A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 12

1 Samuelu 26:1-25
1. Zifejci dođoše k Šaulu u Gibeu i javiše: “David se krije na hakilskom brdu na kraju pustinje.”
2. Tada se Šaul zaputi i siđe u pustinju Zif s tri tisuće izabranih Izrćlaca, da traži Davida u pustinji Zif.
3. Šaul se utabori na Hakilskom brdu, što leži na kraju pustinje na putu, a David je bio u pustinji. Kad opazi da Šaul ide za njim u pustinju,
4. posla David uhode i dozna da je Šaul već tamo.
5. Tada se David podiže i stiže na mjesto gdje se je utaborio Šaul. David je mogao vidjeti mjesto na kojem je ležao Šaul sa svojim vojskovođom Abnerom, Nerovim sinom. Šaul je naime ležao u vojnom logoru, a vojska se je utaborila oko njega.
6. Tada se David obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu, Joabovu bratu, i upita: “Tko će sići sa mnom k Šaulu u tabor?” Abišaj odgovori: “Ja ću sići s tobom.”
7. Tako se David i Abišaj došuljaše noću k ljudima. Šaul je ležao i spavao u vojnom logoru. Koplje mu pokraj glave zabodeno u zemlju. Abner i vojska ležali su oko njega.
8. Abišaj reče Davidu: “Danas ti dade Bog tvojega neprijatelja u ruke. Zato pusti da ga pribodem njegovim kopljem za zemlju jednim jedinim udarcem. Ne trebam drugi.”
9. A David odvrati Abišaju: “Ne ubijaj ga! Jer tko bi podigao ruku na Gospodnjega pomazanika, a da bi ostao nekažnjen?”
10. ”Tako živ bio Gospodin”, nastavi David, “ili će ga Gospodin ubiti ili će doći njegov dan, kad mora umrijeti, ili će izići u rat i poginuti.
11. Ali neka me sačuva Gospodin od toga da dignem ruku na Gospodnjega pomazanika! Uzmi dakle koplje pokraj njegove glave i čašu za vodu! Onda hajdemo!”
12. I uze David koplje i čašu za vodu pokraj Šaulove glave i udaljiše se, a da to nitko nije vidio ni opazio, i nitko se nije probudio, štoviše, svi su spavali, jer je bio došao na njih dubok, od Gospodina poslan san.
13. David ode onda na drugu stranu i stade na nekoj udaljenosti navrh brda, tako da je među njima bio velik prostor.
14. I povika David vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: “Što se ne odazivaš, Abnere?” Abner odvrati: “Tko si da buniš kralja?”
15. David odvrati Abneru: “Ti si ipak junak. Nitko ti u Izrćlu nije jednak. Zašto ne paziš na kralja, svojega gospodara? Netko se je ušuljao kako bi ubio kralja, tvoga gospodara.
16. Nije ti na čast što si učinio. Tako živ bio Gospodin, zaslužili ste smrt jer niste pazili na svojega gospodara, Gospodnjega pomazanika. Eto, gledaj gdje je kraljevo koplje i čaša za vodu što je bila pokraj njegove glave!”
17. Tada prepozna Šaul Davidov glas i povika: “Je li to tvoj glas, sine moj Davide?” David odvrati: “Jest, gospodaru i kralju moj!”
18. On nastavi: “Zašto progoni gospodar moj svojega slugu. Što sam učinio? Koja je krivnja u mojoj ruci?
19. Kad bi ipak moj gospodar i kralj sad poslušao riječi svog sluge! Ako te Gospodin draži na mene, pa neka dobije žrtvu! Ako li su ljudi, neka su prokleti pred Gospodinom, jer me sad izgone da mi ne bude dijela na Gospodnjem posjedu, a kažu: Idi, služi drugim bogovima!
20. Ne! Moja krv neka padne na zemlju daleko od Gospodnjega lica; jer kralj Izrćlov ide u lov za buhom, dok se na gorama lovi jarebica.” \
21. Šaul odgovori: “Krivo sam činio. Vrati se, sine moj Davide! Jer ti ne ću više nikada zlo činiti; jer je moj život bio danas dragocjen u tvojim očima. Eto, ludo sam radio i ogriješio sam se teško.” \
22. David odvrati na to: “Ovdje je kraljevo koplje. Neka dođe ovamo koji od slugu i neka ga uzme!
23. Gospodin plaća svakome njegovu pravdu i vjernost. Gospodin te je danas predao u moje ruke. Ali ja ne htjedoh staviti svoju ruku na Gospodnjega pomazanika.
24. Evo, kako je danas bio tvoj život dragocjen u mojim očima, tako neka bude moj život dragocjen u Gospodnjim očima! Neka me izbavi iz svake nevolje!”
25. Tada povika Šaul Davidu: “Da si blagoslovljen, moj sine Davide! Ti ćeš to izvesti i imati uspjeha.” Nato ode David svojim putem, a Šaul se vrati kući.

1 Samuelu 27:1-12
1. David reče sebi: “Jednoga dana ipak će me Šaulova ruka smaknuti. Ne preostaje mi ništa bolje nego da pobjegnem u zemlju Filistejaca. Tada će Šaul odustati od toga da me dalje traži po svemu Izrćlovu području, i tako ću ja izmaknuti njegovoj ruci.”
2. Tako se podiže David i ode sa šest stotina ljudi što ih je imao uza se k Akišu, Maokovu sinu, gatskomu kralju.
3. David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelju. David sa svoje obje žene, Ahinoamom od Jizreela i Abigajilom, Nabalovom ženom, iz Karmela.
4. Kad javiše Šaulu da je David utekao u Gat, nije ga dalje progonio.
5. A David reče Akišu: “Ako sam našao milost u tvojim očima, neka mi se da za boravište jedan grad u zemlji, da mogu ondje stanovati. čemu da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?”
6. I dade mu Akiš onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do dana današnjega.
7. I ostade David u zemlji Filistejaca jednu godinu i četiri mjeseca.
8. David je sada izlazio sa svojim ljudima. Oni su udarali na Gešurce, Girzijce i Amalečane; jer su to bili od starine stanovnici zemlje od Telama do Šura i Egipta.\
9. Kad bi god David udario na zemlju, ne bi ostavio na životu ni ljude ni žene, uzeo bi ovce, goveda, magarce, deve i ruho, vratio bi se i došao opet k Akišu.
10. Ako bi Akiš onda pitao: “Gdje ste ovaj put udarili?”, odgovorio bi David: “U južnoj zemlji Judinoj” ili “U južnoj zemlji jerahmeelskoj” ili “U južnoj zemlji kenijskoj.”
11. Ljude i žene nije David ostavljao na životu zato da ih ne mora dovesti u Gat; jer je mislio: “Neka ne svjedoče protiv nas: Tako i tako činio je David.” Tako je postupao David za sve vrijeme što ga je proveo u zemlji Filistejaca.\
12. Akiš se pouzdavao u Davida, jer je mislio: “Omrznuo je svom narodu Izrćlu. Tako će mi biti sluga zauvijek.”

Psalmi 60:6-12
6. Digao si stijeg vjernima svojim da pobjegnu luku dušmanskom.
7. Tako da se izbave tvoji prijatelji, pruži desnicu svoju i spasi nas!
8. Bog reče u svom Svetištu: “Ja ću klicati, razdijelit ću Šekem, izmjerit ću dolinu Sukot.
9. Moj je Gilead, moj je Manaše, Efraim je kaciga moje glave, Juda žezlo moje.
10. Moab je vrč iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti svoju obuću, nad Filistejom pjevat ću svoju pobjedu!”
11. Tko će me odvesti u utvrđeni grad? Tko će me povesti u Edom?
12. Zar ne ti, Bože, koji nas odbaci; zar ne ćeš ići s četama našim, Bože? \

Izreka 16:4-5
4. Sve je Gospodin stvorio za određenu svrhu, pa i bezbožnika za dan nesreće.
5. Gospodinu je mrzak svaki oholica. Bez kazne ne će izići prije ili kasnije.

Ivanu 2:1-25
1. Treći dan poslije toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Ondje je bila Isusova majka.
2. I Isus i njegovi učenici bili su pozvani na svadbu.
3. Kad je nestalo vina, reče Isusova majka njemu: “Nemaju više vina.”
4. Isus joj odvrati: “Što ja imam s tobom, ženo? Moj čas još nije došao.”
5. Tada reče njegova majka slugama: “Učinite što god vam kaže!”
6. A bilo je ondje šest kamenih posuda, kako je to tražio običaj židovskoga čišćenja. Svaka je od njih obuhvaćala dvije do tri mjere.
7. Isus im zapovjedi: “Napunite posude vodom!” Napuniše ih do vrha.
8. Tada im reče: “Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola!” Oni odnesoše.
9. I ravnatelj stola okusi vodu što je postala vino. A nije znao odakle je bilo vino. Samo su to znale sluge koje su zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola mladoženju
10. i reče mu: “Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom kad se gosti ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino do sada.”
11. Tako učini Isus u Kani u Galileji početak svojim čudesima. Time objavi svoju slavu, i njegovi učenici povjerovaše u njega.
12. Potom siđe u Kafarnaum sa svojom majkom, s braćom i svojim učenicima. Ondje ostadoše nekoliko dana.
13. A blizu je bio židovski Vazam, i uziđe Isus u Jeruzalem
14. U Hramu zateče trgovce što su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjače što su bili ondje posjedali.
15. Tada on splete od užeta bič i izagna iz Hrama sve, zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novce i prevrnu njihove stolove.
16. Onima što su prodavali golubove, reče: “Nosite to odavle i ne činite od kuće mojega Oca trgovačku kuću!”
17. Tada se sjetiše njegovi učenici riječi Pisma: “Izjedat će me revnost za tvoju kuću.”
18. A Židovi mu prigovoriše: “Kojim nam čudesnim znakom dokazuješ da to smiješ raditi?”
19. Isus im odvrati: “Razvalite ovaj Hram, i za tri ću ga dana opet sagraditi.”
20. Tada Židovi rekoše: “četrdeset i šest godina gradilo se na ovom Hramu, i ti da ga u tri dana sagradiš?”
21. A on je mislio na Hram svojega tijela.
22. Kad je onda uskrsnuo od mrtvih, sjetiše se njegovi učenici te riječi i povjerovaše Pismu i riječi koju je Isus bio rekao.
23. Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Vazma, mnogi povjerovaše u njegovo ime, jer vidješe čudesa što ih je činio.
24. Ali im Isus nije vjerovao; jer ih je sve poznavao.\
25. I nije mu trebalo da tko svjedoči za čovjeka. On je sam znao što je u čovjeku.