A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 30

1 Samuelu 1:1-28
1. U Ramatajim-Sufu živio je neki čovjek iz Efrajimove gore po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin.
2. Imao je dvije žene. Jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina je imala djecu, a Ana je bila bez djece.
3. Taj je čovjek išao svake godine iz svojega grada da se u Šilu pokloni Gospodinu nad vojskama i da mu žrtvuje. Oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, bili su tamo Gospodnji svećenici.
4. Kada god bi Elkana prinosio žrtvu, morao je svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima dati više žrtvenih dijelova,
5. a Ani bi, na svoju žalost, dao samo jedan dio, iako je više ljubio Anu.
6. Nju je osim toga žalostila njezina suparnica i dražila ju je, jer joj Gospodin nije bio udijelio djece.
7. Tako je išlo iz godine u godinu. Kad je god išla u Gospodnju kuću, onda bi je tako jako žalostila da je plakala i ništa nije jela.
8. Njezin muž Elkana namjeravao ju je tada utješiti: “Ana, zašto plačeš? Zašto ništa ne jedeš? Zašto si tako turobna? Zar ti ja nisam više vrijedan nego desetero djece?”
9. Kad se je opet jednom održavala žrtvena gozba u Šilu i pilo se, Ana ustade. Upravo je sjedio svećenik Eli na stolcu, na pragu Gospodnjega svetišta.
10. U dubokoj tuzi molila se ona, gorko plačući Gospodinu.
11. I zavjetova ovo: “Gospodine nad vojskama, ako pogledaš na muku svoje sluškinje i spomeneš me se i ne zaboraviš svoje sluškinje nego mi daruješ sina, onda ću ga ja, dok je god živ, posvetiti Gospodinu, i britva ne će doći na njegovu glavu.”
12. Dok se je ona tako dugo molila pred Gospodinom, promatrao je Eli njezina usta.
13. Ana je naime govorila tiho, u sebi; samo su se micale njezine usne, a glas joj se nije mogao čuti. Stoga Eli pomisli da je pijana. \
14. Eli je upita: “Dokle ćeš biti pijana? Gledaj da se opet otrijezniš!”
15. Ana odvrati: “Ah ne, gospodaru moj, ja sam nesretna žena. Vina i opojna pića nisam pila, nego sam izlila dušu svoju pred Gospodinom.
16. Nemoj smatrati svoju sluškinju nevaljalom ženom! Samo od velike brige i tuge tako sam se molila.”
17. Eli joj odgovori: “Idi s mirom! Bog Izrćlov ispunit će molbu koju si mu upravila.”
18. Ona odvrati: “Neka nađe tvoja sluškinja milost u tvojim očima!” Tada ode žena svojim putem i jela je, i nije više bila žalosna.
19. Kad sutradan rano obaviše svoj poklon pred Gospodinom, vratiše se natrag svojoj kući u Ramu. Elkana spozna svoju ženu Anu i Gospodin je se spomenu.
20. Kad prođe jedna godina, rodi Ana, koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu mu ime Samuel; “jer”, reče, “isprosih ga od Gospodina.”\
21. Kad je njezin muž Elkana s cijelom svojom obitelji opet pošao da prinese Gospodinu godišnju žrtvu i ono što je bio zavjetovao,
22. Ana ne pođe, nego reče mužu: “Kad prestanem dojiti dječaka, onda ću ga odvesti, da se pokaže pred Gospodinom i da tamo zauvijek ostane.”
23. Njezin muž Elkana joj odvrati: “čini kako misliš da je dobro! Ostani dok ga ne prestaneš dojiti! Neka Gospodin ispuni svoje obećanje!” Tako osta žena i dojila je svog sina dok ga ne odbi.
24. čim ga je bila odbila, povede ga sa sobom i uzme trogodišnje govedo, efu brašna i mijeh vina. Tako ga uvede u Gospodnje svetište u Šilu. Dječak je tada bio još veoma mlad.
25. Kad zaklaše govedo i dječaka dovedoše Eliju,
26. reče ona: “Oprosti, gospodaru! Kako živ bio, gospodaru moj, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe da se pomoli Gospodinu.
27. Molila sam se za ovoga dječaka. I usliša mi Gospodin molbu koju mu upravih.
28. Zato ga predajem Gospodinu. Dok je god živ, neka je posvećen Gospodinu!” Tada se ona ondje pokloni Gospodinu.

1 Samuelu 2:1-36
1. Ana izreče ovu molitvu: “Obraduj se srce moje u Gospodinu, odveć je velika sreća moja u Gospodinu. Sad mogu usta svoja otvoriti pred neprijateljima svojim; jer se smijem radovati zbog pomoći tvoje. \
2. Nijedan nije tako uzvišen kao Gospodin; jer nema nijednoga osim tebe. Kao naš Bog nije nijedan drugi bog! \
3. Ne kazujte toliko riječi oholih! U vašim ustima neka zamre svaka riječ drzovita! Jer Gospodin je Bog sveznajući, i on mjeri sva djela ljudska.
4. Slomit će se luk jakih, a slabi će se ogrnuti snagom.
5. Moraju siti u najam ići za kruh, a tko je gladovao, ima sad previše. Sedmero djece imat će koja je bila neplodna, a koja je imala djece izdisat će od bola.
6. Gospodin je koji ubija i opet oživljava, koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi.
7. Gospodin osiromaši i obogati, ponizi i uzvisi.
8. Iz praha podiže slaboga i iz buništa izvlači uboge, postavi ih uz knezove, određuje im časna mjesta. Jer su stupovi svijeta Gospodnji, na njih je postavio svemir.
9. Korake svojih pobožnih čuva dobro, a opaki izginu u mraku; jer svojom snagom ne dolazi čovjek do pobjede. \
10. Gospodin će satrti onoga koji mu se protivi, s neba će zagrmjeti gromom. Krajevima zemlje sudit će Gospodin, kralju svojemu dat će snagu, uzvisit će moć pomazaniku svojemu.”
11. Elkana se vrati natrag u Ramu, svojoj kući. Dječak je služio Gospodinu pod nadzorom svećenika Elija.
12. Sinovi Elijevi bili su nevaljali. Nisu marili ni za Gospodina
13. ni za zakonske propise svećenika prema narodu. Kada je god, naime, tko prinosio žrtvu, došao bi svećenikov sluga, dok se kuhalo meso, s trokrakom vilicom u ruci
14. i zabadao bi njim u kotao ili lonac, u tavu ili zdjelu. Sve što bi se nabolo na vilicu, uzimao je svećenik za se. Tako su činili svim Izrćlcima koji su dolazili u Šilo.
15. Pa i prije nego bi se zapalilo salo, pojavio bi se svećenikov sluga i rekao bi čovjeku koji je prinosio žrtvu: “Daj ovamo mesa da ispečem svećeniku! On od tebe ne će kuhana mesa, nego sirova.”
16. A ako bi mu čovjek odvratio: “Ali prije se mora zapaliti salo. Onda možeš uzeti sebi što ti je volja”, on bi odgovorio: “Ne, nego daj odmah, inače ću uzeti silom!”
17. Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veoma težak pred Gospodinom; jer ti ljudi nisu marili za Gospodnju žrtvu.\
18. Dječak Samuel, ogrnut lanenim oplećkom, služio je pred Gospodinom.
19. Njegova majka načini mu malen plašt i donese mu ga; i tako je činila svake godine kad bi dolazila s mužem da prinese godišnju žrtvu. \
20. Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i njegovu ženu riječima: “Neka ti Gospodin daruje djece od te žene umjesto ovoga kojega je Gospodin sebi odabrao!” Nato bi se vratili kući.
21. I Gospodin pohodi Anu. Ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri. A mladi je Samuel rastao u Gospodnjem svetištu.
22. Eli je bio veoma star. Kad je čuo što su sve činili njegovi sinovi svemu Izrćlu, i da su se provodili sa ženama što su služile na ulazu u Šator svjedočanstva,
23. reče im: “Zašto to radite da čujem od svih ljudi ovdje za vašu sramotu?
24. Nemojte, sinovi moji, nije dobro što čujem i što narod Gospodnji širi o vama.
25. Kad čovjek sagriješi čovjeku, onda odlučuje Bog kao sudac nad njim. Ali ako sagriješi čovjek protiv Gospodina, tko može onda istupiti kao sudac za njega?” Ali oni ne poslušaše riječi svojega oca; jer ih je Gospodin bio odlučio ubiti. \
26. A mladi Samuel rastao je i bio je u milosti kod Gospodina i kod ljudi.
27. Jednoga dana dođe čovjek Božji k Eliju i reče mu: “Ovako govori Gospodin: Ja se objavih obitelji tvojega oca, kad je još služila u Egiptu faraonovoj kući,
28. i izabrah je između svih Izrćlovih plemena sebi za svećenike, koji bi trebali uzlaziti k mome žrtveniku, paliti kâd i nositi oplećak u mojem svetištu. Ja predadoh kući tvojega oca sve žrtve paljenice sinova Izrćlovih.
29. Zašto gazite moje žrtve i prinose, što sam ih naredio u svom prebivalištu? Zašto paziš svoje sinove više nego mene, da se gojite najboljim komadima svih žrtvenih prinosa mojega naroda Izrćla?
30. Zato kaže Gospodin, Bog Izrćlov: Rekao sam doista: Kuća tvoja i kuća tvojega oca uvijek će vršiti službu u mom svetištu. Ali sada, govori Gospodin, neka je to daleko od mene. Jer tko mene časti, toga ja častim. A tko mene prezire, taj će pasti u sramotu.
31. Eto, doći će vrijeme kad ću tebe i kuću tvojega oca poništiti, tako da u tvojoj obitelji ne će više biti ugledna čovjeka.
32. Tada ćeš u strahu gledati svakoga koji čini dobro Izrćlu. Nikada više ne će biti u tvojoj kući ugledna čovjeka.
33. Ako jednoga ili drugoga ne istrijebim iz službe na mom žrtveniku, to će biti samo zato da iskopaju njegove oči i da se izjede njegovo srce. Sav podmladak tvoje kuće umrijet će u dubokom poniženju.
34. Ovo neka je znak što će doći na oba tvoja sina, na Hofnija i Pinhasa: u jedan će dan umrijeti obojica.
35. A ja ću podići sebi vjerna svećenika, koji će raditi po mojoj želji i volji. Njemu ću sazidati tvrdu kuću, da uvijek hoda preda mnom kao moj pomazanik.
36. Tko tada još ostane od tvoje kuće, doći će i bacit će se ničice pred njim, da isprosi novac ili komad kruha i kazat će: Primi me u kakvu svećeničku službu da imam komad kruha!”

1 Samuelu 3:1-21
1. Mladi je Samuel vršio službu Gospodnju pod Elijevim nadzorom. U ono je vrijeme bila objava Gospodnja nešto rijetko; nije se događalo često proročko viđenje.\
2. A jednoga dana dogodi se ovo: Eli je spavao u svojoj sobi. Oči su mu bile oslabile, tako da više nije mogao vidjeti.
3. Ali svjetiljka Božja nije se još bila ugasila. Samuel je spavao u Gospodnjem svetištu, gdje je bio kovčeg Božji.
4. Tada zovnu Gospodin Samuela. On odgovori: “Evo me!”
5. Otrča k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao.” On odvrati: “Ja te nisam zvao. Idi i spavaj!” I on ode i zaspa.
6. A Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel ustade, ode k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao.” On odvrati: “Ja te nisam zvao, moj sine! Idi opet i spavaj!”
7. Samuel, naime, nije još poznavao Gospodina; još mu se nije bio objavio Gospodin. \
8. I zovnu Gospodin Samuela po treći put. On ustade, ode k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao.” Sad spozna Eli da je Gospodin zvao dječaka.
9. Zato reče Eli Samuelu: “Idi i spavaj! Ako te zovne, odgovori: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!” Samuel ode i zaspa na svojemu mjestu.
10. Gospodin dođe stade i zovnu ga kao prije: “Samuele, Samuele!” Samuel odgovori: “Govori, sluga tvoj sluša!”
11. I reče Gospodin Samuelu: “Hoću da učinim nešto u Izrćlu da će od toga zujati oba uha svakome tko čuje.
12. Tada ću učiniti Eliju sve što sam zaprijetio njegovoj kući, od početka do svršetka.
13. Ja sam dao da mu se javi kako sam njegovu kuću osudio zauvijek. On je znao da me njegovi sinovi sramote, pa ih ipak nije kaznio.
14. Zato se zakleh Elijevoj kući: Nikad se krivnja Elijeve kuće ne će očistiti žrtvama ili prinosima.”
15. Samuel je spavao do jutra. Tada on otvori vrata Gospodnjega svetišta. Samuel se je bojao priopćiti Eliju viziju.
16. Zato Eli zovnu Samuela k sebi i reče: “Samuele, sine moj!” On odgovori: “Evo me!”
17. Onaj upita: “Što ti je rekao? Nemoj zatajiti od mene! Neka ti Bog učini ovo i ono ako zatajiš od mene nešto od onoga što ti je rekao”.
18. I Samuel mu pripovjedi svu objavu i ništa ne zataji od njega. On odvrati: “Gospodin je. Neka čini što mu je volja.”
19. Samuel je rastao i Gospodin je bio s njim i nije pustio da ikoja njegova izjava ostane neispunjena.
20. Sav Izrćl od Dana do Beer Šebe upozna da je Samuel doista bio Gospodnji prorok.
21. Gospodin se je objavljivao i nadalje u Šilu; jer se je Gospodin javljao Samuelu u Šilu Gospodnjom riječju. \

Psalmi 53:1-6
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Bolest.” Poučna pjesma. Davidova.
2. Luđak reče u srcu svome: “Nema Boga.” Pokvareni su, čine djela odurna, nema nikoga koji čini dobro.
3. Gospod gleda s neba na čovječje sinove da vidi ima li itko razuman, netko koji Boga traži.
4. Ali svi su zalutali, svi su se pokvarili. Nema nikoga koji čini dobro, nema ni jednoga.
5. Zar ne bi morali spoznati koji čine zlo, koji grizu moj narod kao da jedu kruh? Boga oni ne prizivlju.
6. Evo, oni će zadrhtati od tjeskobe gdje nema razloga za drhtanje, jer će Bog razasuti kosti onih koji te opsjedaju. Posramit će se oni jer Bog će ih odbaciti.

Izreka 15:8-11
8. Žrtva je bezbožnika mrska Gospodinu, a molitva mu je pravednikâ ugodna.
9. Život je bezbožnikov mrzak Gospodinu, a ljubi onoga koji teži za pravednošću.
10. Teška pokuda čeka onoga koji skrene s pravoga puta, a propadne tko mrzi opomenu.
11. Ponor svijeta mrtvih stoji otvoren pred Gospodinom, koliko više srce ljudi!

Luki 20:27-47
27. Tada dođoše neki saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća. Oni ga upitaše
28. i rekoše: “Učitelju, Mojsije nam propisa: Ako kome umre brat i ostavi ženu bez djece, onda mora brat oženiti ženu i podignuti potomstvo svojemu bratu.
29. A bilo je sedmero braće. Prvi uze ženu i umre bez djece.
30. Tada je uze drugi za ženu.
31. Onda je uze treći, i tako svih sedam. Pomriješe, a da ne ostaviše potomaka.
32. Najposlije umre i žena.
33. Kome će sad od njih pripasti žena o uskrsnuću? Jer je ona svoj sedmorici bila žena.”
34. Isus im odgovori: “Djeca se ovoga svijeta žene i udaju.
35. A koji budu nađeni vrijednima da postanu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, ne će se više ženiti niti će se udavati.
36. Oni ne mogu onda više ni umrijeti; oni su kao anđeli i djeca Božja, jer su djeca uskrsnuća.\
37. A da će mrtvi uskrsnuti, pokaza i Mojsije na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38. A on nije Bog mrtvih, nego živih. Njemu sve živi.”
39. Tada rekoše neki od pismoznanaca: “Učitelju, dobro si kazao.”
40. I nisu se više usudili zapitkivati ga išta.
41. Tada ih on zapita: “Kako se može tvrditi da je Mesija Davidov sin?
42. David ipak sam govori u knjizi psalama: Reče Gospodin mome Gospodinu: Sjedi meni s desna,
43. dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama.
44. David dakle njega naziva Gospodinom. Kako onda može biti njegov sin?”
45. Dok je slušao sav narod, reče svojim učenicima:
46. ”čuvajte se pismoznanaca! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih ljudi pozdravljaju na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i pročelja na gozbama.
47. Oni uništavaju kuće udovicama i izgovaraju za to naoko duge molitve. Njih čeka stroži sud.”