A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 24

2 Samuelu 19:1-43
1. Kralj zadrhta i ode plačući u gornju sobu iznad vrata. Idući, jadikovao je: “Sine moj, Abšalome! Sine moj! Sine moj, Abšalome! Ah, da sam ja umro mjesto tebe! O Abšalome, sine moj, sine moj!”
2. Javiše Joabu da kralj plače i jadikuje za Abšalomom.
3. Tako se pobjeda onoga dana pretvori u žalost za svu vojsku, jer je narod onoga dana saznao da kralj tuguje za svojim sinom.
4. Zato vojska uđe u grad kradom, kao što se iskrade vojska koja se stidi jer je pobjegla iz bitke.
5. Kralj pokri svoje lice. “Sine moj, Abšalome,” jadikovao je iza glasa, “sine moj, Abšalome, sine moj!”
6. Tada dođe Joab kralju u kuću i reče: “Izgrdio si danas sve svoje sluge, a oni danas spasiše život tebi, tvojim sinovima i kćerima, tvojim ženama i priležnicama.
7. Iskazao si ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Jer pokazuješ, eto, danas da tebi ništa nisu vojskovođe i ljudi. Jest, sada znam da bi ti bilo pravo kad bi Abšalom još bio živ, a mi svi drugi kad bismo danas pali.
8. Ali ustani sada, iziđi van i progovori ljubazno svojim ljudima! Jer kunem ti se Gospodinom: Ako ne iziđeš, ne će ni jedan ostati kod tebe ove noći. To će biti gore za tebe nego sva zla što su te snalazila od tvoje mladosti do sada.”
9. Tada ustade kralj i sjedne na vratima. Kad javiše vojsci: “Evo, sjedi kralj na vratima,” dođoše svi ljudi pred kralja. A Izrćlci su bili pobjegli, svaki svojoj kući.
10. I sav se narod stane svađati. Po svim plemenima Izrćlovim govorilo se: “Kralj nas je oslobodio iz ruku naših neprijatelja i izbavio nas iz filistejskih ruku; a ipak je morao bježati iz zemlje pred Abšalomom.\
11. A Abšalom, kojega smo bili pomazali za kralja, pade u boju. Zašto još oklijevate, i ne dovedete natrag kralja?”
12. Nato kralj David posla k svećenicima Sadoku i Ebjataru i poruči im: “Upitajte starješine Judine: Zašto da vi budete posljednji koji će natrag dovesti kralja u njegovu kuću? Što se je govorilo po svemu Izrćlu, bilo je naime došlo do kralja u njegovu kuću.
13. Vi ste moja braća, vi ste od mojega mesa i kosti. Zašto da budete posljednji koji će natrag dovesti kralja?
14. Recite Amasi: Ti si ipak od mojega mesa i kosti. Tako i tako neka mi učini Bog ako mi ne budeš vrhovni vojskovođa dok si živ, umjesto Joaba!”
15. Tako je pridobio srca svih ljudi od Judina roda, pa oni jednodušno zamoliše kralja: “Vrati se sa svim svojim ljudima!”
16. Tako se kralj vrati i stiže na Jordan. Judeji su bili došli u Gilgal ususret kralju, da prevedu kralja preko Jordana.
17. I Benjaminovac Šimej, sin Gerin, iz Bahurima, bio je pohitao s Judejima ususret kralju Davidu.
18. I s njim tisuću ljudi iz Benjaminova roda. I Siba, upravitelj Šaulove kuće, bio je došao kralju na Jordan s petnćst svojih sinova i dvadeset slugu.
19. Kad prijeđe lađom, da preveze kraljevsku obitelj i da mu stoji na službi, baci se Šimej, sin Gerin, pred kraljem ničice, kad je kralj htio prijeći Jordan.
20. On zamoli kralja: “Neka mi moj gospodar ne upiše u krivnju i neka se više ne spominje pakosti koju je počinio njegov sluga u onaj dan kad je moj gospodar, kralj, izlazio iz Jeruzalema. Neka mi kralj to ne pamti!
21. Jer tvoj sluga zna da se je ogriješio. Ali, kako vidiš, danas sam prvi iz sve Josipove kuće došao ususret svojemu gospodaru, kralju.”
22. Tada povika Abišaj, sin Sarvijin: “Šimej neka umre, jer je psovao Gospodnjega pomazanika!”
23. A David odvrati: “Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi? Vi ste mi danas napasnici. Zar da danas pogine netko u Izrćlu, kad znam da sam danas opet kralj nad Izrćlom?”
24. Tada reče kralj Šimeju: “Ne ćeš poginuti!” I kralj mu se zakune.
25. I Meribaal, Šaulov unuk, dođe ususret kralju. On nije bio njegovao svojih nogu, nije uređivao brade, niti je svoje haljine prao od onoga dana kad je bio otišao kralj, sve do dana kad se je opet vratio zdrav.
26. I kad on dođe u Jeruzalem ususret kralju, upita ga kralj: “Meribaale, zašto nisi pošao sa mnom?”
27. On odgovori: “Moj gospodaru i kralju! Prevario me moj sluga. Jer tvoj je sluga sebi dao osedlati magarca, da odjaše tamo i pođe s kraljem. Jer je tvoj sluga hrom.
28. Ali on ocrni tvojega slugu kod mojega gospodara, kralja. No moj je gospodar, kralj, kao anđeo Božji. Zato čini što ti se čini dobro!
29. Premda sva kuća mojega oca nije imala ništa drugo očekivati od mojega gospodara i kralja nego smrt, ipak si ti uzeo svojega slugu među svoje drugove za stolom. Pa kakvo još imam pravo i kakav zahtjev kod kralja?”
30. Kralj mu odgovori: “čemu tolike riječi? Određujem: Ti i Siba podijelite imanje!”
31. A Meribaal reče kralju: “Neka uzme sve kad se je moj gospodar i kralj vratio kući čitav i zdrav!”
32. I Barzilaj od Gileada bio je došao iz Rogelima i pošao s kraljem na Jordan, da ga prati preko Jordana.
33. Barzilaj je bio vrlo star, čovjek od osamdeset godina. On je bio kralja hranio za njegova boravka u Mahanajimu, jer je bio vrlo imućan.
34. I kralj reče Barzilaju: “Hajde sa mnom! Ja ću se u Jeruzalemu brinuti za tvoje uzdržavanje.”
35. Ali Barzilaj odvrati kralju: “Kako ću dugo još živjeti da idem s kraljem u Jeruzalem?
36. Ima mi sada osamdeset godina. Pa mogu li još razlikovati dobro i zlo? Može li tvoj sluga okusom raspoznati što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto da tvoj sluga još padne na teret svojemu gospodaru i kralju?
37. Samo komadić bi htio tvoj sluga proći s kraljem preko Jordana. Zašto da mi kralj odmah tako naplati?
38. Pusti da se tvoj sluga vrati kući, da umrem u svojem rodnom gradu kod groba svojega oca i majke! Ali evo, tu je tvoj sluga Kimham; on neka ide s mojim gospodarom, kraljem! Učini njemu što smatraš da je dobro!” \
39. Kralj odgovori: “Neka ide sa mnom Kimham! Ja ću mu učiniti što je tebi drago, i tebi ću ispuniti svaku želju.”
40. Potom prijeđe sav narod preko Jordana. I kralj prijeđe. Kralj onda poljubi Barzilaja i rastade se s njim. Nato se on vrati u svoje mjesto.
41. Kralj ode dalje u Galgalu, a Kimham ga je pratio. Sva vojska Judina i polovina ratnika Izrćlovih bila je dopratila kralja.
42. I dođoše svi Izrćlci kralju i upitaše ga: “Zašto te odvedoše naša braća, Judeji, i prevedoše te preko Jordana s tvojom obitelji i s cijelom okolinom Davidovom?”
43. Svi Judeji odgovoriše Izrćlcima: “Kralj je ipak u srodstvu s nama. Zašto se tako ljutite zbog toga? Jesmo li možda živjeli o kraljevu trošku? Pa jesmo li ga ugrabili?”

2 Samuelu 20:1-26
1. Slučajno je bio tamo ništavan čovjek po imenu Šeba, sin Bikrijev, Benjaminovac. On zatrubi u trubu i povika: “Mi nemano dijela s Davidom. Mi nemamo nasljedstva s Jišajevim sinom. Svaki neka se vrati kući, Izrćlci!”
2. Nato svi Izrćlci otpadoše od Davida i priključiše se Šebi, Bikrijevu sinu. A Judeji otpratiše kralja od Jordana u Jeruzalem.
3. Kad je David bio došao u svoju palaču u Jeruzalem, dade deset priležnica, što ih je bio ostavio da čuvaju palaču, odvesti u posebnu kuću, i brinuo se je za njihovo uzdržavanje, ali nije više općio s njima. Tako su živjele do svoje smrti zatvorene, kao udovice za muževa života.
4. Potom zapovjedi kralj Amasi: “Sazovi mi Judejce za tri dana! Isto tako budi osobno tu!”
5. I Amasa ode sazvati Judejce. A kad izostane više od vremena što mu ga je bio odredio,
6. reče David Abišaju: “Sad će nam Šeba, Bikrijev sin, biti opasniji od Abšaloma. Uzmi ti ljude svojega gospodara i progoni ga! Inače će dobiti tvrde gradove i zadat će nam mnogo jada.”
7. Joabovi ljudi iziđoše pod njegovim vodstvom, zajedno s Keretijima i Feletijima i svim ratnicima junacima. Ostaviše Jeruzalem kako bi progonili Šebu, Bikrijeva sina.
8. Kad dođoše na veliki kamen kod Gibeona, susretne ih Amasa. Joab je bio odjeven u kratku haljinu. Na njoj je visio bodež što je u koricama bio svezan uz bedro. Kad krene naprijed, bodež mu ispadne na tlo.
9. Tada Joab upita Amasu: “Jesi li zdravo, dragi brate?” I prihvati Joab desnom rukom Amasu za bradu, da ga poljubi.
10. A Amasa ne spazi mač u Joabovoj ruci. Tako mu ga je on mogao zarinuti u slabine i njegova su se crijeva prosula na zemlju. On umre, a da mu Joab nije trebao zadati još drugi ubod. Potom Joab i njegov brat Abišaj odoše dalje u potjeru za Šebom, Bikrijevim sinom.
11. Jedan od Joabovih ljudi morao je ostati kod Amase i viknuti: “Tko je uz Joaba i tko je za Davida neka ide za Joabom!”
12. Amasa, sav obliven krvlju, ležao je nasred puta. Kad onaj čovjek vidje da se svi ljudi zaustavljaju, odvuče Amasu s puta u polje i stavi na nj haljinu. Jer svaki koji je prolazio promatrao bi ga i zaustavio bi se.
13. čim ga je bio uklonio s puta, priključiše se svi Joabu, da tjeraju Šebu, Bikrijeva sina.
14. A on (Šeba) prođe sva Izrćlova plemena do Abel Bet Maaku. Ali su ga svi gradovi prezreli, pa i progonili.
15. Svi Joabovi ljudi dođoše i opkoliše ga u Abel Bet Maaki, iskopaše opkop oko grada, tako da su stajali pred gradskim zidom i potkopavali zid, da ga obore.
16. Tada viknu jedna mudra žena iz grada: “čujte, čujte! Kažite Joabu neka dođe ovamo! Htjela bih s njim govoriti.”
17. Kad on dođe u njezinu blizinu, upita ga žena: “Jesi li ti Joab?” On odgovori: “Jesam.” Ona mu reče: “Poslušaj riječi svoje sluškinje!” On odgovori: “čujem.”
18. Ona reče: “Od starine se govori: Pitajte samo u Abelu i doći ćete do cilja.
19. Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u Izrćlu. A ti hoćeš razoriti majku gradova u Izrćlu. Zašto hoćeš upropastiti vlasništvo Gospodnje?”
20. Joab odvrati: “Daleko je to od mene da uništim i razorim.
21. Ne radi se o tome nego jedan čovjek iz Efrajimove gore po imenu Šeba, Bikrijev sin, pobunio se protiv kralja, protiv Davida. Dajte samo njega, i ja odoh od grada.” Žena odvrati Joabu: “Glava njegova bacit će ti se odmah preko zida!”
22. I puna lukavosti nagovori žena sve ljude, i oni odsjekoše glavu Šebi, Bikrijevu sinu, i baciše je Joabu. I on zatrubi u trubu, i oni se raziđoše od grada, svaki svojoj kući. Joab se vrati kralju u Jeruzalem.
23. Na čelu sve vojske izrćlske stajao je Joab. Zapovjednik Kerećanima i Pelećanima bio je Benaja, Jojadin sin.
24. Radove je nadzirao Adoram. Pečatnik je bio Jošafat, Ahiludov sin.
25. Državni pisar bio je Seraja. Svećenici su bili Sadok i Ebjatar.
26. I Jairanin Ira bio je svećenik kod Davida.

Psalmi 67:1-7
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Uz žičana glazbala. Psalam. Pjesma.
2. Nek nam se Bog smiluje i neka nas blagoslovi, nek nas obasja svojim licem,
3. da se na zemlji upozna tvoj put i tvoje spasenje u svim narodima.
4. Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave.
5. Nek se vesele i raduju narodi jer ti pravedno sudiš narodima, upravljaš narode na zemlji.
6. Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave.
7. Zemlja je dala svoj rod, blagoslovio nas Bog, Bog naš.

Izreka 16:33-33
33. Ždrijeb se baca u krilo haljine; ali od Gospodina dolazi sav njegov odgovor. \

Izreka 17:1-1
1. Bolji je komad suha kruha s mirom, nego kuća puna žrtvenog mesa sa svađom.

Ivanu 8:1-27
1. A Isus ode na Maslinsku goru.
2. Rano ujutro dođe opet u Hram. Sav narod pohrli k njemu. On sjede i poče ih učiti.
3. Tada pismoznanci i farizeji dovedoše ženu zatečenu u preljubu, postaviše je na sredinu
4. i rekoše mu: “Učitelju, ova je žena sada zatečena u preljubu.
5. Mojsije nam je zapovjedio u zakonu da takve kamenujemo. A što ti veliš?”
6. Tim pitanjem htjedoše ga iskušati, da bi ga mogli optužiti. Isus se sagnu i stade pisati prstom po zemlji.
7. Kako su ga neprestano ispitivali, on se uspravi i reče im: “Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen!”
8. I opet se sagnu te nastavi pisati po zemlji.
9. Kad su čuli odgovor, stadoše se povlačiti jedan za drugim, počevši od starijih. I ostade Isus sam sa ženom koja je stajala na sredini.
10. Isus se uspravi i upita: “Ženo, gdje su oni, dakle? Nitko te ne osudi?”
11. Ona odgovori: “Nitko, Gospodine!” Tada reče Isus: “Ni ja te ne ću osuditi. Idi, i odsad više ne griješi!”
12. Isus im dalje reče: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.”
13. Tada mu rekoše farizeji: “Ti sam za sebe svjedočiš. Tvoje svjedočanstvo nije istinito.”
14. Isus im odvrati: “Iako ja svjedočim sam za sebe, istinito je moje svjedočanstvo. Jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate odakle dolazim i kamo idem.
15. Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome.
16. I ako sudim ja, sud je moj istinit, jer nisam sam, nego ja i Otac koji me posla.
17. U vašem zakonu stoji pisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.
18. Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i Otac koji me posla svjedoči za mene.”
19. Tada ga upitaše: “Gdje je tvoj Otac?” Isus odgovori: “Vi ne poznajete ni mene ni mojega Oca. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i mojega Oca.”
20. Te riječi reče on kod riznice, kad je učio u Hramu. I nitko ga ne uhvati; jer još nije bio došao njegov čas. \
21. Nadalje im on reče: “Ja idem. Tražit ćete me i umrijet ćete u svojemu grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.”
22. Tada rekoše Židovi: “Da se ne kani sam ubiti, jer reče: Kamo ja idem, vi ne možete doći?”
23. On im odvrati: “Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.\
24. Rekoh vam: Umrijet ćete u svojim grijesima. Jer ako ne uzvjerujete da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.”
25. Tada ga upitaše: “Tko si ti?” Isus im odgovori: “Ono što vam govorim od početka.
26. Mnogo imam o vama govoriti i suditi, ali onaj koji me posla istinit je i ja ono govorim svijetu što sam čuo od njega.”
27. Oni ne opaziše da im je govorio o Ocu.