A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 29

Ruta 3:1-18
1. Jednoga dana reče joj njezina svekrva Noemi: “Draga kćeri, ne trebam li ti potražiti gdje ćeš počinuti da bi ti bilo dobro?
2. Evo: Boaz, naš rođak, s čijim si djevojkama bila zajedno, vijat će ove noći ječam na gumnu.
3. Umij se i namaži se, obuci na se svoje najbolje haljine pa idi na gumno! Pripazi na to da te on ne vidi dok ne pojede i ne napije se!
4. Kad onda on legne da spava, pazi gdje će leći. Tad odi tamo, digni pokrivač s njegovih nogu i ondje lezi! On će onda već reći što ćeš raditi.”
5. Ona joj odgovori: “Što god mi kažeš, učinit ću.”
6. I ode na gumno i učini sve onako kako joj je bila rekla njezina svekrva.
7. Kad je Boaz jeo i pio, i bio dobre volje, legne da spava iza stoga žita. A ona dođe polako, podiže pokrivač s njegovih nogu i tamo legne.
8. Oko ponoći trže se čovjek, okrenu se i vidje ženu kako leži kod njegovih nogu.
9. Kad upita: “Tko si?”, ona odgovori: “Ruta, tvoja sluškinja. Raširi rub svoje haljine na svoju sluškinju! Jer ti si rođak koji duguje otkup.”
10. On odvrati: “Gospodin neka te blagoslovi, kćeri moja! Ljubav koju mi sad pokazuješ ljepša je od one prve, jer nisi trčala za mladim ljudima, ni siromašnim ni bogatim.
11. I zato, kćeri moja, nemaj brige! Što god zatražiš, učinit ću ti. Jer zna svaki u gradu da si čestita žena.
12. A svakako je istina da ja dugujem otkup, ali ima još drugi koji ima dužnost otkupa i bliži ti je rođak od mene.
13. Ostani ove noći ovdje! Htjedne li on sutra ispuniti svoju dužnost otkupa prema tebi, dobro, neka to učini! A ne htjedne li ispuniti svoju dužnost otkupa prema tebi, ja ću se zauzeti za te, tako živ bio Gospodin! Sad spavaj mirno do jutra!”
14. Nakon što je do jutra spavala kod njegovih nogu, ustade dok još nije mogao čovjek čovjeka raspoznati. On reče: “Ne smije se znati da je žena došla na gumno.”
15. Tada je pozva: “Daj ogrtač što ga imaš na sebi i drži ga!” Ona ga pridrža, a on joj izmjeri šest mjerica ječma i naprti joj. Tada on ode u grad.
16. Kad ona dođe k svekrvi, ova je upita: “Što si postigla, draga kćeri?” Ona joj pripovjedi točno kako je s njom postupao čovjek.
17. ”Ovih šest mjerica ječma”, reče, “darova mi. Jer je mislio: Ne smiješ praznih ruku doći k svekrvi.”
18. Tada ova reče: “čekaj sad mirno, draga kćeri, dok doznaš kako će stvar izići! Jer čovjek se ne će prije smiriti dok još danas ne završi stvar.”

Ruta 4:1-22
1. Boaz je u to bio otišao na gradska vrata i tamo sjeo. I kad je prolazio onaj rođak koji je dugovao otkupa o kojemu je Boaz bio govorio, zovnu ga: “Hodi ovamo i sjedni ovdje, ti takav i takav!” On dođe i sjede.
2. I dovede Boaz deset ljudi među gradskim starješinama i zamoli ih: “Sjednite ovdje!” Kad sjedoše,
3. reče čovjeku koji je imao dužnost otkupa: “Noemi, koja se je vratila iz zemlje moapske, prodaje njivu što je bila našega rođaka Elimeleka.
4. Mislio sam ti predložiti: Kupi je pred ovima što sjede ovdje i pred narodnim starješinama! Ako ćeš je otkupiti, učini to! Ako ne ćeš, kaži mi, da znam! Jer osim tebe nema nikoga koji ima pravo otkupa. Ja dolazim istom poslije tebe.” Onaj odvrati: “Ja ću je otkupiti.”
5. Boaz nastavi: “Ako kupiš njivu od Noeme, dobivaš i Moapku Rutu, ženu pokojnoga, da tako podigneš ime pokojniku na njegovoj baštini.”
6. Tada reče rođak koji je imao dužnost otkupa: “Onda je ja ne mogu otkupiti za se. Inače bih oštetio svoju vlastitu baštinu. Otkupi ti za se što bih ja trebao otkupiti! Jer ja je ne ću otkupiti.”
7. A bio je od starine taj običaj u Izrćlu kod otkupljivanja i promjenjivanja: Da sva stvar bude pravomoćna, izuo bi jedan svoju obuću i dao je drugomu. To je vrijedilo u Izrćlu kao potvrda.
8. Kad je dakle onaj rođak koji je imao dužnost otkupa bio rekao Boazu: “Kupi to za se!”, izuo je svoju obuću.
9. Tada reče Boaz starješinama i svima nazočnima: “Vi ste sad svjedoci da sam od Noeme kupio sve što je bilo Elimelekovo i što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.
10. Uz to sam dobio za ženu Moapku Rutu, Mahlonovu ženu, da podignem ime pokojnomu na njegovoj baštini, da ne bi izginulo pokojnomu ime iz kruga njegove braće i s vrata njegova zavičajnoga mjesta. Tomu ste sada vi svjedoci.”
11. Svi nazočni na vratima i starješine izjaviše: “Mi to svjedočimo. Neka Gospodin ženu koja ulazi u tvoju kuću učini kao Rahelu i Leu, koje obje sazidaše kuću Izrćlovu! Neka ti izvršavaš moć u Efrati i neka sebi načiniš ime u Betlehemu!
12. Neka tvoja kuća bude kao kuća Peresa, kojega rodi Tamara Judi, po potomstvu koje neka ti Gospodin dade od te mlade žene!”
13. Potom uze Boaz Rutu k sebi, i ona postade njegova žena. Kad on ode k njoj, Gospodin je blagoslovi, i ona pokloni život jednome sinu.
14. Tada rekoše žene Noemi: “Neka je blagoslovljen Gospodin koji ti ne uskrati danas zaštitnika! Neka njegovo ime bude slavno u Izrćlu!
15. Neka bude utjeha tvom srcu i tvoj skrbnik u starosti! Jer ga rodi tvoja snaha, koja te ljubi, ona koja ti više vrijedi nego sedam sinova.”
16. Noemi uze dijete, stavi ga na svoje krilo i bila je njegova dadilja.
17. Susjede mu dadoše ime kad rekoše: “Rodi se Noemi sin!” i prozvaše ga Obed. On je otac Davidova oca Jišaja.
18. Ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres rodi Hesrona,
19. Hesron rodi Rama, Ram rodi Aminadaba,
20. Aminadab rodi Nahšona, Nahšon rodi Salmona,
21. Salmon rodi Boaza, Boaz rodi Obeda,
22. Obed rodi Jišaja, Jišaj rodi Davida.

Psalmi 52:6-9
6. Voliš samo riječi što zadaju zlo i jezik prijevarni!
7. Zato će te Bog uništiti zauvijek, iščupat će te, izbacit će te iz šatora, iskorijenit će te iz zemlje živih.
8. A pravednici će gledati i zgrozit će se, i tad će mu se podsmjehivati:
9. ”Gle čovjeka koji nije tražio svoje utočište u Bogu nego se uzdao u svoje bogatstvo i prkosio je svojom zloćom.”

Izreka 15:6-7
6. U kući je pravednikovoj bogata zaliha, a u dohocima je bezbožnikovim rasap.
7. Usne mudrih ljudi siju znanje, a srce je bezbožnikâ naopako.

Luki 20:1-26
1. Kad je on jednoga dana učio narod u Hramu i navješćivao evanđelje, pristupiše k njemu svećenički glavari i pismoznanci sa starješinama
2. i zapitaše ga: “Kaži nam: Kojom vlašću ovo činiš? Tko ti je dao vlast za to?”
3. On im odgovori: “I ja ću vas nešto upitati. Kažite mi:
4. Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi?”
5. Oni su razmišljali među sobom. Kažemo li: S neba, odvratit će nam: Zašto mu onda ne vjerovaste?
6. Kažemo li: Od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da je Ivan prorok.
7. Tako odgovoriše da ne znaju odakle je.
8. Isus im odvrati: “Onda ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.”
9. On kaza narodu ovu prispodobu: “Neki čovjek posadi vinograd, dade ga u zakup vinogradarima, pa otiđe izvan zemlje na dulje vrijeme.
10. Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od vinogradskoga roda. Ali vinogradari ga istukoše i protjeraše ga praznih ruku.
11. Posla još drugoga slugu. I ovoga istukoše, izgrdiše i protjeraše ga praznih ruku.
12. Posla još trećega. A oni i toga istukoše do krvi i izbaciše ga van.
13. Onda reče gospodar vinograda: Što da učinim? Poslat ću svojega ljubljenoga sina; njega će se možda pobojati.\
14. Ali kad ga ugledaše vinogradari, posvjetovaše se među sobom: To je baštinik; ubit ćemo ga, tada je baština naša.\
15. Izbaciše ga dakle iz vinograda i ubiše ga. Što će sad gospodar vinograda s njima učiniti?
16. Doći će, pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima.” Kad oni to čuše, rekoše: “Neka se tako što ne dogodi!”
17. A on ih pogleda i reče: “Pa što znači ona riječ u Pismu: Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaoni kamen?
18. Tko padne na taj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga.” \
19. Još u onaj čas nastojali su pismoznanci i svećenički glavari staviti ruku na njega; ali se pobojaše naroda. Opazili su naime da je on njih htio pogoditi tom prispodobom. \
20. Vrebali su oštro na njega, i poslaše uhode koji su se pretvarali kao pošteni ljudi, da ga uhvate u riječi. Oni su ga zatim namjeravali predati poglavarstvu, vlasti namjesnika.
21. Upitaše ga: “Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš, nisi pristran, nego zaista učiš Božjemu putu.
22. Je li nam dopušteno ili nije plaćati caru porez?”
23. On prozre njihovo lukavstvo i odvrati im:
24. ”Pokažite mi denar! čiji je na njemu lik i natpis?” “Carev”, odgovoriše.
25. Tada im reče: “Podajte dakle caru što pripada caru, i Bogu što pripada Bogu!”
26. Ne pođe im za rukom da ga uhvate u riječi pred narodom. Zadiviše se njegovu odgovoru i zašutješe.