A A A A A

1 Samuelu 22:1-23
1. Tako David ode otamo i skloni se u pećinu Adulam. Kad to saznaše njegova braća i sva njegova obitelj, dođoše tamo k njemu.
2. I okupiše se oko njega svi što su bili potlačeni, zaduženi i nezadovoljni, i on im posta poglavica. Jedno četiri stotine ljudi mu se pridruži.
3. Otamo ode David u Mispu u Moapskoj i zamoli moapskog kralja: “Ne bi li smjeli moj otac i majka ostati kod vas, dok doznam što će Bog učiniti sa mnom?”
4. Tako ih ostavi kod moapskog kralja. Oni ostaše kod njega, dok je David bio u gorskoj tvrđavi!
5. A kad prorok Gad reče Davidu: “Nemoj ostati u gorskoj tvrđavi! Ustani i idi u zemlju Judinu!”, diže se David i ode u Heretsku šumu.
6. Kad doču Šaul da su se pojavili David i ljudi što su bili s njim? Šaul je upravo sjedio u Gibei pod tamariskom na visini, sa sulicom u ruci, a sve njegove sluge stajale su oko njega?
7. reče Šaul slugama koji su bili oko njega: “čujte, sinovi Benjaminovi! Hoće li vam svima Jišajev sin darovati njive i vinograde, hoće li vas sve učiniti tisućnicima i stotnicima
8. pa ste se svi urotili protiv mene i nitko mi nije dojavio kad se je moj sin složio sa sinom Jišajevim? Nitko se od vas nije sažalio nada mnom i dojavio kad je moj sin pobunio mojega slugu protiv mene, kao što je to sada.”
9. Edomac Doeg, koji je stajao s dvoranima Šaulovim, uze riječ i reče: “Vidio sam gdje Jišajev sin dođe u Nob k Ahimeleku, Ahitobovu sinu.
10. Ovaj upita za nj Gospodina i dade mu hrane. I dade mu mač Filistejca Golijata.”
11. Tada kralj dade dozvati svećenika Ahimeleka, sina Ahitubova, i svu njegovu obitelj, svećenike što su bili u Nobu. Kad svi oni dođoše kralju,
12. reče Šaul: “čuj, sine Ahitubov!” A on odgovori: “Evo me, gospodaru!”
13. Šaul ga upita: “Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Dao si mu kruha i mač i pitao si Boga za nj, tako da je on kao neprijatelj mogao izaći protiv mene, kao što je on to sada?”
14. Ahimelek odvrati kralju: “Tko je između svih slugu tvojih tako pouzdan kao David? Zet kraljev, zapovjednik tvoje tjelesne straže, poštovan u tvojoj kući!
15. Zar sam onoga dana prvi put pitao Boga za nj? Nipošto! Neka ipak kralj ne podmeće ništa svojemu sluzi i cijeloj njegovoj obitelji! Jer tvoj sluga nije od svega toga ništa znao.”
16. Ali kralj odvrati: “Ti moraš umrijeti, Ahimeleče, ti i sva tvoja obitelj!”
17. I kralj zapovjedi slugama što su stajali oko njega: “Hajde! Pogubite Gospodnje svećenike! Jer su i oni pomogli Davidu i nisu mi javili, premda su znali da je on bio u bijegu.” Ali su se kraljeve sluge skanjivale podići ruku da pogube Gospodnje svećenike.
18. Tada zapovjedi kralj Doegu: “Hajde! Pogubi ti svećenike!” I Idumejac Doeg pristupi i pogubi svećenike. Osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak pobi onoga dana.
19. Svećenički grad Nob pobi on oštricom mača: ljude i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce pobi oštricom mača.
20. Samo jedan jedini sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar, uteče i pobježe Davidu.
21. Ebjatar javi Davidu: “Šaul dade poubijati Gospodnje svećenike.”
22. Tada reče David Ebjataru: “Znao sam tada, kad je Idumejac Doeg bio tamo, da će on to izdati Šaulu. Ja sam kriv za sve ljudske živote u tvojoj obitelji.
23. Ostani kod mene! Ne boj se! Jer tko traži moj život, tražit će i tvoj. Kod mene si siguran.”

1 Samuelu 23:1-29
1. Javiše Davidu: “Filistejci opsjedaju Keilu i haraju gumna.”
2. David upita Gospodina: “Trebam li ići i udariti na te Filistejce?” Gospodin odgovori Davidu: “Idi, pobij Filistejce i izbavi Keilu.”
3. A ljudi Davidovi rekoše mu: “Evo, nas je ovdje u Judi već vrlo strah, pa kako da još idemo u Keilu protiv Filistejaca?”
4. David još jednom upita Gospodina i Gospodin mu odgovori: “Ustani i idi u Keilu, jer ću predati Filistejce u tvoju ruku!”
5. Nato ode David sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera im stoku i ljuto ih pobi. Tako izbavi David stanovnike u Keili.
6. Kad Ebjatar, sin Ahimelekov, pobježe k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio oplećak.
7. Kad javiše Šaulu da je David otišao u Keilu, Šaul pomisli: “Bog mi ga je izručio u ruke; jer se je sam zatvorio otišavši u grad koji ima vrata i prijevornice.”\
8. Stoga Šaul podiže sav narod u vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida i njegove ljude.
9. Kad David dozna da mu Šaul kuje zlo, zamoli svećenika Ebjatara: “Donesi ovamo oplećak!”
10. Tada reče David: “Gospodine, Bože Izrćlov! Doznao je tvoj sluga da Šaul namjerava poći u Keilu, da uništi grad zbog mene.
11. Hoće li me stanovnici Keile njemu izručiti? Hoće li doći Šaul, kao što je čuo tvoj sluga? Gospodine, Bože Izrćlov, objavi to svom sluzi!” Gospodin odgovori: “Doći će.”
12. David upita dalje: “Hoće li stanovnici Keile mene i moje ljude izručiti Šaulu?” Gospodin odgovori: “Oni će vas izručiti.”
13. Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi. Oni ostaviše Keilu i četovaše ovamo i onamo. Kad Šaulu javiše da je David umakao iz Keile, tad ne htjede ići.
14. David se je zadržavao u pustinji na gorskim visinama, osobito je boravio na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je cijelo vrijeme tražio, ali ne dade Bog da on padne u njegove ruke.
15. Znao je David da je Šaul bio izišao kako bi mu radio o glavi. Dok se je David nalazio u Horši u pustinji Zifu,
16. podiže se sin Šaulov Jonatan, ode k Davidu u Horši, i ohrabri ga u Bogu
17. rekavši mu: “Ne boj se! Jer te ne će pogoditi ruka mojega oca Šaula, nego ćeš ti postati kralj nad Izrćlom, a ja ću biti drugi za tobom. I moj otac Šaul to zna.”
18. Tada sklopiše oba savez pred Gospodinom. David je ostao u Horši, a Jonatan se vratio kući.
19. Jednoga dana dođoše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše: “David se krije kod nas na gorskim visinama kod Horše, na brdu Hakili, što leži južno od pustinje.
20. Pa dođi, kralju, kad ti bude volja! Naše će onda biti da ga predamo u ruke kralju.”
21. Šaul odgovori: “Gospodin neka vas blagoslovi što me požaliste!
22. Idite sada, pripazite još točnije i brižno istražite mjesto njegova boravka! Tko ga je ondje vidio? Jer mi rekoše da je vrlo lukav.
23. Istražite točno sva skrovišta u kojima se krije! Onda mi se svakako vratite! Ja ću tad poći s vama, i ako još bude u zemlji, pronaći ću ga među svim tisućama Judinim.”
24. Tada ustadoše i odoše u Zif prije Šaula. David se je nalazio tada sa svojim ljudima u pustinji Maonu, u ravnici južno od pustinje.
25. I Šaul iziđe sa svojim ljudima da bi ga tražio. čim to javiše Davidu, ode on u Selu, što leži u pustinji Maonu. Kad to sazna Šaul, ode za Davidom u pustinju Maon.
26. Šaul je išao jednom stranom planine, David sa svojim ljudima drugom stranom. David je hitao da umakne Šaulu, a Šaul je sa svojim ljudima bio upravo spreman opkoliti Davida i njegove ljude i pohvatati ih.
27. Tada stiže glasnik Šaulu i javi: “Dođi brže! Filistejci navališe na zemlju.”
28. Nato Šaul odustade od proganjanja Davida i ode protiv Filistejaca. Zato se prozva ono mjesto “Stijena rastave.”
29. Jest ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izrćlov, ustani i kazni sve neznabošce; ne štedi lukavih klevetnika! \

Psalmi 59:6-17
6. Uvečer se opet vraćaju, režu kao psi i skiću se gradom.
7. Gledaj! Oni rigaju svojim ustima, njihove usne su kao mačevi. “Tko to čuje”?
8. Ali ti, Gospode, ti ćeš im se nasmijati; ti ćeš se narugati svim tim neznabošcima. \
9. Jakosti moja, na tebe ću gledati jer ti si mi, Bože, utočište!
10. Bože moj, milosrđe moje! Nek me Bog predvodi i nek da nasladu očima mojim nad protivnicima mojim.
11. Ubij ih, moj narod nek to ne zaboravi! Raspi ih i satri svojom snagom! Štite naš, Gospode!
12. Za grijeh njihovih usta, za riječi njihova jezika neka se uhvate u svojoj oholosti! Za kletvu i laž koje izgovoriše.
13. Istrijebi ih u gnjevu, uništi ih da ih nema! Neka spoznaju da Bog vlada u Jakovu sve do zemaljskih krajeva!
14. Uvečer se opet vraćaju, režu kao psi i skiću se gradom.
15. Tumaraju okolo za hranom i ne nasitivši se, mrmljaju.
16. A ja ću pjevati tvoju jakost, rano ujutro slavit ću tvoje milosrđe jer si mi bio utočište i zaklon u dan nevolje.
17. čovjek se dobro spremi u srcu, a od Gospodina dolazi što jezik izgovori.

Izreka 16:1-2
1. Neka se čovjeku učine čisti svi njegovi putovi, ipak je Gospodin onaj koji ispituje duhove.
2. U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ.

Ivanu 1:1-28
1. Ona bijaše u početku kod Boga.
2. Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
3. U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.
4. Svjetlo svijetli u tami; ali tama ga ne obuze.\
5. Poslan bi čovjek od Boga komu bijaše ime Ivan.
6. On dođe za svjedočanstvo, da svjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu.
7. On ne bijaše svjetlo, nego da svjedoči za svjetlo.
8. Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet.
9. Na svijetu bijaše, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao.\
10. K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.
11. A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo,
12. koji nisu rođeni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od muževlje volje, nego od Boga.
13. I Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama. I vidjesmo njegovu slavu, slavu kao Jedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine.
14. Ivan svjedoči za njega i viče: “Evo onoga za koga rekoh: Koji dolazi za mnom, preda mnom je; jer bijaše prije mene.” \
15. Od njegove punine mi svi primismo milost za milošću.
16. Po Mojsiju bio je dan Zakon, po Isusu Kristu dođe milost i istina.
17. Boga nitko nikada nije vidio. Jedinorođeni koji je Bog, koji počiva u Očevu krilu, nam ga je objavio.
18. Ovako glasi Ivanovo svjedočanstvo, kad Židovi iz Jeruzalema poslaše k njemu svećenike i levite da ga zapitaju: “Tko si ti?”
19. On prizna i ne zataji. Prizna: “Ja nisam Mesija.”
20. Tada ga upitaše: “Što dakle? Jesi li možda Ilija?” On odgovori: “Nisam.” “Jesi li prorok?” On odgovori: “Nisam.”
21. Onda mu rekoše: “Tko si dakle? Mi ipak moramo donijeti odgovor onima koji nas poslaše. Što kažeš sam za sebe?”
22. On odgovori: “Ja sam glas onoga što viče u pustinji: Poravnajte Gospodnji put, kao što kaza prorok Izaija.”
23. Bili su to izaslanici farizejâ.
24. Zapitaše ga dalje: “Zašto dakle krstiš, kad ti nisi Mesija, ni Ilija, ni prorok?”
25. Ivan im odgovori: “Ja krstim samo vodom. A među vama već stoji onaj koga vi ne poznajete.
26. On dolazi za mnom. Ja nisam dostojan odriješiti remenje na njegovoj obući.”
27. To se dogodi u Betaniji, s one strane Jordana, gdje je Ivan krstio.