A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 9

Jošua 7:1-26
1. Ali sinovi Izrćlovi prisvojiše sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od Judina plemena, uze nešto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdžba Gospodnja protiv sinova Izrćlovih. \
2. Posla naime Jošua neke ljude iz Jerihona u Aj kod Betela, istočno od Betela, i zapovjedi im: “Idite gore i uhodite pokrajinu!” Ljudi odoše gore i uhodiše Aj.
3. Kada se vratiše k Jošui, rekoše mu: “Ne treba gore ići sav narod, samo dvije do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne muči onamo sav narod, jer je njih samo malo!”
4. Tako ode onamo od naroda jedno tri tisuće ljudi.
5. Ali ih ljudi iz Aja poubijaše jedno trideset i šest, progoniše ih od gradskih vrata do Šebarima i potukoše ih na obronku brijega. Tad klonu srce naroda i posta kao voda.
6. A Jošua razdre svoje haljine, baci se pred kovčegom Gospodnjim ničice na svoje lice sve do večeri, on i starješine Izrćlove, i posuše prah na glavu svoju.
7. Tada se pomoli Jošua: “Ah, Gospodine, Bože moj, zašto prevede ovaj narod preko Jordana, da nas predaš u ruke Amorejcima, da nas unište? O, da smo radije ostali s one strane Jordana!
8. Ah, Gospodine, što da kažem kad je Izrćl okrenuo leđa svojim neprijateljima?
9. Kanaanci i svi stanovnici zemlje to će čuti; oni će navaliti na nas i istrijebit će naše ime sa zemlje. Što ćeš onda učiniti od velikoga svojega imena?” \
10. Tada Gospodin odgovori Jošui: “Ustani! Što ležiš na svojemu licu?
11. Izrćl je sagriješio; prekršili su moju zabranu koju sam im dao, prisvojili su sebi zakleto, počinili su krađu, posakrivali su i stavili među svoje stvari.\
12. Zato ne mogu više sinovi Izrćlovi izdržati pred svojim neprijateljima moraju u bijeg pred svojim neprijateljima, jer su pali u prokletstvo. Ja ne ću više biti među vama ako ne uklonite iz svoje sredine zakleto.
13. Ustani, posveti narod i objavi: Posvetite se za sutra! Jer tako veli Gospodin, Bog Izrćlov: Zakleto je u tvojoj sredini, Izrćle! Ti ne ćeš moći izdržati pred svojim neprijateljima dok ne uklonite iz svoje sredine zakleto.
14. Zato ćete sutra rano pristupiti po svojim plemenima, i pleme koje označi Gospodin pristupit će po svojim obiteljima, i obitelj koju označi Gospodin pristupit će po svojim domovima, i iz doma koji označi Gospodin pristupit će čovjek za čovjekom.
15. Tko se tad nađe s predmetom zakletve, neka se spali sa svime što posjeduje, jer je prekršio zabranu Gospodnju i učinio sramotu u Izrćlu!”
16. Kad Jošua sutradan rano dade da pristupe Izrćlci po svojim plemenima, bi označeno Judino pleme.
17. Potom dade da pristupe rodovi Judini, i bi označena obitelj Zerahovaca. Nato dade da pristupi obitelj Zerahovaca? čovjek za čovjekom, i bi označen Zabdi.
18. Potom dade da pristupi njegov dom? čovjek za čovjekom? i bi označen Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od plemena Judina.
19. Tada reče Jošua Akanu: “Moj sine, daj Gospodinu, Bogu Izrćlovu, čast i slavu! Priznaj mi što si učinio; ne krij mi ništa!” \
20. Akan odgovori Jošui: “Jest, ja sam sagriješio Gospodinu, Bogu Izrćlovu. Učinio sam ovo:
21. vidio sam među plijenom lijep plašt iz Šineara, dvjesta šekela srebra i zlatan jezik, pedeset šekela težak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u šatoru u zemlji i srebro odozdo.”
22. Jošua posla tamo poslanike. Oni otrčaše u šator i doista, bile su stvari zakopane u šatoru i odozdo srebro.
23. Uzeše to iz šatora, donesoše Jošui i svim sinovima Izrćlovim i staviše pred Gospodina.
24. Tada uze Jošua Akana, sina Zarejeva, i srebro, plašt i zlatni jezik, njegove sinove i kćeri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov šator, i sve što je posjedovao, i izvedoše ih u nazočnosti svega Izrćla u dolinu Ahor.
25. Tamo reče Jošua: “Kako si nas ti strovalio u nesreću, tako će tebe danas strovaliti Gospodin u nesreću.” Tada ga kamenovaše svi Izrćlci i spališe ih, nakon što su bili kamenovani.
26. Podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, što se još danas može vidjeti. A Gospodin se vrati od žestine svojega gnjeva. Zato se ono mjesto zove sve do dana današnjega dolina Ahor.

Jošua 8:1-35
1. Gospodin reče Jošui: “Ne boj se i ne plaši se! Uzmi sa sobom sav narod, što je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke ajskoga kralja s njegovim narodom, gradom i zemljom.
2. Učini s Ajem i njegovim kraljem kako si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem! Ipak, plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Napravi zasjedu gradu na njegovoj zapadnoj strani!”
3. Tada usta Jošua sa svim narodom što je za boj, da idu na Aj, i izabra Jošua trideset tisuća ljudi, hrabrih momaka, i posla ih noću.
4. Dade im zapovijed: “Pazite, vi se trebate smjestiti u zasjedu protiv grada na njegovoj zapadnoj strani! Ne udaljujte se previše od grada i budite svi spremni!
5. A ja ću se sa svim narodom što je uz mene primaknuti gradu, i ako oni tad prvi iziđu protiv nas, mi ćemo bježati pred njima.
6. Ako oni iziđu tako daleko da ih odvojimo od grada? jer će misliti: Bježe pred nama kao prvi put? i mi ćemo jednako još dalje bježati pred njima,
7. tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer će vam ga Gospodin, Bog vaš, dati u ruke.\
8. Kad zauzmete grad, zapalite ga! Učinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je moja zapovijed.”
9. Nato ih otpusti Jošua, i oni ođoše u zasjedu i utaboriše se između Betela i Aja, zapadno od Aja. A Jošua prenoći među narodom.
10. Sutradan rano prebroji Jošua narod i pođe sa starješinama Izrćlovim na čelu vojske protiv Aja.
11. Sva vojska, što je bila kod njega, pođe, stade se primicati i dođe pred grad. Utaboriše se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina između njih i Aja.
12. Tada uze oko pet tisuća ljudi i namjesti ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada.
13. Nato se namjesti narod, sva vojska, što je bila na sjevernoj strani grada, i zaleđe, što je bilo na zapadnoj strani grada. A Jošua one noći pođe usred doline.
14. Ajski kralj to vidje, i tako ljudi u gradu poraniše i pohitješe protiv Izrćla u boj, i on i sav narod na mjesto kod pustinje. On naime nije znao da mu je bila namještena zasjeda zapadno od grada.
15. A Jošua i svi Izrćlci učiniše tako da se činilo kao da su od njih poraženi, i počeše bježati prema pustinji.
16. Tada je bio pozvan sav narod što je bio u gradu da ih tjera. I dok su tako tjerali Jošuu, sve su se više odvajali od grada.
17. Ne osta nitko u Aju i Betelu koji nije pošao u potjeru za Izrćlcima. A grad ostaviše otvoren i tjerali su Izrćlce.
18. Tada reče Gospodin Jošui: “Digni sulicu što ti je u ruci protiv Aja; jer ti ga dajem u ruke.” Jošua podiže sulicu što mu je bila u ruci protiv Aja.\
19. Tada se zasjeda brže-bolje podiže sa svojega mjesta, potrča, čim je Jošua bio podigao ruku, i dođe u grad, zauze ga odmah i zapali.
20. I kad se Ajani obazreše i vidješe kako se dim iz grada diže prema nebu, nisu imali kamo bježati: ni amo ni tamo; jer se okrenula protiv progonitelja vojska koja je bježala prema pustinji.\
21. Kad naime vidješe Jošua i svi Izrćlci da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, okrenuše se i udariše na Ajane.
22. A drugi iz grada iziđoše pred njih, tako da su pali među Izrćlce, jer jedni dođoše s ove, drugi s one strane, i potukoše ih tako da ni jedan ne osta živ niti pobježe.
23. A ajskoga kralja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui.
24. I kad Izrćlci pobiše sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili progonili, i padoše od mača svi do posljednjeg čovjeka, okrenuše se svi Izrćlci protiv Aja i pobiše ga oštricom mača.
25. Broj svih koji padoše u onaj dan, ljudi i žena, iznosio je do dvanćst tisuća, sve samih Ajana.
26. Jošua ne spusti svoje ruke, koju je bio podigao sa sulicom, dok ne pobi sve ajske stanovnike.
27. Samo stoku i plijen toga grada uzeše Izrćlci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on bio dao Jošui.
28. Jošua dade spaliti Aj i učini ga zauvijek ruševinom, jednom pustoši, do dana današnjega.
29. A ajskoga kralja dade objesiti na drvo do večeri. O sunčanom zalazu zapovjedi Jošua da skinu njegovo truplo. Baciše ga tad pred gradska vrata i podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, koja je još tamo do dana današnjega.
30. Tada Jošua načini žrtvenik Gospodinu, Bogu Izrćlovu, na gori Ebalu,
31. kao što je bio zapovjedio Mojsije, Gospodnji sluga, sinovima Izrćlovim, kako je propisano u knjizi zakona Mojsijeva: žrtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo došlo željezno oruđe. I prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodinu i zaklaše žrtve pričesnice.
32. Tad napisa ondje na kamenju prijepis Mojsijeva zakona, što ga je ovaj bio dao sinovima Izrćlovim.
33. I sav Izrćl sa svojim starješinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovčega prema levitskim svećenicima, koji su nosili kovčeg Saveza Gospodnjega, stranci i domaći, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao što je nekoć odredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izrćlov.
34. Potom pročita sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u Knjizi zakona.
35. Nije bilo nijedne riječi, od svega što je bio odredio Mojsije, koje ne pročita Jošua pred svom Izrćlovom općinom, i pred ženama, djecom i strancima koji su išli među njima.

Psalmi 43:1-5
1. Dosudi mi pravo, Bože, i raspravi parnicu moju s opakim ljudima. Izbavi me od lažaca i zlikovaca!
2. Jer si ti Bog koji me brani; zašto si me odbacio? Zašto idem žalostan dok me neprijatelj muči? \
3. Pošalji svoju svjetlost i vjernost! Neka me vode i dovedu na tvoju svetu goru, u tvoje šatore!
4. I pristupit ću k Božjemu žrtveniku, k Bogu moje radosti i veselja, i slavit ću te uz harfu, Bože, Bože moj!
5. Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog. \

Izreka 13:22-23
22. Unučadi ostavlja dobar čovjek baštinu, a grješnikovo imanje čuva se pravedniku.
23. Krčevina siromaha donosi izobilje hrane, a nepravda ponekog upropasti.

Luki 9:37-62
37. Kad su drugi dan silazili s gore, dođe mu ususret veliko mnoštvo naroda.
38. Tada povika jedan čovjek iz naroda: “Učitelju, molim te, pogledaj na mojega sina! Jedinac mi je.
39. Hvata ga zao duh. Tada najedanput zaviče. On ga nateže tamo i amo tako da se pjeni. Samo teško odstupi od njega i još ga svega izlomi.
40. Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju; ali ne mogoše.”\
41. Isus odvrati: “O, nevjerni i naopaki rode! Dokle ću još ostati kod vas i podnositi vas? Donesi ovamo svojega sina!”
42. Dok se dječak približavao, zao duh ga je trgao i natezao tamo i amo. Isus zaprijeti nečistome duhu, iscijeli dječaka i dade ga natrag njegovu ocu.
43. Svi su se divili Božjoj veličini. Dok su se svi čudili svemu što je Isus činio, on reče svojim učenicima:
44. ”Upamtite dobro ove riječi: Sin čovječji bit će predan u ljudske ruke.”
45. Ali oni ne razumješe te riječi. Ostade im tamna; ne mogoše je shvatiti. Ali su se bojali zapitati ga za tumačenje. \
46. Nastade među njima pitanje tko je od njih najveći.
47. Kako je Isus poznavao misli njihovih srdaca, uze dijete, stavi ga uza se i reče im:
48. ”Tko primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji me poslao. Jer tko je najmanji među vama svima, on je velik.” \
49. Ivan izvijesti: “Učitelju, vidjesmo kako jedan u tvoje ime izgoni đavle. Zabranjivali smo mu, jer ne prati tebe s nama.”
50. Isus mu odvrati: “Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.”
51. Približavali su se dani kada je trebao biti uzet. Tada on čvrsto nakani poći u Jeruzalem.
52. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i dođoše u jedno samarijansko mjesto da mu priprave gdje će prenoćiti.
53. Ali ga ne primiše, jer je bio na putu u Jeruzalem.
54. Kad to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da zazovemo oganj s neba, da ih unišiti?”
55. A on se okrenu i ukori ih.
56. I tako odoše u drugo mjesto.
57. Dok su putovali, reče mu neki čovjek: “Ići ću za tobom kamo god pođeš.”
58. Isus mu odvrati: “Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A Sin čovječji nema mjesta gdje bi mogao nasloniti svoju glavu.”
59. Drugoga pozva: “Pođi za mnom!” On odvrati: “Gospodine, pusti me da najprije odem i ukopam svojega oca.”
60. Isus mu odvrati: “Pusti neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace. A ti pođi i navješćuj Božje kraljevstvo!”
61. Opet drugi reče: “Ja ću ići za tobom, Gospodine, ali me najprije pusti da se oprostim sa svojom obitelji.”
62. Isus mu odvrati: “Nijedan koji stavi ruku svoju na plug i obazire se natrag, nije prikladan za Božje kraljevstvo.”