A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 26

2 Samuelu 23:1-38
1. Ovo su posljednje riječi Davidove, izjava Davida, sina Jišajeva, izjava čovjeka koji je bio uzvišen visoko, pomazanika Boga Jakovljeva, koji je pjevao pjesme Izrćlove:
2. ”Duh Gospodnji šaptao mi je. Na mojemu je jeziku još riječ njegova.
3. Govorio je Bog Izrćlov, govorila je meni stijena Izrćlova: Tko pravedno vlada ljudima, koga u vladanju vodi strah Božji,
4. on je svjetlo jutarnje kad sunce ograne, a nikakav oblak ne pomućuje ranu svjetlost. U sjaju sunčanom, nakon kiše, mlada trava niče iz zemlje.
5. Tako zaista stoji moja kuća prema Bogu: vječan zavjet sklopio je on sa mnom, uređen u svemu i dobro čuvan. Svaku moju želju i svaku moju čežnju on pušta, da zaista uspije.
6. Kao iščupano trnje svi su zlikovci: nitko ih se zato ne dotiče.
7. Tko se na njih namjeri prihvati se za željezo i koplje, i praskajući oni planu u žeravici.”
8. Ovo su imena junaka Davidovih: Hakmonac Išbaal, prvi među trojicom. On zavitla svoje koplje i ubije osam stotina odjednom.
9. Za njim dolazi između tri junaka Ahoašanin Eleazar, Dodonov sin. On je bio s Davidom u Pas Daminu, kad se tamo skupiše Filistejci na boj. Kad se Izrćlci povukoše,
10. on je bio ostao i tukao je Filistejce, dok mu su ruka nije umorila i ukočila. Tako dade Gospodin u onaj dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratiše i pođoše za njim, ali samo zato da pokupe plijen.
11. Za njim dolazi Ararac Šama, Elin sin. Jednom su se skupili Filistejci u Lehiju. Tamo je bio komad zemlje s lećom. A kad su ljudi bježali od Filistejaca,
12. stade on nasred polja, obrani ga i pobi Filistejce. Tako dade Gospodin veliku pobjedu.
13. Jedanput siđoše ta tri najodličnija između tridesetorice u vrijeme žetve k Davidu u pećinu Adulam, kad se četa Filistejaca utaborila u Refaimskoj dolini.
14. David je upravo bio u tvrđavi. A u Betlehemu je onda bila filistejska straža.
15. I kad je David zaželio: “Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima Betlehema?”,
16. onda ona tri junaka prodriješe kroz tabor Filistejaca, zahvatiše vode iz studenca na vratima Betlehema i donesoše Davidu. Ali je on ne htjede piti, nego je proli u čast Gospodinu
17. i reče: “Ne daj mi, Gospodine, da takvo što učinim! Pa to je krv ljudi koji prodriješe u životnoj opasnosti!” Zato ne htjede piti. To učiniše ta tri junaka:
18. Abišaj, Joabov brat, sin Sarvijin, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje na tri stotine i pobi ih. Kod one je trojice uživao ugled.
19. On se isticao među tridesetoricom i postao im je vođa, ali onu trojicu nije mogao dostići.
20. Benaja, Jojadin sin, iz Kabseela, bio je hrabar čovjek, velik na djelima. On pogubi oba Ariela iz Moaba. Također je, dolje kod jednog studenca, ubio lava, kad je bio pao snijeg.
21. Ubio je i jednoga Egipćanina gorostasne visine. Premda je Egipćanin imao u ruci koplje, on iziđe na nj sa štapom, istrgne Egipćaninu koplje iz ruke i ubije ga njegovim vlastitim kopljem.
22. To učini Benaja, Jojadin sin. Kod trojice junaka uživao je velik ugled.
23. Bio je slavniji od tridesetorice, ali onu trojicu nije stigao. David ga je postavio na čelo tjelesne straže.
24. Među tridesetoricom bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodonov,
25. Šama iz Haroda, Elika iz Haroda,
26. Heles iz Peleta, Ira, Ikešev sin iz Tekoe,
27. Abiezer iz Anatota, Sibekaj iz Huše,
28. Salmon iz Ahoha, Mahraj iz Netofe,
29. Heled, Baanin sin, iz Netofe, Itaj, Ribajev sin, iz Gibeje u plemenu Benjaminovu,
30. Benaja iz Pireatona, Hidaj iz potoka Gaaše,
31. Abibaal iz Bet Haarabe, Azmavet iz Bahurima,
32. Eljahba iz Šaalbona, sin Jašenov, Jonatan,
33. Šama iz Harara, Ajiam, Šararov sin iz Arara,
34. Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake, Eliam, sin Ahitoelov iz Gilona,
35. Hesraj iz Karmela, Paaraj iz Araba,
36. Jigeal, sin Natana iz Sobe, Bani iz Gada,
37. Selek iz Amona, Nahraj iz Beerota, koji je nosio oružje Joabu, Sarvijinu sinu,
38. Ira iz Jatira, Gareb iz Jatira,

2 Samuelu 24:1-25
1. Gospodnji gnjev raspali se još jedanput protiv Izrćlaca, tako da on Davida nadraži protiv njih, pa zapovjedi: “Hajde, izbroj Izrćla i Judu!”
2. Tada kralj zapovjedi svojemu vojskovođi Joabu: “Prođi po svim plemenima Izrćlovim od Dana do Beer Šebe i izbrojite narod, da znam njegov broj!”
3. A Joab odvrati kralju: “Gospodin, Bog tvoj, dodat će narodu onoliko koliko ga je sad, još sto puta toliko, i moj gospodar i kralj će to još sam doživjeti. Zašto moj gospodar i kralj takvo što hoće?”
4. Ali kraljeva zapovijed prisili Joaba i vojskovođe pa Joab i vojskovođe odoše od kralja, da prebroje narod Izrćlov.
5. Prijeđoše Jordan i počeše kod Aroera, desno od grada koji leži u dolini potoka, u smjeru Gada i Jazera.
6. Tada odoše u Gilead i do zemlje Hetita prema Kadešu. Potom dođoše u Dan i okrenuše u Sidon.
7. Onda stigoše u tvrdi grad Tir i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca. Potom odoše u južnu Judinu zemlju u Beer Šebu.
8. Tako obiđoše svu zemlju i vratiše se u Jeruzalem poslije devet mjeseci i dvadeset dana.
9. Joab dade kralju broj popisanoga naroda, i bilo je od Izrćla osam stotina tisuća ljudi sposobnih za oružje i opasanih mačem, a od Jude pet stotina tisuća ljudi.
10. A kad David prebroji narod, taknu ga savjest i David se pomoli Gospodinu: “Teško sam se ogriješio, što to učinih. Ali, Gospodine, oduzmi svojemu sluzi krivnju, jer sam bio posve zaslijepljen!”
11. Kad David ujutro ustade, dođe riječ Gospodnja proroku Gadu, Davidovu vidovnjaku, i reče:
12. ”Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: Troje ti predlažem; izaberi što da ti od toga učinim!” \
13. Gad pođe k Davidu i navijesti mu: “Hoćeš li da na tvoju zemlju dođe sedam godina gladi, ili da bježiš tri mjeseca pred svojim neprijateljima i da te oni progone, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sad promisli i razmotri što ću odgovoriti onome koji me poslao!”
14. David odgovori Gadu: “U velikoj sam muci. Mi ćemo radije pasti u Gospodnje ruke, jer je njegovo milosrđe veliko. A u ruke ljudima ne bih htio pasti.”
15. Tako pusti Gospodin kugu na Izrćla od jutra do određenoga vremena. Pomre naroda od Dana do Beer Šebe sedamdeset tisuća ljudi.
16. Već pruži anđeo svoju ruku na Jeruzalem, da ga uništi, kad se sažali Gospodinu, i zapovjedi anđelu koji je ubijao narod: “Dosta! Povuci natrag svoju ruku!” Anđeo je Gospodnji bio upravo došao do gumna Jebusejca Araune.
17. Kad vidje David kakvo zlo učini anđeo u narodu, pomoli se Gospodinu ovako: “Ah, sagriješio sam. Zlo sam učinio. A ove, ovce, što su učinile? Pa okreni svoju ruku na mene i na moju obitelj!”
18. Još istoga dana javi se Gad Davidu i reče mu: “Idi i podigni Gospodinu žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune!”
19. David ode na Gadovu riječ, kako mu je bio Gospodin zapovjedio.
20. Kad je Arauna pogledao i vidio kralja gdje mu dolazi sa svojom pratnjom, izađe on i pokloni se kralju licem do zemlje.
21. Arauna upita: “Zašto dolazi moj gospodar, kralj, k sluzi svojemu?” David odvrati: “Da od tebe kupim to gumno. Hoću načiniti Gospodinu žrtvenik, da se kuga ukloni od naroda.”
22. Arauna odvrati Davidu: “Moj gospodar, kralj, neka je uzme i neka žrtvuje što mu je volja! Evo, ovdje su volovi za žrtvu i kola, i volovski jarmovi za drva!
23. Sve to, o kralju, daruje Arauna kralju.” Tada reče Arauna kralju: “Gospodin, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!”
24. A kralj odvrati Arauni: “Ne! Ja ću je samo kupiti od tebe. Ne ću prinijeti Gospodinu, Bogu svojemu, žrtve paljenice koje sam dobio besplatno.” I tako kupi David gumno i volove za pedeset srebrnih šekela.
25. David tamo napravi Gospodinu žrtvenik i prinese žrtve paljenice i žrtve pričesnice. Tada se Gospodin smilova zemlji, i prestane kuga u Izrćlu.

Psalmi 68:7-10
7. Bog napuštenima daje stan u kući, sužnje izvodi na slobodu, a samo prkosni ostaju u suhoj pustoši.
8. Kad si išao pred svojim narodom, Bože, kad si koračao kroz pustinju,
9. zemlja se tresla, nebo je kišilo pred Bogom. Sinaj se tresao pred Bogom, pred Bogom Izrćlovim.
10. Obilnu kišu izlijevao si, Bože, na svoju baštinu, i kad je iznemogla, ti si je krijepio.

Izreka 17:5-6
5. Tko se ruga siromahu, grdi njegova stvoritelja; tko se raduje nesreći, ne ostane sam bez kazne. \
6. Kruna su starcima unučad, slava djece su njihovi roditelji.

Ivanu 9:1-23
1. I prolazeći, vidje čovjeka slijepa od rođenja.
2. Njegovi ga učenici zapitaše: “Učitelju, tko sagriješi: ovaj ili njegovi roditelji te se rodi slijep?”
3. Isus odgovori: “Ni on ne sagriješi ni njegovi roditelji, nego je to zato da se objave djela Božja na njemu.
4. Meni valja raditi djela onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć, kada nitko ne može raditi.
5. Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.”
6. Kad reče to, pljunu na zemlju, načini blato od sline, pomaza blatom slijepčeve oči
7. i reče mu: “Idi, operi se u ribnjaku Siloamu”? što znači Poslan.? Ode dakle, opra se i vrati se gledajući.
8. A susjedi i koji su ga prije gledali kao prosjaka rekoše: “Nije li ovo onaj što je sjedio i prosio?”
9. Jedni rekoše: “Jest, on je!” A drugi: “Nije, nego mu je sličan.” A on je govorio: “Ja sam.”
10. Tada ga upitaše: “Kako ti se otvoriše oči?”
11. On odgovori: “Onaj čovjek koji se zove Isus načini blato i pomaza moje oči i reče mi: Idi na ribnjak Siloam i operi se! Otiđoh, oprah se, i vidim.”
12. Upitaše ga dalje: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.”
13. Dovedoše k farizejima onoga koji je prije bio slijep.
14. A bila je subota kad načini Isus blato i otvori mu oči.
15. Opet ga, dakle, upitaše farizeji kako je progledao. A on im reče: “Blato mi stavi na oči i oprah se, i vidim.”
16. Tada rekoše neki od farizeja: “Nije ovaj čovjek od Boga jer ne svetkuje subote.” A drugi rekoše: “Kako može čovjek grješnik činiti takve znakove?” I bio je razdor među njima.
17. Rekoše dakle opet slijepcu: “Što veliš ti za onoga koji ti otvori oči?” On odgovori: “Prorok je.”
18. I ne povjerovaše Židovi za njega da je bio slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao.
19. I zapitaše ih: “Je li ovo vaš sin za koga vi kažete da se je rodio slijep? Kako dakle sad vidi?”
20. Odgovoriše im njegovi roditelji: “Znamo da je ovo naš sin i da se je rodio slijep.
21. A kako sad vidi, ne znamo, ili tko mu otvori oči, ne znamo. Pitajte njega! On je odrastao čovjek, neka sam govori za sebe!”
22. To rekoše njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Jer su se već bili Židovi dogovorili da se svakog koji bi ga priznao za Mesiju izopći iz sinagoge.
23. Zato rekoše njegovi roditelji: “On je odrastao čovjek. Pitajte njega!”