A A A A A
Error:
BookNum: 5 Chapter: 29 VerseStart: 29 VerseShouldHave: 28

Biblija u jednoj godini

Travanj 3

Ponovljeni Zakon 29:1-29
1. Mojsije sazva sav Izrćl i reče im: “Vidjeli ste sve što učini Gospodin pred vašim očima u egipatskoj zemlji faraonu, svim njegovim slugama i svoj njegovoj zemlji:
2. Velike kušnje, što ih vidješe tvoje oči, one velike znake i čudesa.
3. Ali vam ne dade Gospodin do danas razuma da spoznate, ni očiju da vidite, ni ušiju da čujete.
4. Vodio sam vas četrdeset godina po pustinji. Haljine na vašem tijelu nisu se raspale. Obuća se nije izderala na tvojim nogama.
5. Kruha niste jeli i vina i jakoga pića niste pili. Tako ste imali spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.
6. Kad dođoste na ovo mjesto, iziđe Sihon, hešbonski kralj, i Og, bašanski kralj, pred nas u boj. Ali ih pobismo.
7. Osvojismo njihovu zemlju i dadosmo je u baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeova plemena.
8. Zato držite i izvršavajte zapovijedi ovoga zavjeta, da imate uspjeh u svemu što poduzimate!
9. Vi stojite danas svi pred Gospodinom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, suci, starješine i upravitelji, svi ljudi Izrćlovi,
10. vaša djeca, vaše žene, i stranac koji je kod tebe u taboru, i onaj koji ti siječe drva, i onaj koji ti nosi vodu.
11. Morate se obvezati na Savez s Gospodinom, Bogom svojim, i na zakletvom potvrđeni ugovor, što ga učini s tobom danas Gospodin, Bog tvoj.
12. Tako on danas hoće da te postavi za svoj narod i da bude Bog tvoj, kao što ti je obećao i kao što se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
13. Ali ne sklapam samo s vama ovaj Savez, ovaj zakletvom potvrđeni ugovor,
14. nego i s onima koji danas stoje ovdje s nama pred Gospodinom, Bogom našim, i s onima koji nisu danas ovdje prisutni s nama.
15. A vi se još spominjete kako smo prebivali u egipatskoj zemlji i kako smo išli posred naroda kroz koje ste prošli.
16. Vidjeli ste njihove ogavne idole od drveta i kamena, od srebra i zlata, što ih imaju.
17. Neka ne bude među vama čovjeka, ni žene, ni obitelji, ni plemena koji bi se danas odvratili od Gospodina, Boga našega! Neka ne bude među vama korijena na kojem bi rastao otrov i pelin!
18. Nitko koji čuje riječi ove zakletve neka ipak ne obeća sebi blagoslova i neka ne pomisli: Bit će mi dobro iako budem slijedio svoju vlastitu volju! Tako bi se uništilo natopljeno zajedno s osušenim.
19. Takvu ne će Gospodin nikada oprostiti, nego će se onda brzo raspaliti srdžba i jarost Gospodnja protiv njega. Sva prokletstva, što su zapisana u ovoj knjizi, oborit će se na njega, i Gospodin će izbrisati njegovo ime pod nebom.
20. Gospodin će ga izlučiti na propast iz svih plemena Izrćlovih, po svim prokletstvima Saveza, što su zapisana u ovoj knjizi zakona.
21. Budući naraštaji, vaša djeca, što nastanu iza vas, i stranac koji dođe iz daleke zemlje, kad u zemlji ovoj vide zla i bolesti, kojima će je udariti Gospodin,
22. reći će: sve njezino tlo je mjesto sumporno, slano, opaljeno. Na njemu se ne može sijati i ništa ne niče na njemu. Tu ne raste nikakva biljka. Tu je opustošenje kao ono Sodome i Gomore, Adme i Seboima, koje zatre Gospodin u svom gnjevu i u svojoj jarosti.
23. Svi će narodi pitati: Zašto Gospodin učini tako toj zemlji? Zašto ta strahovita srdžba i jarost?
24. Tada će se odgovoriti: Jer prelomiše Savez Gospodina, Boga otaca svojih, što ga on sklopi s njima kad ih izvede iz egipatske zemlje
25. i odoše služiti tuđim bogovima i klanjati im se, bogovima koji su im bili nepoznati i koje im on nije bio odredio.
26. Zato se raspali srdžba Gospodnja na tu zemlju tako da pusti na nju sva prokletstva, što su zapisana u ovoj knjizi.
27. Zato ih Gospodin u srdžbi i jarosti, i u silnom ogorčenju, istrijebi iz njihove zemlje i izbaci ih u drugu zemlju, kao što je danas.
28. Tajne su stvari u Gospodina, Boga našega. Objavljene stvari za nas su i našu djecu dovijeka, da izvršavamo sve zapovijedi ovoga zakona.
29. Kad sve to, blagoslov i prokletstvo, što iznesoh preda te, dođe na tebe, tada uzmi to sebi k srcu među svim narodima u koje te izagna Gospodin, Bog tvoj!

Ponovljeni Zakon 30:1-20
1. Obrati se sa svojom djecom iz svega srca i iz sve duše Gospodinu, Bogu svojemu, i poslušaj ga u svemu što ti danas zapovijedam!
2. Tada će Gospodin, Bog tvoj, promijeniti tvoju sudbinu, smilovat će se tebi i opet će te sabrati između svih naroda među koje te razasu Gospodin, Bog tvoj.
3. Kad bi te izagnao i do na kraj neba, Gospodin, Bog tvoj, opet će te sabrati i otamo te uzeti natrag.
4. Gospodin, Bog tvoj, dovest će te u zemlju koju su bili zaposjeli tvoji oci. Opet ćeš je posjedovati. Učinit će te sretnijim i brojnijim nego što su bili tvoji oci.
5. Gospodin, Bog tvoj, obrezat će tada srce tebi i tvojim potomcima, da ljubiš Gospodina, Boga svojega, iz svega srca i iz sve duše, da možeš živjeti.
6. Sva ona prokletstva oborit će tada Gospodin, Bog tvoj, na tvoje neprijatelje i protivnike, koji su te progonili.
7. Tada ćeš opet slušati Gospodina i izvršavati sve njegove zapovijedi, što ti ih danas dajem.
8. Gospodin, Bog tvoj, dat će ti izobilje dobara u svemu što poduzmeš: u blagoslovu djece, u plodu stoke i u prihodima zemlje. Jer će Gospodin, kao što je imao radost na tvojim ocima, na spasenje tvoje imati opet radost na tebi zbog toga
9. što slušaš Gospodina, Boga svojega, i izvršavaš njegove zapovijedi i zakone, što su zapisani u ovoj knjizi zakona, i zbog toga što se iz svega srca i iz sve duše opet vraćaš Gospodinu, Bogu svojemu.
10. Zakon što ti ga danas dajem nije za te pretežak i nije nedokučiv.
11. Nije na nebu da bi morao reći: Tko će nam se popeti na nebo da nam ga donese i objavi, da uzmognemo izvršavati??
12. I nije preko mora, da bi morao reći: Tko će nam otići preko mora da nam ga donese i objavi, da ga uzmognemo izvršavati?
13. Ne, posve ti je blizu Zakon. Stavljen je u tvoja usta i tvoje srce, tako da ga možeš izvršavati.
14. Gle, danas stavljam preda te život i sreću, smrt i nesreću.
15. Što ti danas zapovijedam jest da ljubiš Gospodina, Boga svojega, da ideš njegovim putovima i da držiš njegove zapovijedi, zakone i naredbe. Tada ćeš ostati na životu i umnožiti se, i Gospodin, Bog tvoj, blagoslovit će te u zemlji u koju ideš, da bi je zaposjeo.
16. Ako li se odvrati tvoje srce i ne budeš slušao, i daš se zavesti, da se klanjaš tuđim bogovima i njima služiš,
17. onda vas već danas uvjeravam da ćete propasti. Tada ne ćete dugo živjeti u zemlji u koju idete preko Jordana da biste je zaposjeli.
18. Zazivam danas nebo i zemlju za svjedoke: Život i smrt, blagoslov i prokletstvo stavio sam preda te. Zato izaberi život, da ostaneš na životu, ti i tvoji potomci!
19. Ljubi Gospodina, Boga svojega, slušaj ga i budi mu vjerno odan! Jer o tome ovisi tvoj život i duljina tvojih dana što ih smiješ provesti u zemlji za koju se zakleo Gospodin tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će im je dati.”
20. Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov.

Psalmi 40:1-5
1. Željno sam očekivao Gospoda i On se prignu k meni i čuo je vapaj moj.
2. Izvuče me iz jame propasti, iz blatne kaljuže; postavi na stijenu moje noge, utvrdi moje korake. \
3. Stavi mi u usta pjesmu novu, hvalospjev našemu Bogu. Vidjet će to mnogi i obuzet će ih strah, uzdat će se u Gospoda.
4. Blago čovjeku koji u Gospoda stavlja svoje uzdanje, koji se ne povodi za oholima i nevjernim lašcima!
5. Veselo gori svjetlo pravednika, a svjetiljka se bezbožnika ugasi.

Izreka 13:9-10
9. Od oholosti biva samo svađa; tko se da savjetovati, taj je mudar. \
10. Pošto je završio sve govore pred narodom, pođe u Kafarnaum.

Luki 7:1-30
1. Ondje je u nekoga satnika ležao na umoru sluga koji mu je bio mio.
2. Kad je čuo za Isusa, dade ga po židovskim starješinama zamoliti da dođe i ozdravi njegova slugu.
3. Ovi dođoše k Isusu i usrdno ga zamoliše: “On zaslužuje da mu to učiniš,
4. jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.”
5. Isus pođe s njima. Kad više nije bio daleko od kuće, poruči mu satnik po prijateljima: “Gospodine, ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.
6. Zato i nisam smatrao sebe dostojnim da dođem k tebi. Reci samo riječ i ozdravit će moj sluga.
7. I ja, iako sam podložnik, reknem nekome od vojnika što su pod mojim zapovjedništvom: Idi! i ide; a drugome: Dođi! i dođe; i svome sluzi: Učini to! i učini.”\
8. Kad je to čuo Isus, zadivi mu se. Okrenu se i reče mnoštvu koje ga je pratilo: “Kažem vam: Tako velike vjere ne nađoh u Izrćlu!”
9. Kad se poslani vratiše kući, nađoše zdrava slugu koji je bio bolestan.
10. Potom otiđe u grad po imenu Nain. S njim su išli njegovi učenici i mnogobrojan narod.
11. Kad se približi gradskim vratima, iznosili su mrtvaca, jedinca sina u majke koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada s njom išlo.
12. Kad je vidje Gospodin, sažali se nad njom i reče joj: “Ne plači!”
13. Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: “Mladiću, velim ti, ustani!”
14. Tada se uspravi mrtvac i stade govoriti. I dade ga njegovoj majci.
15. Strah sve obuze. Slavili su Boga i govorili: “Velik prorok ustade među nama. Bog pohodi svoj narod.”
16. Glas o tom raširi se po svoj Judeji i po svoj okolini.
17. Za sve to javiše Ivanu njegovi učenici.
18. Tada dozva Ivan k sebi dvojicu svojih učenika, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”
19. Ti ljudi dođoše k njemu i rekoše: “Ivan Krstitelj nas šalje k tebi da te upitamo: Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”
20. U onaj čas upravo iscijeli mnoge od bolesti, od muka i od zlih duhova, i mnoge slijepe obdari vidom.
21. I odgovori im: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda radosna vijest.
22. Blago onome koji se ne sablazni u meni!”
23. Kad su otišli Ivanovi poslanici, poče mnoštvu naroda govoriti o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju? Da vidite trsku koju ljulja vjetar?
24. Ili što ste izašli? Da vidite čovjeka u mekim haljinama? Ne. Ljudi koji nose sjajne haljine i žive raskošno nalaze se na dvorima kraljeva.
25. Što ste izašli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka.
26. On je onaj o kojem stoji pisano: Eto, šaljem svoga glasnika pred tobom da pripravi pred tobom put.
27. Kažem vam: između rođenih od žene nema većega od Ivana. Ipak je najmanji u kraljevstvu Božjem veći od njega.”
28. Sav narod koji ga je slušao, i carinici, podložiše se Božjoj pravdi i primiše Ivanovo krštenje.
29. A farizeji i pismoznanci odbaciše Božji naum i ne dadoše se od njega krstiti.