A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 27

Sucima 20:1-48
1. Tada iziđoše svi sinovi Izrćlovi i skupi se općina od Dana do Beer Šebe i zemlja Gilead, kao jedan čovjek pred Gospodom u Mispi
2. te glavari svega naroda, svih plemena Izrćlovih nađoše se na skupštini naroda Božjega, četiri stotine tisuća ljudi pješaka, naoružanih mačevima.
3. Benjaminovi sinovi doznaše da su Izrćlovi sinovi otišli u Mispu. A sinovi Izrćlovi upitaše: “Kažite kako se je dogodilo to zlo!”
4. Levit, muž žene koja je bila ubijena, dade sljedeći izvještaj: “Dođoh s priležnicom u Gibeu u Benjaminu da prenoćim.
5. Građani u Gibei ustadoše na me i noću opkoliše kuću u kojoj sam se nalazio. Htjedoše me ubiti; a moju priležnicu zlostaviše tako da je umrla.\
6. Tada uzeh svoju priležnicu, razrezah je na komade i razaslah ih u sve krajeve Izrćlove baštine, jer počiniše užasnu sramotu u Izrćlu.
7. I sada, vi sinovi Izrćlovi, svi zajedno donesite savjet i djelo!”
8. Tada se diže sav narod kao jedan čovjek i povika: “Nijedan od nas ne smije ići k svojemu šatoru i nijedan od nas ne smije se vraćati svojoj kući!
9. Eto, s Gibeom učinimo ovako: Neka ždrijeb govori protiv nje!
10. Uzet ćemo iz svih plemena Izrćlovih po deset ljudi od stotine i po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća, da donesu hranu vojsci. Kad se oni vrate, učinit ćemo Gibei u Benjaminu onako kako je zaslužila sramota što ju je počinila u Izrćlu.”
11. Sav Izrćl utvrdio je kao jedan čovjek da zajedno istupi protiv tog grada.
12. Tada poslaše plemena Izrćlova ljude u sve rodove u Benjamin s porukom: “Kakva se je to sramota učinila među vama?
13. Sada predajte te ljude, zločince što su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz Izrćla!” Ali Benjaminovi sinovi ne pristadoše na zahtjev svoje braće, sinova Izrćlovih,
14. nego se skupiše iz gradova u Gibei, da pođu u rat protiv sinova Izrćlovih.
15. Kad su onog dana prebrojeni Benjaminovi sinovi, bilo je iz gradova dvadeset i šest tisuća ljudi jako naoružanih, osim stanovnikâ u Gibei kojih je bilo sedam stotina odabranih ljudi.
16. Među svim tim ljudima bilo je sedam stotina odabranih ljudi koji su bili ljevaci. Svaki od njih znao je kamenjem gađati iz praćke u dlaku, ne promašujući.
17. Kad se je prebrojilo sinove Izrćlove, bilo ih je, osim Benjaminovaca, četiri stotine tisuća jako naoružanih ljudi, samih hrabrih vojnika.
18. Nato se digoše i odoše u Betel i upitaše Boga. Sinovi Izrćlovi pitali su: “Tko će između nas izići najprije u boj protiv Benjaminovih sinova?” Gospodin odgovori: “Najprije Juda.”
19. Sutradan se digoše sinovi Izrćlovi i utaboriše se pred Gibeom.
20. Tada izađoše sinovi Izrćlovi u boj protiv Benjaminovih sinova i izrćlske čete, svrstaše se pred Gibeom protiv njih.
21. A Benjaminovi sinovi provališe iz Gibee i toga dana poobaraše na tlo dvadeset i dvije tisuće ljudi među Izrćlcima.
22. Ali Izrćlci ne izgubiše srčanosti. Oni se još jedanput svrstaše na mjestu gdje su to bili učinili prvoga dana.
23. Kad su naime sinovi Izrćlovi bili postili, plakali su sve do navečer pred Gospodinom i zapitali su Gospodina: “Moramo li još jedanput izići u boj protiv svoje braće, Benjaminovih sinova?” Gospodin im je bio odgovorio: “Iziđite protiv njih!”
24. Tako iziđoše Izrćlovi sinovi drugog dana opet protiv Benjaminovaca.
25. Tada provališe Benjaminovi sinovi drugi dan iz Gibee i poobaraše na tlo još osamnćst tisuća ljudi među Izrćlovim sinovima, sve same jako naoružane ljude.
26. Tada se svi sinovi Izrćlovi podigoše na put, sav narod, i pođoše na put, sav narod, i dođoše u Betel. Plakali su i ostali ondje pred Gospodinom, postili su preko dana do večeri i prinijeli Gospodinu žrtve paljenice i žrtve pričesnice.
27. Nato upitaše sinovi Izrćlovi Gospodina. Tamo se je naime u ono vrijeme nalazio kovčeg zavjeta Božjega
28. te Pinhas, Eleazarov sin, Aronov unuk, vršio je u one dane pred njim službu. Oni su pitali: “Moramo li još jedanput ići u boj protiv svoje braće, Benjaminovih sinova, ili ćemo od toga odustati?” Gospodin odgovori: “Iziđite! Jer ću vam ih sutra predati u ruke.”
29. Tada postaviše sinovi Izrćlovi oko Gibee ljude u zasjedu.
30. Trećeg dana onda iziđoše sinovi Izrćlovi protiv Benjaminovih sinova i svrstaše se kao prije pred Gibeom.
31. Benjaminovi sinovi iziđoše pred vojsku, dadoše se odmamiti od grada i stadoše kao prije ubijati narod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel, drugi preko polja u Gibeu, i poubijaše jedno trideset ljudi od sinova Izrćlovih.
32. I mislili su Benjaminovci: “Potučeni su kao prvi put.” Ali sinovi Izrćlovi bili su se dogovorili: “Mi ćemo bježati da ih odmamimo od grada na putove.”
33. Zato svi sinovi Izrćlovi ostaviše svoja mjesta i postaviše se kod Baal Tamara, a u zasjedi sakriveni Izrćlci provališe iz svojih mjesta zapadno od Gibee.
34. Tada dođe protiv Gibee deset tisuća ljudi, iz svega Izrćla izabranih ljudi. Razvi se težak boj. A oni ne slutiše da će ih zlo zadesiti.
35. Gospodin dade naime da sinovi Izrćlovi potuku Benjaminove sinove. Sinovi Izrćlovi pogubiše onaj dan dvadeset i pet tisuća i sto ljudi od Benjaminovih sinova, sve samih jako naoružanih vojnika.
36. I vidješe Benjaminovi sinovi da su potučeni. Sinovi Izrćlovi bili su se naime povukli ispred Benjaminovih sinova, jer su se oslonili na zasjedu koju su bili namjestili protiv Gibee.
37. Zasjeda je tada najednom navalila protiv Gibee. I uspjela je zasjeda provaliti i sav grad pobiti oštricom mača.
38. Među sinovima Izrćlovim i zasjedom bilo je dogovoreno da kao znak zapale vatru, da se digne stup od dima u gradu.
39. I kada su sinovi Izrćlovi u boju uzmicali, a sinovi Benjaminovi već počeli ubijati neke sinove Izrćlove, poubijaše ih jedno trideset, a vjerujući da su ih pobijedili kao u prvom boju,
40. počeo se u gradu dizati znak vatre, stup od dima. Sinovi se Benjaminovi obazreše i vidješe kako se plamen iz cijeloga grada diže do neba.
41. I Izrćlovi se sinovi vratiše, a Benjaminove sinove uhvati strah; jer vidješe da ih je zadesilo zlo.\
42. Bježali su pred sinovima Izrćlovim prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni iz drugih gradova ubijali su ih među sobom.
43. Oni opkoliše Benjaminovce, progoniše ih i pobiše ih, na istoku u blizinu Gibee.
44. I pade Benjaminovih sinova osamnćst tisuća ljudi, samih junaka.
45. Oni okrenuše u bijeg, prema pustinji, k pećini Rimonu. Ali ih oni pohvataše još na putovima pet tisuća ljudi, progoniše ih do Gideoma i pobiše ih još dvije tisuće ljudi.
46. I tako zajedno pogibe onoga dana Benjaminovih sinova dvadeset i pet tisuća ljudi jako naoružanih, sve samih junaka.
47. Bilo je šest stotina ljudi kojima je uspjelo pobjeći u pustinju k pećini Rimonu. Ostadoše kod pećine Rimona četiri mjeseca.
48. A sinovi Izrćlovi vratiše se Benjaminovim sinovima i posjekoše oštricom mača i ljude i stoku, sve što se našlo u gradovima. Sve gradove, na koje naiđoše, spališe ognjem.

Sucima 21:1-25
1. Sinovi Izrćlovi bili su se zakleli u Mispi: “Nijedan od nas ne će dati svoje kćeri za ženu Benjaminovcu.”
2. Kad je onda narod bio otišao u Betel i tamo do večeri boravio kod svetišta, podigoše svoj glas, stadoše glasno plakati
3. i rekoše: “Zašto se, Gospodine, Bože Izrćlov, moralo ovo dogoditi u Izrćlu, da danas nestane jednoga cijelog plemena iz Izrćla?”
4. Sutradan rano načiniše ondje žrtvenik i prinesoše žrtve paljenice i žrtve pričesnice.
5. Tada upitaše sinovi Izrćlovi: “Tko od svih Izrćlovih plemena nije došao na skupštinu Gospodinu?” Bili su se naime svečanom zakletvom zaprijetili svakomu koji ne bi došao u Mispu Gospodinu: “Neka se kazni smrću!”
6. A sad se Izrćlovi sinovi sažale nad svojim bratskim Benjaminovim plemenom i jadikovali su: “Jedno se eto pleme istrijebi iz Izrćla.
7. Kako da pomognemo onima što su preostali da imaju žene, kad se zaklesmo Gospodinu da im nećemo dati svojih kćeri za žene?”
8. I kad su pitali ima li netko od plemena Izrćlovih koje nije došlo u Mispu Gospodinu, ustanovilo se da nitko nije bio došao iz Jabeša u Gileadu u tabor na skupštinu.
9. Prebrojiše narod i pokaza se da nema nijednoga od onih što su stanovali u Jabešu u Gileadu.
10. Tada posla općina onamo dvanćst tisuća od najhrabrijih ljudi i zapovjedi im: “Idite i pobijte stanovnike u Jabešu u Gileadu mačem, i žene i djecu!”
11. Morate pritom ovako postupati: “Sve muško i sve žensko, što je spoznalo čovjeka, pobijte!”
12. Nađoše tad među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine djevojaka koje nisu bile poznale čovjeka. Dovedoše ih u tabor u Šilo u kanaanskoj zemlji.
13. Tada se sva općina počne dogovarati s Benjaminovim sinovima, koji su bili u pećini Rimonu, i ponudi im slobodno područje.
14. Nato se istom vratiše Benjaminovi sinovi. Dadoše im djevojke koje ostaviše na životu između žena iz Jabeša u Gileadu. Ali ih nije bilo dosta za njih.
15. Kako je narodu bilo žao Benjaminovih sinova, što Gospodin okrnji Izrćlova plemena,
16. upitaše starješine općine: “Kako ćemo pomoći ovima što su preostali da bi imali žene nakon što su istrijebljene žene Benjaminova plemena?”
17. Rekoše: “Preostalim Benjaminovim sinovima ostaje još samo posjed. Ali pleme ne smije iščeznuti iz Izrćla.
18. Mi im ipak ne ćemo dati žena između svojih kćeri. Jer su se zakleli sinovi Izrćlovi: Neka je proklet tko dade ženu Benjaminovim sinovima!”
19. Potom rekoše: “Eto, svake je godine blagdan Gospodnji u Šilu, koji leži sjeverno od Betela, istočno od puta što vodi od Betela u Šekem i južno od Lebone.”
20. I zapovjediše sinovima Benjaminovim: “Idite i posakrivajte se u vinogradima!
21. I čim vidite da djevojke od Šila izlaze kako bi plesale, skočite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu između djevojaka od Šila. Onda se vratite u zemlju Benjaminovu!
22. Ako li dođu njihovi oci i njihova braća da podignu tužbu kod nas, tada im kažimo: Darujte nam ih! Jer u ratu nismo dobili žene za svakoga. Ako im ih ne dadete, griješite.”
23. Benjaminovi sinovi izvršiše zapovijed. Dovedoše sebi potreban broj žena od djevojaka igračica koje oteše, vratiše se u svoj baštinski posjed, sazidaše opet gradove i naseliše se u njima.
24. I sinovi Izrćlovi vratiše se otamo u ono vrijeme kući, svaki svojemu plemenu i svojoj obitelji. Svaki ode otamo na svoj baštinski posjed.
25. U ono vrijeme nije bilo još kralja u Izrćlu. Svatko je činio što je htio.

Psalmi 51:12-19
12. Stvori mi, Bože, srce čisto i postojan duh obnovi u meni!
13. Ne odbaci me od svog lica! Svoga svetog duha ne uzmi od mene!
14. Daj da ponovno iskusim radost tvojega spasenja! Okrijepi me duhom spremnim.
15. Tada ću učiti bezakonike tvoje putove i grešnici će se tebi obraćati.
16. Izbavi me od krvi, Bože, Bože mojega spasenja! I moj će jezik slaviti tvoju hvalu.
17. Otvori, Gospode, moje usne i moja će usta navješćivati tvoju pravdu!
18. Jer tebi se ne mili žrtva. I ako bih ti prinio paljenicu, ti je ne bi primio.
19. Žrtve Bogu su raskajani duh. Srce skrušeno i ponizno, Bože, ti ne prezireš.

Izreka 15:1-3
1. Blag odgovor utišava gnjev; uvredljiva riječ podiže srdžbu. \
2. Jezik mudroga govori mudrost, a usta luđaka prosipaju ludost.
3. Na svakom su mjestu Gospodnje oči, gledaju zle i dobre.

Luki 19:1-27
1. On dođe u Jerihon i prolazio je kroz mjesto.
2. Tamo je bio čovjek po imenu Zakej. Bio je carinički starješina, i bio je bogat.
3. Želio je vidjeti Isusa i upoznati ga, ali nije mogao od mnoštva naroda; jer je bio maloga rasta.\
4. Zato potrča naprijed i popne se na divlju smokvu da ga mogne vidjeti; jer je Isus onuda trebao proći.\
5. Kad dođe Isus na ono mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, brzo siđi; jer danas trebam proboraviti u tvojoj kući.”\
6. I siđe brzo, i primi ga s radošću.
7. Svi koji to vidješe mrmljali su i govorili: “Svratio je u kuću grješnika.”
8. A Zakej stupi pred Gospodina i reče: “Gospodine, pola svog imanja dajem siromasima; i ako sam koga prevario, vraćam četverostruko.”\
9. Isus mu reče: “Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin.
10. Sin čovječji je došao potražiti i spasiti što je bilo izgubljeno.”
11. A kako je bio blizu Jeruzalema, i jer su mislili ljudi da će odmah nastupiti Božje kraljevstvo, kaza svojim slušateljima još jednu prispodobu.
12. Reče: “Neki čovjek plemenita roda ode u daleku zemlju, da primi kraljevstvo i da se vrati.
13. Zato dozva k sebi svojih deset slugu, predade im deset mina i reče im: Trgujte s tim dok se ja vratim.
14. A njegovi sugrađani mrzili su ga; oni poslaše za njim poslanike i rekoše: Ne ćemo da on kraljuje nad nama.\
15. A kad se on vrati, pošto primi kraljevstvo, dade dozvati k sebi sluge kojima je bio dao novac, da vidi koliko je svaki stekao.
16. Prvi dođe i reče: Gospodaru, tvoja mina donese deset mina.
17. On mu odvrati: Dobro, dobri slugo: jer si mi u malom bio vjeran, imat ćeš vlast nad deset gradova.
18. Drugi dođe i reče: Gospodaru, tvoja mina donese pet mina.
19. Ovomu reče: Ti ćeš vladati nad pet gradova.
20. Treći dođe i reče: Gospodaru, evo tvoja mina! Zavezao sam je u ubrus.
21. Bojao sam se naime tebe, jer si čovjek strog. Uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi sijao.
22. On mu odvrati: Iz tvojih ću ti usta suditi, nevrijedni slugo! Znao si da sam strog čovjek: da uzimam što nisam uložio i da žanjem što nisam sijao.
23. Pa zašto nisi uložio moj novac kod novčara da ga, nakon što dođem, mogu primiti s dobitkom?
24. Tada reče onima što su ondje stajali: Uzmite mu minu i podajte je onome koji ima deset mina!
25. Odvratiše mu: Gospodaru, on već ima deset mina.
26. Kažem vam: Svakome koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti što ima.\
27. A one moje neprijatelje koji ne htjedoše da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih pred mojim očima!”