A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 5

Ponovljeni Zakon 33:1-29
1. Ovo je blagoslov što ga pred svoju smrt podijeli sinovima Izrćl- ovim Mojsije, čovjek Božji.
2. Reče: “Sa Sinaja dođe Gospodin, u svjetlu se ukaza sa Seira narodu, zasja s Paranske gore, dođe usred svetih anđeoskih četa, iz njegove desnice razbuktao se plamen.
3. Još on ljubi svoj narod. Svi njegovi sveti su u njegovoj ruci. Okupili se uz tvoje noge, primili su tvoje zapovijedi,
4. zakon što nam ga naloži Mojsije.
5. Tada postade dio tvoje baštine Jakovljeva općina, i on postade kralj u Ješurunu, kad su se sabirali narodni glavari i okupljala se Izrćlova plemena.
6. Pa neka živi Ruben, neka ne izumre nikada! Ali njegovih ljudi neka bude malo!”
7. A ovo za Judu. Reče: “Gospodine, čuj Judinu molitvu, dovedi ga k njegovu narodu! Njegove se ruke boriše za nj. Budi mu obrana protiv njegovih tlačitelja!”
8. O Leviju reče: “Tvoj Tumim i tvoj Urim u čovjeka su koji se posvetio tebi. Njega si okušao kod Mase, s njim se prepirao kod vode Meribe,
9. s njim, koji reče o svojemu ocu i majci: Ne poznajem ih; koji nije gledao na svoju braću i nije više znao za svoje sinove. Oni su izvršavali tvoju zapovijed, držali se tvojega Zavjeta. \
10. Zakone tvoje oni tumače Jakovu, naputke tvoje Izrćlu. Prinose ti kâd, žrtve paljenice na tvojemu žrtveniku.
11. Blagoslovi, Gospodine, njegovu snagu! Neka ti bude mio rad njegovih ruku! Slomi leđa njegovim neprijateljima i onima koji ga mrze, da više nikada ne ustanu!”
12. O Benjaminu reče: “Ljubimac je Gospodnji, boravi kod njega sakriven. On ga vazda štiti. Smije stanovati među njegovim klancima.”
13. O Josipu reče: “Zemlja njegova neka je blagoslovljena od Gospodina blagom neba, rosom i morem što počiva u dubini.
14. Blagom što ga izmami sunce, blagom što dolazi od mjeseca,
15. blagom prastarih gora, blagom vječnih humova,
16. blagom zemlje i njezina obilja! Milost onoga koji stoji u grmu neka dođe na glavu Josipovu, na tjeme izabranika između njegove braće!
17. Kad prvijenac vol sja u jakosti. Njegovi su rogovi bivolovi. Njima bode narode sve do nakraj zemlje. To je deset tisuća Efrajimovih, to su tisuće Manašeove.”
18. O Zebulunu reče: “Veseli se, Zebulune, svojim vožnjama, a ti, Jisakare, svojim šatorima!
19. Narode će zvati na goru, tamo će prinositi pobjedne žrtve; uživat će bogatstvo mora i sakriveno blago obale.” \
20. O Gadu reče: “Hvala onomu koji dade Gadu širok prostor! Kao lav leži tu i kida rame i tjeme.
21. Izabra sebi prvinu, jer tamo leži pripravljen dio vođi. S narodnim glavarima hita ovamo, izvršava pravedni Gospodnji sud, njegove naredbe u zavjetu s Izrćlom.”
22. O Danu reče: “Dan je lavić koji iskače iz Bašana.”
23. O Naftaliju reče: “Naftali je nasićen srećom, pun je blagoslova Gospodnjega, posjeduje more i južne krajeve.”
24. O Ašeru reče: “Više od drugih sinova Ašer je blagoslovljen, ima prednost pred svojom braćom; svoju nogu umače u ulje. \
25. Prijevornice su tvoje od željeza i mjedi; tvoja snaga neka traje s tvojim danima!” \
26. Nitko nije kao Bog Ješurunov: “po nebu se vozi tebi u pomoć, na oblacima pun je veličanstva.
27. Gore pomaže vječni Bog, dolje vječne ruke; on goni neprijatelja pred tobom, zapovijeda: Uništi! \
28. Prebiva Izrćl na sigurnom, odvojen je Jakovljev izvor, u zemlji je punoj žita i vina, i s njegova neba pada rosa.
29. Blago tebi, Izrćle! Tko je kao ti, narod pobjednik u Gospodinu? On je štit tvog spasenja, mač tvoje pobjede. Tvoji neprijatelji moraju se prignuti pred tobom; po njihovim visinama stupaš pobjedonosan.” \

Ponovljeni Zakon 34:1-12
1. Mojsije uziđe iz moapskih poljana na goru Nebo, na vrh Pisge, koja je prema Jerihonu. Gospodin mu pokaza svu zemlju Gilead do Dana,
2. sav Naftali i pokrajinu Efrajimovu i Manašeovu pokrajinu, svu Judinu pokrajinu do Zapadnoga mora,
3. Negeb i jordansku nizinu, ravnicu palmina grada Jerihona do Soara.
4. Tada mu reče Gospodin: “To je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu: Dat ću je potomcima tvojim. Dao sam ti da je vidiš svojima očima, ali u nju ne ćeš ući.”
5. I umre Mojsije, sluga Gospodnji, ondje u moapskoj zemlji, po zapovijedi Gospodnjoj.
6. On ga pokopa u dolini, u moapskoj zemlji, prema Bet-Peoru. Nitko ne zna za njegov grob do dana današnjega.
7. Bilo je Mojsiju sto i dvadeset godina kada je umro. Njegovo oko nije još bilo slabo, i njegova životna snaga nije bila slomljena.
8. Sinovi Izrćlovi oplakivali su Mojsija trideset dana na moapskim poljanama; potom su prošli plačni dani žalosti za Mojsijem. \
9. Jošua, Nunov sin, bio je napunjen duhom mudrosti, jer je Mojsije bio položio na nj svoje ruke. Sinovi Izrćlovi slušali su ga i činili što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.
10. Otad ne usta više prorok u Izrćlu kao Mojsije, s kojim je Gospodin općio licem u lice,
11. sa svim znacima i čudesima što mu ih je kao svom poslaniku dao da čini u Egiptu na faraonu, na svim njegovim slugama i na svoj njegovoj zemlji
12. i sa svim dokazima silne moći i svim velikim, strahovitim djelima, što ih učini Mojsije pred očima Izrćla.

Psalmi 40:13-17
13. Jer me opkoljuju nebrojene muke, stigoše me moji grijesi da ne mogu gledati; ima ih više no kose na mojoj glavi i srce mi je klonulo. \
14. Udostoj se, Gospode, izbaviti me! Dođi mi brzo u pomoć, Gospode!
15. Neka se posrame i postide svi koji mi rade o glavi, nek uzmaknu pasramljeni koji mi žele nesreću!
16. Nek se zgroze u svojoj sramoti koji mi dovikuju: “Ha! Ha!”
17. A nek se raduju i vesele u tebi svi koji te traže! Nek govore uvijek: “Velik je Gospod!” svi koji ljube tvoje spasenje!

Izreka 13:13-14
13. Tko prezire opomenu, sam sebi škodi; tko ima strahopoštovanje prema zapovijedi, toga dopadne plaća. \
14. Nauk je mudroga izvor života, umaknuti zamkama smrti.

Luki 8:1-25
1. Potom je putovao od grada do grada, od sela do sela, propovijedao je i navješćivao evanđelje o Božjemu kraljevstvu. S njim su išla dvanćstorica
2. i neke žene koje je on bio iscijelio od zlih duhova i od bolesti: Marija iz Magdale, iz koje je bilo izašlo sedam nečistih duhova,
3. Ivana, žena Huze, Herodova upravitelja, i Suzana, i još mnoge druge koje su im služile svojim imanjem.
4. Kad se sabralo veliko mnoštvo naroda i kad su ljudi dolazili k njemu iz svih gradova, kaza ovu prispodobu:
5. ”Izađe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, neko pade na put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.
6. Drugo pade na kamenito tlo. Ono doduše izniknu, ali se osuši, jer nije imalo vlage.
7. Opet drugo pade među trnje. Zajedno uzraste trnje i uguši ga.
8. Drugo napokon pade na dobru zemlju, izniknu i donese stostruk rod.” Kad to reče, povika: “Tko ima uši, neka čuje!”
9. Tada ga upitaše njegovi učenici što znači ta prispodoba.
10. On odgovori: “Vama je dano da razumijete tajne Božjega kraljevstva. Drugima se daje u prispodobama da vide, a ipak ne zapažaju, da čuju, a ipak ne razumiju.
11. Prispodoba znači ovo: Sjeme je Božja riječ.
12. Koji su na putu, to su oni koji slušaju; a onda dolazi đavao i uzima riječ iz njihova srca da ne povjeruju i da se ne spase.\
13. Koji su na kamenitu tlu, to su oni koji doduše slušaju riječ i primaju je s radošću, ali ne uhvate korijena. Vjeruju neko vrijeme, ali u vrijeme kušnje otpadnu.
14. Što pade među trnje, to su oni koji doduše slušaju riječ, ali onda zapadnu u brige, bogatstvo i uživanje života i uguše se i tako ne donesu roda.
15. Što napokon padne na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ i čuvaju je u odanu i dobru srcu, i tako stalno donose rod.
16. Nitko ne upali svjetiljke i ne poklapa je posudom, niti je stavlja pod krevet, nego je stavlja na svijećnjak da vide svjetlo svi koji ulaze.
17. Jer ništa nije sakriveno što se ne bi otkrilo, ništa tajno što se ne bi saznalo i izašlo na svjetlo.
18. Pazite zato kako slušate! Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, još će mu se oduzeti ono što misli da ima.”
19. Njegova majka i njegova braća dođoše k njemu, ali nisu mogli do njega od naroda.
20. Javiše mu: “Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele te vidjeti.”
21. On im odvrati: “Moja majka i moja braća jesu oni koji slušaju Božju riječ i koji je vrše.”
22. Jenoga dana uđe on sa svojim učenicima u lađicu i reče im: “Prijeći ćemo na drugu obalu jezera.” I otisnuše se od obale.
23. Dok su plovili, on zaspa. Tada se podiže bura na jezeru. Valovi su ih pokrivali, i bili su u pogibelji.
24. Onda pristupiše k njemu, probudiše ga i povikaše: “Učitelju, učitelju, izgibosmo!” On se diže i zapovjedi vjetru i bijesnoj vodi. Oni se smiriše, i nastade tišina.
25. Tada im reče: “Gdje je vaša vjera?” Puni straha i čuđenja rekoše jedan drugome: “Tko je ovaj te zapovijeda i vjetrovima i vodi, i slušaju ga!”