A A A A A
Biblija u jednoj godini
Travanj 8

Jošua 5:1-15
1. A kad čuše svi kraljevi Amorejaca s one strane Jordana, na zapadu, i svi kraljevi Kanaanaca na moru da je Gospodin osušio vodu Jordana zbog sinova Izrćlovih, dok ne prijeđoše, klonu im posve srce i izgubiše svu srčanost pred sinovima Izrćlovim.
2. Tada zapovjedi Gospodin Jošui: “Načini kamene noževe i obreži po drugi put sinove Izrćlove!”
3. I načini sebi Jošua kamene noževe i obreza sinove Izrćlove kod humka Aralota.
4. A uzrok zbog kojeg ih obreza Jošua bio je ovaj: Svi ljudi koji su bili izašli iz Egipta, muževi, svi ratnici, bili su nakon izlaska iz Egipta pomrli na putu u pustinji.
5. Dok je sav narod što iziđe bio obrezan, ne obreza nikoga od onih što su se nakon izlaska iz Egipta rodili na putu u pustinji
6. jer su četrdeset godina išli sinovi Izrćlovi po pustinji, dok ne pomriješe svi ratnici što iziđoše iz Egipta. Budući da ne poslušaše uputa Gospodnjih, bio im se zakleo Gospodin da im ne će dati da vide zemlju koju je nama htio dati, kako je pod zakletvom bio obećao njihovim ocima, zemlju u kojoj teče mlijeko i med.
7. Njihove sad sinove, što ih je bio postavio na njihovo mjesto, obreza Jošua jer su bili još neobrezani, budući da ih na putu ne obrezaše.
8. Kad je sav narod bio obrezan, ostadoše ondje, u taboru, dok ne ozdraviše.
9. Tada reče Gospodin Jošui: “Danas skidoh s vas egipatsku sramotu.” Zato se to mjesto zove Gilgal do dana današnjega.
10. Dok su sinovi Izrćlovi taborili u Gilgalu, svetkovaše Pashu četrnćstog dana mjeseca navečer na poljani kod Jerihona
11. i jedoše dan poslije Pashe plodove zemlje, beskvasni kruh i prženo žito, upravo taj dan.
12. Sljedećega dana prestade mana, jer sad mogoše jesti plodove zemlje. Kako sinovi Izrćlovi više ne imadoše mane, hranili su se u onoj godini plodovima kanaanske zemlje.
13. Kad se Jošua jednom nađe pred Jerihonom, podiže oči i pogleda, a to stoji prema njemu čovjek koji u ruci drži goli mač. Jošua pristupi i upita ga: “Jesi li naš ili si naših neprijatelja?”
14. On odgovori: “Nisam, nego sam vođa Gospodnje vojske. Upravo dođoh.” A Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i upita ga: “Što ima moj Gospodar reći svojemu sluzi?”
15. A vođa Gospodnje vojske reče Jošui: “Izuj svoju obuću s nogu; jer mjesto na kojemu stojiš sveto je.” Jošua to učini. \

Jošua 6:1-27
1. Jerihon je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izrćlovih; nitko nije mogao izići ni ući.\
2. Tada reče Gospodin Jošui: “Evo, dajem ti u ruke Jerihon, i njegova kralja s ratnicima.
3. Zato obiđite, svi ratnici, oko grada! Jednom obiđite oko grada! Tako čini šest dana!
4. A sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom! A sedmi dan obiđite oko grada sedam puta, i svećenici neka pritom trube u trube!
5. Pa kad zatrube u ovnujski rog, neka tada narod, čim čuje glas trube, podigne iza glasa bojnu viku; tada će se zidovi gradski srušiti, a narod neka uđe, svaki upravo ondje gdje stoji!” \
6. Tada pozva Jošua, Nunov sin, svećenike i zapovjedi im: “Dignite kovčeg zavjetni, a sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim!”
7. A narodu zapovjedi: “Obiđite oko grada, i to ratnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim!”
8. I kad je Jošua bio izdao tu zapovijed narodu, pođe sedam svećenika, koji su nosili pred Gospodinom sedam truba od rogova, i zatrube u trube, dok je kovčeg Saveza Gospodnjega išao za njima.
9. A ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a ostali narod pođe za kovčegom, dok su se trube jednako razlijegale.
10. Tada Jošua zapovjedi narodu: “Vi ne smijete podići bojnu viku i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna riječ ne smije izići iz vaših usta dok vam ja ne kažem: Vičite! Tada podignite bojnu viku!”
11. Tako pusti da kovčeg Gospodnji obiđe oko grada jedanput. Tada odoše u tabor i ostadoše preko noći u taboru.
12. Drugog jutra Jošua usta rano. Svećenici ponesoše kovčeg Gospodnji.
13. Se- dam svećenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim, koračalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su išli pred njima, a ostali je narod išao za kovčegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale.
14. Tako obiđoše drugi dan jednom oko grada i vratiše se natrag u tabor. Tako učiniše šest dana.
15. A sedmi dan ustaše rano, kad je zora svanula, i obiđoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obiđoše oko grada sedam puta.\
16. Kad svećenici kod sedmoga ophoda zatrubiše u trube, povika Jošua narodu: “Podignite bojnu viku jer Gospodin daje grad u vaše ruke!
17. Ali grad sa svim što je u njemu mora se posvetiti zakletvi za Gospodina. Samo bludnica Rahaba mora ostati na životu sa svima koji su kod nje u kući, jer je sakrila uhode koje smo bili poslali.
18. Ali se zakletoga čuvajte, da ne prisvojite što sebi od zakletoga, premda ste to posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izrćlov navukli zakletvu i svalili ga u nesreću.
19. Sve srebro i zlato, sve mjedeno i željezno posuđe neka se posveti Gospodinu i neka dođe u riznicu Gospodnju!”
20. Tada podiže narod bojnu viku, te zatrubiše u trube. I kad narod začu glas truba i podiže bojnu viku iza glasa, tada se srušiše zidovi, i narod prodre u grad, svaki upravo ondje gdje je stajao. Tako zauzeše grad.
21. Tada oštricom mača izvršiše zakletvu na svemu što se nalazilo u gradu: na muževima i ženama, na mladima i starima, na govedima, ovcama i magarcima.
22. Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Jošua: “Idite u kuću bludnice i izvedite otamo ženu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli!”
23. I mladi ljudi, uhode, ođoše i izvedoše Rahabu, njezina oca, majku, braću i svu njezinu svojtu. Sve njezine rođake izvedoše i pustiše ih izvan tabora izrćlskoga.
24. A grad, i sve što je bilo u njemu, spališe ognjem; samo srebro i zlato, mjedeno i željezno posuđe, staviše u riznicu kuće Gospodnje.\
25. A bludnicu Rahabu, s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom, ostavi Jošua na životu, i tako ostade među Izrćlcima do dana današnjega, jer je bila sakrila glasnike koji su, po nalogu Jošuinu, uhodili Jerihon.
26. U to vrijeme izreče Jošua ovo prokletstvo: “Proklet neka je pred Gospodinom čovjek koji se usudi opet sagraditi grad Jerihon! Za cijenu svog prvorođenca neka mu postavi temelj i za cijenu najmlađega svog sina neka mu stavi vrata!”
27. Gospodin je bio s Jošuom, tako da se njegovo ime razglasilo po svoj zemlji.

Psalmi 42:6-11
6. Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog. \
7. Žalosna je u meni moja duša zato te se spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
8. Bezdan doziva bezdan šumom tvojih slapova; svi tvoji valovi i vode prešli su preko mene. \
9. Danju dariva Gospod svoju milost, a noću pjevam mu pjesmu, molitvu k Bogu mojega života.
10. Reći ću Bogu, svojoj stijeni: Zašto si me zaboravio? Zašto idem žalostan dok me neprijatelj muči?
11. Kroz kosti struji mi poruga mojih tlačitelja dok me pitaju svaki dan: “Gdje je tvoj Bog?”

Izreka 13:19-21
19. Ispunjena je želja slast srcu, a luđacima je mrsko kloniti se zla.
20. Budi s mudrima i bit ćeš mudar, a tko se druži s luđacima, zlo će proći.
21. Grješnike progoni nesreća; pravednicima On vraća dobrom. \

Luki 9:18-36
18. Kad je jedanput sam molio, dok su samo njegovi učenici bili s njim, zapita ih: “Za koga me smatraju ljudi?”
19. Oni odgovoriše: “Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju. Neki pak misle da je uskrsnuo koji od starih proroka.”
20. Tada ih upita dalje: “A za koga me vi smatrate?” Petar odgovori: “Za Božjega pomazanika.”
21. A on im strogo zapovjedi da nigdje nikome to ne kazuju.
22. Pridodade: “Sin čovječji mora mnogo trpjeti. Bit će od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca odbačen i ubijen, ali će treći dan uskrsnuti.”
23. A svima reče: “Tko hoće ići za mnom, neka sa odreče samoga sebe, neka uzme na sebe svoj križ svaki dan i neka tako ide za mnom!
24. Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene, spasit će ga.\
25. Jer što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne?
26. Tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin čovječji, kad dođe u svojoj slavi, Očevoj i svetih anđela.
27. Kažem vam zaista: Od onih koji stoje ovdje neki ne će okusiti smrti dok ne vide Božjega kraljevstva.”
28. Jedno osam dana poslije tih riječi uze Petra, Ivana i Jakova sa sobom i uziđe na goru, da se pomoli.
29. Dok se je molio, promijeni se njegovo lice, i njegovo odijelo postade sjajno i bijelo.
30. I dva su čovjeka govorila s njim: Mojsije i Ilija.
31. Pokazaše se u slavi i govorili su o njegovu svršetku, što ga je trebao snaći u Jeruzalemu.
32. Petar i njegovi drugovi bili su svladani od sna. Kad se probudiše, vidješe njegovu slavu i oba čovjeka koji su stajali s njim.
33. Kad su se ovi htjeli od njega rastati, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro je da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Nije znao što govori.
34. Dok je još govorio, dođe oblak i zakloni ih. Uplašiše se kad zađoše u oblak.
35. A iz oblaka povika glas: “Ovo je moj izabrani Sin, njega slušajte!”
36. Kad je glas utihnuo, ostao je Isus opet sâm. Oni su šutjeli i u one dane nisu nikome ništa pripovijedali o onome što su vidjeli.