A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 6

Jošua 1:1-18
1. Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, reče Gospodin Jošui, Nunovu sinu, sluzi Mojsijevu:
2. ”Sluga moj Mojsije mrtav je. Zato sad ustani, pođi tamo preko Jordana, ti i sav narod, u zemlju koju dajem njima, sinovima Izrćlovim.
3. Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju.
4. Od pustinje i tamo od Libanona do velike rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita, do velikoga mora na zapadu, bit će vaše područje.
5. Nitko se ne će moći održati pred tobom svega tvojega života. Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom. Ne ću ti uskratiti svoju pomoć i ne ću te ostaviti.
6. Budi srčan i jak! Jer ti ćeš tome narodu dati u baštinu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati.
7. Samo budi srčan i čvrsto odlučan, da brižno držiš sav Zakon što ti ga je dao moj sluga Mojsije! Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da uspiješ u svemu što poduzmeš!
8. Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmišljaj o njoj dan i noć, da brižno držiš sve što je u njoj napisano; jer tada ćeš imati sreću i uspjeh u svim svojim djelima.\
9. Zapovijedam ti dakle: Budi srčan i odlučan! Ne boj se i ne plaši se! Jer Gospodin, Bog tvoj, s tobom je u svemu što poduzmeš.”
10. Tada Jošua zapovjedi upraviteljima naroda:
11. ”Prođite kroz tabor i dajte narodu ovu zapovijed: Spremite sebi brašnjenice; jer za tri ćete dana poći tamo preko Jordana i počet ćete osvajati zemlju koju vam Gospodin, Bog vaš, daje u baštinu!” \
12. A rubenovcima, gadovcima i polovini Manašeova plemena reče Jošua:
13. ”Spomenite se naloga što vam ga dade Mojsije, sluga Gospodnji, kad reče: Gospodin, Bog vaš, dovest će vas k cilju i dati vam tu zemlju.
14. Vaše žene, djeca i stada neka ostanu u zemlji koju vam je odredio Mojsije na istočnoj strani Jordana. A vi, i to svi za rat sposobni ljudi, morate naoružani prijeći na čelu svoje braće i pomoći im,
15. dok ne dovede k cilju Gospodin i vašu braću kao vas, i ne uzmu i oni u posjed zemlju koju im daje Gospodin, Bog vaš. Tada ćete se vi vratiti u svoju vlastitu zemlju, koju vam je odredio Mojsije, sluga Gospodnji, u istočnoj jordanskoj pokrajini, pa ćete je posjedovati.”
16. Tada oni odgovoriše Jošui: “Sve što nam zapovjediš, činit ćemo, i kamo nas god pošalješ, ići ćemo.
17. Upravo onako kako smo slušali Mojsija, slušat ćemo i tebe. Samo neka Gospodin, Bog tvoj, bude s tobom kao što je bio s Mojsijem!
18. Svaki koji se protivi tvojim zapovijedima i ne sluša upute, što nam ih daješ, neka se kazni smrću. Samo budi srčan i odlučan!”

Jošua 2:1-24
1. Nato posla Jošua, Nunov sin, potajno iz Šitima dva čovjeka kao uhode s uputom: “Idite, pogledajte zemlju, osobito Jerihon!” Oni ođoše i dođoše u kuću jedne bludnice, koja se zvala Rahaba, da tamo prenoće.
2. I kad se javilo kralju u Jerihonu: “Pripazi, noćas dođoše ovamo neki ljudi od sinova Izrćlovih da uhode zemlju”,
3. posla kralj u Jerihon k Rahabi i poruči: “Izvedi van ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću; jer su došli uhoditi svu zemlju!” \
4. Ali žena uze oba čovjeka i sakri ih. Onda odvrati: “Istina, ljudi su došli k meni, ali ja nisam znala odakle su bili.
5. Kad su se gradska vrata pred mrak zatvarala, ljudi odoše. Ne znam kamo odoše. Idite brzo za njima jer ih još možete stići.”
6. A ona ih je bila izvela na krov i sakrila ih pod lanene stabljike, što ih je bila razastrla na krovu.
7. I ljudi pohitješe za njima, prema Jordanu, do brodova, i vrata se gradska zatvoriše kad su vani bili ljudi što su išli za njima.
8. Još prije nego su oni bili zaspali, uziđe ona k njima na krov
9. i reče ljudima: “Znam da vam je Gospodin dao zemlju; strah nas je spopao pred vama i svi stanovnici zemlje dršću pred vama.\
10. Jer čusmo da je Gospodin osušio vodu Crvenoga mora pred vama, kad iziđoste iz Egipta, i što učiniste s dva amorejska kralja s one strane Jordana, od Sihona i Oga, koje pobiste.
11. Kad to čusmo, klonu naše srce i nitko više nema srčanosti pred vama. Jer Gospodin, Bog vaš, Bog je gore na nebu i dolje na zemlji.
12. A sada mi se zakunite Gospodinom: Kao što ja vama učinih dobro, tako i vi učinite dobro mojoj obitelji i dajte mi siguran znak
13. da ćete ostaviti na životu mojega oca, moju majku, moju braću i sestre i sve njihove, i da ćete nas izbaviti od smrti.”
14. Ljudi joj obećaše: “Mi jamčimo za vas svojim životom, ako ne izdate našu stvar. Kad nam Gospodin da zemlju, učinit ćemo ti ljubav i vjernost.”
15. Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu. Jer je naime njezina kuća bila prizidana uz gradski zid, stanovala je ona na gradskom zidu.
16. Ona im još reče: “Idite u goru, da ne naiđe na vas potjera, i tamo se krijte tri dana, dok se potjera ne vrati; onda možete ići svojim putem.” \
17. A ljudi joj rekoše: “Mi ćemo ispuniti tu zakletvu kojom si nas zaklela.
18. A ti, kad dođemo u zemlju, priveži ovu crvenu vrpcu na prozor kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u kući svojega oca, majku i braću i svu svoju rodbinu!
19. Tko onda iziđe na cestu kroz vrata tvoje kuće, sam je odgovoran za svoj život, a mi nismo krivi. Ali tko bude s tobom u kući, za njegov život smo mi odgovorni, ako ga tko rukom dotakne.
20. Ali ako ti izdaš našu stvar, tada smo slobodni od zakletve kojom si nas zaklela.”
21. A ona odvrati: “Kako rekoste, tako neka bude!” Tada ih pusti van, i oni se udaljiše. A ona priveza crvenu vrpcu za prozor.
22. Oni se dakle zaputiše i stigoše u goru gdje ostadoše tri dana, dok se potjera ne vrati. Tražila ih je potjera po svim putovima, ali ih ne nađe.
23. Tako se zaputiše kući ona dva čovjeka, siđoše s gore, prijeđoše i dođoše k Jošui, Nunovu sinu. Pripovjediše mu sve što im se dogodilo.
24. I rekoše Jošui: “Gospodin je svu zemlju dao u naše ruke. Jer svi su nas se stanovnici uplašili.”

Psalmi 41:1-13
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov.
2. Blago onome koji se zauzima za slaboga! Njega izbavlja Gospod u zao dan.
3. Gospod će ga sačuvati i ostaviti na životu, sretnim će se slaviti u zemlji. Ti ga ne ćeš predati požudi njegovih neprijatelja.
4. Na bolesničkoj postelji krijepit će ga Gospod, u bolesti njegovoj učvrstit će ga.
5. Ja rekoh, Gospode, budi mi milostiv! Ozdravi me, jer sagriješih tebi!
6. Neprijatelji moji zlobno o meni govore: “Kad će umrijeti i njegovo ime iščeznuti?”
7. Dođe li tko da me pohodi, govori lažno, u srcu kuje zlobu, iziđe van i ogovara.
8. Svi moji mrzitelji šapću među sobom protiv mene; predočavaju si najgore o meni. \
9. ”Pakleno se zlo na nj srušilo i kako leže ne će više ustati.”
10. Pa i moj prijatelj u koga se uzdah, koji je jeo moj kruh, podiže na me petu.
11. Ali ti, Gospode, budi mi milostiv! Podigni me da im uzvratim!
12. Po tom ću spoznati da me voliš, kad moj neprijatelj ne bude kliktao nada mnom.
13. A mene uzdrži u mom zdravlju i daj mi zauvijek stajati pred tvojim licem.

Izreka 13:15-16
15. Dobro ponašanje donosi milost, a put nevjernih ljudi tvrd je kao kamen.
16. Pametan čovjek čini sve promišljeno, a luđak se diči svojom ludošću.

Luki 8:26-56
26. Doploviše na područje Gerasenâ što leži nasuprot Galileji.
27. Jedva je bio izašao na obalu, dođe mu ususret iz grada neki čovjek koji je bio opsjednut od zlih duhova. Već dugo vremena nije više nosio haljina i nije stanovao u kući, nego u kamenim grobovima.
28. čim je ugledao Isusa, baci se vičući pred njega ničice i povika iza glasa: “Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega? Molim te, ne muči me!”
29. Jer je on zapovjedio nečistome duhu da izađe iz čovjeka. Već ga je dugo on imao u svojoj vlasti. Vezali su ga lancima i okovima da ga čuvaju. Ali on je kidao okove, i zao duh ga je tjerao u pustinju.
30. Isus ga zapita: “Kako se zoveš?” On odgovori: “Legija.” Jer su mnogi zli dusi bili ušli u njega.
31. Oni su molili da ih ipak ne otjera u pakao.
32. A paslo je u blizini na obronku veliko krdo svinja. Zamoliše ga da im dopusti da uđu u svinje. On im dopusti.
33. I tako izađoše zli dusi iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo navali niz obronak u jezero i utopi se.
34. Kad vidješe pastiri što se dogodi, pobjegoše odatle i javiše to u gradu i po selima.
35. Tada izađoše ljudi da vide što se to dogodilo. Dođoše k Isusu i nađoše čovjeka iz kojega su bili izašli zli dusi gdje sjedi kod Isusovih nogu, obučen i pametan. Uplašiše se.
36. Očevici im pripovjediše kako je opsjednuti bio iscijeljen.
37. Tada ga zamoli sve pučanstvo okoline Gerasena da otiđe od njih, jer ih je bio obuzeo velik strah. A on uđe u lađicu i otplovi natrag.
38. čovjek iz kojega su bili izašli zli dusi zamoli ga da smije s njim ići. Ali ga Isus otpusti i reče:
39. ”Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog!” On ode i navješćivao je po svem gradu što mu je učinio Isus.
40. Kad se Isus vrati, radosno ga primi mnoštvo naroda, jer su ga svi očekivali.
41. Tada dođe čovjek po imenu Jair, predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću;\
42. jer je njegova jedina kći, u dobi od kojih dvanćst godina, ležala na umoru. Na putu tamo tiskao se oko njega narod.
43. Tu je bila neka žena koja je već dvanćst godina trpjela od istjecanja krvi. Sve svoje imanje potrošila je na liječnike i nijedan je nije mogao izliječiti.
44. Ona pristupi straga i dotače se skuta njegove haljine. Odmah joj prestade istjecanje krvi.
45. Isus zapita: “Tko me se dotače?” Kad su svi to poricali, rekoše Petar i njegovi drugovi: “Učitelju, mnoštvo te naroda gura i tiska.”
46. A Isus odvrati: “Netko me se dotače, jer sam osjetio kako je izašla iz mene snaga.”
47. I kad žena vidje da je otkrivena, pristupi dršćući, pade pred njega ničice i pripovjedi pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi.
48. On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!”
49. Dok je on još govorio, dođe netko iz kuće predstojnika sinagoge i javi: “Tvoja je kći umrla, ne muči dalje učitelja!”
50. Isus je to čuo i rekao mu: “Ne boj se! Samo vjeruj! Ona će se spasiti.”
51. Kad dođe u kuću, pusti unutra samo Petra, Ivana i Jakova i oca i majku djevojke.
52. Svi su plakali i naricali za njom. A on reče: “Ne plačite; ona nije mrtva, nego samo spava.”\
53. Tada su mu se podsmjehivali, jer su znali da je mrtva.
54. On je uze za ruku i povika: “Djevojko, ustani!”
55. Tada se vrati njezin duh, i odmah ustade. Onda zapovjedi da joj dadu neka jede.
56. Njezini su roditelji bili izvan sebe od čuđenja. A on im zapovjedi da ni sa kim o tome ne govore.