A A A A A

Biblija u jednoj godini

Travanj 25

Sucima 15:1-20
1. Poslije nekoga vremena, u dane ječmene žetve, htjede Samson pohoditi svoju ženu i donese joj jare. Kad zamoli: “Htio bih ući k svojoj ženi u ložnicu”, ne dopusti mu njezin otac da uđe,
2. nego odgovori: “Mislio sam da ti ona nije po volji. Zato je dadoh jednomu od tvojih svadbenih drugova. Ali njezina mlađa sestra još je ljepša od nje. Možeš je dobiti umjesto nje.”
3. Samson im odgovori: “Ovaj put nisam Filistejcima odgovoran ako im učinim što zlo.”
4. I ode Samson i uhvati trista lisica, uzme zublje, okrenu rep prema repu i stavi po jednu zublju između dva repa.
5. Tada zapali zublje, pusti ih u žita Filistejaca i zapali tako snopove, biljke, vinograde i masline.
6. Kad upitaše Filistejci: “Tko je to učinio?”, odgovoriše: “Samson, Timnjaninov zet, jer mu uze njegovu ženu i dade je jednomu od njegovih svadbenih drugova.” Tada odoše Filistejci i spališe nju i njezina oca.
7. A Samson im reče: “Zato što to učiniste, ne ću prije mirovati dok vam se ne osvetim.”
8. I udari sve koje stiže teškim udarima od listova do bedara. Potom ode i nastani se u pećini Etama.
9. Tada izađoše Filistejci, utaboriše se u Judi i raširiše se kod Lehija.
10. Kad Judeji upitaše: “Zašto ste izašli k nama?”, odgovoriše: “Izašli smo da uhvatimo Samsona i da mu učinimo kako je on nama učinio.”
11. Tada izađe tri tisuće ljudi od Jude k pećini Etama i upitaše Samsona: “Ne znaš li da su Filistejci naši gospodari? Što si nam to učinio?” On im odvrati: “Kako su oni učinili meni, tako ja učinih njima.”
12. Oni mu rekoše: “Došli smo da te uhvatimo i da te predamo Filistejcima.” Samson ih zamoli: “Zakunite mi se da me ne ćete pogubiti!”
13. Oni mu odgovoriše: “Ne ćemo, mi ćemo te samo uhvatiti i njima predati; ne ćemo te pogubiti.” Nato ga svezaše s dva nova užeta i odvedoše ga iz pećine.\
14. Kada on dođe u Lehi i Filistejci istrčaše pred njega vičući od radosti, tada dođe na njega Duh Gospodnji, i užeta na njegovim rukama postaše kao laneni konci što ih je spržio oganj, i spadoše sveze s njegovih ruku.
15. On nađe magareću sirovu čeljust, pruži svoju ruku, prihvati je i pobi njom tisuću ljudi.
16. Tada reče Samson: “Magarećom čeljusti pobih jednu hajdučku četu, dvije hajdučke čete, magarećom čeljusti pobih tisuću ljudi.”
17. Kad je bio gotov, baci čeljust iz ruke. Otada nazvaše ono mjesto Ramat Lehi.
18. Jer je bio jako žedan, zavapi Gospodinu i pomoli se: “Ti si dao da tvoj sluga dobije ovu veliku pobjedu. A sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima.”
19. Tada otvori Bog jednu kotlinu, kakve se mogu naći kod Lehija, i proteče iz nje voda. Kad se je napio, vrati mu se životni duh, i opet oživje. Zato se prozva onaj izvor En-Hakore. On je još u Lehiju do dana današnjega.
20. On je sudio u Izrćlu za vremena filistejske vladavine, dvadeset godina.

Sucima 16:1-31
1. Kad jedanput Samson dođe u Gazu, vidje tamo jednu bludnicu i navrati k njoj.
2. I stanovnicima u Gazi javilo se: “Samson je došao ovamo.” Oni se strčaše i vrebaše ga cijele noći na gradskim vratima, a bili su cijele noći mirni. Rekoše: “Dok svane, ubit ćemo ga.”
3. Ali je Samson ležao samo do ponoći. U ponoć ustade, uhvati krila gradskih vrata zajedno s oba dovratnika, izvali ih zajedno s prijevornicom, stavi ih na svoja ramena i odnese ih navrh gore naprema Hebronu.
4. Poslije toga zamilova djevojku u dolini Soreku. Zvala se je Dalila.
5. Dođoše k njoj filistejski knezovi i rekoše joj: “Nagovaraj ga i iskušaj u čemu je njegova velika snaga, i kako bismo ga mogli svladati i svezati, da ga učinimo malenim! Mi ćemo ti onda dati svaki po tisuću i sto srebrnih šekela.”
6. I Dalila stade nagovarati Samsona: “Hajde, kaži mi u čemu je tvoja velika snaga i čim bi te se moralo svezati da te se svlada!”
7. Samson joj odgovori: “Da me se sveže sa sedam sirovih užeta, još neosušenih, postao bih slab i bio bih kao drugi čovjek.”
8. I donesoše joj filistejski knezovi sedam sirovih užeta, još neosušenih, i ona ga sveza.
9. A sjedili su ljudi u njezinoj sobi u zasjedi. I ona mu povika: “Eto Filistejca na te, Samsone!” A on pokida užeta kao što se kida konac od kudjelje kad se primakne ognju. I ne dozna se za njegovu snagu.
10. Onda reče Dalila Samsonu: “Eto, prevario si me i slagao si mi. Kaži mi sad čim te se može svezati!”
11. On joj odvrati: “Da me se sveže novim užetima, što se još nisu koristili u radu, postao bih slab i bio bih kao drugi čovjek.”
12. I Dalila uze nova užeta i sveza ga. I ona mu povika: “Eto Filistejaca na te, Samsone!” Sjedili su naime ljudi u sobi, u zasjedi. A on raskine užeta sa svojih ruku kao konce.
13. A Dalila reče Samsonu: “Dosad si me varao i lagao mi. Ali kaži mi čime te se može svezati?” On joj odgovori: “Da sedam vlasi na mojoj glavi priviješ na vratilo.”
14. Kad je ona zabila kolčić, povika mu: “Eto Filistejca na te, Samsone!” Tada se on probudi od sna i istrže kolac, osnovu i vratilo.
15. Opet mu ona reče: “Kako možeš tvrditi da si mi dobar kad tvoje srce nije kod mene? Već si me tri puta prevario i nisi mi kazao u čemu je tvoja velika snaga.”
16. I kad mu je svaki dan dodijavala svojim riječima i tako ga mučila da mu je život bio ogorčen,
17. otvori joj cijelo svoje srce i reče joj: “Nikad nije britva došla na moju glavu. Jer sam od krila majčina nazirej Božji. Da mi se obrije glava, ostavila bi me moja snaga. Postao bih slab i bio bih kao drugi čovjek.”
18. Tada vidje Dalila da joj je otvorio cijelo svoje srce. Ona dade pozvati filistejske knezove i reče im: “Ovaj put morate doći. On je otvorio cijelo svoje srce.” Filistejski knezovi dođoše k njoj i sa sobom donesoše novac.
19. A ona ga uspava na svojim koljenima i dozva čovjeka te mu on obrije sedam vlasi na glavi. Tako ga ona učini slabim i ostavi ga njegova snaga.
20. I kad ona povika: “Eto Filistejaca na te, Samsone”, probudi se on od sna i pomisli: “Oslobodit ću se kao uvijek kada se stresem.” On naime nije znao da je Gospodin odstupio od njega.
21. Tada ga uhvatiše Filistejci, iskopaše mu oči, odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u željezne okove. On je morao u tamnici okretati mlin.
22. A kosa na njegovoj glavi opet je pomalo rasla, nakon što je bila obrijana.
23. I filistejski knezovi skupiše se da prinesu veliku žrtvu svojemu bogu Dagonu i da svetkuju veselu svetkovinu. Jer rekoše: “Naš bog predade nam u ruke našega neprijatelja Samsona.”
24. Kad ga vidješe, hvalili su ljudi svojega boga; jer rekoše: “Naš bog predade nam u ruke našega neprijatelja, koji je zatirao našu zemlju i mnoge od nas pobio.” \
25. I kad se razigralo njihovo srce, povikaše: “Zovite Samsona da nam zapleše!” I dovedoše Samsona iz tamnice, i on je morao pred njima plesati. Bili su ga smjestili među stupove.
26. A Samson reče dječaku koji ga je držao za ruku: “Pusti me i pomozi mi da opipam stupove na kojima stoji kuća! Htio bih se na njih nasloniti.”
27. Kuća je bila puna ljudi i žena. Svi filistejski knezovi bili su ondje. Na krovu je bilo oko tri tisuće ljudi i žena koji su gledali kako Samson pleše.
28. A Samson upravi Gospodinu ovu molitvu: “Svemogući Gospodine, spomeni me se i daj mi samo još ovaj put snagu, o Bože, da se osvetim Filistejcima za jedno od moja oba oka.”
29. Tada Samson uhvati oba srednja stupa, na kojima je stajala kuća, i nasloni se na njih: na jedan desnom, a na drugi lijevom rukom.
30. Povika: “Hoću, eto, da umrem s Filistejcima!” I svom se silom nagnu naprijed. I sruši se kuća na knezove i na sve ljude koji su bili u njoj. Broj mrtvih koje on pobi umirući bio je veći od broja onih koje pobi za svog života.
31. Njegova braća i sva obitelj dođoše, uzeše ga, ponesoše ga i pokopaše ga između Sore i Eštaola, u grobu njegova oca Manoaha. On je sudio u Izrćlu dvadeset godina.

Psalmi 51:1-6
1. Upravitelju pjevačkoga zbora. Psalam. Davidov.
2. Kad je prorok Natan došao k njemu jer je sagriješio s Bat-Šebom.
3. Smiluj mi se, Bože, po svome milosrđu; po velikom svom smilovanju uništi moje bezakonje! \
4. Posve me operi od moje krivnje i od mojega grijeha me očisti!
5. Jer ja poznajem svoje bezakonje, moj grijeh mi je vazda pred očima.
6. Tebi, samo tebi sagriješih. Što je pred tobom zlo to učinih, tako da se ti pokazuješ pravedan u svojoj presudi, besprijekoran u svojem sudu.

Izreka 14:31-32
31. Tko pritišće siromaha, huli na njegova Stvoritelja, a poštuje ga onaj koji se smiluje siromahu.
32. Po svojoj zloći dolazi bezbožnik do pada, a pravednik ostaje još utješen i na samrti.

Luki 18:1-23
1. On im pokaza u prispodobi kako treba svagda moliti i ne malaksati.
2. Reče im: “U nekom gradu bio je jedan sudac koji se nije bojao Boga i nije mario za ljude.
3. A u onom gradu bila je i neka udovica. Ona je dolazila k njemu i molila ga: Pribavi mi pravo pred mojim protivnikom!
4. On je dugo vremena nije htio uslišati. A najposlije reče u sebi: Ne bojim se doduše Boga i ne marim za ljude.
5. Ali jer mi ova udovica dodijava, pomoći ću joj oko njezina prava; inače će mi napokon doći i udarit će me po licu.” \
6. Gospodin nastavi: “čujte što govori nepravedni sudac!
7. A Bog svojim izabranima, koji dan i noć vape k njemu, da ne pomogne oko njihovih prava, da ih pusti da čekaju?
8. Kažem vam, brzo će im pribaviti pravo. Ali kad dođe Sin čovječji, hoće li naći vjeru na zemlji?”
9. Također je kazao ovu prispodobu nekima koji su? puni pouzdanja u sebe? sebe smatrali pravednima, a druge prezirali:
10. ”Dva čovjeka uziđoše u Hram da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik.
11. Farizej stade i poče se moliti u sebi: Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubnici ili kao ovaj carinik.
12. Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem.
13. A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju podignuti k nebu, nego se udarao u prsa i molio: Bože, budi milostiv meni grješniku!
14. Kažem vam: Ovaj otiđe opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.”
15. Donosili su k njemu djecu da ih se dotakne. Kad to vidješe učenici, stadoše odbijati ljude.
16. A Isus dozva k sebi djecu i reče: “Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo.\
17. Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će u njega ući.”
18. Neki ga predstojnik zapita: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”
19. Isus mu odgovori: “Što me zoveš dobrim? Samo je Bog dobar.
20. Znaš zapovijedi: Ne čini preljub! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku!”
21. On odvrati: “Sve sam to držao od svoje mladosti.”
22. Kad je to čuo Isus, reče mu: “Još ti ostaje jedno: Prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. Tada dođi i pođi za mnom!”
23. Na te riječi on se veoma ražalosti, jer je bio vrlo bogat.