jer sami čusmo iz njegovih vlastitih usta.”