A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 17

2 Samuelu 5:1-25
1. Tada dođoše sva izrćlska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: “Evo, mi smo od tvojega mesa i od tvoje krvi.
2. Već prije, kad je još Šaul bio naš kralj, ti si bio onaj koji je Izrćla odvodio u boj i opet kući dovodio. Tebi je obećao Gospodin: Ti ćeš pasti narod moj Izrćla, i ti ćeš biti knez nad Izrćlom!”
3. Kad su se tako bile našle kod kralja u Hebronu sve starješine, sklopi kralj David s njima u Hebronu pred Gospodinom savez. Tada pomazaše Davida za kralja nad Izrćlom.
4. Trideset godina bilo je Davidu kad je postao kralj, i četrdeset godina bio je kralj.
5. U Hebronu je vladao sedam godina i šest mjeseci nad Judom; u Jeruzalemu je vladao trideset i tri godine nad svim Izrćlom i Judom.\
6. Jednoga dana ode kralj sa svojim vojnicima u Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Oni rekoše Davidu: “Ne ćeš ući ovamo, nego će te protjerati slijepi i hromi.” Time htjedoše kazati: “David ne će ući ovamo.”
7. Ipak David osvoji tvrđavu Sion, kasniji Davidov grad.
8. Tada reče David: “Tko pobije Jebusejce i dopre do vodovoda i uzme slijepe i hrome, koji mrze Davidov život, dobit će nagradu.” Zato se kaže: “Slijep i hrom ne smije doći u kuću.”
9. David uze stan u tvrđavi i nazva je Davidovim gradom; i ogradi je David uokolo, od Mila prema unutra.\
10. Sve je više rasla Davidova moć jer je Gospodin, Bog nad vojskama, bio s njim.
11. Hiram, kralj Tira, posla k Davidu poslanike s cedrovim drvetom, s drvodjelcima i kamenarima, da grade Davidu palaču.
12. David je spoznao da ga je Gospodin potvrdio kao kralja nad Izrćlom i da je podigao ugled njegove vladavine zbog svog naroda Izrćla.
13. David uze sebi još nove priležnice i žene iz Jeruzalema, nakon što se je tamo bio preselio iz Hebrona. Tako mu se rodi još više sinova i kćeri.
14. Ovo su imena onih koji mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,
15. Jibahar, Elišua, Nefeg, Jafija,
16. Elišama, Beeljada i Elifelet.
17. Kad čuše Filistejci da su pomazali Davida za kralja nad Izrćlom, iziđoše svi kako bi uhvatili Davida. čim je David to dočuo, ode u tvrđavu.
18. Filistejci dođoše i raširiše se u refaimskoj dolini.
19. David upita Gospodina: “Hoću li izići protiv Filistejaca? Hoćeš li ih dati u moje ruke?” Gospodin odgovori Davidu: “Iziđi! Jer ću dati Filistejce u tvoje ruke.”
20. Tada dođe David u Baal Perasim i ondje ih pobi. Tad povika: “Gospodin prodre kroz moje neprijatelje, kao što voda prodire kroz nasip.” Zato se prozva ono mjesto Baal Perasim.
21. Idolske likove, što ih ondje ostaviše, odnesoše David i njegovi ljudi.
22. Kad još jednom dođoše Filistejci i raširiše se po refaimskoj dolini, tad
23. upita David Gospodina. On odgovori: “Ne izlazi, nego ih zaobiđi, pa udari na njih od Bekaima!
24. čim čuješ da zašušti po vrhovima bekaimskih stabala, onda se opremi hitro; jer tada ide pred tobom Gospodin, da pobije filistejsku vojsku!”\
25. David učini tako kako mu je Gospodin bio zapovjedio, i pobi Filistejce od Gibeona do blizine Gezera.

2 Samuelu 6:1-23
1. Jednoga dana skupi David opet izabrane u Izrćlu, trideset tisuća ljudi.
2. Tada se podiže David i ode sa svim vojnicima, što su bili s njim od Baale u Judi, da otamo prenesu kovčeg Božji, koji nosi ime: “Ime Gospodina nad vojskama, koji vlada nad kerubima.”
3. Staviše kovčeg Božji na nova kola i povezoše ga iz Abinadabove kuće koja je bila na brdu. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, vodili su nova kola.
4. Tako odvezoše kovčeg Božji iz Abinadabove kuće, koja je bila na brdu. Ahjo je išao pred kovčegom.
5. David i svi Izrćlci plesali su puni revnosti pred Gospodinom, i pjevale su se pjesme uz pratnju citara, harfa, bubnjeva, zvončića i cimbala.
6. Kad dođoše do Nakonova gumna, prihvati Uza za kovčeg Božji i pridrža ga čvrsto, jer volovi potegoše na stranu.
7. Tada se raspali Gospodnji gnjev na Uzu, i udari ga Bog ondje zbog njegove opačine. On umre ondje, uz kovčeg Božji.
8. David se vrlo ožalosti što je Gospodin ubio Uzu. Zato se prozva ono mjesto Peres Uza do dana današnjega.
9. David se u onaj dan uplaši pred Gospodinom i pomisli: “Kako će doći k meni kovčeg Gospodnji”.
10. Zato ne dade David odvesti kovčeg Gospodnji u Davidov grad; nego ga skloni u kuću Obed-Edoma iz Gata.\
11. Tako ostade kovčeg Gospodnji tri mjeseca u kući Obed-Edoma iz Gata. Gospodin blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu kuću.
12. Kad javiše kralju Davidu: “Gospodin blagoslovi kuću Obed-Edomovu i sav njegov posjed zbog kovčega Božjega”, ode David i pun radosti prenese kovčeg Božji iz kuće Obed-Edomove u Davidov grad.
13. Kad su nosioci kovčega Gospodnjega bili učinili šest koraka, žrtvova on volove i tovnu telad.
14. Sam je David pun revnosti plesao pred Gospodinom. Pritom je David bio ogrnut samo lanenim oplećkom.
15. Tako David sa svim Izrćlcima uznese kovčeg Gospodnji kličući i trubeći u trube.
16. Kad je kovčeg Gospodnji ulazio u Davidov grad, gledala je Mikala, Šaulova kći, kroz prozor i vidjela kralja Davida gdje skače i pleše pred Gospodinom. I prezre ga u svojem srcu.
17. Tada unesoše kovčeg Gospodnji, staviše ga na svoje mjesto u šatoru što ga je bio David podigao za nj, i David prinese pred Gospodinom žrtve paljenice i žrtve pričesnice.
18. Kad prinese David žrtve paljenice i žrtve pričesnice, blagoslovi narod u ime Gospodina nad vojskama.
19. On dade razdijeliti među sav narod, svemu mnoštvu Izrćlaca, ljudima i ženama, svakome pojedincu po jedan kruh, komad mesa i kolač od grožđa. Tada ode sav narod kući.
20. Kad se David vrati kako bi pozdravio svoju obitelj, dođe mu ususret Mikala, Šaulova kći, i reče: “Kako se je danas časno ponio kralj Izrćlov kad se je otkrio pred sluškinjama svojih slugu, kao što čine nitkovi!”
21. A David odvrati Mikali: “Pred Gospodinom, koji me je izabrao pred tvojim ocem i cijelom njegovom kućom i odredio me za kneza nad Gospodnjim narodom, nad Izrćlom, jest, pred Gospodinom hoću plesati,
22. pa makar se ja morao još više poniziti i još manji biti u tvojim očima. Ali kod sluškinja o kojima govoriš, kod njih ću se još časniji pokazati.”
23. A Mikala, kći Šaulova, nije imala poroda sve do svoje smrti.

Psalmi 63:1-11
1. Psalam. Davidov. Kad je boravio u Judejskoj pustinji.
2. Bože, ti si moj Bog! Tebe tražim. Žedna je tebe moja duša, za tobom čezne moje tijelo u sprženoj, suhoj i bezvodnoj zemlji.
3. Tako sam u svetištu gledao za tobom da vidim tvoju moć i slavu.
4. Jer je tvoja milost više od života, moje usne će te slaviti.
5. Tako ću te hvaliti za života, u ime tvoje uzdizat ću svoje ruke.
6. Kao mrsa i sala nasitit će se moja duša, usnama raspjevanim slavit će te usta moja.
7. Kad te se na svojoj postelji spomenem, u budnim časovima mislim o tebi.
8. Zaista, ti si moja pomoć! U sjeni tvojih krila veselim se.
9. Duša se moja privija k tebi, desnica me tvoja prihvaća.
10. A koji napadaju moju dušu, neka propadnu u dubinu zemlje,
11. nek izginu od mača, nek budu plijen šakalima!

Izreka 16:16-17
16. Steći mudrost daleko je bolje nego steći zlato; dobiti razboritost više vrijedi nego dobiti srebro. \
17. Put je pravednih: kloniti se zla; tko pazi na svoj put, čuva svoj život. \

Ivanu 5:1-23
1. Potom je bio židovski blagdan i uziđe Isus u Jeruzalem.
2. U Jeruzalemu je kod Ovčjih vrata ribnjak koji se zove hebrejski Betzeta, a ima pet trijemova.
3. U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih.
4.
5. A ondje je bio jedan čovjek koji je trideset i osam godina bio bolestan.
6. Kad ga vidje Isus gdje leži i dozna da je već odavno bolestan, upita ga: “Želiš li ozdraviti?” Bolesnik mu odgovori:
7. ”Gospodine, nemam čovjeka da me spusti u ribnjak, kad se zaljulja voda. Dok ja dođem, drugi siđe prije mene.”
8. Tada mu reče Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!”
9. Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota.
10. Zato rekoše Židovi onome što ozdravi: “Subota je. Ne smiješ nositi svoju postelju.”
11. On im odvrati: “Koji me iscijeli, reče mi: Uzmi svoju postelju i hodi!”
12. A oni ga zapitaše: “Tko je taj čovjek koji ti reče: Uzmi svoju postelju i hodi?”
13. Iscijeljeni nije znao tko je bio, jer se Isus bio sklonio. Ondje je, naime, bilo veliko mnoštvo ljudi.
14. Poslije ga zateče Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore!”
15. Tada ode čovjek i javi Židovima da je ono bio Isus koji ga je iscijelio.
16. Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to bio učinio u subotu.
17. Isus im izjavi: “Otac moj neprestano djeluje, danas kao uvijek. I ja tako radim.”
18. Zato su još više gledali Židovi da ga ubiju, jer ne samo da je prestupao subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem i time se pravio jednak Bogu.
19. Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego što vidi da čini Otac. Što on čini, to i Sin jednako čini.
20. Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje što sam čini. I pokazat će mu veća djela od ovih, tako da ćete se veoma čuditi.
21. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin oživljuje koje hoće.
22. I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu,\
23. da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao.