A A A A A
Error:
BookNum: 10 Chapter: 18 VerseStart: 33 VerseShouldHave: 32

Biblija u jednoj godini

Svibnja 23

2 Samuelu 17:1-29
1. Nato predloži Ahitofel Abšalomu: “Želim odabrati sebi dvanćst tisuća ljudi, da još ove noći krenem u potjeru za Davidom.
2. Ja ću ga stići, jer je posve izmoren, i uplašit ću ga. Sva vojska što je s njim podleći će, i ja mogu ubiti samoga kralja.
3. Tada ću dovesti svu vojsku k tebi. Kad se svi ratnici, kao što želiš, vrate, zavladat će mir u svemu narodu.”
4. Taj se savjet svidje Abšalomu i svim Izrćlovim glavarima.
5. Ipak Abšalom zapovjedi: “Neka se još dozove Arčanin Hušaj! Da čujemo što će on reći.”
6. Kad dođe Hušaj k Abšalomu, priopći mu Abšalom: “Tako je savjetovao Ahitofel. Trebamo li izvesti njegov prijedlog? Ako ne trebamo, govori ti!”
7. A Hušaj odgovori Abšalomu: “Savjet koji je dao Ahitofel, nije ovaj put dobar.”
8. I Hušaj nastavi: “Ti znaš da su junaci, tvoj otac i njegovi ratnici, puni ljute srčanosti kao medvjedica u polju kad joj otmu medvjediće. Usto je tvoj otac bojovnik koji s ljudima ne drži noćnoga sna.
9. On se je sada sigurno sakrio u kakvu jamu ili gdje drugdje. Pa ako odmah u početku neki padnu i ljudi to čuju, kazat će: Pristaše Abšalomove su poraženi.
10. Onda će i najhrabriji, koji imaju srce kao lav, izgubiti srčanost. Jer sav Izrćl zna da je tvoj otac junak i da su hrabri ljudi njegovi pratioci.
11. Zato ja savjetujem: Daj skupi k sebi sav narod Izrćlov od Dana do Beer Šebe, da ih bude kao pijeska na moru, pa ti osobno s njima pođi u boj!
12. Kad ga onda zateknemo na mjestu gdje se upravo nalazi, mi ćemo ga napasti kao što rosa pada na zemlju, i od njega i svih ljudi što su s njim ne će ostati ni jedan.
13. Povuče li se u koji grad, sav će Izrćl opasati užetima taj grad, pa ćemo ga svući u dolinu, da se više ni kamenčić ondje ne nađe.”
14. Tada izjaviše Abšalom i svi Izrćlci: “Savjet Arčanina Hušaja bolji je nego savjet Ahitofelov.” Gospodin je naime bio tako odredio da je dobri savjet Ahitofelov bio zabačen, jer je Gospodin htio navući zlo na Abšaloma.
15. Hušaj dojavi svećenicima Sadoku i Ebjataru: “Tako i tako savjetova Ahitofel Abšalomu i Izrćlovim starješinama. A ja savjetovah tako i tako.
16. Sad pošaljite brže Davidu ovaj glas: Ne noći više kod gazova u pustinji, nego prijeđi prijeko! Inače, dostiže pogibija kralja i sve ljude što su s njim.”
17. Jonatan i Ahimaas stajali su spremni kod studenca Rogela. Jedna sluškinja dođe tamo i donese im vijest. Oni su tad imali odnijeti glas kralju Davidu; jer se nisu smjeli pokazati ni ući u grad.\
18. Ali ih vidje jedan dječak i javi to Abšalomu. Tada oni obojica brže pobjegoše u kuću jednoga čovjeka u Bahurimu. On je imao studenac u svom dvorištu, u koji se oni spustiše.
19. Žena uze pokrivač i razastre ga povrh studenca. Iznad toga razasu tučenog žita, tako da se nije moglo ništa opaziti.
20. Kad Abšalomovi ljudi dođoše k ženi u kuću, upitaše je: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?” Žena im odgovori: “Otišli su k vodi.” Oni su tražili, a ne nađoše ništa i vratiše se natrag u Jeruzalem.
21. čim su bili otišli, iziđoše oni iz studenca, odoše i javiše kralju Davidu. Rekoše Davidu: “Ustanite! Prijeđite brže preko vode! Jer je tako i tako savjetovao Ahitofel protiv vas.”
22. Odmah ustade David sa svim ljudima što su bili s njim i prijeđe preko Jordana. Kad je jutro osvanulo, bili su svi do posljednjeg čovjeka prešli preko Jordana.
23. Kad vidje Ahitofel da nije učinjeno kako je on savjetovao, osedla magarca i zaputi se kući u svoj grad. Nakon što je bio obišao svoju kuću, objesi se. Tako on umre. Bi pokopan u grobu svog oca.
24. David je već bio stigao u Mahanajim kad Abšalom sa svim Izrćlcima što su bili s njim prijeđe preko Jordana.
25. Na mjesto Joabovo bio je Abšalom postavio Amasu za vrhovnog zapovjednika nad vojskom. Amasa je bio sin nekoga Izrćlca koji se zvao Jitra. Ovaj je imao odnose s Abigajilom, Jišajevom kćerju, sestrom Sarvije, Joabove majke.
26. Izrćlci se pod Abšalomom utaboriše u zemlji Gileadu.
27. Kad David dođe u Mahanajim, donesoše mu Šobi, Nahašev sin iz amonskoga grada Rabe, i Makir, Amielov sin iz Lo Debara, i Gileadovac Barzilaj iz Rogelima
28. posteljâ, lonaca, zemljanih posuda, pšenice, ječma, brašna, tučenog žita, boba, leće, prženih zrna,
29. meda, mlijeka, ovaca i kravljega sira. Oni ponudiše Davidu i njegovim ljudima da to jedu. Jer su mislili: Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se i ožednjeli.

2 Samuelu 18:1-33
1. Potom pregleda David vojsku što je bila s njim i postavi vođe nad tisućom i nad stotinom.
2. Trećinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, trećinu pod zapovijed Abišaja, Sarvijina sina i Joabova brata, i trećinu pod Etaja iz Gata. Kad kralj priopći ljudima: “I ja ću ići s vama”,
3. ljudi odvratiše: “Ti ne smiješ ići. Jer kad mi bježimo, ne ćeš mariti za nas. Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisuća. I bolje je da nam ti pomažeš iz grada.”
4. Kralj im odgovori: “Što vam se čini da je dobro učinit ću.” Nato kralj stade kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuću.
5. Joabu, Abišaju i Etaju kralj zapovjedi: “čuvajte mi mladog Abšaloma.” Sva je vojska bila svjedok kako kralj zapovjedi svim vođama za Abšaloma.
6. Tako iziđe vojska u polje protiv Izrćla. Zametnu se bitka u šumi Efrajimovoj.
7. Tamo su Izrćlci bili potučeni od Davidovih ljudi i pretrpjeli su u onaj dan težak poraz izgubivši dvadeset tisuća ljudi.
8. Bitka se raširila po svoj tamošnjoj okolini. Više ljudi proždre šuma, nego što ih u onaj dan proždre mač.
9. Slučajno dođe Abšalom Davidovim ljudima pred oči. Abšalom je jahao na mazgi. Kad mazga dođe pod grane velikog hrasta, osta on glavom viseći o hrastu, i lebdio je između neba i zemlje, nakon što je mazga bila otrčala ispod njega.
10. Jedan čovjek vidje to i javi Joabu: “Vidio sam Abšaloma gdje visi o hrastu.”
11. Joab odvrati čovjeku koji mu je bio donio tu vijest: “Pa kad si ga vidio, zar ga nisi odmah oborio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas.”
12. A čovjek odgovori Joabu: “I kad bi mi se izbrojilo tisuću srebrnjaka, ne bih digao svoje ruke na kraljeva sina. Jer smo čuli na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Etaju: čuvajte mi mladog Abšaloma!
13. Da sam ga napao, ne bi se to moglo od kralja sakriti, a ti bi se držao po strani.”
14. Joab odvrati: “Ja ne ću gubiti vrijeme s tobom.” Pa uze tri sulice u ruku i zabode ih u prsa Abšalomu. Kako je još živ visio o hrastu,
15. pristupi deset momaka, što su nosili Joabu oružje, i ubiše Abšaloma.
16. Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoše progoniti Izrćlce. Jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu.
17. I uzeše Abšaloma, baciše ga u šumu u veliku jamu i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrćl pobježe, svaki k svojoj kući.
18. Abšalom je bio sebi podigao spomenik za svojega života u kraljevoj dolini. Mislio je naime: “Nemam sina koji bi mogao čuvati uspomenu na moje ime.” Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do dana današnjega “Abšalomov spomenik”.
19. Ahimaas, Sadokov sin, reče: “Otrčat ću i odnijet ću vijest kralju da mu je Gospodin udijelio pobjedu nad njegovim neprijateljima.”
20. A Joab mu odvrati: “Nemoj danas biti glasnik! Neki drugi dan možeš biti glasnik; ali danas ne smiješ biti, jer je kraljev sin mrtav.” \
21. Joab zapovjedi Etiopljaninu: “Idi, javi kralju što si vidio!” Etiopljanin se baci pred Joaba ničice i otrči.
22. A Ahimaas, Sadokov sin, još jednom reče Joabu: “Neka bude što hoće! Ja ću ipak trčati za Etiopljaninom!” Joab odvrati: “Pa što ćeš trčati, moj sine? Ne ćeš dobiti uzdarje.”
23. On odgovori: “Neka bude što hoće, trčat ću!” Tada mu reče: “Pa trči!” Ahimaas udari ravnicom Jordana i preteče Etiopljanina.
24. David je upravo sjedio među dvojim vratima. Stražar je bio uzišao na krov kroz vrata na zidu. Kad on podiže svoje oči i pogleda, vidje jednoga čovjeka gdje trči sam.
25. Stražar povika i javi kralju. Kralj reče: “Kad je sam, onda nosi dobru vijest.” I dok je onaj dolazio sve bliže,
26. vidje stražar još drugoga čovjeka kako trči. I povika stražar vrataru: “Vidim još jednoga čovjeka kako trči sam.” Kralj reče: “I on nosi dobar glas.”
27. Stražar povika dalje: “Prvi trči, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, Sadokov sin.” Kralj odgovori: “To je dobar čovjek. Taj dolazi s dobrim glasom.”
28. Tada Ahimaas povika kralju: “Pobjeda!”, baci se tad pred kraljem licem sve do zemlje i reče: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog tvoj, koji predade ljude što podigoše svoju ruku na mojega gospodara, kralja!”
29. Kralj upita: “Je li dobro mladom Abšalomu?” Ahimaas odgovori: “Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab poslao slugu tvojega. Ali ne znam što je bilo.”
30. Kralj odvrati: “Makni se, stani tamo!” On se makne i stane.
31. Tada dođe Etiopljanin. Etiopljanin povika: “Moj gospodar i kralj neka dopusti da mu se javi dobra vijest: Gospodin ti je danas udijelio pobjedu nad svima koji se pobuniše protiv tebe.”
32. A kralj upita Etiopljanina: “Je li dobro mladom Abšalomu?” Etiopljanin odgovori: “Kao taj mladić, tako neka prođu neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi koji ustaju na te u zloj namjeri!”
33. Dođite i čujte, svi vi bogobojazni! Pripovijedat ću što je učinio mojoj duši:

Psalmi 66:16-20
16. Zavapih k njemu ustima i zahvalna pjesma mi je već na jeziku.
17. Da sam mislio u svom srcu na bezakonje, nikad me Gospod ne bi uslišio.
18. Ali me Bog uslišio, bio je pažljiv na glas moje molitve.
19. Nek je blagoslovljen Bog koji mi ne odbi moju molitvu, nit´ usteže svoju milost od mene!
20. Sijeda je kosa časna kruna; postigne se pravednim životom. \

Izreka 16:31-32
31. Bolji je strpljiv čovjek nego ratni junak; tko svlada samoga sebe, veći je nego osvojitelj gradova. \
32. Tada povika Isus, dok je učio u Hramu: “I poznajete me i znate, odakle sam. Ja ne dođoh sam od sebe, nego je Istiniti koji me posla, kojega vi ne znate

Ivanu 7:28-53
28. Ja ga poznajem jer sam od njega, i on me posla.”
29. Tada su gledali da ga uhvate. Ali nitko ne stavi na nj ruke, jer još nije bio došao njegov čas.
30. A od naroda su mnogi vjerovali u njega. Govorili su: “Kad dođe Mesija, hoće li više čudesa činiti nego ovaj što čini?”
31. Farizeji doznaše da narod tako govori o njemu. Tada poslaše svećenički glavari i farizeji sluge da ga uhvate.
32. Isus reče: “Još sam malo vremena s vama; onda idem k onome koji me posla.\
33. Tražit ćete me i ne ćete me naći, i gdje sam ja vi ne možete doći.”
34. Tada rekoše Židovi među sobom: “Kamo će ovaj ići da ga mi ne ćemo naći? Da ne će poći u raseljeništvo među Grke i učiti Grke?
35. Što znači riječ koju reče: Tražit ćete me i ne ćete me naći i: Gdje sam ja, vi ne možete doći?”
36. U posljednji veliki dan blagdana stajao je Isus i vikao: “Tko je žedan, neka dođe k meni! Neka pije, tko vjeruje u mene, kako kaže Pismo.
37. Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe.”
38. A to reče za Duha kojega su imali primiti oni koji vjeruju u njega. Duh Sveti nije naime još bio došao, jer se Isus još nije bio proslavio.
39. Neki od naroda koji su čuli te riječi rekoše: “Ovo je zaista prorok!”
40. Drugi rekoše: “Ovo je Mesija!” Opet drugi: “Zar iz Galileje dolazi Mesija?
41. Ne kaže li Pismo: Mesija dolazi iz Davidova roda i iz mjesta Betlehema, odakle je bio David?”
42. Tako nastade prepirka u narodu zbog njega.
43. Neki od njih htjedoše ga uhvatiti, ali nitko ne stavi ruku na njega.
44. Dođoše dakle sluge svećeničkim glavarima i farizejima. Oni ih upitaše: “Zašto ga ne dovedoste?”
45. Sluge odgovoriše: “Nikad čovjek nije tako govorio kao taj čovjek.”
46. A farizeji im odvratiše: “Zar ste i vi zavedeni?
47. Je li vjerovao tko od poglavara ili farizeja u njega?
48. Ne, samo ovo mnoštvo koje ne zna zakona? prokleto bilo!”
49. Tada reče jedan od njih, Nikodem, koji mu je prije bio došao:
50. ”Osuđuje li naš zakon čovjeka prije nego ga sasluša i ustanovi što čini?”
51. Oni mu odvratiše: “Da nisi možda i ti iz Galileje? Ispitaj i vidjet ćeš da prorok ne dolazi iz Galileje.”
52. I odoše svaki svojoj kući.