A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 19

2 Samuelu 9:1-13
1. Jednoga dana upita David: “Živi li još tko koji je ostao od Šaulove kuće? Ja ću mu biti milosrdan zbog Jonatana.”
2. A bio je u kući Šaulovoj sluga po imenu Siba. Dozvaše ga k Davidu. Kralj ga upita: “Jesi li ti Siba?” On odgovori: “Jesam, tvoj sluga.”
3. Kralj upita: “Zar nitko više ne živi od Šaulove kuće? Ja ću mu iskazati milosrđe Božje.” Siba odgovori kralju: “Živi još Jonatanov sin. On je hrom na obje noge.”
4. Tad ga upita kralj: “Gdje je?” Siba odvrati kralju: “On je u kući Makira, Amielova sina, u Lo Dabaru.”
5. Tada posla kralj David i dade ga dovesti iz kuće Makira, sina Amielova, iz Lo Dabara.
6. I kad Meribaal, Jonatanov sin, Šaulov unuk, dođe k Davidu, pade on ničice na svoje lice i pokloni se. David mu reče: “Meribaale!” On odgovori: “Evo sluge tvojega!”
7. David nastavi: “Ne boj se! Jer ću ti ja zbog tvojega oca Jonatana iskazati milost i natrag ću ti dati sve imanje tvojega djeda Šaula. Ti ćeš sam zauvijek jesti za mojim stolom.”
8. Tada se on nakloni i reče: “Što je tvoj sluga da se tako brineš za mrtva psa kao što sam ja?”
9. Nato odredi kralj da dođe Šaulov sluga i zapovjedi mu: “Sve što pripada Šaulu i svoj njegovoj kući predajem sinu tvojega gospodara.
10. Ti ćeš mu sa svojim sinovima i slugama obrađivati polje i unositi žetvu, da sin tvog gospodara mogne živjeti. Meribaal, sin tvog gospodara, svagda će jesti za mojim stolom.” Siba je imao petnćst sinova i dvadeset slugu.
11. I obeća Siba kralju: “Kako gospodar kralj zapovijeda svom sluzi, točno će tako učiniti tvoj sluga. Meribaal može jesti za mojim stolom kao jedan od kraljevih sinova.”
12. Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. Svi koji su stanovali u Sibinoj kući bili su na službi Meribaalu.
13. Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. On je bio hrom na obje noge.

2 Samuelu 10:1-19
1. Poslije toga umre kralj Amonovih sinova. Njegov sin Hanun uziđe umjesto njega na prijestolje.
2. David je mislio: “Imat ću prijateljske odnose s Hanunom, Nahašovim sinom, jer je i otac njegov bio sa mnom u dobrim odnosima.” I David posla poslanike i preko njih mu izrazi svoju sućut zbog njegova oca. Kad su Davidovi poslanici bili došli u zemlju Amonovih sinova,
3. rekoše knezovi Amonovih sinova Kanonu, svom gospodaru: “Misliš li da David časti tvog oca kad ti šalje poslanike da te utješe? Ne, David šalje svoje poslanike k tebi samo zato da promotri grad, da ga uhodi i da ga onda razori.”
4. Tada dade Hanun Davidove poslanike uhvatiti, obrijati im brade do pola i skratiti im haljine za pola, sve do bokova. Tako ih otpremi.
5. Kad to javiše Davidu, posla im ususret glasnike; jer su ljudi bili teško poniženi. Kralj im poruči: “Ostanite u Jerihonu dok vam opet naraste brada; onda dođite kući!”\
6. Kad Amonovi sinovi uvidješe da su omrznuli Davidu, poslaše i unajmiše Aramejce od Bet Rehoba i Aramejce od Sobe, dvadeset tisuća pješaka, od kralja od Maake tisuću ljudi i dvanćst tisuća ljudi od stanovnika iz Toba.
7. čim to doču David, posla Joaba sa svom vojskom samih hrabrih ratnika.
8. Amonovi sinovi iziđoše i postaviše se u bojni red pred vratima. Aramejci od Sobe i Rehoba i ljudi od Toba i Maake stajali su posebno u polju.
9. Kad Joab vidje da mu prijeti napad sprijeda i straga, izabra sebi odabrane Izrćlce i namjesti se prema Aramejcima.
10. Ostatak vojske predade svojemu bratu Abišaju, i ovaj se namjesti prema Amoncima.
11. Joab reče: “Ako Aramejci budu jači od mene, moraš mi doći u pomoć. Ako li Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć.
12. Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i za gradove svog Boga. Gospodin neka učini što mu se čini dobro!”
13. I kad Joab s četama kojima je zapovijedao iziđe kako bi udario na Aramejce, oni pobjegoše ispred njega.
14. A čim sinovi Amonovi vidješe da su Aramejci počeli bježati, pobjegoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Nato Joab ode od Amonovih sinova i vrati se kući u Jeruzalem.
15. Kad Aramejci vidješe da ih Izrćlci nadvladaše, skupiše se opet.
16. Hadadezer čak dade podići Aramejce s one strane rijeke. Oni odoše u Helam. Šobab, Hadadezerov vojskovođa, bio je vrhovni zapovjednik.
17. Kada to javiše Davidu, podiže on sve Izrćlce, prijeđe preko Jordana i ode u Helam. Aramejci se namjestiše protiv Davida i pobiše se s njim.
18. Ali Aramejci su morali pobjeći ispred Izrćlaca. David uništi Aramejcima sedam stotina kola i četrdeset tisuća kolskih boraca. I Šobaka, njihova vojskovođu, ondje pogubi.
19. Kad svi kraljevi koji su bili podložni Hadadezeru vidješe da su ih Izrćlci razbili, sklopiše mir s Izrćlcima i pokoriše im se. A Aramejci su se čuvali kako ubuduće ne bi pomagali Amoncima.

Psalmi 65:1-8
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov. Pjesma.
2. Tebi, Bože, pripada hvalospjev na Sionu; tebi se izvršava zavjet! \
3. Ti, uslišatelju molitve, k tebi dolazi svako tijelo!
4. Teško me pritišće krivnja, ali ti opraštaš naše grijehe.
5. Blago onome koga si izabrao i približio da prebiva u tvojim dvorima! Sitimo se dobrom tvoje kuće, svetošću tvoga Hrama.
6. Ti nas uslišavaš u pravednosti čudesnim djelima, Bože, spasenje naše, nado svih zemaljskih krajeva i mora dalekih.
7. Učvršćuješ gore svojom snagom, opasan jakošću; \
8. Utišavaš morsku buku, bučne valove i vrevu naroda.

Izreka 16:20-21
20. Tko pazi na opomenu, taj dolazi do sreće; blago onome koji se uzda u Gospodina! \
21. Tko je mudra srca, slavi se kao razuman; i prijazna riječ promiče pouku. \

Ivanu 6:1-21
1. Potom ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, tj. Tiberijadskoga mora.
2. Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa koja je činio na bolesnicima.
3. Tada uziđe Isus na goru i sjede ondje sa svojim učenicima.
4. A bio je blizu Vazam, židovski blagdan.
5. I kad Isus podiže oči i vidje da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: “Odakle ćemo kupiti kruha da ovi jedu?”
6. ? A ovo reče da ga kuša; jer je sam znao što će učiniti.?\
7. Filip mu odgovori: “Dvjesta denara za kruh nije dosta da svaki od njih samo malo dobije.”
8. Jedan mu od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, reče:
9. ”Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike?”
10. Isus reče: “Rasporedite ljude da posjedaju!” Bilo je naime mnogo trave na onom mjestu. Sjelo je dakle muškaraca oko pet tisuća.
11. A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima koji su bili sjeli; tako i od riba, koliko htjedoše.\
12. Kad su se nasitili, reče Isus svojim učenicima: “Skupite komadiće što pretekoše, da ne propadnu!”
13. Skupiše dakle i napuniše dvanćst košarica komadića od pet ječmenih kruhova što pretekoše nakon onih što su jeli.
14. Kad ljudi vidješe čudo što ga je učinio Isus, rekoše: “Ovo je zaista prorok koji treba doći na svijet.”
15. Isus dozna da žele doći i silom ga učiniti kraljem. Zato ode opet u goru? posve sam.
16. Kad bi uvečer, siđoše njegovi učenici na more,
17. uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima.
18. Puhao je jak vjetar, i more se podizalo.
19. Bili su otplovili daleko, jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, kad ugledaše Isusa gdje ide po moru i približava se k lađici. Oni se uplašiše.
20. A on im reče: “Ja sam. Ne bojte se!”
21. I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je začas bila lađica na obali na koju su išli.