A A A A A

Biblija u jednoj godini

Svibnja 11

1 Samuelu 24:1-22
1. David ode s tog mjesta i zaustavi se na engadskim gorskim visinama.
2. Kad se Šaul bio vratio nakon proganjanja Filistejaca, javiše mu: “David je sada u engadskoj pustinji.”
3. Tada Šaul uze tri tisuće izabranih ljudi iz svega Izrćla i diže se kako bi tražio Davida i njegove ljude istočno od kozorogovih stijena.
4. Kad putem dođe k ovčjim torovima, bila je tamo pećina. Šaul uđe u nju da obavi što je trebao. A David i njegovi bili su se nastanili u dnu te pećine.
5. Davidovi ljudi rekoše mu: “Eto, ovo je dan za koji ti reče Gospodin: Evo! Predat ću ti u ruke tvojega neprijatelja da učiniš s njim što te volja!” David ustade te neopaženo odsiječe skut Šaulova plašta.
6. Ali poslije osjeti David grižnju savjesti, što je bio odsjekao rub plašta Šaulu,
7. i reče svojim ljudima: “Gospodin neka me očuva da tako što učinim svojemu gospodaru, Gospodnjem pomazaniku, i da podignem ruku svoju na nj! Jer on je Gospodnji pomazanik.”
8. I ukori David svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Šaula. Kad je Šaul bio ostavio pećinu i pošao dalje svojim putem,
9. ustade David, iziđe iz pećine i povika za Šaulom: “Gospodaru i kralju moj!” Kad se okrenu Šaul, baci se David licem na zemlju i pokloni mu se.
10. Tada viknu David Šaulu: “Zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore da David misli na tvoju propast?
11. Evo, na današnji dan vidio si vlastitim očima da te je Gospodin u pećini bio predao u moje ruke. Nagovarali su me da te ubijem. Ali sam te poštedio i rekao: Ne ću dići svoje ruke na svojega gospodara, jer on je Gospodnji pomazanik.
12. A evo, oče moj, pogledaj rub svojega plašta u mojoj ruci! Po tome što sam odsjekao samo rub od tvojega plašta, a tebe nisam ubio, možeš jasno spoznati da ne mislim na zloću i izdaju i da se ne ogrješujem o tebe, premda mi ti radiš o glavi.
13. Gospodin neka bude sudac između mene i tebe, Gospodin neka me osveti od tebe? ali ruka se moja ne će podići na te.
14. Već stara poslovica kaže: Samo od bezbožnika izlazi bezbožnost. Ali moja ruka ne će biti protiv tebe.
15. Za kim to izlazi kralj Izrćlov? Koga progoniš? Mrtva psa. Buhu jednu.
16. Pa neka Gospodin bude sudac i neka rasudi između mene i tebe! On neka pogleda za pravednikom, neka vodi stvar i neka mi pribavi pravo protiv tebe!”
17. Kad David izgovori sve riječi Šaulu, Šaul povika: “To je tvoj glas, sine moj Davide!” I Šaul stane glasno plakati.
18. On reče Davidu: “Ti si bolji od mene; jer ti meni iskazuješ dobro, a ja sam tebi činio zlo.\
19. Danas si mi, eto, pokazao što si mi dobra iskazao: Nisi me ubio, premda me Gospodin dade tebi u ruke.
20. Tko bi, stigavši svog neprijatelja, pustio da on mirno ode svojim putem? Gospodin neka ti iskaže dobro za ovo što si mi danas učinio!
21. Sad znam sigurno da ćeš biti kralj i da će po tebi postojati Izrćlovo kraljevstvo.
22. Zato mi se sada zakuni Gospodinom da ne ćeš istrijebiti mojih potomaka iza moje smrti i da ne ćeš mojega imena iskorijeniti iz moje očinske kuće!”

1 Samuelu 25:1-44
1. Uto umre Samuel. Sav se Izrćl skupi i održa mu tugovanje. Pokopaše ga kod njegove kuće u Rami. Jednoga dana ustade David i siđe u pustinju Paran.
2. U Maonu je živio čovjek koji je imao imanje u Karmelu. čovjek je bio vrlo bogat. Posjedovao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. On je upravo bio u Karmelu zaposlen striženjem ovaca.
3. čovjek se je zvao Nabal, njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a čovjek surov i opak, pravi Kalebovac.
4. I kad David u pustinji dozna da Nabal striže svoje ovce,
5. posla tamo deset ljudi. David je dao ljudima ovaj nalog: “Idite u Karmel, pođite k Nabalu, pozdravite ga od mene
6. i uz pozdrav mu recite: Blago tebi, blago tvojoj kući i blago svemu što posjeduješ!
7. čuo sam, eto, da imaš striženje ovaca. Pastiri su se tvoji zadržavali među nama. Nismo im nikada ništa nažao učinili. Nikada im nije ništa nestalo dok su god bili u Karmelu.
8. Pitaj samo svoje sluge, oni ti to mogu potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima! Dolazimo u svečan dan. Daj, dakle, svojim slugama i svojemu sinu Davidu što ti dođe do ruke!”
9. Kad dođoše Davidovi ljudi, kazaše Nabalu sve to u ime Davidovo. Onda su čekali.
10. A Nabal odgovori Davidovim ljudima: “Tko je David? Tko je Jišajev sin? Danas ima dosta slugu što bježe od svojih gospodara.
11. Zar da uzmem svoj kruh, vodu i stoku što sam je zaklao za svoje strigače i da to dam ljudima za koje ne znam ni odakle su došli?”
12. Davidovi se ljudi zaputiše natrag i vratiše se kući. Kad dođoše Davidu, javiše mu sav slučaj.
13. Odmah zapovjedi David svojim ljudima: “Svaki neka pripaše svoj mač!” Svaki pripasa svoj mač; i David pripasa svoj mač. Onda iziđoše, pod Davidovim vodstvom, jedno četiri stotine ljudi; dvjesta ih osta kod prtljage. \
14. Međutim, jedan od slugu dojavi Nabalovoj ženi Abigajili: “Upravo je David iz pustinje poslao glasnike da pozdrave našega gospodara; a on ih otjera.\
15. A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. Nikada nam nisu ništa nažao učinili. Nikada nam nije ništa nestalo dokle smo god išli u njihovoj blizini, kad smo bili na polju.
16. Bili su dakle zid oko nas danju i noću, dokle smo god čuvali ovce u njihovoj blizini.
17. Pa promisli i vidi što ćeš učiniti; jer je gotovo zlo gospodaru našemu i cijeloj njegovoj kući. On je sam odveć opak da bi se s njim moglo govoriti.” \
18. Brže uze Abigajila dvjesta kruhova, dvije mješine vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjerica pržena žita, sto grozdova osušenih i dvjesta gruda suhih smokava, natovari sve na magarce
19. i zapovjedi slugama, a da nije ništa rekla svojemu mužu Nabalu: “Hajdete naprijed; ja ću odmah doći za vama!”\
20. Kad je ispod gore jahala na magarcu, dođe joj upravo ususret David sa svojim ljudima. Tada se ona susretne s njima.
21. A David je mislio: “Uzalud sam tome čovjeku čuvao u pustinji sav njegov posjed. Nikada mu ništa nije nestalo od svega imanja. Sad on vraća zlo za dobro.
22. To i to neka Bog učini Davidovim neprijateljima ako mu od svega što ima ostavim do zore išta muško!”
23. Kad Abigajila ugleda Davida, siđe brže s magarca, baci se pred Davida ničice na svoje lice i duboko se pokloni.
24. Tada mu pade k nogama i povika: “Uzimam na sebe tu krivnju, gospodaru moj! Daj, molim, da pred tobom govori tvoja sluškinja! Poslušaj riječi svoje sluškinje!
25. Gospodaru moj, ne gledaj ništa na toga opakog čovjeka, Nabala; jer što kaže njegovo ime, to je on. Luđak se zove i on je pun ludosti. Ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela ljude što si ih poslao, gospodaru moj!\
26. Sada, gospodaru moj, tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti. Gospodin te je očuvao od toga da krvlju i samovoljno pribaviš sebi pravdu. Neka kao Nabalu bude onima koji su tebi neprijatelji i koji protiv tebe, gospodaru moj, zlo misle!
27. A ovaj dar, što ti ga je tvoja sluškinja sa sobom donijela, gospodaru moj, određen je za ljude koji tebe, gospodaru moj, prate na tvojim putovima.
28. Oprosti svojoj sluškinji za njezin prijestup! Gospodin će tebi, gospodaru moj, utemeljiti kuću što ima opstanak jer ti, gospodaru moj, vojuješ Gospodnje bojeve. Pa neka se na tebi ne nađe nikakva nepravda, dokle god živiš!
29. Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, to neka tvoj život, gospodaru moj, netaknut bude očuvan u svežnju života kod Gospodina, Boga tvojega! A život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praćke!
30. Kad onda Gospodin tebi, gospodaru mojemu, dade svako dobro što ga je obećao, i postavi te knezom nad Izrćlom,
31. tad ne će tebi, gospodaru moj, biti spoticanja zbog grižnje savjesti da si prolio krv ni za što i da si samovoljno sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu. Kad onda Gospodin tebi, gospodaru moj, udijeli sreću, tad se spomeni i svoje sluškinje!”
32. David odvrati Abigajili: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izrćlov, koji te sada posla meni ususret!
33. Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena ti sama, koja me odvrati sada od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu!
34. Jer tako živ bio Gospodin, Bog Izrćlov, koji me očuvao od toga da ti učinim zlo. Da mi nisi brže izišla ususret, ne bi Nabalu ostalo do zore ništa muško!”
35. Nato primi David iz njene ruke što im je bila sa sobom donijela, i reče joj: “Vrati se u miru natrag kući! Eto, poslušah te i pogledah te.”
36. Kad se Abigajila vrati kući k Nabalu, bila je upravo gozba u njegovoj kući, prava kraljevska gozba. Nabal je bio u najboljem raspoloženju i već vrlo pijan. Zato mu ona ne ispripovjedi ništa do jutra.
37. A ujutro, kad se Nabal bio otrijeznio, priopći mu žena što se je dogodilo. Tada mu obamre srce u tijelu, i on postade kao kamen.
38. Poslije nekih deset dana udari Gospodin Nabala te umre.
39. Kad doču David da je Nabal mrtav, povika: “Neka je blagoslovljen Gospodin, koji osveti pogrdu nanesenu mi od Nabala i mene, svojega slugu, zadrža od zla! Gospodin pusti da zloća Nabalova padne natrag na njega samoga.” Jednoga dana posla David i poruči Abigajili da će je uzeti za ženu.
40. Davidovi ljudi dođoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: “David nas šalje k tebi; on bi te htio uzeti za ženu.” \
41. Tada ona ustade, pokloni se licem do zemlje i reče: “Sluškinja je tvoja rado spremna da bude tvoja ropkinja i da pere noge slugama svojega gospodara.”
42. Potom brže ustade Abigajila i sjede na magarca. Pet njezinih djevojaka ju je pratilo. Tako pođe ona za Davidovim glasnicima i postade mu žena.
43. Iz Jizreela dovede sebi David Ahinoamu. Tako postadoše obje njegove žene.
44. A Šaul je bio međutim svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, Laišovu sinu iz Galima.

Psalmi 60:1-5
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Ljiljan svjedočanstva.” Miktam. Davidov: za pouku,
2. kad je vojevao protiv Aram Naharajima i Arama iz Sobe i kad je Joab na povratku potukao 12 tisuća Idumejaca u Slanoj dolini.
3. Ti si nas odbacio, Bože, i rasuo nas, razgnjevio si se, a sad nam se vrati.
4. Uzdrmao si zemlju, rasjekao je; stegni njezine pukotine jer njiše se. \
5. Na svoj narod navalio si zla vremena; napojio si nas omamnim vinom. \

Izreka 16:3-3
3. Predaj Gospodinu svoja djela, i tvoji će naumi uspjeti.

Ivanu 1:29-51
29. Sutradan vidje on Isusa gdje dolazi k njemu. Tada reče: “Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta!
30. Ovo je onaj za koga sam rekao: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom; jer je bio prije mene.\
31. Ja ga nisam poznavao. Ali da se on objavi u Izrćlu, došao sam ja krstiti vodom.”
32. Dalje je svjedočio Ivan: “Vidio sam Duha gdje silazi s neba kao golub i lebdi nad njim.
33. Ja ga nisam poznavao. Ali onaj koji me je poslao krstiti vodom reče mi: Na koga vidiš da silazi Duh i nad njim lebdi, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.
34. Ja sam to vidio i zato svjedočim: Ovaj je Sin Božji.”
35. Sutradan je opet stajao Ivan s dvojicom svojih učenika.
36. Kad je vidio Isusa gdje prolazi, reče: “Evo Jaganjca Božjeg!”
37. čim su ga oba učenika čula da tako govori, pođoše za Isusom.
38. Isus se obazre i vidje ih gdje idu za njim. Tada ih upita: “Što vi tražite?” Oni mu odvratiše: “Rabi”? to jest: “Učitelju? gdje stanuješ?”
39. On im odgovori: “Dođite i vidite!” Otiđoše s njim i vidješe gdje boravi, i ostadoše kod njega onaj dan. Bilo je to oko desete ure.
40. Jedan od dvojice, koji na Ivanovu riječ pođoše za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra.
41. Ovaj nađe najprije svoga brata Šimuna i reče mu: “Nađosmo Mesiju? to jest Pomazanika.”
42. I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na nj i reče: “Ti si Šimun, Jonin sin; ti ćeš se zvati Kefa? to jest Stijena.” \
43. Sutradan odluči Isus poći u Galileju. Tada nađe Filipa i reče mu: “Pođi za mnom!”
44. Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada.
45. Filip nađe Natanćla i reče mu: “Nađosmo onoga o kojem su pisali Mojsije u zakonu i proroci: Isusa, Josipova sina iz Nazareta.”
46. Natanćl mu odvrati: “Može li doći što dobro iz Nazareta?” Filip mu odvrati: “Dođi i vidi!”
47. Kad Isus vidje Natanćla gdje dolazi k njemu, reče za njega: “Evo pravoga Izrćlca u kojem nema lukavstva!”
48. Natanćl ga upita: “Odakle me poznaješ?” Isus mu odgovori: “Još prije nego te pozva Filip, vidio sam te pod smokvom.”
49. Natanćl mu odvrati: “Učitelju, ti si Sin Božji, ti si Izrćlov kralj!”
50. Isus mu odvrati: “Vjeruješ jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom. Vidjet ćeš još više od toga.”
51. Tada nastavi: “Zaista, zaista kažem vam: Vidjet ćete otvoreno nebo i Božje anđele gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim.”