A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 7

Jošua 3:1-17
1. I usta Jošua rano ujutro, i podigoše se iz Šitima i dođoše na Jordan, on i svi sinovi Izrćlovi. Noćiše ondje, prije nego pođoše prijeko.
2. Poslije tri dana prođoše upravitelji kroz tabor i dadoše narodu zapovijed:
3. ”čim ugledate kovčeg Saveza Gospodina, Boga svojega, i svećenike od plemena Levijeva koji ga nose, dignite se i vi s mjesta i pođite za njim!
4. Ali neka bude razmak od dvije tisuće lakata između vas i njega? ne smijete mu blizu doći? da znate put kojim ćete udariti; jer još niste nikada išli tim putem.” \
5. Dalje zapovjedi Jošua narodu: “Posvetite se! Jer će sutra Gospodin učiniti čudesa među vama.”
6. A svećenicima zapovjedi: “Dignite kovčeg Saveza i idite pred narodom!” I digoše kovčeg Saveza i pođoše pred narodom.
7. A Gospodin reče Jošui: “Danas te počinjem činiti velikim u očima svega Izrćla; neka zna da ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem.\
8. Ti sad izdaj svećenicima koji nose zavjetni kovčeg zapovijed: Kad dođete na kraj vode na Jordanu, stanite na Jordanu!”
9. Tada reče Jošua sinovima Izrćlovim: “Pristupite ovamo i čujte riječ Gospodina, Boga svojega!”
10. Dalje reče Jošua: “Po tome ćete spoznati da je živi Bog u vašoj sredini i da će odagnati ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce:
11. Evo, kovčeg Saveza Gospodina sve zemlje poći će pred vama preko Jordana!
12. Zato sad izaberite dvanćst ljudi iz Izrćlovih plemena, iz svakoga plemena po jednoga!
13. čim svećenici koji nose kovčeg Boga, Gospodina sve zemlje, stave svoje stope u vodu Jordana, iščeznut će voda Jordana. A voda što pritječe odozgo zaustavit će se kao nasip.”
14. Tako se podiže narod iz svojih šatora, da prijeđe preko Jordana, i svećenici ponesoše kovčeg zavjetni pred narodom.
15. I kad nosioci kovčega dođoše na Jordan i svećenici koji su nosili kovčeg staviše noge na kraju vode, a Jordan je bio istupio preko svih svojih obala, za cijelo vrijeme žetve,
16. tada se zaustavi voda. Voda što je pritjecala odozgo diže se gore kao nasip, na velikoj udaljenosti od grada Adame, koji leži kod Sartana. A voda što je tekla k moru pustinje, Slanome moru, oteče sasvim. Tako je prelazio narod: tamo, prema Jerihonu.
17. A svećenici koji su nosili kovčeg zavjetni, stajali su na suhu usred Jordana tvrdo dok sav narod ne prijeđe preko Jordana.

Jošua 4:1-24
1. Kad sav narod sretno prijeđe preko Jordana, dade Gospodin Jošui sljedeću zapovijed:
2. ”Izaberite sebi između naroda dvanćst ljudi, od svakoga plemena po jednoga čovjeka,
3. i zapovjedite im: Uzmite otamo, usred Jordana, s mjesta gdje su stajale noge svećenika, dvanćst kamenova, ponesite ih sa sobom i stavite ih u tabor u kojem ćete noćas prenoćiti!”
4. Tada pozva Jošua dvanćst ljudi, što ih je bio odredio između sinova Izrćlovih, iz svakoga plemena po jednoga čovjeka,
5. i zapovjedi im: “Idite tamo pred kovčeg Gospodina, Boga svojega, u sredinu Jordana, i uzmite svaki sebi po jedan kamen na rame, prema broju plemena Izrćlovih,
6. za spomenik među vama! Ako vas onda djeca vaša u budućnosti upitaju: Što vam znače ovi kamenovi?,
7. odgovorite im: Voda Jordana prestade teći pred kovčegom Saveza Gospodnjega, kad je prelazio preko Jordana. Ovi kamenovi neka budu sinovima Izrćlovim vječni spomenik na to da je voda Jordana prestala teći.”
8. Sinovi Izrćlovi učiniše onako kako im je bio zapovjedio Jošua. Uzeše dvanćst kamenova usred Jordana, kako je bio Gospodin rekao Jošui, prema broju plemena Izrćlovih, donesoše ih sa sobom u tabor i staviše ih ondje.
9. A dvanćst drugih kamenova postavi Jošua usred Jordana, na mjesto gdje su bile stajale noge svećenika koji su nosili Kovčeg zavjetni. Oni se još nalaze tamo do dana današnjega.
10. Svećenici koji su nosili kovčeg bili su ostali stajati usred Jordana dok nije završilo sve što je Gospodin bio zapovjedio Jošui da kaže narodu i što je Mojsije bio naložio Jošui. A narod je brzo prešao.
11. Kad je sav narod bio prešao, prijeđe i kovčeg Gospodnji i svećenici pred svim narodom.
12. Rubenovci i gadovci i polovina Manašeova plemena prijeđoše naoružani na čelu sinova Izrćlovih, kao što im je bio zapovjedio Mojsije.
13. Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi prijeđe pred Gospodinom u boj na poljanu kod Jerihona.
14. Taj dan učini Gospodin Jošuu velikim pred svim Izrćlom, tako da su imali strahopoštovanje pred njim za cijeloga njegova života, kao što su imali strahopoštovanje pred Mojsijem.
15. Tada Gospodin zapovijedi Jošui:
16. ”Zapovjedi svećenicima koji nose kovčeg zakona, neka iziđu iz Jordana!”
17. I zapovjedi Jošua svećenicima: “Iziđite iz Jordana!”
18. Tako iziđoše svećenici koji su nosili kovčeg Saveza Gospodnjega iz sredine Jordana. Jedva dotakoše stope svećenika suhu zemlju, vrati se voda Jordana opet na svoje mjesto i prijeđe kao prije posvuda preko obala.
19. Narod iziđe iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca i utabori se u Gilgalu, na istočnoj granici Jerihona.
20. A onih dvanćst kamenova, što su ih bili uzeli sa sobom iz Jordana, postavi Jošua u Gilgalu.
21. A sinovima Izrćlovim reče: “Ako vaša djeca poslije upitaju svoje oce: Što znače ovi kamenovi?,
22. tada ih obavijestite ovako: Suhom nogom prijeđe ovdje Izrćl preko Jordana,
23. jer Gospodin, Bog vaš, osuši vodu Jordana zbog vas, dok ne prijeđoste, kao što je učinio Gospodin, Bog vaš, od Crvenoga mora, koje osuši zbog nas, dok ne prijeđosmo;\
24. jer svi narodi zemlje moraju spoznati da je ruka Gospodnja jaka, i vi se morate uvijek bojati Gospodina, Boga svojega.”

Psalmi 42:1-5
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Poučna pjesma. Korahovih sinova.
2. Kao što košuta čezne za izvor-vodom, tako moja duša čezne za tobom, Bože!
3. Duša moja žeđa Boga, Boga života; kad ću doći i gledati lice Božje. \
4. Moje suze su mi jelo danju i noću, dok me svaki dan pitaju: “Gdje je tvoj Bog?”
5. Tada se spomenem i duša mi se ražalosti, kako nekoć hodih u mnoštvu, predvodeć ih k domu Božjemu, uz klicanje i hvalospjeve blagdanskoga mnoštva.

Izreka 13:17-18
17. Bezbožan glasnik pada u nesreću, a vjeran glasnik donosi spasenje.
18. Siromaštvo i sramota stignu onoga koji prezire ukor, a tko pazi na pouku, dođe do časti.

Luki 9:1-17
1. On sazva dvanćstoricu i dade im moć i vlast nad svim zlim dusima, i da iscjeljuju od bolesti.
2. Tada ih posla da navješćuju Božje kraljevstvo i da iscjeljuju bolesnike.
3. Reče im: “Ne uzimajte ništa na put: ni štapa ni torbe ni kruha ni novaca. Ne trebate imati ni dvoje haljine.
4. Kad dođete u koju kuću, ondje ostanite dok odatle ne pođete dalje.
5. A gdje vas ne prime, ostavite taj grad i otresite prah sa svojih nogu za svjedočanstvo protiv njih!”
6. Oni se zaputiše, i išli su od mjesta do mjesta, posvuda navješćivali evanđelje i iscjeljivali bolesnike.
7. četverovlasnik Herod čuo je o svim tim događajima te ga je obuzeo nemir. Jer neki rekoše: “Ivan je uskrsnuo od mrtvih.”
8. Drugi: “Ilija se pojavio.” Opet drugi: “Jedan je od starih proroka uskrsnuo.”
9. Herod reče: “Ali ja sam dao Ivanu odsjeći glavu! A tko je taj o kome čujem takve stvari?” I želio ga je vidjeti.
10. Apostoli se vratiše i pripovjediše mu sve što su učinili. Tada se povuče s njima na samotno mjesto, u području grada Betsaide.
11. A narod to opazi i pođe za njim. On ih je primio ljubazno, govorio im o Božjem kraljevstvu i iscjeljivao sve koji su trebali iscjeljenje.
12. Već se je dan stao naginjati. Tada dođoše dvanćstorica k njemu i rekoše: “Otpusti narod! Neka idu u okolna sela i zaseoke, da potraže prenoćište i hranu, jer smo ovdje u pustom kraju.”
13. On im odvrati: “Dajte im vi neka jedu!” Oni odvratiše: “Imamo samo pet kruhova i dvije ribe; a morali bismo poći i kupiti hrane za sve ovo mnoštvo.”\
14. Bilo je, naime, oko pet tisuća ljudi. Tada on reče svojim učenicima: “Neka posjedaju u skupine po pedeset!”
15. Učiniše tako i svi posjedaše.
16. Tada uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče nad njima blagoslov. Onda ih prelomi i dade učenicima, da razdijele mnoštvu.
17. Svi su jeli i nasitili se. I nakupiše još dvanćst punih košarica od komadićâ što pretekoše.